- 17 Jul 2012, 17:38
#2412981
Zvuci bas pretenciozno, a i nije prosto autobiografija. Recimo da je prica zasnovana na mom zivotu, ali nije prosto autobiografsko / dnevnicko stivo, vec i mala igra otkrivanja - kao i moj projekat u procesu licnog razvitka.
Napisao sam nekih 50ak strana do sad, ovo su neki djelovi koje bih za pocetak podijelio sa vama. Sve je to jos uvijek radna verzija, naravno.
E sad, odavno nisam pisao na forumu, mada ga povremeno citam. Mozete naravno iskoristiti temu i za offtopic i svadje, mada bi i neko objektivno misljenje dobrodoslo, i primicu sve komentare bez uvrede
"Da te upoznam sa mojom mamom. Zena sa sela, oskudno obrazovana ali jako inteligentna. Jedna od sedmoro djece, u domacinstvu sa ko zna koliko krava, ovaca, livada i dolina. Ukratko receno, mnogo fizickog rada, skoro nimalo podrske, topline i iskazane ljubavi. Navikla da zivot mora biti tezak, trajno onemogucena da se opusti cak i kad to okolnosti dozvoljavaju. Posto se jos kao maloljetna zaposlila u fabrici za preradu papira, a potom udala za mog oca, teski rad se nastavio kad su dosla djeca i pocetak gradnje porodicne kuce. Pripada onoj generaciji ljudi koji su uceni da je postenje SVE, da se “obraz ukaljati” ne smije niposto, te je onda kad nije bila preokupirana svojom zeljom da ustedi svaki dinar razbijala glavu trudeci se da nikom ne da povoda da za nju kaze ista lose. Jadna moja majka, toliko se trudila da napravi nesto dobro za nas, da nije primjecivala koliko nam uskracuje ne dozvoljavajuci nam da idemo na mjesto gdje su se okupljala druga djeca, rodjendanske zurke svojih prijatelja - sve to kako bi komsije i poznanici uvijek govorili kako su njena djeca tako divno vaspitana, ne trose vrijeme uludo, vec idu pravo u skolu, i iz skole pravo kuci.
Ja sam bio jako vezan za nju tokom djecjih dana. Kao najmladji, imao sam mnogo vise privilegija nego moje sestre i brat, mada sam uvjeren da je to bilo dijelom zato sto sam umijece manipulacije imao i prije nego sto sam umio da ga prepozna. "
......
"Jedna od mojih pijanih teorija (zovem ih tako jer cesto do istih dodjem uz par casa vina i priguseno svijetlo) je da je sve pocelo kad sam imao nekih 3-4 godine. Mislim da sam negdje na televiziji vidio kako muskarac ljubi neku zenu u guzu, i zamolio sam djevojcicu mog uzrasta, koja je zivjela na svega par kuca od mene – da me pusti da je poljubim. Nisam siguran kako je do toga doslo, ali se sjecam da sam je moljakao neko vrijeme dok nije dozvolila. Zavukli smo se ispod betonskih stepenica kuce pored njene, i tamo je sam je jednom cmoknuo u guzu. Odmah sam otrcao kuci i to rekao svojima.
E sad, nekako mi se cini da smo se mi spremali na neko putovanje ili tako nekako – mada nije ni bitno, jer trenutak kog se najjasnije sjecam, jasnije nego i tog poljupca pod stepenistem je scena u kojoj ja sjedim sklupcan na stolici, sa glavom uronjenom u koljena, okruzen ogromnom bukom (u sjecanju nema nijedne konkretne rijeci iz sve te vike, mada se vjerovatno u njoj krilo objasnjenje zasto su toliko ljuti!) i udarcima kaisem. Nisam siguran da li me je tukla majka ili otac. Da budem u potpunosti korektan, evo priznacu i mogucnost da sam te batine ustvari umislio.
Svejedno, moja teorija kaze da sam ja tada, radoznala “snjuvara” bez ikakvih pravilnih smjernica osim “to ne smijes da diras” i ogromne paznje usmjerene ka ocuvanju neuprljane slike pred komsijama, rodjacima i ostalima, shvatio da je to pogresno, i da se ne smije.
