Drugo, sto se ne vratis kad ti ta Amerika toliko ne valja? Ja bih se odmah menjao sa tobom, pa makar mi rednecks bili prve komsije.
a ovo sam tachno ochekivao. tipichno izlizano, ofucano, esencijalno nerazumevajuce wannabe-poshtapanje.
dragi moj Njuskalo, srecom, u Americi ima mojih istomishljenika koji su mi nada i zbog kojih zivim ovde i ostajem. uz ponekad pomoc kojih i imam shto imam i ne tuzim se.
da sam u gorem delu Amerike nego u ovom u kom sam, sigurno da ne bih ostao. ali se ne bih ni vracao u zemlje ex-Yu (tj. vracao se u gore) vec bih ishao u bolje.
kontash, njushko......?
Za GSA je ovo svakako jedan od glavnih načina za poboljšanje položaja LGBT populacije i smanjenje nasilja i diskriminacije nad njima, kao što je to bio slučaj i u mnogim zemljama sa razvijenim standardima poštovanja ljudskih prava.
Drugo, sto se ne vratis kad ti ta Amerika toliko ne valja? Ja bih se odmah menjao sa tobom, pa makar mi rednecks bili prve komsije.
a ovo sam tachno ochekivao. tipichno izlizano, ofucano, esencijalno nerazumevajuce wannabe-poshtapanje.
dragi moj Njuskalo, srecom, u Americi ima mojih istomishljenika koji su mi nada i zbog kojih zivim ovde i ostajem. uz ponekad pomoc kojih i imam shto imam i ne tuzim se.
da sam u gorem delu Amerike nego u ovom u kom sam, sigurno da ne bih ostao. ali se ne bih ni vracao u zemlje ex-Yu (tj. vracao se u gore) vec bih ishao u bolje.
kontash, njushko......?
Znaci, dobra je Amerika?
kako si plitak, da ne kazem glup, bog te jebo.
Zavisi gde, kako, s kim, kada...... si u Americi. Tamo gde progresivne Demokrate, drzava i levichari imaju uticaja- bolje je. Tamo gde su tvoji neoliberalni a socijalno konzervativni guzonje- loshije je.
Ogromno zavisi, je sve shto ochito htedoh reci!
Buduci da mi je tema koju sam otvorio zatvorena i izbrisana,od strane moderatora sam upucen da o tome raspravljam na ovoj,vec otvorenoj temi zelim da iznesem niz pitanja i misterija koje me bune povodom transfera Borisa Milicevica iz aktivizma u politikanstvo:
Mene interesuje ova misteriozna osoba,novi omladinac Milosevicevog SPS-a,Boris Milicevic.
Naime,kada se povlacio sa mesta predsednika GSA objasnjenje i razlog povlacenja sa ove odgovorne funkcije je bila teska bolest Borisova koja ga ometa i sprecava da se bavi aktivizmom u onoj meri u kojoj bi mogao da doprinese boljitku ove nase male,ali obespravljene,grupacije u slobodarskoj Srbiji.
Prva misterija je bila sama bolest.Niko nije znao nist ao toj bolesti koja ga je strefila,a koja mu omogucava normalno zivotno funkcionisanje,ali ga onemogucava u aktivizmu.
Druga misterija koja se sada javlja jeste pitanje da li je Boris M. sada izlecen jerbo se sada pridruzio GO stranke Slobodana Milosevica SPS-u.
Ili je u pitanju neka bolest koja ga sprecava da se bavi aktivizmom,ali ga ne sprecava da se bavi politikom(sto Sonju Liht ne strefi ova kobna bolest?)?
Treca misterija je lek za ovu cudnu i tajanstvenu bolest.Koji je melem Boris Milicevic mazao na junacke rane da bi se on nama vratio u vidu,sada,politickog aktiviste u stranci Slobodana Milosevica,koalicionog partnera stranke Dragana Markovica Palme.
Ili da svedem sve misterije na jedno pitanje:kako je Boris Milicevic bolestan da bi se bavio aktivizmom,a nije bolestan da bi se bavio politikom?
Ja ovo mikijevo pisanije vidim kao nekakvo anonimno pismo, upućeno gospodinu Milićeviću lično. Nepotpisano, dakle automatski diskreditovano. Svi znamo ko je Boris Milićević, ali ne znamo svi ko je miki. Ako miki ima nešto otvoreno da kaže, pa neka se potpiše iza svojih reči, to će onda biti otvoreno pismo.
To će biti prvi korak.
Drugi korak će biti da to svoje otvoreno pismo, potpisano, uputi adresatu, može da ga uputi SPS-u, neka ga uputi i medijima... Nema smisla da iscrpljuje siroti srbijanski pederaj, koji pod raznoraznim nick nameovima ovamo dolazi mahom da bi se rasteretio svakodnevnih briga, a ne da bi čitao ovakve tekstove pogrešno adresirane i nepotpisane.
