[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2618134#p2618134]AbortiraniTerorista napisao:[/url]
Svi javni događaji, kampanje, festivali imaju veliki broj volontera i to je super. Ljudi volontiraju jer podržavaju te javne događaje, lidere, festivale i spremni su da izdvoje nekoliko sati nedeljno za to. Naravno u tim javnim događajima, kampanjama, festivalima postoji i plaćeni staff koji radi 8 sati dnevno, pet dana u nedelji na tome i to je OK.
Glavni problem ovde jeste da većina LGBT zajednice Paradu ponosa ne vidi kao svoj događaj i ne želi da troši svoje vreme na taj događaj. A još veći problem jeste da većina LGBT zajednice apsolutno ništa što postoji na LGBT sceni u Srbiji ne vidi kao svoje, što u pojedinim slučajevima i mogu da razumem, ali u većini ipak ne.
Mnogo je veći problem što ti izgleda smatraš da je aktivizam organizovanje javnih događaja. Većina stvari koje sam naveo u mom prethodnom postu ne obuhvataju ni to da moraš javno da izgovoriš da si peder, ne moraju biti "javne" u smislu u kom ti to doživljavaš, a vrlo su korisne.
I još jedna generalizacija sa kojom se ne slažem jeste ovaj ceo drugi pasus. U Srbiji, rekao bih, i ne postoji LGBT zajednica, jer četiri-pet mesta za izlazak, Romeo i Grindr ne čine zajednicu. I za to nisu krivi (samo) aktivisti, naravno, ali izgradnja zajednice bi bila dobar osnov za bilo kakav aktivizam, složićeš se, poželjno je imati oformljenu zajednicu za čija se prava boriš.
Uostalom, zašto bi, sve i da postoji, LGBT zajednica doživljavala aktivističke projekte kao svoje, ti si taj koji je ovde bar sedamdeset puta napomenuo da ne radi za zajednicu već za svoje dupe. Tvoje dupe nije naše opšte dobro. Da bi neko doživljavao bilo šta kao svoje potrebno je da postoji dijalog, da ta zajednica može a učestvuje u oblikovanju aktivizma i bez neposrednog aktivističkog angažmana. Ukratko, da vide da njihova mišljenja neko uzima u obzir, da se vide posle i nekakvi rezultati
za zajednicu. Ovako, kad pričam sa pederima o aktivizmu, oni se uglavnom - i s pravom - osećaju nemoćnim da bilo šta učine, jer ih niko ništa ne pita. Na kritike se uglavnom reaguje sa onim "pa radi ti ako misliš da možeš bolje", a posle se kuka kako pederi ne doživljavaju ništa kao svoje.