Ko zna koliko je trebalo da prodje prije nego li sam ja ukapirao da “stvari koje se ne smiju” – zapravo znace “stvari koje se ne smiju, moras da radis krisom”? "
.........
"Kad mi je bilo 7 poceo sam se intenzivno igrati sa djevojcicom iz komsiluka, mislim da je bila godinu dana mladja od mene. Kao sva druga djeca, svojim majkama smo ono drugo deklarisali kao svoju “simpatiju”, i svakodnevno se igrali u mom ili njenom dvoristu. Stvarno se ne sjecam kako je do toga doslo, mada ne pokusavam da izbjegnem odgovornost, ali dosli smo do tog prokletog ljubljenja u intimne djelove, i sjecam se da smo to tada nazvali “jebanje” (opet – jasno je ko je definisao to “sto se ne smije” koje smo nas dvoje uradili u ostavi iza kuce). Sad, da li sam se ja pokajao ili uplasio zbog toga sto sam uradio, ili je razlog bio drugaciji, ali posle tog prvog puta ja sam odbijao da to ponavljamo, i cak smo prestali da se igramo, i ja sam je upozorio da o tome ne smijemo nikom da kazemo jer ce nas oboje kazniti. Ovo se nikako ne smije shvatiti kaou cjena i zlostavljanje u pravom smislu te rijeci – jer je cinjenica da smo oboje bili djeca, i da bismo zaista oboje bili kaznjeni. No, posle nekog vremena, ona je svojoj majci ispricala sta se desilo.
Njena majka je inace jedna kruta tiha zenica koja nikad nije bila pretjerano bliska sa komsijama, nikada nas djecu nije pozvala unutra kad bi se igrali ispred njihove kuce - inace, u to vrijeme je malo ko imao ograde izmedju svog dvorista i komsija, te smo se mi djeca druzili svuda okolo, u zavisnosti od toga cega smo se igrali, jer su razlicita dvorista bila pogodna za razne igre, od zmurke do kosarke.
Cesto sam pokusavao da zamislim kako joj govori, i u mojoj glavi to ide ovako:
Njena majka stoji u kuhinji (koju nisam nikada vidio, jer nisam nikada usao unutra!), okrenuta ledjima dnevnom boravku, u kome njena cerka na kaucu gleda televiziju. Obucena je u crne pantalone i teget kosulju sa bijelim tufnicama, a preko toga nosi kecelju. Na glavi ima rajf koji njenu kovrdzavu kosu sklanja sa cela. Emisija se zavrsava, a djevojcica cuti i razmislja o tome sta bi radila. Jedna od opcija je to sto je radila sa mnom, i onda se prisjeca da se ja vise ne druzim sa njom – a ustaje i prilazi majci iza ledja i izgovara:
“Mama.. ja sam se jebala sa mojim drugom”.
Imao sam nekoliko scenarija u vezi sa maminom reakcijom, ali cinjenica je da je pozvala moju i ispricala joj. Ali, pazi sad ovaj bizarni momenat – to je uradila tako sto je s prozora meni kad sam prolazio putem pored rekla da porucim mami da dodje kod nje. Ne mogu tacno da se sjetim koliko je vremena proslo izmedju tog dogadjaja i momenta kad je njena mama to saznala, ali znam da sam prenio poruku mami ne pomisljajuci na mogucnost da su saznali nasu tajnu.
Opet, jako cudan momenat je to sto uopste nisam dobio batine od mame, samo mnogo prekora, dok mi je otac krisom cestitao kasnije."
.........