Neka se miki, dakle, pod punim imenom i prezimenom, svojim otvorenim pismom obrati na pravu adresu, odnosno adrese, ako želi da se njegovi stavovi ne izjednače sa stavovima iznebuha razularene i besne tetke sokačare.
Malo je trulo nekog prozivati, a ne potpisati se, ne stati iza svojih reči.
Jedno je kad miki pozdravlja bokija pesmom '' Šta ti moja bluza smeta '' od Vere Matović, to je ok, ali kad neizvesni miki ( ? ) proziva izvesnog Borisa Milićevića, to je sasvim drugi padež.
Nemoralno je, na kraju krajeva.
Ja u svemu tome ne vidim ništa zbilja sporno... Pa zar nije normalno da aktivist bude zdrav i mlad a političar bolestan i star? Osvrnite se oko sebe...
Ja ovo mikijevo pisanije vidim kao nekakvo anonimno pismo, upućeno gospodinu Milićeviću lično. Nepotpisano, dakle automatski diskreditovano. Svi znamo ko je Boris Milićević, ali ne znamo svi ko je miki. Ako miki ima nešto otvoreno da kaže, pa neka se potpiše iza svojih reči, to će onda biti otvoreno pismo.
Znači ko želi da kritikuje nekog mora da ostavi ime, prezime, broj lične karte, adresu i krvnu grupu.
E pošto svi znate ko sam ja, a za one sa jeftinijim kartama, evo ja, Predrag M. Azdejković, se pitam isto što i miki.
Mislim, po gradu se priča da je Boris najuren iz GSA, a da je ta "bolest" samo kompromis koji je naprevljen, kako ne bi došlo do skandala. Čak i ta vest o "bolesti" je puštena samo na aktivističke liste, a ne u medije. Mislim, super PR, zataškavanje, tiha smena...
Drugo, sto se ne vratis kad ti ta Amerika toliko ne valja? Ja bih se odmah menjao sa tobom, pa makar mi rednecks bili prve komsije.
a ovo sam tachno ochekivao. tipichno izlizano, ofucano, esencijalno nerazumevajuce wannabe-poshtapanje.
dragi moj Njuskalo, srecom, u Americi ima mojih istomishljenika koji su mi nada i zbog kojih zivim ovde i ostajem. uz ponekad pomoc kojih i imam shto imam i ne tuzim se.
da sam u gorem delu Amerike nego u ovom u kom sam, sigurno da ne bih ostao. ali se ne bih ni vracao u zemlje ex-Yu (tj. vracao se u gore) vec bih ishao u bolje.
kontash, njushko......?
Znaci, dobra je Amerika?
kako si plitak, da ne kazem glup, bog te jebo.
Zavisi gde, kako, s kim, kada...... si u Americi. Tamo gde progresivne Demokrate, drzava i levichari imaju uticaja- bolje je. Tamo gde su tvoji neoliberalni a socijalno konzervativni guzonje- loshije je.
Ogromno zavisi, je sve shto ochito htedoh reci!
Blablablah...
Dobro je tebi u Americi, ali ipak pljuckas po zemlji koja te hrani + sto znas sve najbolje kako treba da se radi u Srbiji. Tako tipicno za srpske emigrante.
Jasno mi je da podrzavas Demokrate, a ne Republikance, sto bih i ja radio da sam sa tvoje strane Atlantika. Ovde od pocetka nije rec o izboru Republikanci vs. Demokrate nego ekonomski levicari vs. ekonomski desnicari, a Demokrate i Republikanci se klasifikuju u ekonomske desnicare po evropskim standardima.
Sve sto treba je procitati pazljivo sta neko drugi pise...
Drugo, sto se ne vratis kad ti ta Amerika toliko ne valja? Ja bih se odmah menjao sa tobom, pa makar mi rednecks bili prve komsije.
a ovo sam tachno ochekivao. tipichno izlizano, ofucano, esencijalno nerazumevajuce wannabe-poshtapanje.
dragi moj Njuskalo, srecom, u Americi ima mojih istomishljenika koji su mi nada i zbog kojih zivim ovde i ostajem. uz ponekad pomoc kojih i imam shto imam i ne tuzim se.
da sam u gorem delu Amerike nego u ovom u kom sam, sigurno da ne bih ostao. ali se ne bih ni vracao u zemlje ex-Yu (tj. vracao se u gore) vec bih ishao u bolje.
kontash, njushko......?
Znaci, dobra je Amerika?
kako si plitak, da ne kazem glup, bog te jebo.
Zavisi gde, kako, s kim, kada...... si u Americi. Tamo gde progresivne Demokrate, drzava i levichari imaju uticaja- bolje je. Tamo gde su tvoji neoliberalni a socijalno konzervativni guzonje- loshije je.
