- 31 Jan 2011, 12:53
#2122011
da li primecujete kad vas neko ne slusa, ili to radi sa pola mozga?
da li vam to smeta?
radite li to isto drugim ljudima, i primecujete li da ih zapravo ne slusate vec se samo pravite?
da li dok slusate sagovornika/cu, hvatate njegov/njen dozivljaj ili zapravo slusate svoje misli i svoj dozivljaj o tome sto druga osoba prica?
nadjoh na brzinu jedan dobar text na netu o aktivnom slusanju:
Aktivnim slušanjem primamo korisne informacije, izbegavamo nesporazume i konflikte, pokazujemo da nam je stalo do sagovornika, pomažemo osobama sa kojima komuniciramo da jasnije sagledaju problem i, na kraju, izgrađujemo odnos poverenja. Veština slušanja podrazumeva mnogo više od sposobnosti da „čujemo poruku”. Ona obuhvata razumevanje poruke, situacije i druge osobe. Aktivnim slušanjem izbegavamo prepreke u komunikaciji i poštujemo tuđa mišljenja, stavove i osećanja - drugim rečima, poštujemo integritet osobe koju slušamo.
Aktivno slušanje je ključni element uspešne komunikacije. Ono predstavlja uživljavanje u ono o čemu osoba koju slušamo govori, kao i razumevanje sadržaja koji je izgovoren.
Za aktivno slušanje je bitno da slušalac donese odluku da želi da sluša, da osobu koja govori gleda u oči, da ne govori previše, ne prekida sagovornika dok govori, da nauči da ćuti, i naravno, sluša.
Postoji nekoliko vrsta nepotpunog slušanja:
• Pseudoslušanje - kada slušalac pokazuje pažnju, ali su mu misli negde drugde.
• Jednoslojno slušanje - za koje je karakteristično da slušalac sluša samo deo informacija.
• Selektivno slušanje - kada slušalac sluša samo ono što ga posebno zanima.
• Selektivno odbacivanje - kada se slušalac usmerava na teme koje ne želi da čuje. Kad one dođu na red slušalac se „isključuje” i ne sluša.
• Otimanje reči ili upadanje u reč - kada slušalac jedva čeka priliku da nešto kaže.
• Odbrambeno slušanje - slušalac sve poruke tumači kao napad, brani se ili čak i sam napada.
• Slušanje u „zasedi” - karakteristično je da slušalac sluša sagovornika da bi ga napao kad god mu se učini da se njegove reči mogu dovesti u pitanje.
ceo tekst
da li vam to smeta?
radite li to isto drugim ljudima, i primecujete li da ih zapravo ne slusate vec se samo pravite?
da li dok slusate sagovornika/cu, hvatate njegov/njen dozivljaj ili zapravo slusate svoje misli i svoj dozivljaj o tome sto druga osoba prica?
nadjoh na brzinu jedan dobar text na netu o aktivnom slusanju:
Aktivnim slušanjem primamo korisne informacije, izbegavamo nesporazume i konflikte, pokazujemo da nam je stalo do sagovornika, pomažemo osobama sa kojima komuniciramo da jasnije sagledaju problem i, na kraju, izgrađujemo odnos poverenja. Veština slušanja podrazumeva mnogo više od sposobnosti da „čujemo poruku”. Ona obuhvata razumevanje poruke, situacije i druge osobe. Aktivnim slušanjem izbegavamo prepreke u komunikaciji i poštujemo tuđa mišljenja, stavove i osećanja - drugim rečima, poštujemo integritet osobe koju slušamo.
Aktivno slušanje je ključni element uspešne komunikacije. Ono predstavlja uživljavanje u ono o čemu osoba koju slušamo govori, kao i razumevanje sadržaja koji je izgovoren.
Za aktivno slušanje je bitno da slušalac donese odluku da želi da sluša, da osobu koja govori gleda u oči, da ne govori previše, ne prekida sagovornika dok govori, da nauči da ćuti, i naravno, sluša.
Postoji nekoliko vrsta nepotpunog slušanja:
• Pseudoslušanje - kada slušalac pokazuje pažnju, ali su mu misli negde drugde.
• Jednoslojno slušanje - za koje je karakteristično da slušalac sluša samo deo informacija.
• Selektivno slušanje - kada slušalac sluša samo ono što ga posebno zanima.
• Selektivno odbacivanje - kada se slušalac usmerava na teme koje ne želi da čuje. Kad one dođu na red slušalac se „isključuje” i ne sluša.
• Otimanje reči ili upadanje u reč - kada slušalac jedva čeka priliku da nešto kaže.
• Odbrambeno slušanje - slušalac sve poruke tumači kao napad, brani se ili čak i sam napada.
• Slušanje u „zasedi” - karakteristično je da slušalac sluša sagovornika da bi ga napao kad god mu se učini da se njegove reči mogu dovesti u pitanje.
ceo tekst