Bootstrap Framework 3.3.6

[Sheytan]

Izjava za sva vremena - Franjo Tuđman: „Sretan sam što nisam oženjen Srpkinjom ili Židovkom.“

Franjo Tuđman: „NDH nije bila samo puka kvinsliška tvorevina i fašistički zločin, već i izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda.“ (24. 02. 1990, Prvi opšti Sabor HDZ-a)


Milan Kučan: „Zahtevamo ISKLjUČIVO konferedativni status, a ako ga drugi ne prihvate moraćemo da tražimo mjesto u Evropi kao suveren narod sa svojom državom.“ (12. 07. 1990)

Alija Izetbegović: „Ukoliko se Hrvatska i Slovenija izdvoje, BiH neće ostati sa ostatkom Jugoslavije.“ (16. 09. 1990, Velika Kladuša)

Franjo Tuđman: „Ovakva Hrvatska država nema uvjete za život, ali Hrvatska čak sa granicama banovine ima.“ (1991)

Kiro Gligorov: „Makedonija ne prihvata nijedan oblik krnje federacije, niti može da se složi sa predlogom asimetrične federacije“ (25. 02. 1991)

Alija Izetvegović: „Zbog suverene BiH ja bih žrtvovao mir, a za taj mir u BiH ne bih žrtvovao njenu suverenost!“ (27. 02. 1991)

Stipe Mesić: „Postojeća Jugoslavija više nije naša sudbina i samo po sopstvenoj volji možemo u takvoj zemlji dalje da živimo“ (28. 05. 1991)

Alija Izetbegović: „Bosna je suverena i takva će i ostati, jer iza toga stoji najveći deo njenog naroda i međunarodna javnosti.“ (12. 11. 1991)

Stipe Mesić: „Mislim da sam obavio svoj zadatak - Jugoslavije više nema i hvala vam lijepa.“ (5. 12. 1991)

Alija Izetbegović: „Mi nismo imali drugog izbora nego da tražimo nezavisnost i međunarodno priznanje. Radi se o tome da nam je ostao izbor hoćemo li biti nezavisni i ravnopravni ili da ostanemo u sastavu Velike Srbije. Ako federalna Armija pokuša da nas napadne zatražićemo pomoć od naših prijatelja, na prvom mjestu od Turske. Tražićemo da se na granicama BiH postave mirovne snage UN-a. U mirovnim snagama su neophodne i turske vojne jedinice.“ (23. 12. 1991)

Haris Silajdžić: „Mi smo kopija Turske koja se otvara prema Evropi. Zbog toga pridajemo značaj prijateljstvu Turske i verujemo da će naše prijateljstvo koristiti Turskoj.“ (20. 01. 1992)

Franjo Tuđman: „Hrvatska mora biti čvrst oslonac za osiguranje nacionalnih prava i težnji hrvatskog naroda u BiH.“ (24. 02. 1992)

Alija Izetbegović: „U izboru između mira i slobode, nemamo nikakve dileme - opredelićemo se za slobodu. U ovoj borbi nema predaje, predaja znači smrt!“ (15. 05. 1992)

Franjo Tuđman: „Gospodo, bosansko-hercegovačko pitanje je jedno od bitnih pitanja hrvatskog naroda u cjelini, Republike Hrvatske kao suverene međunarodno priznate države i neka to shvate svi Hrvati u BiH. To nije samo pitanje Hrvata u BiH, to je problem hrvatske države, hrvatskog naroda u celini. Zašto? Zato što je to i povijesno i geopolitički povezano sa Hrvatskom zbog NEPRIRODNIH granica sadašnje države Hrvatske, zbog BiH ovakve ili onakve…“ (17. 09. 1992)

Stipe Mesić: „Vi, Hrvati iz iseljeništva, Vi ste omogućili svojim sudjelovanjem u odbrani Hrvatske, Vi ste odlučili tu sudbonosno bitku, mi tamo u Hrvatskoj i Vi ovde kao naša RATNA industrija udruženi mogli smo osloboditi do sada dva trećine Hrvatske, a Boga mi ćemo i onu jednu trećinu. I ne samo tu trećinu, moramo reći da ćemo zajedno sa muslimanima osloboditi BiH jer Hrvatska ne može bez BiH niti BiH može bez Hrvatske.“ (1992)

