Bootstrap Framework 3.3.6

[EnRage]

1166 postova Šejtana i svaki od njih nosi ozbiljne povijesne teze, ja bih se već prihvatio knjige. a ne natezanja sa zgubidanima na forumu kojeg se gnušaju svi pravi Srbi i Hrvati

[Sheytan]

Preobražaj mladog ustaše iz daleke Patagonije


Razaranje socijalističke Jugoslavije i stvaranje na njenim ruševinama novih, nezavisnih država, uključujući Hrvatsku, hrvatska emigracija dočekala je kao ostvarenje vekovnog sna. I oni čiji je život bio obeležen služenjem ustaškom režimu, za vreme postojanja NDH, i oni koji su, zbog ideoloških i političkih razloga, pobegli iz Titove države i nove živote započeli po evropskim i latinoameričkim državama, klicali su novoj hrvatskoj realnosti.
Svašta se tih godina nakupilo u krilu majčice Croatie; od zadrtih sledbenika Ante Pavelića, ratnih zločinaca, svirepih ubica, do klasične ekonomske emigracije koja je poverovala, pokazalo se neosnovano, da će obnavljanje Hrvatske doneti sa sobom i uslove dovoljne da se oni, emigranti i po pravilu vredni ljudi, vrate u zavičaj i da tu lepo žive, radeći ono što su radili u inostranstvu.

CRNOKOŠULJAŠI

Među onim ustašama bilo je i starih i mladih. Neke sam sretao po Zagrebu, sa endehazijskim obeležjima, nalazio ih po kafanama gde gorljivo i strasno brane svoja ubeđenja, pevaju ustaške pesme i nazdravljaju svetloj budućnosti „hrvatskog čovjeka“.

Ta naplavina u Zagreb je, iz daleke Argentine, donela i Dragu Pilsela, mlađanog sledbenik Pavelićevih crnokošuljaša kojeg će, dvadeset godina kasnije, treći hrvatski predsednik, Ivo Josipović, pozvati u svoj kabinet i imenovati za savetnika.

Znam: ovo zvuči vrlo čudno, neverovatno, ali samo za one koji ne znaju šta se sa Pilselom događalo u međuvremenu. Najpre da se vratimo mlađanim godinama Drage Pilsela.

On je nikao na nemačko-hrvatskim korenima, njegov deda po ocu zvao se Jakov i bio je folksdojčer. Ta porodica doselila se na ove prostore negde u drugoj polovini 19. veka a Jakov Pilsel je, kao i većina Nemaca pridošlih u južne delove najpre Austrijske a potom Austro-Ugarske monarhije, pomno pratio šta se događa u Nemačkoj. Pojavljivanje Hitlera na političkoj sceni izazvalo je oduševljenje u kući Pilselovih i Jakov je veliko poštovanje prema Fireru iskazao tako što je svom sinu, rođenom 1936. godine, ocu Drage Pilsela, dao ime Adolf.

Cela porodica oduševljeno dočekuje vojnike Trećeg rajha, a Jakov se nudi da pomogne nacionalnu stvar i već na početku rata postaje saradnik Gestapoa. Kovitlac ratnog finiša baca Pilselove po Sloveniji, Poljskoj, Austriji… gde ih zatiče slom Hitlerove Nemačke. Englezi hapse Jakova Pilsela, dve godine ga drže u zatvoru, istražuju njegov slučaj i puštaju ga na slobodu, ne nalazeći da je činio zločine.

Pilselovi 1949. godine napuštaju Austriju i sele se u Argentinu. Adolf Pilsel tamo upoznaje Eriku Pavlinec, kćerku uglednog ustaškog službenika iz Zagreba, ženi se i u tom braku rođen je Drago Pilsel.

Jakov Pilsel u Argentini doživljava potpunu nacionalnu transformaciju, od Nemca postaje žestoki Hrvat, intenzivno radi na okupljanju i organizovanom radu ustaške emigracije u Argentini, upoznaje i druži se sa Antom Pavelićem, kuje planove da se jednoga dana vrati na Balkan, u novu nezavisnu hrvatsku državu. Što se Pilselovih tiče taj cilj će ostvariti tek njegov unuk – Drago.