"Tokom prvih nekoliko razreda skole isao sam zajedno sa starijim bratom. On je tri godine stariji od mene, a skolu nikada nije volio. Uzivao je da sa nasim ocem, majstorom za popravke raznih kucnih aparata, ide po terenu i uci isti zanat – jos mnogo prije nego je dovoljno odrastao da zaista pocne da se njime bavi. Mada je vjerovatno vec tada znao da to nece biti njegovo zanimanje, jer je takodje od malena volio da gleda boks na televiziji i akcione filmove, da nerijetko ucestvuje u tucama i sanja da kad poraste postane “mafijas”. Kao sto ranije pomenuh, savrsen sin za naseg oca – pravo musko za ponos svakog roditelja.
Kako mu skola nikako nije isla (a nije da bas nisu pokusavali sa raznim privatnim casovima i poducavanjima, pa i prisili u vidu zabrana i zakljucavanja u sobu sa knjigom!), u nekoj prilici roditelji su brata odveli kod psihijatra, inace porodicnog prijatelja, na razgovor. Navodno su najprije posjedjeli svi skupa, a onda je isti, uvazeni doktor, ostao nasamo sa mojim bratom i procaskao.
E sad, ne znam da li ti meni vjerujes sve ovo sto ti ja pisem – ali ovo je istina, kunem ti se. Njegova dijagnoza je bila da je moj brat “alergican na ucenje”! I to zato sto je moj brat, navodno, tokom kratkog razgovora na razne teme, na svako pitanje vezano za skolu obarao pogled i cesao se po glavi.
Cak i tad sam, iako dijete koje vjeruje u sve sto doktori, ucitelji i roditelji kazu – znao da je to kompletno sranje, jer je moj brat reagovao isto tako i kad bi ga uhvatili u lazi ili da je krisom pojeo neki slatkis koji nije smio, recimo. I pretpostavljam da su to znali i roditelji, ali im je vjerovatno bilo lakse da vjeruju u to, da ne pominjem cinjenicu da su se taj “pregled” i “dijagnoza” prepricavali svim prijateljima, rodjacima, i svakome ko je ista znacio. Eto, nije on prosto los djak, on je alergican na ucenje. "
.........
"Kad mi je bilo trinaest godina, pronasao sam u nekom erotskom casopisu oglase, i medju njima jedan koji je dao muskarac iz drugog grada, u potrazi za partnerom. Dosao sam na ideju da isto uradim i ja, a u casopisu je bio i kupon za popunjavanje za besplatan oglas. Dobro sam proucio proceduru, i naucio da se adresa i ime daju na kuponu, a casopis dodjeljuje sifru koja se vidi u novinama, te preko njih ide pocetna prepiska. To mi je bilo prihvatljivije od toga da ja prvi pisem na oglas, jer bih onda morao dati neki podatak za odgovor, a nisam smio dati adresu ili broj telefona. Plan je bio da se onome ko mi se javi javim iz poste.
Ispunio sam kupon, izrezao ga iz novina – i onda ga negdje sklonio, pa sasvim zaboravio na njega.
Ubrzo potom, majka i ja smo posli u Srbiju u posjetu rodjacima na dvije nedelje. Posle sjajno provedenog vremena tamo, na stanici nas je docekao otac koji nije htio da me zagrli ili poljubi. Majka je pitala o cemu se radi, ali on je cutao dok nismo usli u kola. A onda me je, gledajuci me u retrovizoru iznad volana, pitao:
“Kakve ti to oglase dajes po novinama?”
Bas kao i onda, kad me je mama pitala “Sta si ti to radio sa komsinicom?”, tek tad mi je sinulo da je zbog toga ljut. I bio sam apsolutno nepripremljen. Mama je opet negodovala, a ja sam cutao i plakao. Pitala je kakvi su oglasi u pitanju, vjerovatno prevrtala gomile mogucnosti po glavi, ali sigurno ni u jednom momentu nije pomislila na to sto joj te otac tek u kuci, vadeci taj prokleti kupon iz vitrine rekao:
“Ovo je oglas u kome tvoj sin trazi ljubavnika!!!”.
Ja sam jos uvijek cutao, naslonjen na ugasenu pec. Ne sjecam se o cemu sam mislio, ali ne sumnjam da sam pokusavao da nadjem neko logicno objasnjenje. Ali osjecaja se sjecam i dan danas, tog osjecaja nekog teskoh kriminalca , cija se piramida prevara rusi pod njim pred neoborivim dokazima njegove krivice.... "
Mozete komentarisati.
