Ja sam ti svoj recept iskombinovala od pet različitih recepata po nekom osećaju i kulinarskoj intuiciji. I ide ovako:
Za početak odvojiš sa strane litar mleka, odvojiš brašna i šećera, pet jaja, 250 grama putera, vanilin šećer, prašak za pecivo, 100-200 grama crne čokolade. Da ti stoji i bude pri ruci.
E tu prvo kreneš da se baviš onim dole delom. Premažeš pleh puterom, razume se. Uzmeš pet jaja, odvojiš belance od žumanca, umutiš to belance prvo sa pet kašika šećera, pa u to umutiš i žumanca, pa dodaš pet kašika brašna i dve kakaoa (jel se kaže kakaa ili kakaoa, uvek se zbunim?). I jedan prašak za pecivo. Možeš to i nekim drugim redom da mutiš, ali ovo je onaj sistem u kom se osećaš kao prava domaćica jer sve ima neki svoj red.
Onda to izliješ u pleh i staviš da se peče. 180 stepeni, oko 15 minuta, najbolje da proveriš onako čačkalicom.
Dok ti se to peče uzmeš u šerpicu 3 deci vode i 200 grama šećera, izmešaš da se šećer rastopi i prokuvaš.
Kad ovo iz rerne bude gotovo, izvadiš ga, i preliješ ovaj sirup od šećera i vode preko toga. Neki kažu da ovo iz rerne treba prvo da se ohladi, neki kažu da ne, u svakom slučaju ja to odmah obavim. Preliješ sve, i onda posmatraš malo magiju, kako taj ispečeni biskvit upija sirup i kako sirup polako nestaje u biskvitu.
Staviš sa strane i pustiš da se hladi.
E onda uzmeš opet mikser, i u činiju jednu sipaš još 12 kašika brašna. U to sipaš nekoliko kašika mleka i umutiš sa brašnom, tako da ni slučajno ne smeju nikakve grudvice da ostanu. Ako bude grudvica, propast. U šerpici sipaš ostatak mleka sa 10 kašika šećera (možeš da kombinuješ prah šećer i običan), dodaš i onaj vanilin šećer jedan, al mora šećer da se razmuti u mleku pre nego što staviš na vatru, da ne zagori. I onda ko puding kad se pravi, staviš mleko to na vatru, i kad ono polako krene da se ozbiljno zagreva, dodaš ono umućeno brašno i mešaš do prekosutra, odnosno dok ne krene da prokuva. Ako dobro budeš mešao neće biti grudvica, i sve će taman da se zgusne kako treba. I moraš, ali moraš da paziš da ne zagori - ako zagori biće samo mnogo suza, a nikako dobrog kolača.
Kad si i to uradio, skineš beli fil sa strane i pustiš ga da se hladi. Kad se ohladi, dodaš onih 250 grama putera u to, dobro umiksuješ da se sjedini, i onda ga istreseš preko onoga što ti stoji već neko vreme ispečeno u plehu. Rasporediš onako lepo, ravnomerno, razume se.
Na kraju ide poslastica: na pari otopiš čokoladu sa dve tri kašike ulja, neko dodaje i mleko ali ja ne, jer onda ne mogu normalno da razmažem to po kolaču. Dakle, otopiš, preliješ preko ovog ostalog, i onda ti je ostalo samo da sačekaš da se to sve stegne, ohladi i očvrsne, pa da uživaš.
I bitno je da se spremiš da će sve to da potraje, jer mora tako, a ja još preporučujem da za saundtrek pustiš sebi neke fine žene sa harmonikom i lepim ljubavnim pesmama, kao što je Radmila Mihajlović. Ja posebno volim ovu pesmu:
Ja sam ti svoj recept iskombinovala od pet različitih recepata po nekom osećaju i kulinarskoj intuiciji. I ide ovako:
Za početak odvojiš sa strane litar mleka, odvojiš brašna i šećera, pet jaja, 250 grama putera, vanilin šećer, prašak za pecivo, 100-200 grama crne čokolade. Da ti stoji i bude pri ruci.
E tu prvo kreneš da se baviš onim dole delom. Premažeš pleh puterom, razume se. Uzmeš pet jaja, odvojiš belance od žumanca, umutiš to belance prvo sa pet kašika šećera, pa u to umutiš i žumanca, pa dodaš pet kašika brašna i dve kakaoa (jel se kaže kakaa ili kakaoa, uvek se zbunim?). I jedan prašak za pecivo. Možeš to i nekim drugim redom da mutiš, ali ovo je onaj sistem u kom se osećaš kao prava domaćica jer sve ima neki svoj red.
Onda to izliješ u pleh i staviš da se peče. 180 stepeni, oko 15 minuta, najbolje da proveriš onako čačkalicom.
Dok ti se to peče uzmeš u šerpicu 3 deci vode i 200 grama šećera, izmešaš da se šećer rastopi i prokuvaš.
