- 05 Feb 2013, 03:19
#2509496
Evo o čemu je reč. Analizirajući svoje veze od 17-e pa na ovamo shvatih da se u mojoj glavi, nažalost, nije puno toga promenilo. Nije bilo dosta velikih zaljubljivanja, a još manje ljubavi, ali dovoljno da sam sebi poremetim svakodnevicu (proverio sam i ovaj oblik, i oblik sa n su prihvatljivi). Ne umem da se zauzdam kada volim- hoću sve odmah, sve kako ja hoću i na kraju, pošto nikada ne ide 100% kako planiram, zapadnem u beskonačan niz razočaranja koja nižući se vode do toga da mi je muka od života (zato kažem kao da mi je 15) ili da pak cmizdrim kao da mi svakog dana umire neko. I to tako ide u ciklusima, nakon kojih se probudi moj alter ego "Debela žena" pevajući "I will survive" ili "I'm coming out". Sve je meni racionalno jasno kako i šta raditi al' je srce mazohista i tvrdoglavo. Da li neko deli ove "muke" i kako se trenira da prevaziđe? Pitam jer postaje, u najmanju ruku, umarajuće.