Necu nesto previse da palamudim, ali imam običaj, čisto da znate
Meni je to ''skrivanje'' mlaćene prazne slame... Sta znam, 90% mog okruzenja zna za mene... Oni novi saznaju u roku od 72h

I nikad nisam naisao na neko neodobravanje, na odbacivanje....
Takođe, vidim da dosta klinaca ceka da zavrsi srednju pa da kaze roditeljima da je homoseksualnog opredeljenja? Cemu to? Vezbas pred ogledalom, hraniš svoj strah, maltretiras se... cemu to?
Kazes, ono, kao flaster kad skidas, pa kud puklo da puklo! U 90% slucajeva je samo blago zategnuta sitacija u porodici, i nista vise. A, ako ne mozemo da se nosimo sa tim, sta cemo sa svim ostalim sto bi zivott mogao da donese?
Jos ovo i da zavrsavam: Svojima sam rekao u trecoj godini srednje (a znao od osnovne). Bilo je ''Upropastio si nam život'', ''Crk'o da bog da'', ''Zasto nam to radis?'', i ostale gluposti... Malo se izbegavali tri meseca i Voila! Sada imam 25 godina, igrom slucaja sam trenutno in between jobs, i zivim sa svojima (jbg, nuzno zlo). Moji u kuci ne pricaju o tome. Negiraju. A meni se baaaas je*e, da prostite na izrazu... Kad imam dečka, dovedem ga kuci i predstavim kao druga. Kraj. Tapija. Keva udje u sobu i pocne da caska... Dok ne ispizdim posle 3h i ne izbacim je napolje

Nisu glupi uopste. Ali je sve ok.