Alija Izetbegović: „Mi bi dali prednost pregovorima samo ako bi pregovorima mogli da postignemo ono što vojno želimo da postignemo.“ (22. 06. 1992)

Stipe Mesić: „U Drugom svjetskom ratu Hrvati su dva puta pobedili. Mi nemamo razloga se nikome ispričavati. Ovo što traže od Hrvata - ajde idite kleknuti u Jasenovac. Mi nemamo pred kim šta klečati. Mi smo dva puta pobedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobedili 10. travnja kada su nam Sile Osovine priznale Hrvatsku državu i pobedili smo jer smo se na kraju rata opet našli za pobjedničkim stolom.“ (1992)

Franjo Tuđman: „Hrvatska je bila zainteresirana za to da se BiH AKO ŽELI OPSTATI uredi tako da hratski narod u njoj bude suveren da na njegovom području nema nikakve druge vlasti do li HRVATSKE vlasti.“ (1993)



Aleksandar Dikić

[Tungi]

Al' je pojeo govno kad je dao ćerki ime Nevenka, (a ona već svojoj deci Dejan i Siniša) a sinu Miroslav. Odgajili se na Slaviji.

Daj bre Sheky, ništa više zanimljivo u toj priči.

[Srklet]

kad je ono bio zloglasni miloševićev govor na gazimestanu? (retoričko pitanje )
usporediti taj datum s datumima svih izjava citiranih u uvodnom postu i stvari su vise nego jasne.

[Stripi]

28.06.1989.
Ali kao da je to Shekyu neš bitno.
Ikad bilo bitno, zapravo.

A evo i rečenice Slobodana Miloševića:
"Opet smo pred bitkama i u bitkama. One nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene.“"

[Sheytan]

Stripi i Popej, neverovatno je koliko se uklapate u opštehrvatsku svakidašnjicu:

Izljevi fašizma u Srbiji

Zaluđenih i ekstremnih grupica bit će uvijek, ali u Hrvatskoj nemaju prešutnu političku potporu kao u Srbiji.

Fašistička Srbija opet je na djelu! Kako drugačije opisati sve ono što se događalo u Srbiji na rukometnom prvenstvu, posebice uz utakmice u kojima je sudjelovala Hrvatska. Zaključak je jedinstven – Hrvatska nije smjela pobijediti. Pa je organizirano nasilje, policijske parade, politički izgovoreni pamfleti Ivice Dačića, sramotno zviždanje na hrvatsku himnu, sve samo kako bi se napravila atmosfera od koje će svi normalni biti u grču i strahovati što je sljedeće moguće. Ovakvo prvenstvo, ovakve utakmice bile su na rubu regularnosti. A kako se naš rukometni savez ponio, kako je naša politika reagirala, to je već poznata hrvatska nehajnost. Baš kao kad je nedavno Boris Tadić izlanuo da je Ruđer Bošković bio Srbin katolik, što su u Hrvatskoj mnogi odšutjeli. Bez obzira što je to samo jedno u nizu posezanja u hrvatski korpus.

Ali baš na Tadićevu primjeru može se uvidjeti sva tragedija srpske inteligencije, znanosti, politike, pa nije onda čudno da danas u suvremenoj Srbiji imamo stalne izljeve fašizma. Beogradski novinar Goran Necin nedavno je jasno napisao: “U savremenoj Srbiji fašizam je rasprostranjena i politički prihvatljiva i u društvu etablirana pojava koja se ispoljava u formi ekstremnog oblika nacionalizma podcrtanog despotizmom i prijemčivim fanatizmom koji se u Srbiji, kao multietničkoj sredini, manifestuje kroz etničku, rasnu, versku, a u poslednje vreme sve više i kroz političku i seksualnu netoleranciju. U tu svrhu, veliki broj društvenih činilaca, neretko i sama država, sistematski i metodično nastoje da relativizuju kako srpski fašizam kroz istoriju, tako i egzistirajuće modernizovane i preobučene nove političke i parapolitičke pokrete i grupe koji se na osnovu svojih reči i (ne)dela mogu svrstati u fašističke. Ovakvoj klimi u društvu, u velikoj meri je doprinela revizionistička politika u odnosu na pojedine vojno-političke pokrete iz Drugog svetskog rata, koji su prema istorijskim činjenicama bili u službi okupatorskih snaga i fašizma uopšte, a pod providnim plaštom srpskog patriotizma.”

