- 19 Avg 2006, 17:21
#555990
1. Da li cesto pricate sa partnerom?
2. Da li kada pricate sa partnerom ulazite u neke dublje razgovore, ili ne volite da preterano analizirate i filozofirate?
3. Ukoliko ulazite u dublje razgovore, da li vam se desilo da ste dosli do teme koja je vama ili partneru bolna?
Da li mislite da ste ponekad dosli do dubine koja boli?
4. Ako da, sta radite u tom slucaju? Prekidate komunikaciju da ne bi povredili jedan drugog/ odlozite razgovor ili se nikad vise ne vracate na tu temu i nemate zelju da komunicirate tako 'temeljito'?
~o~
1. Ja sam tip koji voli da prica, analizira i filozofira, a i moja devojka je takva i zbog toga cesto pricamo.
2. Uglavnom sve teme pokusavamo da posmatramo kao celinu i razmatramo razloge za i protiv i zasto je to bilo i sta je sve uticalo itd. Ta pitanja i nas 'sistematski' prilaz problemima i temama daju odredjenu dubinu vecini nasih razgovora.
3. Posto se u toku tih razgovora obe otvorimo, u tim situacijama lako je povrediti drugu osobu. Ima tema oko kojih se nasa misljenja ne slazu i te teme izbegavamo ili ako ih i spomenemo, samo kratko i bez daljnje analize.
4. Ako dodje do rasprave onda konstatujemo da su nasa misljenja razlicita i imamo pravo na tu razlicitost (bez obzira sto bi obe htele da ubedimo onu drugu u ispravost nasih misli), a ako dodje do psihicke nelagodnosti onda ostavljamo temu za neki drugi put kada cemo u mirnijim okolnostima da se suocimo sa problemom.
2. Da li kada pricate sa partnerom ulazite u neke dublje razgovore, ili ne volite da preterano analizirate i filozofirate?
3. Ukoliko ulazite u dublje razgovore, da li vam se desilo da ste dosli do teme koja je vama ili partneru bolna?
Da li mislite da ste ponekad dosli do dubine koja boli?
4. Ako da, sta radite u tom slucaju? Prekidate komunikaciju da ne bi povredili jedan drugog/ odlozite razgovor ili se nikad vise ne vracate na tu temu i nemate zelju da komunicirate tako 'temeljito'?
~o~
1. Ja sam tip koji voli da prica, analizira i filozofira, a i moja devojka je takva i zbog toga cesto pricamo.
2. Uglavnom sve teme pokusavamo da posmatramo kao celinu i razmatramo razloge za i protiv i zasto je to bilo i sta je sve uticalo itd. Ta pitanja i nas 'sistematski' prilaz problemima i temama daju odredjenu dubinu vecini nasih razgovora.
3. Posto se u toku tih razgovora obe otvorimo, u tim situacijama lako je povrediti drugu osobu. Ima tema oko kojih se nasa misljenja ne slazu i te teme izbegavamo ili ako ih i spomenemo, samo kratko i bez daljnje analize.
4. Ako dodje do rasprave onda konstatujemo da su nasa misljenja razlicita i imamo pravo na tu razlicitost (bez obzira sto bi obe htele da ubedimo onu drugu u ispravost nasih misli), a ako dodje do psihicke nelagodnosti onda ostavljamo temu za neki drugi put kada cemo u mirnijim okolnostima da se suocimo sa problemom.