Da se i ja ukljucim u ovu temu
Dnevnik ne mora da bude samo na temu danas sam ... (posto sam procitao na pocetku) nego uopsteno feelings da se pise
(sto volim da pametujem xD)
Evo ja ću za početak da podijelim sa vama nesto sto sam napisao na 14.02. cetiri dana nakon prekida sa deckom :/
Najteže je jutro. Najteže je kada se probudim i shvatim da nema tvoje poruke za mene, i da ja neću poslati poruku tebi.
Od svih jutara mišu moj, sjećaš li se da sam te zvao mišu moj, ma nema veze i ako se ne sjećaš, vjerovatno nije ni za sjećanja, ali hoću da ti kažem mišu moj da je ovo jutro do sada najteže. Probudih se i ugledah kišu kako pada, kako briše svaki trag sa moga prozora. Sjetih se i nas. Shvatih da je ova prokleta kiša obrisala i naše tragove na klupi gdje smo stalno sjedili, naše tragove gdje su nam noge uspjele kročiti. Ovo jutro je posebno teško. Prvi puta kada sam te sreo bilo je slično vrijeme. Bilo je mišu moj oblačno. Sjećaš li se one magle koja je prekrila grad? Sjećaš li se kako se smijali taj dan i sjećaš li se kako smo smijehom otjerali oblake. Zato je ovo jutro posebno teško. Ovo jutro se nisam mogao smijati, ovo jutro mi je neko nedostajao da se smije samnom, da otjeramo te proklete oblake. Tebe jutros nije bilo, da mi pomogneš u toj namjeri a ja mišu moj se nisam mogao smijati sam, jednostavno smijeh me je napustio, napustio je moju dušu. Zato je kiša počela padati, nije imao ko da je smijehom rastjera. Danas je mišu moj i Valentinovo. Kažu dan zaljubljenih. Ako je tako onda je meni svaki dan, svaki trenutak sa tobom bio Valentinovo, jer mišu moj ja sam svaki taj trenutak zaljubljeno provodio sa tobom. Slušam na radiju da pomiruju prestale parove. Htio sam i ja nazvati ali jednostavno nisam imao snage, nisam imao snage da izgovorim tvoje ime. Bojim se mišu moj, bojim se izgovoriti tvoje ime. Mišu moj danas sam išao na našu klupu, nikoga nije bilo, bila je prazna kao što je sada moja duša. Sjedio sam dugo vremena i razmišljao o nama, šta nam se dogodilo, gdje sam pogriješio. U jednom trenutku sam imao osjećaj da sjediš pored mene kao prvoga dana. Pogledao sam u tvoju stranu i vidio da te nema, mišu moj suze su počele same da idu. Nedostaješ mi mišu moj. Kada sam se vraćao kući sjedio sam do prozora kao i ti što voliš i gledao u prazan put. U jednom trenu netko je sjeo pored mene i naša su se koljena dodirnula. Dodirnula se kao naša onda kada smo sjedili zajedno. Bilo je to toplo koljeno za razliku od tvoga koje je bilo kao led. Ali mišu moj meni danas nije trebala ni jedna toplina već samo tvoja hladnoća, hladnoća tvoga koljena. Taj prokleti dodir me je natjerao da plačem. Da plačem pred ljudima. Znaš da nikada ne plačem pred ljudima već samo u svoja četiri zida i znaš zbog koga sam samo plakao. Zaboravio sam ti reći mišu moj da sam kupio i čokoladu kada sam išao na našu klupu, jer znam koliko voliš čokoladu. Ostala je čokolada na klupi da te čeka, ukoliko je neko drugi ne uzme, ali i iako je uzme neko drugi neka se obraduje ipak je dan zaljubljenih. Neka drugi barem na trenutak budu sretni kada ja nemam ni taj trenutak. I ne treba mi ni jedan trenutak proveden bez tebe.
Samo još da ti kažem da te volim i da ću te voliti zauvik!