U porodičnom predanju Pilselovih stoji da je jugoslovenska obaveštajna služba nekoliko puta pokušala da ubije Jakova ali i Adolfa Pilsela ali da su se oni uvek nekako spasavali. Prilikom jednog od tih okršaja, u Komodoro Rivadavia, glavnom gradu argentinske pokrajine Patagonija, navodno je Adolf Pilsel ubio dvojicu Titovih agenata. Posle toga je pobegao u Paragvaj gde i danas živi.

Ova priča je malo verovatna jer Pilsel nije imao takav značaj da bi Tito na njega slao svoje ubice. Nije ih (Tito) slao da ubiju ni Pavelića, kamoli Pilsela. Atentat na Pavelića, u Argentini, organizovan je u krugu četničke emigracije, među Srbima poreklom iz Crne Gore, o čemu će više reči biti u jednom od narednih brojeva „Pečata“. Vratimo se Pilselovima.

Srbi, dakle, samoinicijativno organizuju atentat na Pavelića i to je urađeno 9. aprila 1957. godine, sa poluuspehom: Pavelić nije ubijen ali je teško ranjen. Po izlasku iz bolnice beži u Evropu, tačnije u Španiju, ali uskoro umire od rana zadobijenih u atentatu. Odmah nakon što je prostrujala vest da je Pavelić nakon atentata prebačen u bolnicu i da se bori za život, dvadesetak ljudi iz ustaške emigracije sa oružjem zaposeda Pavelićevu kuću i objavljuju da su od toga dana oni čuvari i zaštita porodice bivšeg poglavnika NDH. U toj samoproklamovanoj gardi je i Adolf Pilsel.

ZATROVANA ATMOSFERA

Drago Pilsel je rođen 1959. godine i rastao je u dvostruko zatrovanoj atmosferi tadašnje Argentine; društvo je patilo usled nesređene situacije i teških socijalnih okolnosti, nastalih nakon pada Huana Perona, od čega nisu bili pošteđeni ni Pilselovi, a sama ta porodica hranila je u sebi preuzeto hrvatstvo, ustaštvo kao ideološko-politički obrazac i mržnju prema Jugoslaviji i Srbima. Mali Drago Pilsel se i danas seća ustaških pesama koje je kao dete pevao na porodičnim slavljima ili kada je njegov otac gostima hteo da pokaže kako sina odgaja u pravom ustaškom duhu.

Mnogo godina kasnije Drago Pilsel će u Zagrebu reći da je kao mladić od ponedeljka do petka delovao na propagandi Komunističke partije Argentine a preko vikenda oblačio ustašku uniformu, odlazio na piknike i druga okupljanja hrvatske emigracije, ili je kamenicama napadao Jugoslavensku ambasadu. Bio je, i to će priznati, gorljivi antisemita što je dokazivao nasrtajima na sinagoge i ortodoksne Jevreje, lako prepoznatljive na ulici, po svom karakterističnom izgledu. Spavao je u sobi oblepljenoj posterima iz NDH a iznad glave bila mu je slika Ante Pavelića.

U svojim ranim dvadesetim, a početkom osamdesetih godina, učestvuje u argentinsko-britanskom ratu za Foklamndska ostrva, gde dodatno hrani porodični mit o oružju kao jedinom načinu da se Pilselovi vrate na Balkan, u samostalnu Hrvatsku.

Sve je to trajalo do jednog razgovora koji je Drago Pilsel imao sa lokalnim svećenikom katoličke crkve, tamo u Argentini. Čovek je od mladog Hrvata zatražio da mu objasni kako to u isto vreme može da bude fašista i antifašista, da podržava i argentinske komuniste i hrvatske fašiste. Taj susret otvara nova vrata u misaonim sklopovima mladog Pilsela i on počinje da se ozbiljnije bavi istorijom svoje porodice i suštinom NDH i ustaštva.
To je vreme kada se u Jugoslaviji događaju velike promene, priprema višestranačje i kada na Balkanu rat ponovo struji u vazduhu i preti da se spusti na zemlju. U ideološkim virovima ali i dalje sa osećanjem hrvatstva u sebi Drago Pilsel sa bratom dolazi u Hrvatsku 1989. Taj brat mu gine kao pripadnik hrvatske vojske, u blizini ostrva Šipan, krajem oktobra 1991, u razmeni vatre sa patrolnim čamcem Jugoslovenske ratne mornarice. U to vreme Drago je studirao na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku. Saznavši za smrt brata prekida studije, koje nikada neće nastaviti, i pridružuje se hrvatskoj vojsci.