Ogromno zavisi, je sve shto ochito htedoh reci!
Blablablah...
Dobro je tebi u Americi, ali ipak pljuckas po zemlji koja te hrani + sto znas sve najbolje kako treba da se radi u Srbiji. Tako tipicno za srpske emigrante.
ono shto imam, shto me hrani, podrzava i odrzava je iskljuchivo zahvaljujuci progresivnim Demokratama (uz moje napore, svakako). da je po republikancima i tea-party-jashima- bio bih sveden na beskucnishtvo i mogao bih se ubiti.
dakle, svaka moja kritika Amerike je konstruktivna i poshtena za sve u Americi, pogotovo za najugrozenije. ne pljuckam po Americi nishta gore od onog pljuckanja kojeg pljuckaju Rachel Maddow, Ed Schultz, Keith Olbermann, Move On, People For American Way i ostali progresivni Amerikanci s kojim se totalno slazem.
a, kamo srece, kamo srece da ima vishe srpskih i ostalih ex-Yu imigranata koji su konstruktivno i poshteno aktivirani za bolju Ameriku.
shto se tiche npr. Srbije, i tu uochavam mnogo slichnosti. sadashnja vlast i koalicije koje ju chine su mnogo bolji od desnicharske opozicije.
Jasno mi je da podrzavas Demokrate, a ne Republikance, sto bih i ja radio da sam sa tvoje strane Atlantika. Ovde od pocetka nije rec o izboru Republikanci vs. Demokrate nego ekonomski levicari vs. ekonomski desnicari, a Demokrate i Republikanci se klasifikuju u ekonomske desnicare po evropskim standardima.
Sve sto treba je procitati pazljivo sta neko drugi pise...
nije istina da su Demokrate ekonomski desnichari. oni su ekonomski centar koji naginje savremenoj zapadnoj levici (shto je po republikancima i njihovim tea-party-jashima "socijalizam, komunizam".....).
a, ako bi i ti Njuskalo podrzavao Demokrate, onda nemoj tako glennbeck-ovski i rushlimbaugh-ovski da kakash po drzavi kada ova pomaze ugrozenima.
sve shto trebash Njuskalo je malo vishe i analitichkije biti informisan.
ja sam pisao o tom vishe puta, -e.
tek najnovije, donirao sam u ovim Mid-term elections preko $500.00 - shto je skoro cijeli mi mjesechni dohodak- progresivnim Demokratama i gej aktivistima i za zashtitu Social Security-ja, dobio sam i priznanje u obliku diplome koje kaze- bukvalno- Donor of the Year, You Are A Hero- ZLATNIM SLOVIMA, iz mog neighborhood-a. Progresivni Demokrata Joe Sestak s cijelom mu porodicom mi se lichno najsrdachnije zahvaljuje i priznaje za moje donacije njemu (iako je nazalost za samo dva procenta izgubio od republikansko-teaparty-jashkog djubreta pat toomey-ja u drzavi Pennsylvania- no, bar je moj Joe Sestak u gradu Pittsburgh-u i county Allegheny ubedljivo pobedio s preko 10 procenata prednosti, tako da mi je drago da je i moj novac doprineo Sestak-ovoj pobjedi u Pittsburgh-u i Allegheny-ju).
moj webmail je aktivistichka centrala gde svaku progresivnu akciju i peticiju shaljem i potpisujem. shaljem pisma politicharima i zovem ih kad treba. itd.....
Originally posted by Vel boy
jok. bice da si ti otvorio off i izdubio ga a ja se samo sageo ti u to i osvrnuo se.
a ovo sam tachno ochekivao. tipichno izlizano, ofucano, esencijalno nerazumevajuce wannabe-poshtapanje.
dragi moj Njuskalo, srecom, u Americi ima mojih istomishljenika koji su mi nada i zbog kojih zivim ovde i ostajem. uz ponekad pomoc kojih i imam shto imam i ne tuzim se.
da sam u gorem delu Amerike nego u ovom u kom sam, sigurno da ne bih ostao. ali se ne bih ni vracao u zemlje ex-Yu (tj. vracao se u gore) vec bih ishao u bolje.
kontash, njushko......?
Znaci, dobra je Amerika?
kako si plitak, da ne kazem glup, bog te jebo.
Zavisi gde, kako, s kim, kada...... si u Americi. Tamo gde progresivne Demokrate, drzava i levichari imaju uticaja- bolje je. Tamo gde su tvoji neoliberalni a socijalno konzervativni guzonje- loshije je.
Ogromno zavisi, je sve shto ochito htedoh reci!
Blablablah...
