Autovah se najboljem drugu!!!!
Evo i pričice:
Primo ja neku pozamašnu stipendiju, i reših da se podam dekadenciji, te pozvah gorepomenutog prijatelja sa mnom da kupim neke knjižice, krpice i da ga častim u kantini tržnog centra. Kupim ja knjižice, krpice, nebokamo se obilatim količinama hrane i onako siti i srećni krenemo da čavrljamo i on mene pita kad ću da nađem devojku, na šta je odgovaram sa: "Eh, bojim se da to nije tako jednostavno...". "Pa šta je problem?", retoričko pitanje postavlja on. "Sad imaš kintu, kupiš sebi neke fine krpice, središ frizuru, namirišeš se dobro - to je to!"
"Eh, bojim se da to nije tako jednostavno...", izvodim ja na bis.
"Pa šta je onda u pitanju?", uporan je on.
"Ma, nebitno je... Neću da ti kvarim večeru... A možda ne bi ni razumeo...", kipti optimizam iz mene.
"Aman! Kaži šta je! Iskoristi situaciju dok sam ovako sit i hepi... Šta god da je, razumeću! Pa kom ćeš ako nećeš meni?!", zaista je uporan on.
"Ovako...", krenem ja uz nezadrživ smeh, "Znaš onog mog prijatelja što sam te prošli put upoznao sa njim? Paaaaa, ja i on smo, onako, baš bliski..."
"Pa?"
"Pa, mislim, bliski...Ono, baš, baš bliski. Baš bliski...", smeh zamire, gledam ga u oči i očitavam samo zbunjenost.
"Pa?"
"Imamo intiman odnos! Toliko bliski!",malo glasnije no što je preporučljivo izuste usta...
I ja njemu kažem da sam to što jesam (prevrtljivim jezikom statistike 80% gej 20% strejt...za sad). I on kaže kako je sumnjao u mene, kako nema ništa protiv toga, on i će me i dalje gledati istim očima. I kako misli da je to faza eksperimentisanja, da će me proći, da mora da me prođe, naćiće mi on curu da bi me to prošlo, jer ako ne nađem sebi ženu biću sam, nesrećan, veruje da je biti gej u ovoj sredini teško breme, da mi on govori sve ovo zato što želi da budem srećan... Ja, sa cerekom punim zuba, odgovaram da ako mi želi sreću da ne pokušava da me konvertuje, ja ću sam to da učinim ukoliko onih 20 procenata strejtstva nekako nadvladaju, ali da bude spreman da me prihvati i ako do "metamorfoze" ne dođe...
Nastavimo mi razgovor, sve uz šalu sa par trenutaka ozbiljnosti u kojima on mene savetuje kako ne smem ovo nikome drugom da govorim, pogotovu ne roditeljima, barem ne dok sam vezan za njihovo finansijsko pojilo. I da se pazim.
Čovek je

!
Ponosim se što imam takvu osobu za prijatelja!
Eh...
Knjižice - 2000din
Krpice - 5000din
Večera sa prijateljem - 1000dinara
Reći prijatelju da si peder (bi) - neprocenjivo!
