- 21 Nov 2012, 00:15
#2475580
Za pocetak zelim da napisem, da nisam dosao ovde da bi mi visokomoralni pacenici ovog foruma davali kritike, vec sam napisao za sve one koji ce jednoga dana doci u situaciju u kojoj sam ja bio.
U septembru sam imao jedan od najgorih perioda u zivotu. Resio sam da se po prvi put testiram na HIV. Secam se da sam na dan kada sam davao krv, otisao u crkvu i zapalio svecu i tada obecao da cu napisati svoju pricu koja ce nadam se nekome pomoci. Da vas ne drzim u neizvesnosti, reci cu da se sve dobro zavrsilo i da sam negativan a moglo je da ispadne mnogo gore. Sada pisem da bih mozda nekoga naveo da razmisli pre nego uradi glupost kao ja.
Sve je pocelo 2010. kao za inat 1. Decembra, kada je bio dan borbe protiv side. Par dana pre toga razgovarao sam sa jednim muskarcem kog sam upoznao preko neta. Odlucili smo da se upoznamo. Ja sam za svaki slucaj poneo kondome i lubrikant iako sam rekao da nece biti seksa. Upoznali smo se, svideo mi se. pricali smo o svemu ukljucujuci i njegove prethodne partnere, zastitu, hiv test. Govorio je kako je imao par partnera, uvek koristi zastitu i kako se bas nedavno testirao i ako treba - opet bi. Opustio me je... Nekako je pala noc, a i moji odbrambeni mehanizmi. Poceli smo da se ljubimo i onda je krenulo dalje. Stavio je kondom i imali smo seks. U jednom momentu on je izgubio erekciju i sklonio se. Nerazmisljajuci uhvatio sam se za njegov penis da vidim da li je skinuo kondom i samo sam pipnuo koren i osetio da je tu onaj deblji deo na kondomu. Odma ga je skinuo i bacio kroz prozor automobila (pre nego sam stigao da vidim da li je kondom puko a bio sam poprilicno izgubljen pa mislim da nisam ni pomislio u tom momentu da li je kondom citav), upalio kola i krenuo da vozi. U tom momentu je bilo sve jako cudno, postao je preozbiljan, slabo je pricao. Pitao sam ga da li je ejakulirao, rekao je da nije i nastavio da vozi. Kad me je dovezao do mesta ge je trebao da me ostavi, rekao sam mu da se nadam da cemo se ponovo sresti i pretvoriti ovo u nesto ozbiljnije on se nasmejao i rekao da hocemo. Pretpostavljate, mislim da me vise nikada iza toga nije okrenuo. U pocetku nije bilo straha, govorio sam sebi, iako nisam proverio da li je kondom pukao, verovao sam da bi mi tako nesto rekao i da nije takav covek da mi tako nesto ne kaze. Najcrnje, sest nedelja nakon naseg odnosa, u januaru, dobio sam temperaturu koja je trajala 3-4 dana i tesko se spustala. Ali presao sam preko svega - vladao je svinjski grip.
Svremena na vreme, hvatao bi me strah i to obicno kada se razbolim, ali sa prolaskom bolesti sam nekako i "zatrpavao" strah u podsvest.
Prosla je skoro godina i dva meseca od naseg odnosa kada mi se svo to potiskivanje i sve te cudne okolnosti nekako sklopile i uvele me u stanje straha. Razmisljao sam o svakom detalju kog sam mogao da se setim: zasto je izgubio erekciju, sta ako je kondom pukao, sta se tacno desavalo. Razmisljao sam i o stvarima koje smo pricali. Svega cega sam mogao da se setim, ja sam rasclanjivao i analizirao ne bih li nasao neku utehu. Uzimao sam iste kondome, testirao im izdrzljivost, pretrazivao internet i gledao tudja iskustva. Kao za inat, na internetu sam stalno nailazio na devojke kojima su pucali kondomi.