Dobro je tebi u Americi, ali ipak pljuckas po zemlji koja te hrani + sto znas sve najbolje kako treba da se radi u Srbiji. Tako tipicno za srpske emigrante.
ono shto imam, shto me hrani, podrzava i odrzava je iskljuchivo zahvaljujuci progresivnim Demokratama (uz moje napore, svakako). da je po republikancima i tea-party-jashima- bio bih sveden na beskucnishtvo i mogao bih se ubiti.
dakle, svaka moja kritika Amerike je konstruktivna i poshtena za sve u Americi, pogotovo za najugrozenije. ne pljuckam po Americi nishta gore od onog pljuckanja kojeg pljuckaju Rachel Maddow, Ed Schultz, Keith Olbermann, Move On, People For American Way i ostali progresivni Amerikanci s kojim se totalno slazem.
a, kamo srece, kamo srece da ima vishe srpskih i ostalih ex-Yu imigranata koji su konstruktivno i poshteno aktivirani za bolju Ameriku.
shto se tiche npr. Srbije, i tu uochavam mnogo slichnosti. sadashnja vlast i koalicije koje ju chine su mnogo bolji od desnicharske opozicije.
Jasno mi je da podrzavas Demokrate, a ne Republikance, sto bih i ja radio da sam sa tvoje strane Atlantika. Ovde od pocetka nije rec o izboru Republikanci vs. Demokrate nego ekonomski levicari vs. ekonomski desnicari, a Demokrate i Republikanci se klasifikuju u ekonomske desnicare po evropskim standardima.
Sve sto treba je procitati pazljivo sta neko drugi pise...
nije istina da su Demokrate ekonomski desnichari. oni su ekonomski centar koji naginje savremenoj zapadnoj levici (shto je po republikancima i njihovim tea-party-jashima "socijalizam, komunizam".....).
a, ako bi i ti Njuskalo podrzavao Demokrate, onda nemoj tako glennbeck-ovski i rushlimbaugh-ovski da kakash po drzavi kada ova pomaze ugrozenima.
sve shto trebash Njuskalo je malo vishe i analitichkije biti informisan.
Problem je na tvojoj strani.
Hajde da ti nactam nesto:
Tebi nedostaje shvatanje i podaci sta je levica u Evropi i u Srbiji i koji obim preterane i preterano skupe zastite je postavila.
Obama je promovisao zdravstveno osiguranje, a to je u Evropi standard vec 60 godina. Relativna finansijska vrednost evropskog prema americkom obimu zastite i "zastite" (u procentima GDP) je oko 3 prema 1.
Kada poredis politike Demokrate su po svojoj ekonomskoj logici najpriblizniji konzervativcima (CDU u Nemackoj, Sirak i Sarkozi u Francuskoj) i britanskim Laburistima (koji nisu vise ekonomski levicarska partija). Kada poredis Demokrate sa Evropljanima u drustvenom smislu, onda se mapiraju na sve umerene leve i desne partije.
Republikanci nemaju dobar pandan u Evropi koja je napustila hriscanski konzervatizam. Braca Kacinski u Poljskoj ili Franko u Spaniji su mozda poslednji koji su im slicni.
Razlog je sto je Amerika dominantno hriscanska, a Evropa mnogo vise ateisticka (u Britaniji i Francuskoj postoji apsolutna vecina ateista - vise od 50% stanovnistva).
prvo, shta znachi preterana zashtita i preterani obim zashtite u Evropi i Srbiji? ako moze neko nepristrasan da mi objasni to.
drugo, specifichno ovde si tek bolje objasnio svoje razumevanje stvari u vezi americhkih Demokrata i, uglavnom, slazem se. samo onda nisi trebao da citirash ceo moj post, vec onaj deo o pozicioniranju americhkih Demokrata gde ja rekoh da su ekonomski centar koji naginje umerenoj savremenoj zapadnoj levici. i to i dalje stoji i s ovim shto si ti naknadno objasnio svoje vidjenje stvari, jer, obrni okreni, slichno govorimo o tom. dakle, americhke Demokrate nisu (umerena) levica s aspekta vecine Evrope vec su "levica" s aspekta Amerike (zapravo, republikanci i tea-party-jashi kazu kako su Demokrate "gone that much left that they're socialists" ) .
shto se tiche hrishcanistichkog konzervativizma u Evropi, nazalost, nije josh uvek napushten (i to se ne mora pa ni ne treba neophodno povezivati s drugom krajnosti- ateizmom), ali je u poredjenju s Amerikom, daleko marginalniji- u zapadnoj polovini Evrope tj. stari(ji)m chlanicama EU-a. zato ja uvek i kazem da Amerika s obzirom na vrlo veliki stepen hrishcanistichkog konzervativizma u sebi podseca vishe na istochnu polovinu Evrope, neke novije chlanice EU-a kao shto su Poljska, Letonija, Litva, Slovachka, Rumunija, Bugarska pa i zemlje ex-Yu (paradoksalno ili ne), nego na savremenu zapadnu polovinu Evrope.