PREKID KOMUNIKACIJE

Posle Bljeska i Oluje počinje otvoreno da kritikuje ponašanje hrvatske države prema Srbima, napada Katoličku crkvu u Hrvatskoj, kad god mu se za to ukaže prilika, nazivajući je „neljudskom, nacionalističkom, žalosnom sektom“, bori se za prava nacionalnih manjina i manjinskih grupa u Hrvatskoj a postaje i član Hrvatskog helsinškog odbora, skupa sa Žarkom Puhovskim i Ivanom Zvonimirom Čičkom. Sada je već potpuno formirani antifašista i borac protiv svakog oblika diskriminacije. Okreće se novinarstvu, sarađuje sa svim medijima koji nisu sledili politiku HDZ-a i dopisnik je španskog El Paisa i Bi-Bi-Sija.

Negde sredinom 1997. godine Drago Pilsel, nakon skoro trideset godina potpunog prekida svake komunikacije, obnavlja kontakt sa ocem Adolfom, onim što je pobegao u Paragvaj. Odlazi da ga poseti, po povratku u Hrvatsku hvali se da je svoja nova ubeđenja delimično preneo i na oca i nekoliko godina kasnije sa ponosom po Zagrebu pokazuje očeva pisma u kojima se ovaj, navodno, grozi Hrvatske gde se skandira „Ubij, ubij Srbina“. Kasno pokajanje ili naivan pokušaj da se opere i očeva biografija?

Danom raspisivanja poslednjih predsedničkih izbora u Hrvatskoj, Drago Pilsel se priključuje kampanji Ive Josipovića, i kasnije postaje njegov savetnik. Taj angažman je trajao svega desetak dana jer je Pilsel na nekom lokalnom istarskom portalu objavio tekst u kojem se, upotrebljavajući teške reči i razne prostakluke, obračunava sa pojedinim hrvatskim novinarima i kolumnistima tvrdeći da su desničari i poštovaoci hrvatske ustaške prošlosti. Pri tom ih je slao u k….

To Josipović nije mogao da otrpi i zamolio je Pilsela da se sam povuče sa savetodavne funkcije, uz obrazloženje da se vraća svojoj pravoj ljubavi – novinarstvu.

Drago Pilsel je nastavio da piše, sa još više strasti i ogorčenja u sebi. Član je rukovodećeg tela Saveza antifašista Hrvatske, hrvatskog PEN centra, Evropskog pokreta, Centra za mirovne studije… I dalje tvrdi da je Hrvat ali traži da se njegovo hrvatstvo ocenjuje i sagledava kroz godine i postupke zrelog čoveka, a ne prema onome što je činio u Argentini i čega se, kako sam tvrdi, stidi.

Sada je u drugom braku i ozbiljno razmišlja da se vrati u Argentinu, u Patagoniju.

Drago Pilsel sigurno nije čovek koji će ostati zapisan u novijoj političkoj i društvenoj istoriji Hrvatske. Dometi njegovog delovanja nisu veliki ali jesu značajni, pre svega za njega samoga. A za sve ovo što se u istorijskim prožimanjima Srba i Hrvata događa već decenijama, Drago Pilsel je slučaj koji pokazuje da je moguće i ono što se činilo nemogućim; da ubeđeni ustaša postane ubeđeni antifašista i žestoki borac protiv ustaštva.

[Stripi]

eto, sad i ti slijedi put Drage Pilsla pa i ti postani od fašiste i šoviniste istinski demokrat.

[Sheytan]

Originally posted by Stripi

eto, sad i ti slijedi put Drage Pilsla pa i ti postani od fašiste i šoviniste istinski demokrat.