Tada sam okrenuo istrazivanje u drugu stranu, prema tom patrtneru i shvatio da je izgleda njegova prica o broju partnera bila cista laz. Iz onoga sto sam primetio - zakljucio sam da poprilicno lako menja partnere. Napravio sam lazni profil i kontaktirao ga. Ubrzo mi je ponudio sastanak (i zna se sta uz to) a nije znao sa kim dok mu ja nisam rekao ime i gde smo se nasli. Tek se onda setio i pozvao me na "partiju". Dok mu se jos nisam predstavio, ponudio mi je i nekog (kako ga je nazvao) "kolegu" da obojica spavaju samnom. Naravno, tako nesto mi nije palo na pamet vec sam zeleo da saznam ono sto me interesuje: pitao sam ga da se testira. Odgovorio mi je da se testirao oko 6 meseci nakon naseg odnosa i da je sve bilo OK. Uz to mi je govorio kako tako nesto meni nikada ne bi uradio. Nekako i dalje nism imao poverenja zbog lazi koje sam provalio pa sam ga pitao da odemo zajedno da se testiramo na sta se on "uvredio" i govorio kako nema potrebe i na kraju je rekao da nece da se testira. Da vam ne prcam da sam tada (u februaru ove godine) zavrsio kod psihijatra jer su strahovi postali jako intenzivni. Bio sam ubedjen da me je zarazio HIV-om. Tresao sam se danju od straha, a nocu sam pod lekovima sanjao kako sedim sa njim u kolima nakon seksa i bio konstantno u strahu. Da vam ne pricam kakve sam konstrukcije imao u glavi. Vec sam razmisljao kako mi nije ostalo dugo i kako ce svi pobeci od mene. Pod lekovima koje mi je propisala doktorka neuropsihijatar, uspeo sam da se stabilizujem. Iako posle ovog coveka nisam imao nikoga, u maju mesecu sam odlucio da se upoznam sa jednim deckom. Upoznali smo se i izmedju nas je odma bila ta neka varnica. Poljubili se i usli zvanicno u vezu. On je jedan divan mladic sa kojim sam i danas u ozbiljnoj vezi. Bili smo mesec ipo dana u vezi kada smo imali prvi seks sa zastitom, ali posle toga nikako nisam mogao da se otrgnem misli "sta ako sam seropozitivan" i sta ako sam njega nekako ugrozio. Sada sam se plasio da ne daj Boze ne zarazim njega jer ja ne bi mogao da zivim sa saznanjem da sam nekome unistio zivot. Tacno u tom periodu sam dobio upalu grla koja je bila bas jaka. Promenili su mi dva antibiotika dok nije pocelo da prolazi. I opet mi je u glavi bio HIV. Odlucio sam da ovako vise ne moze, ni zbog mene ni zbog mog decka i otiso da izvadim krv. Dao sam krv godinu i deset meseci nakon rizicnog odnosa (sa nepoznatom osobom i neznanjem da li je kondom ostao ceo) u nadi da ce sve biti u redu (tada sam sa sadasnjim momkom bio oko 4 meseca u vezi). Iza toga sam otisao u crkvu, zapalio svecu i pomolio se. Obecao sam tada da cu napisati tekst u nadi da ce nekome pomoci da donese pravu odluku ako se nadje u slicnoj situaciji kao ja tog 1. decembra 2010.
