- 02 Nov 2010, 20:08
#2035817
da li ima slicnih slucajeva?
rodni identitet nije u skladu sa polom, ali ipak je dobro. super je.
naime, vremenom sam shvatio da sebe u stvari vidim kao zenu, ali koja se izvrsno oseca u muskom telu, te uopste ne tezim menjanju pola, crossdressingu itd.
neko bi mogao da mi kaze da sam ja muskarac, ali ako idemo bas u nijanse - ne, ja sam zena. osecam takvim sebe. zena kojoj je, u stvari, upala sekira u med, jer je muskaraca kojoj je dopalo musko telo... i u medjuvremenu sve vise pocinjem da uzivam u tome. cak i neki, mada ne volim tu podelu, muski principi itd. mi mnogo odgovaraju... borba na primer, grubosti... imali smo na treningu testove snage i izdrzljivosti, recju rvanje gde je sve bilo dozvoljeno, sem davljenja, i udaranja... niko od ovih iz moje grupe nije mogao da me obori i, negde u tom znoju, obaranju, bacanju, ispratio sam misao - pa kako su kilavi, a jos i muskarci; i koliko god ta misao podrzavala neke stereotipe itd., kojih se inace gnusam, bila mi je znacajna da uvidim da sam u stvari muskaraca - prvo, jer sam izdiferencirao njih, muskarce, od sebe; drugo jer iako ne muskarac, ja neke uslovno receno muske ideale postujem i tezim im...
takodje, sto se seksa tice, eto zasto mi je to da me partner oralno zadovolji bukvalno turn off, zasto ne zelim, zasto me ne pali da budem aktivan ni u kom smislu - zato sto sam zena; ali - zasto tezim dominaciji kroz tu pasivnu ulogu, zasto umem biti grub - jer sam muskaraca.
to sto sam ja u stvari zena u ovoj situaciji ne menja nista, zadovoljna sam svojim muskim telom, cak sta vise, u nekim situacijama mi cak i odgovara da se osecam ko musko, da sam musko, jer, posle svega, ta zena u meni tome tezi. promenjeno je jedino to sto bolje poznajem sebe, sto mi je odnos sa samim sobom produbljen, dosao do nekog drugog nivoa.
zanima me da li ima jos vas sa slicnom situacijom? i sta mislite o ovome? (hehe samo se nadam da nece biti (previse) komentara u fazonu ne seri, musko si XDDD)
rodni identitet nije u skladu sa polom, ali ipak je dobro. super je.
naime, vremenom sam shvatio da sebe u stvari vidim kao zenu, ali koja se izvrsno oseca u muskom telu, te uopste ne tezim menjanju pola, crossdressingu itd.
neko bi mogao da mi kaze da sam ja muskarac, ali ako idemo bas u nijanse - ne, ja sam zena. osecam takvim sebe. zena kojoj je, u stvari, upala sekira u med, jer je muskaraca kojoj je dopalo musko telo... i u medjuvremenu sve vise pocinjem da uzivam u tome. cak i neki, mada ne volim tu podelu, muski principi itd. mi mnogo odgovaraju... borba na primer, grubosti... imali smo na treningu testove snage i izdrzljivosti, recju rvanje gde je sve bilo dozvoljeno, sem davljenja, i udaranja... niko od ovih iz moje grupe nije mogao da me obori i, negde u tom znoju, obaranju, bacanju, ispratio sam misao - pa kako su kilavi, a jos i muskarci; i koliko god ta misao podrzavala neke stereotipe itd., kojih se inace gnusam, bila mi je znacajna da uvidim da sam u stvari muskaraca - prvo, jer sam izdiferencirao njih, muskarce, od sebe; drugo jer iako ne muskarac, ja neke uslovno receno muske ideale postujem i tezim im...
takodje, sto se seksa tice, eto zasto mi je to da me partner oralno zadovolji bukvalno turn off, zasto ne zelim, zasto me ne pali da budem aktivan ni u kom smislu - zato sto sam zena; ali - zasto tezim dominaciji kroz tu pasivnu ulogu, zasto umem biti grub - jer sam muskaraca.
to sto sam ja u stvari zena u ovoj situaciji ne menja nista, zadovoljna sam svojim muskim telom, cak sta vise, u nekim situacijama mi cak i odgovara da se osecam ko musko, da sam musko, jer, posle svega, ta zena u meni tome tezi. promenjeno je jedino to sto bolje poznajem sebe, sto mi je odnos sa samim sobom produbljen, dosao do nekog drugog nivoa.
zanima me da li ima jos vas sa slicnom situacijom? i sta mislite o ovome? (hehe samo se nadam da nece biti (previse) komentara u fazonu ne seri, musko si XDDD)