Još jednom samo pokazuješ svoju zlobu, a nikako zdrav razum sa rasudjivanje.

Boldovano ti je ono što je Drago osudjivao, a ti ovde na ovom forumu uporno braniš.

Pa ti sada vidi gde si, šta si i ko si.

***

Srbi tuže Amerikance zbog "Oluje"

Grupa Srba koja je do 1995. živela u Krajini tuži američku privatnu vojno-konsultantsku firmu MPRI tvrdeći da je vojno opremala hrvatske vojne snage, obučavala hrvatske oficire i osmislila plan operacije Oluja.

Slučaj je na federalnom sudu u Čikagu, a tužioci traže milijarde dolara odštete, preneo je "Večernji list".

U zajedničkoj tužbi ispisanoj na 40 stranica svedoci navode da je cilj Oluje bio da se "silom protera manjinska etnička grupa".

Firmu MPRI (Military Professional Resources Incorporated), koju su 1987. osnovala osmorica bivših oficira američke vojske, a koju je 2000. kupila firma L-3 Communications, u tužbi spominju kao "učesnika u genocidu".

"Operacija Oluja postala je najveća kopnena ofenziva u Evropi od Drugog svetskog rata, a kao posledicu je imala ubistva i nehuman odnos prema hiljadama Srba, nasilno proterivanje 200 hiljada Srba iz njihovih vekovnih domova, pljačku i uništavanje imovine vredne stotine miliona dolara", kaže se u tužbi.

Takođe se navodi da je tadašnji ministar obrane Hrvatske Gojko Šušak na sastanku s predstavnicima MPRI u oktobru 1994., kad je s američkom firmom navodno sklopljen multimilijunski ugovor, rekao da "želi Srbe da istera iz Krajine".

[Sheytan]

Josipović oduzeo Glavašu odlikovanja

Hrvatski predsednik Ivo Josipović potpisao je danas odluku kojom se oduzimaju ratna odlikovanja i generalski čin Branimiru Glavašu, osuđenom na osam godina zatvora zbog zločina nad Srbima u Osijeku.

Ova odluka hrvatskog predsednika posledica je pravosnažne presude protiv Glavaša.

Glavaš je imao niz odlikovanja kojima ga je okitio bivši hrvatski predsednik Franjo Tuđman - Spomenicu Domovinskog rata, Spomenicu domovinske zahvalnosti, Red hrvatskog trolista, Red Ante Starčevića, Red bana Jelačića, Red kneza Domagoja s ogrlicom i Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom.

Josipović je ranije na novinarska pitanja hoće li i kada će oduzeti odlikovanja Glavašu odgovarao da sve mora biti po zakonu i da će to učiniti nakon što dobije pravosnažnu presudu protiv Glavaša i ukoliko se utvrdi da su za takvu odluku stvoreni svi zakonski uslovi.

Glavaš je u međuvremenu saopštio da je prodao sva svoja ratna odlikovanja jednom hrvatskom iseljeniku za 100.000 kuna, a hrvatski predsednik Josipović prokomentarisao je da je dodela odlikovanja pitanje časti, a ne metala od kojih je odlikovanje sačinjeno, te da se čast, za razliku od metala, ne može preneti, prodati, niti otuđiti.

Vrhovni sud Hrvatske je 30. jula smanjio Glavašu kaznu sa 10 na osam godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih nad Srbima u Osijeku 1991. godine, čime je ona postala pravosnažna, što je osnovni preduslov da bi se uputio na izdržavanje kazne na teritoriji BiH.

Glavaš je po komandnoj odgovornosti osuđen jer je Županijski sud u Zagrebu utvrdio da je naredio hapšenja, mučenja i ubistva sedmoro srpskih civila, čija su tijela bačena u Dravu.

U Ministarstvu pravde BiH ističu da su se, donošenjem pravosnažne presude, stekli uslovi da se kazna izdržava u BiH, na osnovu ugovora Hrvatske i BiH iz februara ove godine. Hrvatska i BiH su u februaru ove godine donijele izmjene Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka kod krivičnih đela.