Ta noc cekanja rezultata je bila mislim najgora u mom zivotu. Ni sam ne znam koliko sam lekova za smirenje popio da bih se smirio i zaspao. I uz sve te lekove sam se budio. Nakon svakog budjenja, video bih da sam sav preznojen i da se tresem od straha. Bocica sa lekovima je bila odma do mene pa sam svaki put dodavao dozu da bih zaspao. Ujutro sam bio kao zombi od lekova a i dalje me je ubijao strah. Znao sam da svaki momenat trebaju da me pozovu iz laboratorije za rezultate. Oko podne, zazvonio je telefon, laborantkinja mi je rekla da mogu da dodjem po rezultate. Strah je bio neizdrziv i ni sam ne znam kako sam uopste drzao telefon. Onda sam je onako bojazljivo pitao,jel mozete da mi kazete rezultate. Laborantkinja je rekla: "NISTA NE BRINITE, SVE JE U REDU - NEGATIVNI STE". Odma sam otrcao u laboratoriju i podigao izvestaj. Na njemu je pisalo NEREAKTIVAN. To olaksanje ne mogu da vam opisem, to je bio osecaj slobode... Sada znam da sam tako nesto sebi jednom dozvolio i to mi je bio nauk za ceo zivot.Nikada vise neko nepoznat u koga nemam poverenja, nikada vise seks za jednu noc. To mi se tada prvi put desilo a pre njega sam imao samo jednog decka, ozbiljnu vezu koja je bila zasticena. Nakon toga, i moj decko je uradio test da mi pokaze da je i on negativan da se ne bih plasio.
Nisam ovo napisao da bi se sada skupili neki moralisti koji bi me ovde blatili, niti "psiholozi amateri" koji bi mi pricali kako sam panici bezveze. Sa ove distance, mozda i jesam panicio bezveze - a mozda i nisam. I dan danas, nakon svega, nisam siguran za tog coveka da li je pozitivan ili nije ali sam siguran da znam da nije osoba kakvom mi se predstavio u prvom momentu.
Svestan sam da ce neko reci "koristio si kondom, sta se plasis" ali isto tako se desava da kondom pukne. Ova moja situacija je bila specificna utoliko sto je on brzo skinuo kondom i izbacio ga kroz prozor svojih kola, onako u mraku tako da ja i nisam mogao da vidim da li je kondom OK. Ipak, kondom moze da pukne i moze da napravi veliki problem.
Nadam se da ce na kraju, bar jedan koji procita moj post razmisliti o svemu i doneti pravu odluku ako se nadje u situaciji u kojoj sam ja bio.
Sve najbolje.
U septembru sam imao jedan od najgorih perioda u zivotu. Resio sam da se po prvi put testiram na HIV. Secam se da sam na dan kada sam davao krv, otisao u crkvu i zapalio svecu i tada obecao da cu napisati svoju pricu koja ce nadam se nekome pomoci. Da vas ne drzim u neizvesnosti, reci cu da se sve dobro zavrsilo i da sam negativan a moglo je da ispadne mnogo gore. Sada pisem da bih mozda nekoga naveo da razmisli pre nego uradi glupost kao ja.
Sve je pocelo 2010. kao za inat 1. Decembra, kada je bio dan borbe protiv side. Par dana pre toga razgovarao sam sa jednim muskarcem kog sam upoznao preko neta. Odlucili smo da se upoznamo. Ja sam za svaki slucaj poneo kondome i lubrikant iako sam rekao da nece biti seksa. Upoznali smo se, svideo mi se. pricali smo o svemu ukljucujuci i njegove prethodne partnere, zastitu, hiv test. Govorio je kako je imao par partnera, uvek koristi zastitu i kako se bas nedavno testirao i ako treba - opet bi. Opustio me je... Nekako je pala noc, a i moji odbrambeni mehanizmi. Poceli smo da se ljubimo i onda je krenulo dalje. Stavio je kondom i imali smo seks. U jednom momentu on je izgubio erekciju i sklonio se. Nerazmisljajuci uhvatio sam se za njegov penis da vidim da li je skinuo kondom i samo sam pipnuo koren i osetio da je tu onaj deblji deo na kondomu. Odma ga je skinuo i bacio kroz prozor automobila (pre nego sam stigao da vidim da li je kondom puko a bio sam poprilicno izgubljen pa mislim da nisam ni pomislio u tom momentu da li je kondom citav), upalio kola i krenuo da vozi. U tom momentu je bilo sve jako cudno, postao je preozbiljan, slabo je pricao. Pitao sam ga da li je ejakulirao, rekao je da nije i nastavio da vozi. Kad me je dovezao do mesta ge je trebao da me ostavi, rekao sam mu da se nadam da cemo se ponovo sresti i pretvoriti ovo u nesto ozbiljnije on se nasmejao i rekao da hocemo. Pretpostavljate, mislim da me vise nikada iza toga nije okrenuo. U pocetku nije bilo straha, govorio sam sebi, iako nisam proverio da li je kondom pukao, verovao sam da bi mi tako nesto rekao i da nije takav covek da mi tako nesto ne kaze. Najcrnje, sest nedelja nakon naseg odnosa, u januaru, dobio sam temperaturu koja je trajala 3-4 dana i tesko se spustala. Ali presao sam preko svega - vladao je svinjski grip.