Napisao sam nekih 50ak strana do sad, ovo su neki djelovi koje bih za pocetak podijelio sa vama. Sve je to jos uvijek radna verzija, naravno.
E sad, odavno nisam pisao na forumu, mada ga povremeno citam. Mozete naravno iskoristiti temu i za offtopic i svadje, mada bi i neko objektivno misljenje dobrodoslo, i primicu sve komentare bez uvrede
"Da te upoznam sa mojom mamom. Zena sa sela, oskudno obrazovana ali jako inteligentna. Jedna od sedmoro djece, u domacinstvu sa ko zna koliko krava, ovaca, livada i dolina. Ukratko receno, mnogo fizickog rada, skoro nimalo podrske, topline i iskazane ljubavi. Navikla da zivot mora biti tezak, trajno onemogucena da se opusti cak i kad to okolnosti dozvoljavaju. Posto se jos kao maloljetna zaposlila u fabrici za preradu papira, a potom udala za mog oca, teski rad se nastavio kad su dosla djeca i pocetak gradnje porodicne kuce. Pripada onoj generaciji ljudi koji su uceni da je postenje SVE, da se “obraz ukaljati” ne smije niposto, te je onda kad nije bila preokupirana svojom zeljom da ustedi svaki dinar razbijala glavu trudeci se da nikom ne da povoda da za nju kaze ista lose. Jadna moja majka, toliko se trudila da napravi nesto dobro za nas, da nije primjecivala koliko nam uskracuje ne dozvoljavajuci nam da idemo na mjesto gdje su se okupljala druga djeca, rodjendanske zurke svojih prijatelja - sve to kako bi komsije i poznanici uvijek govorili kako su njena djeca tako divno vaspitana, ne trose vrijeme uludo, vec idu pravo u skolu, i iz skole pravo kuci.
Ja sam bio jako vezan za nju tokom djecjih dana. Kao najmladji, imao sam mnogo vise privilegija nego moje sestre i brat, mada sam uvjeren da je to bilo dijelom zato sto sam umijece manipulacije imao i prije nego sto sam umio da ga prepozna. "
......
"Jedna od mojih pijanih teorija (zovem ih tako jer cesto do istih dodjem uz par casa vina i priguseno svijetlo) je da je sve pocelo kad sam imao nekih 3-4 godine. Mislim da sam negdje na televiziji vidio kako muskarac ljubi neku zenu u guzu, i zamolio sam djevojcicu mog uzrasta, koja je zivjela na svega par kuca od mene – da me pusti da je poljubim. Nisam siguran kako je do toga doslo, ali se sjecam da sam je moljakao neko vrijeme dok nije dozvolila. Zavukli smo se ispod betonskih stepenica kuce pored njene, i tamo je sam je jednom cmoknuo u guzu. Odmah sam otrcao kuci i to rekao svojima.
E sad, nekako mi se cini da smo se mi spremali na neko putovanje ili tako nekako – mada nije ni bitno, jer trenutak kog se najjasnije sjecam, jasnije nego i tog poljupca pod stepenistem je scena u kojoj ja sjedim sklupcan na stolici, sa glavom uronjenom u koljena, okruzen ogromnom bukom (u sjecanju nema nijedne konkretne rijeci iz sve te vike, mada se vjerovatno u njoj krilo objasnjenje zasto su toliko ljuti!) i udarcima kaisem. Nisam siguran da li me je tukla majka ili otac. Da budem u potpunosti korektan, evo priznacu i mogucnost da sam te batine ustvari umislio.
Svejedno, moja teorija kaze da sam ja tada, radoznala “snjuvara” bez ikakvih pravilnih smjernica osim “to ne smijes da diras” i ogromne paznje usmjerene ka ocuvanju neuprljane slike pred komsijama, rodjacima i ostalima, shvatio da je to pogresno, i da se ne smije.
