Juče sam se "hipotetički" outovao kevi...
Imali smo jedan ŠBBKBB razgovor, ja sam pričao kako mi nije do ženidbe u narednih 10,20,30 godina. Ona se uplašila da ne zastranim, da ne odem u "gejeve" (he he nije rekla pederi). "A šta njima hvali?" "Pa hvali im to što je to bolest!" "A zašto misliš da je to bolest", navodim ja razgovor na no-no temu. Ona kaže da je to bolest zato što je, zato što je, pa zato što to bolest! Ja prokometnarišem (malo prebrzo, mumlavo) kako to nije nikakav argument i da je uslovljen predrasudama
"A i ***[ime oca] bi se ubio kada bi saznao! Prvo tebe, pa posle sebe!", nastavlja ona. (ovo možda nije mnogo daleko od istine
"Ali, tebi ipak treba da bude najbitnija moja sreća?!", pitam.
"Aham, ali ne po svaku cenu...Na primer, ako odeš u gejeve (ne pedere!) ja bih morala da te se odreknem, morao bi sam da se snalaziš... Da si narkoman borila bih se, tu postoje klinike za odvikavanje to se može izlečiti, ali ovo...", zvaničnim tonom odgovara ona.
Od nje to nisam očekivao...nikako...u tom trenutku ja krenem da se smejem...i smejem...i smejem...
Zbunjeno, uplašeno i preteći preseca moje plakanje-kroz-smeh sa: "Nemoj tu da mi se zagonetno smeješ!"
Ja onda završih razgovor sa jednim "Ma, daj, molim te..." i "Odoh malo da odspavam."
I zamandalim vrata sobe, pustim Čajkovskog i krenem da cmizdrim gnušeći se samog sebe zbog kukavičluka (možda sam trebo' reći: "E, pa, tvoj dragi sin je peder!" (ne gej)(doduše, trenutno je njen dragi sin bi)) i nje zbog nesebičnog majčinstva...
Moram da se trudim da ne zahladnim odnos sa njom, jer ona je oduvek bila brižna (i nastavila da bude posle razgovora), a mislim da je goreizrečeno sa njene strane posledica nekritičkog prihvatanja suvislih predrasuda palanačke sredine u kojoj se rodila/odrasla/udala/decu podizala, i zbog toga što je razgovor imao konotaciju hipotetičkog (počinjem k'o Vendi) pa je sebi dopustila takav sud. Da sam joj sasuo u lice realno stanje stvari, možda realno odricanje od sina ne bi bilo izvesno kao što je izvesno ono hipotetičko odricanje? (I još jedno možda bi...još jedna hipoteza...hipoteza iznikla iz hipoteze, hipoteza na kvadrat, a problem i dalje stoji nerešen...)
A nadam se i da sam možda uspeo da probudim crva sumnje...Taj crv će je naterati onda, možda (hipoteza^3), da preispita neke svoje stavove. A ja ću to preispitivanje da kataliziram (tako da ide u moju korist) tako što ću da budem dobar sin (kao što sam oduvek i bio). Načiniću da sumnjom razbije predrasude...