@EnMademoiselle
#1 Ne podnosim kad odem na selo kod babe i kad me tamo napadnu babetine u komšiluku sa pitanjima kako mi ide na fakultetu, da li imam dečka, zašto treniram kad ne moram, da li držim dijetu i da li jedem meso, zašto nosim kratak šorts, kakvu to muziku slušam, zašto i dalje ne idem na folklor, kad ću da se udam (a meni svaki put malo fali da kažem aman bakuta batali me više, možda neću da se udam jer volim i devojke jbt

), pa kad počnu rečenice sa "Kad budeš pravila svadbu... ; Jao ženooo kad se tvoja Tanja bude udavala... ; Kako si lepa... e, znaš ti mog unuka Milana..."

I sve ovo isto čujem na svake 2-3 nedelje. A kad se ljube, poljube se dva puta u obraz a treći put se poljube u usta, tako se pozdravljaju...

Koliko sam puta ovo videla, sve mi muka sad... Ja im samo pružim ruku, dosta. Msm, ja zaista nisam neki namćor, baksuz itd. ali uopšte ne znam šta da radim kad me brkate babe napadnu.

Nemam ništa protiv sela, kao mala sam kod bake i deke po ceo letnji raspust boravila, ali one babe jedva preživim.
#2 Smeta mi galama, ne mogu da slušam svađe, viku, treskanje... glava me momentalno zaboli... Navikla sam na mir i tišinu.
Bebe obožavam, ali kad ih čujem da plaču...
#3 Ne podnosim kad se brat vrati iz grada pa me ponekad u 5 sati ujutru probudi i kaže: "Ej, ajde diži se da pišaš" ili "Je l' spavaš, jesi legla?".
#4 Ne podnosim osećaj kad sam gladna tj. kad ogladnim oko 11 sati uveče, a ne jedem posle 7 (ponekad - kad sam u

ali veoma, veoma retko... samo u slučaju kad me hormoni skroz savladaju... tad po ceo dan jedem slatkiše, a uveče pljeskavice, pomfrit itd. Toliko ukusno, a toliko nezdravo

), a ako jedem kasno, em će se to sve zalepiti za mene, em sa punim stomakom ne mogu da spavam, i bez obzira na to da li ću da legnem sita ili ne, ja ću sutra ujutru ponovo biti gladna. I onda ludiiiiim... ali nekako se iskontrolišem i prođe me želja za hranom, sem u slučaju koji sam navela gore.
#5 Ne podnosim osećaj kad ne položim ispit. Auuu... 2 dana posle toga ne mogu da se sastavim, nemam apetit, padnem u blagu depresiju, nije mi ni do čega tada... dok me ne prođe...