Ko zna koliko je trebalo da prodje prije nego li sam ja ukapirao da “stvari koje se ne smiju” – zapravo znace “stvari koje se ne smiju, moras da radis krisom”? "
.........
"Kad mi je bilo 7 poceo sam se intenzivno igrati sa djevojcicom iz komsiluka, mislim da je bila godinu dana mladja od mene. Kao sva druga djeca, svojim majkama smo ono drugo deklarisali kao svoju “simpatiju”, i svakodnevno se igrali u mom ili njenom dvoristu. Stvarno se ne sjecam kako je do toga doslo, mada ne pokusavam da izbjegnem odgovornost, ali dosli smo do tog prokletog ljubljenja u intimne djelove, i sjecam se da smo to tada nazvali “jebanje” (opet – jasno je ko je definisao to “sto se ne smije” koje smo nas dvoje uradili u ostavi iza kuce). Sad, da li sam se ja pokajao ili uplasio zbog toga sto sam uradio, ili je razlog bio drugaciji, ali posle tog prvog puta ja sam odbijao da to ponavljamo, i cak smo prestali da se igramo, i ja sam je upozorio da o tome ne smijemo nikom da kazemo jer ce nas oboje kazniti. Ovo se nikako ne smije shvatiti kaou cjena i zlostavljanje u pravom smislu te rijeci – jer je cinjenica da smo oboje bili djeca, i da bismo zaista oboje bili kaznjeni. No, posle nekog vremena, ona je svojoj majci ispricala sta se desilo.
Njena majka je inace jedna kruta tiha zenica koja nikad nije bila pretjerano bliska sa komsijama, nikada nas djecu nije pozvala unutra kad bi se igrali ispred njihove kuce - inace, u to vrijeme je malo ko imao ograde izmedju svog dvorista i komsija, te smo se mi djeca druzili svuda okolo, u zavisnosti od toga cega smo se igrali, jer su razlicita dvorista bila pogodna za razne igre, od zmurke do kosarke.
Cesto sam pokusavao da zamislim kako joj govori, i u mojoj glavi to ide ovako:
Njena majka stoji u kuhinji (koju nisam nikada vidio, jer nisam nikada usao unutra!), okrenuta ledjima dnevnom boravku, u kome njena cerka na kaucu gleda televiziju. Obucena je u crne pantalone i teget kosulju sa bijelim tufnicama, a preko toga nosi kecelju. Na glavi ima rajf koji njenu kovrdzavu kosu sklanja sa cela. Emisija se zavrsava, a djevojcica cuti i razmislja o tome sta bi radila. Jedna od opcija je to sto je radila sa mnom, i onda se prisjeca da se ja vise ne druzim sa njom – a ustaje i prilazi majci iza ledja i izgovara:
“Mama.. ja sam se jebala sa mojim drugom”.
Imao sam nekoliko scenarija u vezi sa maminom reakcijom, ali cinjenica je da je pozvala moju i ispricala joj. Ali, pazi sad ovaj bizarni momenat – to je uradila tako sto je s prozora meni kad sam prolazio putem pored rekla da porucim mami da dodje kod nje. Ne mogu tacno da se sjetim koliko je vremena proslo izmedju tog dogadjaja i momenta kad je njena mama to saznala, ali znam da sam prenio poruku mami ne pomisljajuci na mogucnost da su saznali nasu tajnu.
Opet, jako cudan momenat je to sto uopste nisam dobio batine od mame, samo mnogo prekora, dok mi je otac krisom cestitao kasnije."
.........
"Tokom prvih nekoliko razreda skole isao sam zajedno sa starijim bratom. On je tri godine stariji od mene, a skolu nikada nije volio. Uzivao je da sa nasim ocem, majstorom za popravke raznih kucnih aparata, ide po terenu i uci isti zanat – jos mnogo prije nego je dovoljno odrastao da zaista pocne da se njime bavi. Mada je vjerovatno vec tada znao da to nece biti njegovo zanimanje, jer je takodje od malena volio da gleda boks na televiziji i akcione filmove, da nerijetko ucestvuje u tucama i sanja da kad poraste postane “mafijas”. Kao sto ranije pomenuh, savrsen sin za naseg oca – pravo musko za ponos svakog roditelja.