Glavaš je u maju prošle godine pobjegao u BiH, a zahvaljujući državljanstvu BiH i činjenici da mu presuda u to vrijeme nije bila pravosnažna, slobodno živi u zapadnoj Hercegovini.


* Najzad jedna prijatna vest, hrvatski predsednik zaista želi da raskrsti sa nosiocima domovinskog rata - ratnim zločincima, istim onim koji - po nekim ovdašnjim forumašima - nikada nisu ni pravili zločine nad Srbima!

[Srklet]

hajde pls nadji citat gdje je netko ovdje na forumu napisao da glavaš nije zlocinac.

[Sheytan]

Čavoglave 2010. isti što i Zagreb 10.04.1941.


Građani Zagreba na nemačkom tenku na dan proglašenja NDH 10. aprila 1941. godine

Smešteno u dalmatinskom kršu, seoce Čavoglave, koje ima oko 200 stanovnika, ugostilo je 5, avgusta, prema policijskim procenama, 60.000 ljudi, okupljenih zbog nastupa najpoznatijeg stanovnika ovog mesta pevača Marka Perkovića Tompsona.

Prema pisanju „Jutarnjeg lista”, ovaj događaj okupio je „više nego ikada” ljubitelja ustaške Crne legije i NDH, njih oko 200–300.

Policija je privela dvojicu izgrednika koji su nosili ustaške kape i napali ekipu HRT-a, ponovo su izrečene i političke osude zbog manifestovanja „neoustaštva”, opet je vraćen i film unazad, jer su koliko juče, 27. jula u Srbu, isti ti predstavnici „neoustaštva”, nekoliko stotina ekstremnih desničara,na svečanosti povodom 69-godišnjice ustanka 1941. godine, vikali „Ovo je Hrvatska”, „Četnici” i tako dalje.

Posle akcije „Oluja” u avgustu 1995. Srb je bio spaljen i srušen, iako tamo nije bilo borbenih dejstava.

Sredinom juna, na dobrotvornom koncertu održanom u Splitu za hrvatske generale optužene za ratne zločine, uz direktni prenos HRT-a, isticana su fašistička obeležja, što je zaprepastilo strane diplomate u Zagrebu.


Trg bana Jelačića ispunile su hiljade Zagrepčana

Podsetili su ovi događaji i na činjenicu da je papa Benedikt Šesnaesti u novembru prošle godine primio, na inicijativu crkvenih krugova, Tompsona i njegovu porodicu, a taj skandalozni susret izazvao je niza reakcija.

Samo mesec dana ranije, Švajcarska je na tri godine zabranila ulazak Tompsonu u Švajcarsku, odnosno zemlje šengenskog režima.

Uprkos različitim nastojanjima da se i protekli incident u selu Čavoglave svede u okvire ekstremnog „neoustaštva”, marginalnog isticanja i mahanja ustaškim simbolima, ne može se zaobići tvrdnja „Jutarnjeg lista”, da je na Tompsonovom koncertu pomenuta masa od 60.000 ljudi „padala u trans” na taktove njegovog„Ustaškog bećarca” i„Gusta magla”, da bi euforija dostigla vrhunacuz taktove„Jasenovca i Gradiške stare”, kada su „sve ruke letjele u zrak do visine kukuruza”, što će reći bile spremno dizane u nacistički pozdrav.

Kod takvog stanja stvari, neće biti na odmet ukoliko podsetimo na ono što se događalo 10. aprila 1941. na dan proglašenja ustaške NDH, kada je u popodnevnim časovima, toga dana, u Zagreb ušla Hitlerova 14. tenkovska divizija. Posle toga je po Musolinijevom naređenju počelo hitno prebacivanje 600 ustaša predvođenih Antom Pavelićem u Hrvatsku, uz prethodnu Pavelićevu garanciju da će Italijanima predati Dalmaciju, onu istu kojom „praši” Tompson.


U nemačkoj koloni nastupile su i ustaše iako će Pavelić tek doći

Kadrovi koji svedoče o načinu na koji je masa u Zagrebu dočekala okupatorsku nemačku vojsku 10. aprila 1941. na Trgu bana Jelačića, u krajnjoj liniji, ne traže neki posebni komentar, jer dokument govori sam po sebi o jednoj dimenziji onog vremena.