Upravo je u tome i velika razlika između Srbije i Hrvatske. Dok su takve pojave ondje mnogima i te kako poželjne, one su u Hrvatskoj sasvim nepoželjne i ne toleriraju se niti ih država pothranjuje. Zaluđenih i ekstremnih pojedinaca i grupica bit će uvijek, ali nisu ni najmanje tako organizirani kao u Srbiji, i još uz prešutnu političku potporu.

Stoga svima koji je nisu čitali, ali i za podsjećanje, i te kako stoji preporuka za knjigu “Tajni rat Srbije. Propaganda i manipuliranje poviješću” američkog povjesničara Philipa J. Cohena koja je prije 15 godina izašla i u Hrvatskoj. U njoj autor ističe zapanjujuću sličnost između srpske povijesti u Drugom svjetskom ratu i suvremenih događaja. Jer je današnja povijest u Srbiji često zapravo mitologija koja prikazuje Srbe kao sinonim za protunacistički otpor, a Hrvate i bosanske muslimane kao sinonime za pronacističku kolaboraciju. Nasuprot tome, ovaj američki povjesničar dokazuje da je glavnina srpskog političkog, intelektualnog i vjerskog vodstva naširoko surađivala sa silama Osovine te sudjelovala u holokaustu protiv židovske zajednice u Srbiji. I dodaje kako je u NDH ustaški poredak bio široko odbačen ne samo od Srba, nego i od muslimana i Hrvata, koji su masovno sudjelovali u partizanima. Nakon povlačenja Nijemaca iz Srbije, kaže Cohen, desetine tisuća tamošnjih četnika pristupile su partizanima, što je pridonijelo i pokolju zarobljenih kod Bleiburga. Njegov je zaključak da je jedan od razloga zašto je Tito dopustio taj pokolj to što je htio zadovoljiti “srpski nagon za puštanjem krvi” i tako pojačati privrženost Srbije komunističkom pokretu.

Ili, nemoguće je danas očekivati neku novu Srbiju u kojoj u vlasti egzistira Miloševićeva Socijalistička partija Srbije, na čijem je čelu upravo spomenuti Dačić, njezin glasnogovornik iz Miloševićeva fašističkog doba. Bez defašizacije Srbije, na istoku ništa novoga.

vecernji.hr,
BEZ PARDONA, 30.1.2012.

[Stripi]

ne, zapravo se ti uklapaš u hrvatsku svakodnevnicu, vječno citirajući državne medije koji sa obe strane granice udaraju u nacionalni bubanj.
Ti si svugdje fašist, bio u Srbiji ili u Hrvatskoj, sasvim je nebitno, jer se odlično uklapaš u taj desničarski pattern.
Znam, teško je pogledati u ogledalo i vidjeti Shekya sa desnicom u zraku i velikim "U" na čelu.
No to bi bila tvoja realnost da si kojim slučajem rođen ovdje.
Ne Popeye i ne ja.
Ti.
Ustašo.

[Sheytan]

[/url]ne, zapravo se ti uklapaš u hrvatsku svakodnevnicu, vječno citirajući državne medije koji sa obe strane granice udaraju u nacionalni bubanj.
Ti si svugdje fašist, bio u Srbiji ili u Hrvatskoj, sasvim je nebitno, jer se odlično uklapaš u taj desničarski pattern.
Znam, teško je pogledati u ogledalo i vidjeti Shekya sa desnicom u zraku i velikim "U" na čelu.
No to bi bila tvoja realnost da si kojim slučajem rođen ovdje.
Ne Popeye i ne ja.
Ti.
Ustašo.

Istina jako boli. Što bi rekli - "vidi se iz aviona", kao na dlanu!

