- mogu da donesem odluke koje se ticu nas oboje bez konsultacija, jer znam sta bi odgovaralo tom drugom/oj
- mogu da pretpostavim akcije/reakcije
- zavrsavamo recenice jedno drugome
- postane komplikovano isplanirati iznenadjenje
- dobro se poznajemo telesno i znamo sta prija i kad
- nema ustrucavanja i granica sto se tice nekih normalnih telesnih funkcija (ok, mozda i ima, ali ih prihvatamo kao takve. Ne bih mogla da kazem da sam bliska sa nekim ko nece da mi se primakne kada imam menstruaciju, ali ne smatram da je neophodno da me oralno zadovolji u tom periodu)
Ne mogu ni da sudim sta je normalno a sta je patologija u medjuljudskim odnosima. Shvatam da svaka veza sa sobom nosi i odredjenu zavisnost u odnosu na partnera, ali gde je granica - nemam pojma. Ja sam po prirodi vise individualista i slobodnjak, pa bi mi verovatno pretstavljao teret neko ko je sklon da se emotivno preterano vezuje.
Jedno je poznavati i fukcionisati u vezi sa nekim, a sasvim drugo utopiti se u licnosti druge osobe.