- 16 Sep 2010, 20:45
#1977766
[poem]
Ove stihove je, početkom 1942. godine, ispevao narodni pesnik Radovan Bećirović - Trebješki, zgrožen zločinima nad nevinim žrtvama, civilnim stanovništvom, ženama i decom, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, iz Foče, Goražda i okolnih sela, bukvalno poklanim, u decembru 1941. i januaru 1942, od strane četnika, čiji je vrhovni komandant bio general Draža Mihailović (tzv. "Čiča-Draža").
Iako general Mihailović nije podržao te zločine - izjavio je da je njima "naneta sramota srpskom oružju i imenu" - njemu je 1946. godine suđeno, između ostalog, i zbog tih zločina - na sudu je ustanovljeno da su četnici u Foči "poklali 15000 muslimana i Hrvata", a na "Drinskom mostu u Goraždu preko 5000 nevinih ljudi, žena i nejake djece". Po sistemu "komandne odgovornosti", general Mihailović proglašen je krivim za te zločine (kao i za brojne druge zločine) i osuđen je na smrt, kao ratni zločinac.
Međutim, kažnjavanje Mihailovića nažalost nije ispunilo važnu funkciju kaznene politike - prevenciju ponavljanja takvih zločina u budućnosti. Naime, nije prošlo ni pola veka od izvršenja smrtne kazne nad generalom Mihailovićem, a (ne)ljudi sa praktično istim obeležjem na svojim kapama - kokarda - koje su nosili i Mihailovićevi četnici, u istom geografskom rejonu (istočna Bosna) ponovo su počinili monstruozan zločin - masakr u Srebrenici. Očigledno je da kažnjavanje generala Mihailovića za njih nije predstavljalo bilo kakvu, ili bar ne dovoljnu, pouku...
Zato se pitam, da li će (eventualno) kažnjavanje generala Mladića, kao glavnokomandujućeg kada je u pitanju zločin u Srebrenici, imati preventivno dejstvo i učiniti da se spreči ponavljanje ovakvih groznih zločina u budućnosti?
Drino vodo, bar jedno stoleće,
S tebe Srbin vode piti neće.
Nit će piti, nit će ruke prati,
Bratske će se glave prizdirati.
Drino vodo, amanet ti teški,
Poštedi nam naš ponos viteški,
Nemoj pričat Dunavu i Savi,
Za naš polom i naš nož krvavi!
[/poem]S tebe Srbin vode piti neće.
Nit će piti, nit će ruke prati,
Bratske će se glave prizdirati.
Drino vodo, amanet ti teški,
Poštedi nam naš ponos viteški,
Nemoj pričat Dunavu i Savi,
Za naš polom i naš nož krvavi!
Ove stihove je, početkom 1942. godine, ispevao narodni pesnik Radovan Bećirović - Trebješki, zgrožen zločinima nad nevinim žrtvama, civilnim stanovništvom, ženama i decom, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, iz Foče, Goražda i okolnih sela, bukvalno poklanim, u decembru 1941. i januaru 1942, od strane četnika, čiji je vrhovni komandant bio general Draža Mihailović (tzv. "Čiča-Draža").
Iako general Mihailović nije podržao te zločine - izjavio je da je njima "naneta sramota srpskom oružju i imenu" - njemu je 1946. godine suđeno, između ostalog, i zbog tih zločina - na sudu je ustanovljeno da su četnici u Foči "poklali 15000 muslimana i Hrvata", a na "Drinskom mostu u Goraždu preko 5000 nevinih ljudi, žena i nejake djece". Po sistemu "komandne odgovornosti", general Mihailović proglašen je krivim za te zločine (kao i za brojne druge zločine) i osuđen je na smrt, kao ratni zločinac.
Međutim, kažnjavanje Mihailovića nažalost nije ispunilo važnu funkciju kaznene politike - prevenciju ponavljanja takvih zločina u budućnosti. Naime, nije prošlo ni pola veka od izvršenja smrtne kazne nad generalom Mihailovićem, a (ne)ljudi sa praktično istim obeležjem na svojim kapama - kokarda - koje su nosili i Mihailovićevi četnici, u istom geografskom rejonu (istočna Bosna) ponovo su počinili monstruozan zločin - masakr u Srebrenici. Očigledno je da kažnjavanje generala Mihailovića za njih nije predstavljalo bilo kakvu, ili bar ne dovoljnu, pouku...
Zato se pitam, da li će (eventualno) kažnjavanje generala Mladića, kao glavnokomandujućeg kada je u pitanju zločin u Srebrenici, imati preventivno dejstvo i učiniti da se spreči ponavljanje ovakvih groznih zločina u budućnosti?