Kad ovo iz rerne bude gotovo, izvadiš ga, i preliješ ovaj sirup od šećera i vode preko toga. Neki kažu da ovo iz rerne treba prvo da se ohladi, neki kažu da ne, u svakom slučaju ja to odmah obavim. Preliješ sve, i onda posmatraš malo magiju, kako taj ispečeni biskvit upija sirup i kako sirup polako nestaje u biskvitu.
Staviš sa strane i pustiš da se hladi.
E onda uzmeš opet mikser, i u činiju jednu sipaš još 12 kašika brašna. U to sipaš nekoliko kašika mleka i umutiš sa brašnom, tako da ni slučajno ne smeju nikakve grudvice da ostanu. Ako bude grudvica, propast. U šerpici sipaš ostatak mleka sa 10 kašika šećera (možeš da kombinuješ prah šećer i običan), dodaš i onaj vanilin šećer jedan, al mora šećer da se razmuti u mleku pre nego što staviš na vatru, da ne zagori. I onda ko puding kad se pravi, staviš mleko to na vatru, i kad ono polako krene da se ozbiljno zagreva, dodaš ono umućeno brašno i mešaš do prekosutra, odnosno dok ne krene da prokuva. Ako dobro budeš mešao neće biti grudvica, i sve će taman da se zgusne kako treba. I moraš, ali moraš da paziš da ne zagori - ako zagori biće samo mnogo suza, a nikako dobrog kolača.
Kad si i to uradio, skineš beli fil sa strane i pustiš ga da se hladi. Kad se ohladi, dodaš onih 250 grama putera u to, dobro umiksuješ da se sjedini, i onda ga istreseš preko onoga što ti stoji već neko vreme ispečeno u plehu. Rasporediš onako lepo, ravnomerno, razume se.
Na kraju ide poslastica: na pari otopiš čokoladu sa dve tri kašike ulja, neko dodaje i mleko ali ja ne, jer onda ne mogu normalno da razmažem to po kolaču. Dakle, otopiš, preliješ preko ovog ostalog, i onda ti je ostalo samo da sačekaš da se to sve stegne, ohladi i očvrsne, pa da uživaš.
I bitno je da se spremiš da će sve to da potraje, jer mora tako, a ja još preporučujem da za saundtrek pustiš sebi neke fine žene sa harmonikom i lepim ljubavnim pesmama, kao što je Radmila Mihajlović. Ja posebno volim ovu pesmu:
Prijatno!
Ovo ja zovem promptan, detaljan i studiozan odgovor.
ja cu Lepu Lukić ("Svako veče dusa place"), onda Bebu Selimović ("O, ćuti, ćuti sad srce moje") i Veru Ivković ("Svidjas mi se, momče")
A recept...sviđa mi se sto se mesanje belog fila po tvom zavrsava na sporeteu. U nekim receptima treba da se skloni sa vatre - i onda da se mesa dok ne padnes u nesvest, ono sto vise to bolje...pa mi se to ne sviđa.
Ala volite da jedete, pa sve prste ližete.
Ukusna je ta poslastica, ako umeš da se umeriš i da se zadržiš na konzumaciji jedne, eventualno dve kocke, a ne da strpaš u sebe u cugu po deset i više komada, koje si prethodno namerno isekao na veličinu kocketina, a ne kocki.
Aha, ako ti je super, to je već drugi padež.
Nego mi se učinilo da si napisala kako otpatiš na traci, patnja mi ne deluje kao nešto što je super, ali možda si to napisala u nekom svojevrsnom žargonu. Ko će ga znati.
E,gledam onu olginu recepturu gore i ponovo mi pada na pamet koliko se samo tih sastojaka posle protera kroz guzicu. Sigurno barem jedno 65 posto. 30 posto ode u mešinu, ili se istopi na traci, a svega 5 posto je neophodnih materija, koje idu u tkivo.
Svi sastojci se izmesaju i ostavi da se hladi 2 sata.
Lepo je kad se sluzi u okruglom hlebu kome se izvadi sredina pa izgleda ovako (hlen pojedes posle, i on bude ekstra ukusan)
E sad ovaj kesten, jel ima to kod nas? Kontam da mi moglo i bez toga, ali onda (iako ukusno) dip bude nekako pastetast...a ovo mu da finu krckavu teksturu. To kestenje je nesto kao....nije ukiseljeno jer nije kiselo uopste (water chestnuts), al mi ne izgleda ni da je kuvano nesto jer ja kad kuvam kesten za pire ne izgleda tako...tako da ne znam kako bi moglo da se napravi nesto od naseg kestena u kucnim uslovima. Gledam sad po netu...i nema neke adekvatne zamene-moze krastavac bez semenki, moze i celer...ali bi to promenilo ukus dipa, a ovaj kesten je totalno bezukusan, samo mu da tu krckavost
Why Would you Settle for Less when you can have More? Do not let other Authors Fool you with Empty Marketing Keywords. FLATBOOTS is what you Deserve. Built to last, Built from Scratch, Nothing Less.