Sasvim je prosto - volim da donosim teške odluke pre svega jer volim da preuzimam odgovornost. I baš zato volim 2010. godinu. Ovo je bila dobra godina. Kao u svakoj dobroj drami najbitnije stvari su se ponovile tri puta. Doneo sam tri važne, teške i odgovorne odluke, koje su mi promenile život i puno pomogle meni, ali i nekim ljudima oko mene. Možda imam kompleks više vrednosti, ali mislim da su te odluke pomogle mnogima.
Početkom januara 2010. godine Gej strejt alijansa se nalazila u ne baš prijatnoj situaciji, iako je bila prepoznatljiva (što će pokazati i kasnije istraživanje javnog mnjenja – GSA je prepoznatljivija više nego sledeće dve organizacije zajedno). Organizacija i ja lično smo bili mnogo više priznati od strane političke i šire društvene čaršije nego od strane kolega u gej aktivističkoj zajednici, a mogu slobodno da kažem i u ljudskopravaškoj branši. Jednostavno, smetao im je naš uspeh. Smetalo im je što smo uspeli da zauzmemo jaku poziciju zaobilazeći sve – donatore, velike human rights organizacije, internacionalce, institucije. Znali smo da radimo sa medijima, imali smo ugled u GLBT zajednici, radili smo prave stvari u pravo vreme na pravi način. To je moralo da donese rezultate, ali isto tako je stvorilo mnoge protivnike među onima koji ne bi trebalo da se tako postave.
Usred iracionalnog rata dela nevladinih organizacija za ljudska prava sa državom oko pozicije poverenika za ravnopravnost GSA se našla pred neželjenim izborom. Krajem 2009, pre nego što je uopšte krenula kampanja za poverenika ugovorili smo sa Ministarstvom za ljudska i manjinska prava saradnju koja je podrazumevala i predstavljanje u Palati "Srbija" našeg godišnjeg izveštaja o stanju ljudskih prava GLBT osoba. Odjednom, to je za neke postalo neprihvatljivo. Toliku količinu besa nisam osetio nikada baveći se mnogim pitanjima, a za poslednjih 15 godina mogu da se pohvalim da sam učestvovao u nekim najbitnijim dešavanjima u Srbiji.
Tada sam, zajedno sa svojim kolegama iz GSA, doneo prvu tešku odluku – prezentacija će biti održana u Palati "Srbija" i na njoj će govoriti ministar za ljudska i manjinska prava Svetozar Čiplić. Mnogima se to neće svideti, mnogi će zbog toga proklinjati GSA, ali od tog dana država Srbija legitimiše GLBT pokret. Uradili smo nešto što niko u bivšem komunističkom bloku nije uradio – o gej pravima govorilo se u zgradi vlade uz učešće njenog člana. U zgradi u kojoj su primani svetski lideri zadnjih pedeset godina, gde su se u poslednjih par godina prošetali Medvedev, Bajden, Klinton i ko sve ne još, govorili su predstavnici GLBT zajednice o svojim problemima i o načinu njihovog rešavanja. Za početak, to je više nego dovoljno. Ko god ospori značaj ovog čina ili je preispoljna budala ili ima zle namere.
Beogradski Pride je morao da se desi 2010. godine i zato što je pokušaj organizovanja gej parade prethodne godine završen fijaskom u kome su jedini dobitnici bili ekstremni desničari. Država je imala sasvim jasnu strategiju. Otvoreno će reći da podržava Pride 2010. Ukoliko GLBT organizacije ne prihvate ponudu, država će moći svima da poruči: "Nije u nama problem. Mi smo njima dali ponudu, oni su je odbili." Ovime bi pitanje položaja GLBT osoba u Srbiji bilo sklonjeno sa dnevnog reda za jedan duži period. Sve što je postignuto od 2001. godine bilo bi dovedeno u pitanje. Bez gej parade ove godine svi naši neprijatelji bi mogli punih pluća da uzviknu "Pobedili smo!" i da još nasilnije udare na gej zajednicu u Srbiji.
Jasno mi je bilo da ćemo morati da organizujemo Pride i još jasnije mi je bilo da će GSA morati da preuzme vodeću ulogu. Ali sam isto tako bio svestan da će GSA doživljavati jake napade od strane ostalih gej organizacija. Već krajem 2009. godine odlučio sam da se povučem sa mesta predsednika organizacije do kraja ove godine, a onda sam sprovođenje te odluke još i ubrzao. Objašnjenje za ovu moju drugu tešku odluku u 2010. godini je vrlo jednostavno. Bio sam dovoljno fizički, psihički, emotivno i ko zna kako sve još iscrpljen da sam mogao da kažem: "Hvala, ali - ne, hvala." Pritisak pod kojim sam radio kao gej aktivista od 2002. godine prevazilazi bilo šta što sam doživljavao tokom Miloševićevih 90ih, a dešavalo mi se tada svašta. Možda sam tada bio mlađi, jači, čvršći, pa sam zbog toga lako podnosio pendrečenja po ulicama Beograda, gutanje suzavca, privođenja, postavljanje barikada pred Legijinim hamerima i sve te sitnice koje su radili još mnogi drugi.
