Nisam vec 7 meseci
Iskreno, ramzisljao sam na ovu temu dosta. Moze se reci da sam late bloomer i prosle godine, sa 19+ godina sam bio veoma nestrpljiv da nadjem decka, imam sex, itd. Nekako sam usao u vezu sa deckom koji mi je bio dobar prijatelj, ali mi se svidjao neko drugi (horor je sto mi se ta osoba i dalje svidja iako je proslo neverovatno puno vremena). Mislim da se tu pokazala moja nezrelost jer ne znam ni sam sto sam usao u tu vezu, mozda da bih pokusao da zaboravim tog drugog ili sam jednostavno bio nestrpljiv da izgubim nevinost ili sta vec, razlog je u svakom slucju glup. Bili smo zajedno nekih 6 meseci i nije bilo lose iskreno ali nekako nikad nisam uziveo u tu vezu. Raskinuli smo i od tada nisam bio ni sa kim. Msm, nije ni trebalo da budem u vezi sa njim, sad i lepo prijateljstvo koje smo imali ne postoji vise. Whatever.
ANYWAY, moja poenta je da sam dugo imao utisak da tracim mladost i da bi trebalo da uzivam i eksperimentisem itd. jer konstantno slusam ljude mojih godina kako prepricavaju svoje fail hookups i sta god. Medjutim, jednostavno sam shvatio da moram da prihvatim sebe takvog kakav jesam. Cinjenica je da imam jaka osecanja prema jednoj osobi i jednostavno ne mogu sebe da forsiram da budem sa drugim ljudima. Previse sam mess da bih imao bilo kakav odnos sa nekim, jos uvek se oporavljam od leta koje je bilo horor u svakom smislu (drama sa roditeljima, raskid, fakultet, mononukleoza, depresija) a previse sam vanila ili frigidan ili sta vec da bih imao one night stand ili neku kombinaciju. Prihvatio sam da cu biti seksualno neaktivan veoma dugo, tj dok se ne stabilizujem psihicki sa depresijom, samopouzdanjem, itd. I to je ok, prihvatio sam i shvatio da nije nista strasno. Imam tek 20 godina tako da ima jos dosta stvari da naucim o sebi, da sazrelim itd. i svako kroz zivot treba da prolazi svojim tempom tako da je to ono sto ja radim.