- 14 Sep 2012, 23:40
#2441659
[url=http://www.gay-serbia.com/forum/viewtopic.php?p=2437956#p2437956]stefan19 napisao:[/url]Danas na praksi na onkologiji sam imao pacijenta u odmaklom stadijumu primarnog raka mozga.
Neuhranjen, nepokretan, 63 godine star muskarac. Bespomocan lezi u bolnickom krevetu prepusten osoblju.
Nakon sto sam se predstavio, izmerio vitalne znake, dao lekove i nahranio doruckom, seo sam da popricam sa njim na par minuta. Pitao sam ga kako se oseca danas i ima li bolove. Je li jos uvek pri stavu da ne zeli hemoterapiju. Da li bi zeleo da ostanem da jos malo razgovaramo...
Bio je prilicno cutljiv. Tek ponekad bi klimnuo glavom ne bi li potvrdio ili negirao moje pitanje. Plave oci su bile fokusirane na jednu tacku.
Na kraju smene, kad sam usao u sobu da se pozdravim, cuteci mi je uzeo ruku i poljubio je.
Toliko me je dirnuo taj gest, ja sam ga pomazio po glavi i rekao da se drzi cvrsto i da se vidimo sledece nedelje.
Ovo mi je ispunilo dan![]()
Koliko onkologija moze biti depresivna, toliko zna biti ispunjena nadom, samospoznajama i pozitivnim emocijama.
Obozavam svoj posao!