Negativni stav nekih gej aktivista i njihovih saveznika prema meni štetio je i GSA. Bio sam svestan da, ukoliko ostanem na toj poziciji, stvari mogu da krenu loše ne samo po mene već i po organizaciju koju sam vodio. Bilo mi je jasno i da će odnosi između ljudi u samoj organizaciji doći u opasnost. Lično bih bio odgovoran ukoliko GSA ne uspe. Izbor je bio vrlo jasan. Naravno, moj odlazak jeste bio mala interna drama, ali mogu sa ponosom da kažem da je GSA i dalje tu, nikad jača i nikad bolja. I to je dobro. To mi bukvalno hrani sujetu – stvorio sam organizaciju koja je preživela odlazak svog lidera. Tako nešto je retkost u Srbiji.
Malo za promenu, počeo sam da se bavim sobom, jer, kako kaže naš pametan narod, ko nije dobar za sebe nije dobar ni za druge. S vremena na vreme davao sam malo sebe i tim opštim stvarima. Pojavio se nekad na nekom sastanku, rekao koju lepu reč nekim ljudima, napravio par žurki na mestima na kojima gejevi nisu mogli ni da zamisle pre toga da mogu da ih prave, povremeno pametno govorio za medije o predstojećoj paradi i napravio ozbiljan dogovor sa ozbiljnim ljudima u ozbiljnoj partiji.
Meni je uvek bila bitna politika. Nekim ljudima sam još prošle godine rekao: "Da, ja imam političke ambicije i ništa mi ne možete zbog toga." Zašto sam odabrao SPS? Zato što je to trenutno najozbiljnija politička partija u Srbiji. Zato što je svakoj iole politički pismenoj osobi jasno da je to partija koja ima jasan plan šta želi da uradi. Zato što sam uvek od njih dobijao jasne odgovore da li mogu nešto da urade ili ne za gejeve u Srbiji. I uglavnom su mogli. Zato što žele da se menjaju i zato što se menjaju na bolje. Zato što žele da uključuju ljude, da šire sliku. Zato što ja želim da se autovani gejevi i lezbejke uključuju u politiku i svojim ličnim primerom sam počeo da ostvarujem tu želju. Zato što, kao što reče jedan moj Facebook prijatelj i stari ratni drug, svi smo mi pomalo socijalisti samo ne smemo da se autujemo – zato što sam čuo mnoge ljude iz "druge Srbije" kako hvale Ivicu Dačića i SPS, ali to još uvek ne smeju javno da kažu. I zato što sa ovim nabrajanjem mogu da nastavim. Ali, neću.
Da li sam pogrešio? Ne znam. Možda, ali opet, ma koliko ovo zvučalo sujetno, sumnjam da sam pogrešio. Možda sam pucao sebi u nogu, možda je to greška mog života, možda ništa od ovoga neće biti... Ali, nekako mi se čini da nisam pucao sebi u nogu, da je to jedna od mojih najboljih odluka u poslednjih barem pet godina, da će od ovoga svašta dobrog biti. I siguran sam da i druge partije u Srbiji, koje drže do toga da se bore za sve one vrednosti koje osporavaju SPS-u, će morati da krenu da uključuju autovane gejeve u svoj rad.
Bila je ovo dobra godina. Teške odluke se najlakše donose uz podršku prijatelja. Da li bih tako lako doneo ove odluke bez podrške mojih mame i tate koji me tako ludo obožavaju? Bez podrške Coke, Anje i Maje koje gaje tako divne dečake koje retko viđam, ali ih volim svakog dana sve više? Bez podrške najvećeg gradskog šmekera Duleta koji me tako lako razveseli? Bez podrške prijatelja koji su mi pomogli da dobacim i do tako daleke Amerike? Bez podrške Fićka i cele njegove ekipe koji su me ugostili u Njujorku, Sanje i Alehandra koji su mi priredili nekoliko nezaboravnih trenutaka u Vašingtonu? Bez podrške Olje koja me je tako pametno savetovala u određenim situacijama? Bez podrške Miroča, Žeksa i Mone koji su bili tu nakon mog odlaska iz GSA? Bez podrške Rajka koji je autovao Exit? Bez podrške kick boxera Flipa koji me je tako prilježno čuvao na prajdu? Bez podrške Aleka dečaka i njegove bande koji unose svežinu u Loud & Queer uprkos i zahvaljujući njihovom i mom ludilu? Bez podrške jedne jake žene koja sigurno zna šta je proces istine, odgovornosti i pomirenja, koja me je nazvala nakon ulaska u SPS i rekla: "Čestitam Vam, Borise! I ne obazirite se na to šta priča čaršija." Bez podrške mojih divnih rođaka Calenceta, Stefana, Marije, Mlađe, Jelene? I još mnogih, mnogih drugih.