Svremena na vreme, hvatao bi me strah i to obicno kada se razbolim, ali sa prolaskom bolesti sam nekako i "zatrpavao" strah u podsvest.
Prosla je skoro godina i dva meseca od naseg odnosa kada mi se svo to potiskivanje i sve te cudne okolnosti nekako sklopile i uvele me u stanje straha. Razmisljao sam o svakom detalju kog sam mogao da se setim: zasto je izgubio erekciju, sta ako je kondom pukao, sta se tacno desavalo. Razmisljao sam i o stvarima koje smo pricali. Svega cega sam mogao da se setim, ja sam rasclanjivao i analizirao ne bih li nasao neku utehu. Uzimao sam iste kondome, testirao im izdrzljivost, pretrazivao internet i gledao tudja iskustva. Kao za inat, na internetu sam stalno nailazio na devojke kojima su pucali kondomi.
Tada sam okrenuo istrazivanje u drugu stranu, prema tom patrtneru i shvatio da je izgleda njegova prica o broju partnera bila cista laz. Iz onoga sto sam primetio - zakljucio sam da poprilicno lako menja partnere. Napravio sam lazni profil i kontaktirao ga. Ubrzo mi je ponudio sastanak (i zna se sta uz to) a nije znao sa kim dok mu ja nisam rekao ime i gde smo se nasli. Tek se onda setio i pozvao me na "partiju". Dok mu se jos nisam predstavio, ponudio mi je i nekog (kako ga je nazvao) "kolegu" da obojica spavaju samnom. Naravno, tako nesto mi nije palo na pamet vec sam zeleo da saznam ono sto me interesuje: pitao sam ga da se testira. Odgovorio mi je da se testirao oko 6 meseci nakon naseg odnosa i da je sve bilo OK. Uz to mi je govorio kako tako nesto meni nikada ne bi uradio. Nekako i dalje nism imao poverenja zbog lazi koje sam provalio pa sam ga pitao da odemo zajedno da se testiramo na sta se on "uvredio" i govorio kako nema potrebe i na kraju je rekao da nece da se testira. Da vam ne prcam da sam tada (u februaru ove godine) zavrsio kod psihijatra jer su strahovi postali jako intenzivni. Bio sam ubedjen da me je zarazio HIV-om. Tresao sam se danju od straha, a nocu sam pod lekovima sanjao kako sedim sa njim u kolima nakon seksa i bio konstantno u strahu. Da vam ne pricam kakve sam konstrukcije imao u glavi. Vec sam razmisljao kako mi nije ostalo dugo i kako ce svi pobeci od mene. Pod lekovima koje mi je propisala doktorka neuropsihijatar, uspeo sam da se stabilizujem. Iako posle ovog coveka nisam imao nikoga, u maju mesecu sam odlucio da se upoznam sa jednim deckom. Upoznali smo se i izmedju nas je odma bila ta neka varnica. Poljubili se i usli zvanicno u vezu. On je jedan divan mladic sa kojim sam i danas u ozbiljnoj vezi. Bili smo mesec ipo dana u vezi kada smo imali prvi seks sa zastitom, ali posle toga nikako nisam mogao da se otrgnem misli "sta ako sam seropozitivan" i sta ako sam njega nekako ugrozio. Sada sam se plasio da ne daj Boze ne zarazim njega jer ja ne bi mogao da zivim sa saznanjem da sam nekome unistio zivot. Tacno u