Gubiš živce, zatvaraš teme, pljuješ neistomišljenike...

Ko bi to mogao biti drugi nego "pravednik medju narodima", večiti moderator Društva i politike na Gey-Serbia. forumu, okoreli branitelj proustaške ideologije prema Srbima u Hrvatskoj.

Da, to si ti - onaj pravi, Stripi na delu!

I, okani se već jednom da svoj i hrvatski fašizam pripisuješ drugima.

Ne samo da ti činjenice ne idu u prilog, već nisi ni sposoban ništa drugo da učiniš sem da pljuješ po neistomišljenicima...

Na žalost, može ti se. Ti si moderator!

Što se mene tiče, samo nastavi tako.

Tvoje reakcije su najupečatljiviji dokaz koliko te pogadjaju činjenice, koliko si nemoćan da se argumentima uključiš u civilizacijsku raspravu...

[spliff]

[/url]ne, zapravo se ti uklapaš u hrvatsku svakodnevnicu, vječno citirajući državne medije koji sa obe strane granice udaraju u nacionalni bubanj.
Ti si svugdje fašist, bio u Srbiji ili u Hrvatskoj, sasvim je nebitno, jer se odlično uklapaš u taj desničarski pattern.
Znam, teško je pogledati u ogledalo i vidjeti Shekya sa desnicom u zraku i velikim "U" na čelu.
No to bi bila tvoja realnost da si kojim slučajem rođen ovdje.
Ne Popeye i ne ja.
Ti.
Ustašo.

potpisujem
svaku rech

[Stripi]

Sta ti potpisujes?
ima Sheky da i po tebi oplete
Dobro, hajde de, mozda nisi ti kriv, mozda su te ustase omadjijale.

[Sheytan]

Srbija, ,,nova istorija” i fašizam

Tokom proteklih decenija mnogo se govorilo i pisalo o fašističkom nasleđu u Srbiji. Još od vremena realnog socijalizma Nezavisna Država Hrvatska i okupirana Srbija predstavljani su kao državne pojave istog karaktera i kapaciteta. Posle nabrajanja satelitskih država sila Osovine i užasa holokausta kome su doprinele, odnedavno obavezno sledi i podatak o tome kako je Srbija 1942. označena kao zemlja u kojoj više nema Jevreja.

Jedan od vođa nevladinog sektora u Hrvatskoj u emisiji RTS-a je izjavio da četnički pokret vidi kao fašističku organizaciju. U Srbiji slavljeni nemački povesničar poglavlje o diktaturi kralja Aleksandra naslovio je sa „jedan kralj, jedan narod, jedna država”, dakle Jugoslavija je imala svog (srpskog) firera nekoliko godina pre nego što je nemački narod izabrao sopstvenog.

U inače veoma dobroj knjizi o Drugom svetskom ratu na prostoru zapadnog Balkana, britanski istoričar se unosi u procene koliko je vlada Milana Nedića doprinela holokaustu. Zaključio je, na osnovu netačnih podataka, da je okupaciona vlast skrivila negde 20 odsto žrtava holokausta u Srbiji. U uglednom pariskom dnevniku jedna intelektualka pisala je pre nekoliko godina o potcenjivanju uloge Srbije u fašističkom svetu budući da je ona zloglasna po dva, a Hrvatska (samo?) po jednom koncentracionom logoru.

U priručniku za nastavnike koji bi, prema mišljenju pojedinih naših intelektualca, Srbija trebalo da prihvati pre svih kako bi se umirio region Balkana, veliki prostor dat je propagandnom plakatu u kome je pripadnik Srpske državne straže predstavljen kako se sa ostalim saveznicima Osovine bori protiv boljševizma na frontu.

Zašto je dokazivanje snage fašizma i uloge srpskog naroda u holokaustu toliko politički važno? Zašto je danas tako bitna razlika između pokolja koji sprovede neki od zapovednika savezničke gerile ili istog tog masakra koji bi upravo taj izvršio kao kolaboracionista?

Mislim da je reč o relativizaciji koja je tako zgodno istovremeno neophodna trima danas vrlo uticajnim političkim snagama.