Hvala vam svima na divnoj 2010! I srećna vam 2011!
Borisa znam, evo vć deset godina.
U tih deset godina što se znamo, što uživo, što virtualno, nikada me nije razočarao. Ni jednim postupkom, ni jednom riječju.
Sjećam se samo slučaja onog dečka iz Zaječara koji je pobjegao od roditelja radi ljubavi u Beograd i njegovih muka kada mu nisu dozvolil, radi njegove orijentacije, da se upiše u medicinsku školu, kako bi završio zadni razred. I da nije tada bilo Borisa, da nije zahkutao priču u medijima, taj mali tada ne bi upisao svoj zadnji razred. Nikoga tada nije bilo, barem ne toliko upornog, da čitavu priču istjera do kraja osim Borisa.
Sve ove godine Boris je bio taj koji će se pojaviti na tvu, radiju, stati iza svog imena, prezimena i lika i odmjereno razgovarati sa kojekakvom gamadi. Isto tako nam je znao organizirati takve divne partye koje smo posjećivali. Istom upornošću je zavodio i lokalnog pekara. Uvijek istrajan
Da li me je razočarao ulaskom u SPS? Ne. Malo me je začudio ali nije razočarao, jer vjerujem da zna šta radi.
Mi moramo shvatiti da se kod nas politika tek sada raspetljava, da se stranke tek sada ozbiljnije profiliraju i da tek sada možemo naslutit kakva je koja stranka.
Da, SPS je bio ona totalitarna stranka koja je devedesetih mnoge lišili ili normalnog života ili života uopće.
Međutim, da li je DS zaista ona prava, istinska demokratska stranka? Samo pogledajmo ponašanje njezina predsjednika koji je ujedno i predjsednik stranke i to evo nedavno friško izabran opet, dok je na čelu Srbije. Nema li to sličnosti sa ponašanjem Slobodana Miloševića? Samo njegovo autokratsko ponašanje dovoljno govori. Dovoljno govori i ponašanje ostalih DSovaca koji kadroviraju sva mjesta u ovoj zemlji kako je i nekoć radio SPS. Da ne govorimo o pritisku na medije kao u doba SPSa. Ili pokušaja izazivanja novih sukoba na relaciji uzmite Kosovo, mi ćemo Republiku Srpsku, što u tandemu rade, ili su do nedavno radili skupa vučko Jeremić i bračni mu drug Tadić. O bogaćenju pojedinih članova DS da i ne govorimo.
Da li možemo pomisliti da se SPS promijenio? Da li je moguće da se promijenio? PRobajmo. Ili barem pustimo šansu Borisu da vidimo šta će napraviti. Na kraju, nije li Slavica Đukić Dejanović, članica SPS afirmativno govorila o gej populaciji:
''
Uostalom, danas i nemate više nekog izbora, sve su to nijanse. JA bih glasao i za crnog vraga kada bih vidio da to nekuda vodi, iako samo tradicionalno glasač SDPa.
Borise- go for it!
Peđa - aj poslušaj Denija. Simpatičan si i drag dečko ali ovako tračarenje ti stvarno ne stoji.
Da, SPS je bio ona totalitarna stranka koja je devedesetih mnoge lišili ili normalnog života ili života uopće.
Tako je. I prosto je zapanjujuce kako narod i narodnosti u Srbiji jednostavno rese da zaborave na sve sto je bilo pre 2000te godine. Ko danas garantuje da se nece ponoviti scenarija sa ubistvima politickih neprijatelja i novinara, u po bela dana? Gljivica, mozda?
Međutim, da li je DS zaista ona prava, istinska demokratska stranka?
Suprotstavljanje jednog zla drugom zlu ne dokazuje da je prvo zlo manje ili bolje. Govno je govno, u kakav god ga papir umotavali.
Da li možemo pomisliti da se SPS promijenio? Da li je moguće da se promijenio? PRobajmo.
Zapravo, prvenstveno za sam za lustraciju, pa neka se onda menjaju koliko hoce. Ali kako je za lustraciju malo dockan, preostaje ili da verujem da se SPS menja ili da ne verujem. Biram da ne verujem, a iskreno se nadam da na sledecim izborima necemo gledati Vladu sastavljenu od nacionalistickih stranaka i SPSa.
Ili barem pustimo šansu Borisu da vidimo šta će napraviti.
A sta bi mogao da napravi? Nisu ga proglasili za ministra, niti za predsednika stranke, on je clan GO (i po obracanju u postu iznad rekla bih miss teen SPS). U svakom slucaju, njegov zivot je njegova stvar, ali to da on radi bilo sta zarad svekolikog gej covecanstva u Srbiji - batali.