Kako mu skola nikako nije isla (a nije da bas nisu pokusavali sa raznim privatnim casovima i poducavanjima, pa i prisili u vidu zabrana i zakljucavanja u sobu sa knjigom!), u nekoj prilici roditelji su brata odveli kod psihijatra, inace porodicnog prijatelja, na razgovor. Navodno su najprije posjedjeli svi skupa, a onda je isti, uvazeni doktor, ostao nasamo sa mojim bratom i procaskao.
E sad, ne znam da li ti meni vjerujes sve ovo sto ti ja pisem – ali ovo je istina, kunem ti se. Njegova dijagnoza je bila da je moj brat “alergican na ucenje”! I to zato sto je moj brat, navodno, tokom kratkog razgovora na razne teme, na svako pitanje vezano za skolu obarao pogled i cesao se po glavi.
Cak i tad sam, iako dijete koje vjeruje u sve sto doktori, ucitelji i roditelji kazu – znao da je to kompletno sranje, jer je moj brat reagovao isto tako i kad bi ga uhvatili u lazi ili da je krisom pojeo neki slatkis koji nije smio, recimo. I pretpostavljam da su to znali i roditelji, ali im je vjerovatno bilo lakse da vjeruju u to, da ne pominjem cinjenicu da su se taj “pregled” i “dijagnoza” prepricavali svim prijateljima, rodjacima, i svakome ko je ista znacio. Eto, nije on prosto los djak, on je alergican na ucenje. "
.........
"Kad mi je bilo trinaest godina, pronasao sam u nekom erotskom casopisu oglase, i medju njima jedan koji je dao muskarac iz drugog grada, u potrazi za partnerom. Dosao sam na ideju da isto uradim i ja, a u casopisu je bio i kupon za popunjavanje za besplatan oglas. Dobro sam proucio proceduru, i naucio da se adresa i ime daju na kuponu, a casopis dodjeljuje sifru koja se vidi u novinama, te preko njih ide pocetna prepiska. To mi je bilo prihvatljivije od toga da ja prvi pisem na oglas, jer bih onda morao dati neki podatak za odgovor, a nisam smio dati adresu ili broj telefona. Plan je bio da se onome ko mi se javi javim iz poste.
Ispunio sam kupon, izrezao ga iz novina – i onda ga negdje sklonio, pa sasvim zaboravio na njega.
Ubrzo potom, majka i ja smo posli u Srbiju u posjetu rodjacima na dvije nedelje. Posle sjajno provedenog vremena tamo, na stanici nas je docekao otac koji nije htio da me zagrli ili poljubi. Majka je pitala o cemu se radi, ali on je cutao dok nismo usli u kola. A onda me je, gledajuci me u retrovizoru iznad volana, pitao:
“Kakve ti to oglase dajes po novinama?”
Bas kao i onda, kad me je mama pitala “Sta si ti to radio sa komsinicom?”, tek tad mi je sinulo da je zbog toga ljut. I bio sam apsolutno nepripremljen. Mama je opet negodovala, a ja sam cutao i plakao. Pitala je kakvi su oglasi u pitanju, vjerovatno prevrtala gomile mogucnosti po glavi, ali sigurno ni u jednom momentu nije pomislila na to sto joj te otac tek u kuci, vadeci taj prokleti kupon iz vitrine rekao:
“Ovo je oglas u kome tvoj sin trazi ljubavnika!!!”.
Ja sam jos uvijek cutao, naslonjen na ugasenu pec. Ne sjecam se o cemu sam mislio, ali ne sumnjam da sam pokusavao da nadjem neko logicno objasnjenje. Ali osjecaja se sjecam i dan danas, tog osjecaja nekog teskoh kriminalca , cija se piramida prevara rusi pod njim pred neoborivim dokazima njegove krivice.... "
Mozete komentarisati.