Prvo, nacionalizmi susednih naroda, koji su u Drugom svetskom ratu većinom sarađivali sa Osovinom i sproveli genocid nad srpskim narodom, nastoje ne samo da fašizacijom Srbije uspostave ravnotežu već i da objasne korene srpske krivice u ratovima iz devedesetih. Ta krivica bi na taj način postala neupitan deo „zločinačke vertikale”. Za razliku od NDH, Mađarske, Rumunije, Bugarske i Albanije, Srbija i Grčka bile su okupirane teritorije. Nedićeve oružane formacije bile su višestruko malobrojnije i neuporedivo slabije naoružane od recimo vojnih snaga NDH. Zločini četničkih snaga nad drugim narodima neuporedivi su po opsegu ne samo sa ustaškim genocidom nad srpskim narodom već su u tom odnosu manji nego zločini hrvatskih i muslimanskih snaga prema srpskom narodu iz nedavnog rata. Konačno, licemerno je optuživati Nedićevu vlast za Sajmište, logor koji se nalazio na teritoriji NDH, koji su u celini vodili Nemci.

Drugo, interes velikog dela političke, ekonomske i kulturne elite u Srbiji, poteklog iz rukovodstva komunističke Srbije i Jugoslavije, nalaže temeljnu fašizaciju drugih strana u ratu. Pošto je ideološki i socijalni koncept njihovih političkih predaka u potpunosti propao, komunistički režim moguće je objasniti samo kao nužno zlo. U tom slučaju, logično je: da žrtva terorističke zavere iza koje su stajali Musolinijeva Italija i Hitlerova Nemačka – kralj Aleksandar postane „monarho-fašista”; da najveći srpski istoričar i pravni pisac, koji je rat proveo u prognanoj vladi u savezničkom Londonu, bude kolaboracionista; da ministar u istoj vladi do juna 1944. godine postane čisti fašista; da holokaust postane srpska krivica pošto, reče jedna beogradska profesorka, na ulicama Beograda nisu organizovane demonstracije kako bi isti bio sprečen!

Treće, i svakako ne i najmanje važno, tu su i države koje su vodile savezničku koaliciju u Drugom svetskom ratu. Prihvatiti istinu o stanju u Srbiji tokom Drugog svetskog rata, o antifašističkoj prirodi Jugoslovenske vojske u otadžbini, o činjenici da je Nedićev režim sličan okupacionom režimu u Grčkoj, a ne satelitskim režimima u NDH i „Velikoj Albaniji”, nametnulo bi pitanje krivice saveznika. I odgovornosti velikih sila za sudbinu srpskog naroda posle 1945. a posebno njihove uloge u izbijanju ratova iz devedesetih godina u kojima su bile u savezu nacionalizama koji su oduzimali prava srpskom narodu.

Konačno, ako nije bio fašistički, možda bi četnički pokret teoretski i sâm u slučaju drugačijeg ishoda rata imao opravdanje da u nekim slučajevima primeni ono jako sumnjivo i duboko nečovečno pravo koje je za progon dvanaest miliona Nemaca iz Istočne Evrope pružila Konferencija u Potsdamu?

Čedomir Antić,
Politika

[kal zakath]

Konačno, ako nije bio fašistički, možda bi četnički pokret teoretski i sâm u slučaju drugačijeg ishoda rata imao opravdanje da u nekim slučajevima primeni ono jako sumnjivo i duboko nečovečno pravo koje je za progon dvanaest miliona Nemaca iz Istočne Evrope pružila Konferencija u Potsdamu?

wtf...jel' ovo ima nekog smisla ili su samo nasumice nabacane reći, koje su kao kul?

[Stripi]

Opravdanje a ne priznanje - vjeciti palammud svih fasista.

[kal zakath]

[/url]Opravdanje a ne priznanje - vjeciti palammud svih fasista.

Shvačam ja to, ali me jebe ova poslednja rečenica.

[Stripi]

Pa to je Antich, kreator nove srpske fasisticke misli.
A ona je, sama po sebi, sva smusena

[kal zakath]

Ma, da je Champollion ovo imao kao osnovu, mi i dan danas ne bi čitali hieroglife - toliko nema smisla.