Zato neće škoditi podsećanje da se baš u ustaničkim danima 1941. godine, kao i Lika i Krajina, Dalmacija latila ustaničke puške, da bi do borbi na Neretvi i Sutjesci 1943. i u tim borbama živote položilo više od 6.000 dalmatinskih partizana (samo na Sutjesci, 3.000).

Zato se i postavlja logično pitanje dubljih korena jednog stanja duha i opredeljenja manifestovanih (i) na koncertima Marka Perkovića Tompsona, pa i u njegovoj rodnoj Dalmaciji.

Nažalost, suviše činjenica jasno svedoči u čemu taj duh i to opredeljenje imaju svoje istorijsko uporište, uprkos tome što političari u Hrvatskoj danas mnogo radije govore o antifašističkoj vertikali na kojoj se zasniva politika današnje Hrvatske, na njenom putu u EU.

Ekskluzivne fotografije, koje se prvi put pojavljuju u javnosti posle gotovo sedam decenija, dobili smo zahvaljujući ljubaznosti i razumevanju Zorana D. Nenezića.

Politika,
Slobodan Kljakić

[Srklet]

nema sanse da je thompson u čavoglavama izveo "jasenovac i gradiška stara". to je falsifikacija.

[Stripi]

aj za Čavoglave, ali što je Srbija ista i četresprve i 2001 i ne znam još koje













Enihau, tebi stvarno treba Drago Pilsel jer ste nekada dijelili iste probleme sa fašizmom. On se, eto, siroče, izliječio ali tebe i dalje dobrano trese. Uostalom, ti se pališ na jake ličnosti, jer valjda svoju nikada nisi stvorio.

[Sheytan]

@ Stripi

Očigledno da ti ne manjka samo kućno vaspitanje, već i mnogo više od toga.

Nisi sposoban da diskutuješ o temi, već brljaš okolo potvrdjujući koliko si opterećen Srbima i Srbiji. Ako želiš da diskutuješ o četnicima, ti otvori o tome temu, a nemoj kao većina Hrvata da sve Srbe nazivate srbočetnicima. Ili još gore, poistovećujete sa ustašama. Jer to nije, niti može biti isto sem u glavama onih koji imaju ugradjen "komunistički" čip o ravnoteži radi očuvanja bratstva i jedinstva. A kako se ta "ravnoteža" zločina pokazala samo pola veka jasno je već dve decenije. Umesto da se istini pogledalčo u oči, odmah posle 1945. No, došlo je vreme da se makar sada otvoreno govori o nazapamćenim zločinima ustaša nad Srbima ne samo u Drugom svetskom ratu, već i prilikom secesije Hrvatske od SFRJ.

Inače, Drago Pilsel je tvoj. Ali ti nemaš taj štof da se preobratiš kao on. Ti imaš potrebu da se dokazuješ kao veći Hrvat od Hrvata. Zna se i zbog čega. Tvoja stvar, sve dok time ne opterećuješ rasprave na ovom forumu.

I da ti još jednom ponovim: to što ti mene skoro u svakom svom nazovi komentaru nazivaš fašistom, za mene je samo znak da sam na dobrom putu što se, makar i ovako, borim protiv ustaštva u današnjoj Hrvatskoj, neonacista i neofašista, što ne dozvoljavam da proustaška ideologija prema hrvatskim Srbima dobije status civilizacijskih, evropskih, vrednosti.

[Srklet]

Originally posted by Sheytan
No, došlo je vreme da se makar sada otvoreno govori o nazapamćenim zločinima ustaša nad Srbima ne samo u Drugom svetskom ratu, već i prilikom secesije Hrvatske od SFRJ.

e vidis, to je meni uvijek bilo zanimljivo.
sta bi se to desilo srbima da su 1990. reagirali ravnodusno na pobjedu HDZ-a na izborima? odnosno, da su prihvatili "secesiju" hrvatske od SFRJ? onda bi pocelo masovno klanje srba, bas kao 1941.? ili nesto drugo? ili se ne bi desilo nista spektakularno?

