Pa.. pošto vidim da je tema sentiš, preskočiću one "tvrde dodire ispod struka" u svakodnevnim gužvama.. i evo šta ostaje:
Ja kod drugih vrata u busu, stojim i blejim, a po dijagonali, do prozora, sedi dečko.. mlađani gospodin

i ošmekam ga ja, i tako blejim kroz prozor, pošto on gleda ispred sebe i mislim u sebi "oo, podigni pogled.." I onda, mutavac kakav jesam kad su takve stvari u pitanju, uhvatim mu pogled, i uradim onu istu glupost koju uvek radim u tim situacijama - brzinom svetlosti spustim pogled u zemlju.. posle par trenutaka pogledam ga opet, on gleda kroz prozor.. pogledam kasnije opet, on me opet gleda, ja opet spustim pogled i pogledam u stranu... i tako nekoliko puta za tih nekoliko stanica, i ni on ni ja, dok tako lovimo jedan drugom poglede, niti se pomeramo, niti se smeškamo, ništa, cool totalno.. i onda dođe moja stanica, ja izađem, i krećem istim smerom kojim i bus nastavlja, i naravno podignem pogled u njegovom pravcu, da još jednom pogledam kako slatko izgleda, i vidim da on gleda mene, meni se razvuče osmeh na licu, a on mi kao krišom samo namigne i nasmeje se..

Onda mi je bilo žao što ni jedan ni drugi nismo to isto razmenili ranije... ovako je nestao na sledećem skretanju...
I jedan promoter jedne fine stranke, bio je međ onih četvoro ljudi koji prikupljaju potpise na malim štandićima... a ja prolazim pored, idem u Maxi.. i gledam u njega.. a on blene u mene... ja dok idem po izvrnutim pločama pločnika ispred Maxija, on dok priča sa nekim čovekom i objašnjava mu kako da popuni pristupnicu... nit ja gledam gde idem, nit on gleda šta radi.. I onda čovek podigne ton i kaže "Izvinite!!!" a on se zbuni i pogleda šta ovaj već par minuta pokušava da ga pita, i ja se nasmejem, a on mi dobaci osmeh i nastavi da objašnjava čoveku.. Dok sam izašao iz Maxija, nije više bio tu
I jednom, isto tako ja u radnji, red na kasi, a poslednji u redu lik sa kojim sam razmenio par pogleda još dok smo se mimoilazili između rafova... i ja prilazim, sa samo jednom flašom vina, a naravno, svi imaju krcate korpe.. i onako smoreno gledam u red. Tek će on meni "E bato, prođi, opušteno.." i uzmakne se jedan korak, napravi mi mesto u redu.. A ja odmah pogubljen

"Jao hvala, hehe..." i stojim ispred njega... najgluplja situacija u kojoj sam bio. Možda je njemu pozadinski pogled bio ok, ali je mene tih čitavih 10 minuta nerviralo što sam mu okrenut leđima.. i naravno da nije bilo ništa. Ali svaki put kad bi se okrenuo kao da pogledam koliko ljudi ima, ili kao ko prolazi, i pogledao u njega, on bi mi ujurio pogled... onako, sa blagim smeškom... a ja opet pogled u zemlju... gluposti.. ali je bilo jako swatko