Ja opet ponavljam - jak pojedinac, jaka zajednica. Samosvestan, odgovoran, sposoban pojedinac - opet doprinosi jačanju zajednice. Što više takvih pojedinaca, jača će biti i zajednica. Ne definiše zajednica pojedinca, već pojedinci čine i definišu zajednicu.
Sama činjenica da je jedan samodeklarisani gay u glavnom odboru jedne parlamentarne, relevantne i vladajuće stranke u Srbiji sama po sebi bi trebalo da je više nego dovoljan aktivistički čin i doprinos gay zajednici, za one koji umeju da prepoznaju značaj tog čina, naravno, kako na simboličnom, tako i na praktičnom planu.
A priče o nesprovedenoj lustraciji, bagažima prošlosti, neispravljenim krivim Drinama.... su , što kažu naši stari - voda ispod mosta.
Takve priče su sad, na pragu 2011. godine deplasirane i pase.
Tako je. I prosto je zapanjujuce kako narod i narodnosti u Srbiji jednostavno rese da zaborave na sve sto je bilo pre 2000te godine. Ko danas garantuje da se nece ponoviti scenarija sa ubistvima politickih neprijatelja i novinara, u po bela dana? Gljivica, mozda?
Pa Willy dušo, ako nisi naučila da kod nas nema i niko ne može nuditi garant, onda trebaš malo bolje sagledati stvari.
Naravno da niko ne može obećati da se neće ponašati kao prije, naravno da ne moemo biti sigurni da se neće ponašati isto. No opet, probali su, nije išlo, možda su se naučili pameti. A možda i nisu. Vidjet ćemo.
Suprotstavljanje jednog zla drugom zlu ne dokazuje da je prvo zlo manje ili bolje. Govno je govno, u kakav god ga papir umotavali.
-
Au contraire ljubavi. Mislim da je gore ovo što DS radi.
To što radi DS, to kod nas radi HDZ. Ušminkana demokracija a u pozdini godzilla. Ne primjećuješ njihovo ponašanje koje rade u ime demokracije. Sjeti se samo Đilasovog ponašanja. Ne mogu platane biti zamjena za ljudske žrtve ali nije ga baš bilo mnogo briga za mišljenje ljudi. A sjetimo se samo njegovog reagiranja u vezi Pridea i ministra policije iz redova SPSa po istom pitanju.
Uzmimo pluseve i minuseve podjednako, gledamo objektivno.
Tebi je ok to silno cmakanje Tadića i Dodika? Ne podsjeća li te to na prošla, tamna vremena? Zašto ne bi sve karte iznjeli na astal?
Zapravo, prvenstveno za sam za lustraciju, pa neka se onda menjaju koliko hoce. Ali kako je za lustraciju malo dockan, preostaje ili da verujem da se SPS menja ili da ne verujem. Biram da ne verujem, a iskreno se nadam da na sledecim izborima necemo gledati Vladu sastavljenu od nacionalistickih stranaka i SPSa.
Mi smo mali, zatucani i retardirani narodi koji nisu sposobni da raščiste sa sitnijim kriminalom i korupcijom, kamoli da sprovedemo lustraciju. Što ne znači da ona nije potrebna ali bi, budući se radi o nama, rastrgali u tom procesu koga god bi stigli.
A sta bi mogao da napravi? Nisu ga proglasili za ministra, niti za predsednika stranke, on je clan GO (i po obracanju u postu iznad rekla bih miss teen SPS). U svakom slucaju, njegov zivot je njegova stvar, ali to da on radi bilo sta zarad svekolikog gej covecanstva u Srbiji - batali.
Činjenica jest da svi mi imamo samo dva realna izbora - ili lijevo ili desno. Tragično jest što je jedina lijeva opcija SPS a desna, vjeravli ili ne, otjelovljena je u, pazi sad, Demokratskoj stranci, što je suludo.
I van tog kruga ti ne možeš napraviti apsolutno ništa, nema neke treće jake stranke koja bi se svemu tome suprostavila. Ima li? Ko su ti koji je dobijaju više od 10% na izborima kako bi eventualno pomrsila račune fantastičnom duu? Na žalost nema.
A nekako nemam informaciju da se DS ponudio i pohitao sa prijedlozima da se neka deklarirana gej osoba, borac za ljudska prava učlani u njihovu stranku, pa makar i imidža radi.
A do sad je DS uglavnom imao homofobne stavove.
Mislim da bi padre di famiglia Tadiću bilo sasvim zgodno da izbace ono demokratski iz naziva. Em mu ne odgovara, em bi ljudi jednostavno glasali samo za Stranku
Why Would you Settle for Less when you can have More? Do not let other Authors Fool you with Empty Marketing Keywords. FLATBOOTS is what you Deserve. Built to last, Built from Scratch, Nothing Less.