No, dodao bih da su ti primeri u svetu tu da ilustruju siru sliku koja ukazuje da hriscanstvo ne mora nuzno ici pod ruku sa homofobijom...
U Srbiji pak kakva je danas, koja se nas ovde ipak najdirektnije tice, "uzgaja" se jedan set stavova koji se povezuju na relacijama pravoslavlje-homofobija-nacionalizam-patriotizam-tradicionalne vrednosti..., a naravno uz znacajne “zasluge", zalaganje i doprinos SPC da se ta konstrukcija i odrzi.
SPC se predstavlja kao zastitnik nekakavog svetonazora i “interesa nacije” sluzeci se zamahom naraslog nacionalizma da ucvrsti svoje pozicije i materijalno se okoristi (random tags #vozni parkovi, #zvono od 400.000 evra, #neplacanje poreza, #najmoderniiji dzipovi itd), a tu je i zrtveno jagnje (homoseksualci), da povici na njega i stigmatizacija u vreme opste ekonomske i socijalne krize skrenu paznju kako sa krize, tako i sa gnusnih desavanja u samoj SPC ili ogoljavanja vlasti – koji na tom planu ostvaruju simbiozu, a koja se najzad moze primetiti i na mnogo drugih polja, i razlog je zasto ova zemlja ne odaje sekularnost zapisanu u Ustavu.
Setih se jednog citata i markantnih slicnosti:
Another theory, proposed by the prominent American anthropologist, Marvin Harris, in his work, 'Cows, Pigs, Wars, and Witches' (1973), is that the witches were scapegoats victimized by the Church and secular lords to focus and divert public furor at a time of economic dislocation: "The practical significance of the witch mania therefore was that it shifted responsibility for the crisis of late medieval society from both Church and state to imaginary demons in human form." (Harris, 1973, 205) Religious and secular authorities, argues Harris, in leading the witch hunts, not only exonerated themselves but made themselves indispensable, cementing their power.
Jer naravno da ne bi nastupio nikakav apokaliptican scenario da LGBT u Srbiji dobiju svoja prava, kao sto vec nije u mnogim razvijenijim zemljama sveta. To je jedan krajnje primitivan i odavno poznat metod manipulacije masom i diverzije sa pravih problema u onima koji ga sprovode. Drustvo bi i bolje fukcionisalo, bilo humanije, oslobodilo se raznih predrasuda koje su toliko puta bile izvor diskriminacije kroz istoriju, uvazio bi se princip ljudskih prava i razum.
Sto se pak tice sledbenika, nije retkost da ako nekog pitas u Srbiji zasto si homofobican, da kao krajnji "argument" i uporiste pomene svoju pravoslavnu veru i Boga, "kako je to neprirodno, i nije po Bozjoj volji", Adami i Steve i druge infantilne nebuloze, a zbog kojih se javlja spremnost i na diskriminaciju ili cak nasilje. Toliko njih zdravo za gotovo i nekriticki upijaju poslanice i poruke ovakve SPC. A imajuci u vidu da se 85% stanovnistva deklarise kao pravoslavno, da bi se umanjio njen stetni uticaj na drustvo pored sprovodjenja zakonskog dela, i sami vernici treba da imaju skepticizma za ono sto zastupa i radi, jer je najzad daleko odstupila od "religije siromasnih, odricanja, neosudjivanja...". No, toliko toga oko crkvenog pravoslavlja u Srbiji je obostrano sustinski trulo – sa jedne je toliko konformizma, inercije, slepog prihvatanja, prazne forme, ignorisanja razuma, izgovora za zlocin, a preko puta - povodi za najprizemnije koristi.
edit:
I jos nesto: poznato je vec da mnogo toga siroko prisutnog spada pod biblijski greh (u istom nacinu citanja koji govori da je homoseksualnost greh), a crkva ne dize ni pribliznu hajku, naprotiv, ne reaguje ili cak blagosilja. Izrazena selektivnost u osudi "greha" koju primenjuje i drasticno drugaciji tretman dodatno ukazuju da crkva moze i hoce da "zazmuri" na neke stvari, naravno, ako joj to odgovara.
Hrišćanski teolozi koji ne veruju da je homoseksualnost greh smatraju da tradicionalisti pogrešno interpretiraju Bibliju ili je citiraju delimično. Oni smatraju da je prevod hebrejske reči koja označava muškarca u Trećoj knjizi Mojsijevoj približniji pojmu "dečak".
Takođe ukazuju da Mojsije u istom delu osuđuje mnoge stvari koje čine današnji hrišćani, poput sečenja kose, jedenja školjki, nošenja tkanine od dve različite sirovine (na primer, kombinacija vune i pamuka) i zasađivanje dve različite kulture na istom polju.
Liberalni hrišćani nalaze da je Isus eksplicitno osudio razvod - izjednačio ga sa preljubom u Besedi na gori - ali nikad nije eksplicitno zabranio homoseksualnost. Zato oni smatraju licemernim kritikovanje homoseksualaca više nego razvedenih. Takođe, termin "preljuba" u kontekstu Deset Božijih zapovesti za njih znači seksualnu izdaju supruge, a ne svaki (pa ni homoseksualni) odnos izvan braka.
http://www.b92.net/zivot/antitabu.php?y" target="_blank ... _id=494520