1) verujem u apsolutnu vernost, bar sto se ponasanja tice (shmekanje nekoga na ulici,zamsljanje te neke osobe u stilu "uff...al' bih ga/je ***,pornografiju i cyber sex NE podrazumevam pod neverstvom, posto sam siguran da naprosto ne postoji covek koji je od toga operisan.. ). Takodje,ne ukljucujem one "sudbinske akcidente" da recimo ipak nekoga upoznas,i zakljucis da tu osobu volis i ne mozes bez nje,ma koliko se trudio (ali onda ne treba lepo sedeti na dve stolice,vec biti hrabar i ispostovati svog dotadasnjeg decka/devojku, pa kud puklo..)
2) sto se onih rasprava o "hrani" i raznovrsnosti iste tice.... moram da primetim da nikome nije pala na pamet jedna alternativa. Eto, recimo da je cinjenica da sex u vezi moze da dosadi pomalo i dodje u neku fazu lagane stagnacije (pod uslovom naravno,da je sve ostalo u redu). ili je npr partner jedan od onih likova "Ja sam promiskuitetan,volim da menjam,shta cu..". Zar u takvim slucajevima ne bi bilo mnogo LEPSE i ISKRENIJE neko sporazumno resenje u stilu, da ako neko od partnera BAS toliko zeli da "promeni jelovnik", jednostavno uradi to -ali zajedno sa svojim partnerom (trojka ili nesto u tom stilu)? Nekako mi se cini da,ukoliko se dvoje zaista vole, to moze da bude vrlo lepo i osvezavajuce za vezu,a pritom se izbegava problem nepoverenja i laganja. E sad, sigurno da postoje i ljudi kojima je UPRAVO i to laganje deo zadovoljstva (vole da se malo "igraju" i prave mahinacije na taj nacin),ali necu im posvetiti ni malo paznje,jer po meni oni ni ne zasluzuju da budu u bilo kakvoj vezi

. Verujem,da ako ljubav i dalje postoji, nema potrebe ne uciniti obostrani mali kompromis, a zarad ocuvanja poverenja (a pritom takva mala promena moze i da prija, i to svim stranama).
Upravo sam se nesto slicno dogovorio sa mojim deckom, a da li ce to da uspe.........pa nadam se.