E, svašta!
"Poštovanje, poštovanje..."
Ja kad vidim da mi sagovornik gleda pred sebe ili u stranu, pomislim da mu je neprijatno i obratim pažnju na stav koji imam, ponašanje, možda djelujem nadobudno, neprijatno, otkud ja znam, neko je stidljiv, neko nervozan, nekome je neobična situacija... Učinim što mogu da atmosfera bude prijatnija, opuštenija, a poslednje što bi mi palo na pamet je da me ne poštuje i da je neodgojen. Posebno kad to nisu privatni razgovori, a tema može biti neprijatna za sagovornika.
Inače, najviše volim kad nešto ozbiljno pričam, a osoba koja me sa
poštovanjem gleda u oči, prokomentariše im recimo boju. Glavu bih joj otkinula istog momenta.
O mnogim ljudima koji su me sa tim famoznim
poštovanjem i kulturom gledali u oči i pričali krasne priče, a poslije svojim drugačijim postupcima pokazali kakvo je to poštovanje i korektnost neću ni da govorim.
I da objasnim usput da ne gledam u stvarnosti djevojkama u grudi, jer me ne interesuju ni one ni njihove grudi, a najčešće mi ljudi idu dovoljno na živce da ne mogu očima da ih vidim.
Svijet bukvalista.
