camp je zastarjela estetska paradigma nastala u gej zajednici prije stonewalla i bilo kakve politicki relevantne emancipacije, zapravo metoda izrazavanja u kojoj se kroz pretjeranost ove ili one vrste pokusavalo izreci ono sto se nije smjelo na direktan ili drugi nacin.
camp je u svojoj sustini reakcionaran, a ne revolucionaran, tipicno burzujski i upper class, cesto vrlo duhovit, ali sustinski izraz nemoci i samoprijezira. u medjuvremenu prilicno prevazidjen, camp je - koliko se sjecam - posljednji puta bio umjetnicki relevantan sa 'starship troopers' paula verhoevena, dakle izmaknut potpuno iz gej konteksta u kritiku militarizma.
koga zanima vise, vrijedi procitati esej susan sontag o campu s pocetka sezdesetih, rijec je o jednom od prvih pokusaja da se ta pojava definira:
http://www9.georgetown.edu/faculty/irvi ... -1964.html" target="_blank
kao mladog i ne do kraja emancipiranog pedera camp me je neko vrijeme fascinirao. sto sam vise naucio i shvatio o njemu, to sam ga manje cijenio.