tom periodu sam dobio upalu grla koja je bila bas jaka. Promenili su mi dva antibiotika dok nije pocelo da prolazi. I opet mi je u glavi bio HIV. Odlucio sam da ovako vise ne moze, ni zbog mene ni zbog mog decka i otiso da izvadim krv. Dao sam krv godinu i deset meseci nakon rizicnog odnosa (sa nepoznatom osobom i neznanjem da li je kondom ostao ceo) u nadi da ce sve biti u redu (tada sam sa sadasnjim momkom bio oko 4 meseca u vezi). Iza toga sam otisao u crkvu, zapalio svecu i pomolio se. Obecao sam tada da cu napisati tekst u nadi da ce nekome pomoci da donese pravu odluku ako se nadje u slicnoj situaciji kao ja tog 1. decembra 2010.
Ta noc cekanja rezultata je bila mislim najgora u mom zivotu. Ni sam ne znam koliko sam lekova za smirenje popio da bih se smirio i zaspao. I uz sve te lekove sam se budio. Nakon svakog budjenja, video bih da sam sav preznojen i da se tresem od straha. Bocica sa lekovima je bila odma do mene pa sam svaki put dodavao dozu da bih zaspao. Ujutro sam bio kao zombi od lekova a i dalje me je ubijao strah. Znao sam da svaki momenat trebaju da me pozovu iz laboratorije za rezultate. Oko podne, zazvonio je telefon, laborantkinja mi je rekla da mogu da dodjem po rezultate. Strah je bio neizdrziv i ni sam ne znam kako sam uopste drzao telefon. Onda sam je onako bojazljivo pitao,jel mozete da mi kazete rezultate. Laborantkinja je rekla: "NISTA NE BRINITE, SVE JE U REDU - NEGATIVNI STE". Odma sam otrcao u laboratoriju i podigao izvestaj. Na njemu je pisalo NEREAKTIVAN. To olaksanje ne mogu da vam opisem, to je bio osecaj slobode... Sada znam da sam tako nesto sebi jednom dozvolio i to mi je bio nauk za ceo zivot.Nikada vise neko nepoznat u koga nemam poverenja, nikada vise seks za jednu noc. To mi se tada prvi put desilo a pre njega sam imao samo jednog decka, ozbiljnu vezu koja je bila zasticena. Nakon toga, i moj decko je uradio test da mi pokaze da je i on negativan da se ne bih plasio.
Nisam ovo napisao da bi se sada skupili neki moralisti koji bi me ovde blatili, niti "psiholozi amateri" koji bi mi pricali kako sam panici bezveze. Sa ove distance, mozda i jesam panicio bezveze - a mozda i nisam. I dan danas, nakon svega, nisam siguran za tog coveka da li je pozitivan ili nije ali sam siguran da znam da nije osoba kakvom mi se predstavio u prvom momentu.
Svestan sam da ce neko reci "koristio si kondom, sta se plasis" ali isto tako se desava da kondom pukne. Ova moja situacija je bila specificna utoliko sto je on brzo skinuo kondom i izbacio ga kroz prozor svojih kola, onako u mraku tako da ja i nisam mogao da vidim da li je kondom OK. Ipak, kondom moze da pukne i moze da napravi veliki problem.
Nadam se da ce na kraju, bar jedan koji procita moj post razmisliti o svemu i doneti pravu odluku ako se nadje u situaciji u kojoj sam ja bio.
Sve najbolje.