[Stripi]

Originally posted by Sheytan

@ Stripi

Očigledno da ti ne manjka samo kućno vaspitanje, već i mnogo više od toga.

Čak dapače. Mene su odgojili da ne volim fašiste. Fašist nema naciju, fašist je jednostavno fašist.

Nisi sposoban da diskutuješ o temi, već brljaš okolo potvrdjujući koliko si opterećen Srbima i Srbiji.

Eh dušo draga, mislim da je baš obrnuto Ti si onaj koji nas svako malo brifira o najnovijim događajima u Hrvatskoj, baš kao da smo svi mi jedno nepismeno selo a ti jedini imaš dostupne informacije i znaš čitati pa kao da nam sve objasniš
Bio si i ostao opterećen. Znam, teško je to, pogotovo još kad nemaš nikoga ko te razumije. KAd se uzme u obzir, ja sam jedini koji te ferma ali dobro, ja baš volim kad ti tako bubaš. Meni to razvedri dan. Oma sebe više cijenim.

Ako želiš da diskutuješ o četnicima, ti otvori o tome temu, a nemoj kao većina Hrvata da sve Srbe nazivate srbočetnicima.

Najzanimljivije je što ti zapravo nemaš nikakav trag da sam ja ovdje (a i inače) bilo koga nazvao srbočetnikom. Dakle ne većinu, nego niti jednu osobu. Ti si taj koji generalizira i vidš ustašu u svakom Hrvatu iza svakog ćoška a neki tamo srpski fašist može mu i oko izbiti a on ga ne vidi

Ili još gore, poistovećujete sa ustašama. Jer to nije, niti može biti isto sem u glavama onih koji imaju ugradjen "komunistički" čip o ravnoteži radi očuvanja bratstva i jedinstva.

Za mene i jesu isti. Pogotovo što se ti koji se nazivaju četnicima redovito sreću po stormfrontu i veličaju četnike. A stormfront jest fašistički site dobrano naslonjen na nacističku ideologiju. Dakle, ne izjednačavm ih, čak dapače, oni to sami rade.

A kako se ta "ravnoteža" zločina pokazala samo pola veka jasno je već dve decenije. Umesto da se istini pogledalčo u oči, odmah posle 1945. No, došlo je vreme da se makar sada otvoreno govori o nazapamćenim zločinima ustaša nad Srbima ne samo u Drugom svetskom ratu, već i prilikom secesije Hrvatske od SFRJ.

PA to mi znamo, učili smo u školi. A onda su nas je Arkan podučio tome kako to izgleda kad jedan Srbin postane ustaša.

Inače, Drago Pilsel je tvoj. Ali ti nemaš taj štof da se preobratiš kao on. Ti imaš potrebu da se dokazuješ kao veći Hrvat od Hrvata. Zna se i zbog čega. Tvoja stvar, sve dok time ne opterećuješ rasprave na ovom forumu.

Nit rod, nit pomozi Bog. I nemam se ja tu šta preobraćivati, zaista nema potrebe. Sa kime god sam pričao, a uvijek pričam otvoreno, taj se i opet samnom sreo. A iz tebe bi valjalo istjerat tog nekog šejtana.
I zaista nemam potrebu da dokazujem šta sam. Piše sve u papirima.

I da ti još jednom ponovim: to što ti mene skoro u svakom svom nazovi komentaru nazivaš fašistom, za mene je samo znak da sam na dobrom putu što se, makar i ovako, borim protiv ustaštva u današnjoj Hrvatskoj, neonacista i neofašista, što ne dozvoljavam da proustaška ideologija prema hrvatskim Srbima dobije status civilizacijskih, evropskih, vrednosti.

Tvoj je put, cico, odavno završio a tvoja je borba je ravno orgazmu koji komarac izazove slonici.
A i kad znaš da si na pravom putu kad god te ja nazovem fašistom, zašto me onda svaki put prijaviš? Boli istina, ha?

[Sheytan]

Istina tebe, Stripi, boli!

Da nije tako ne bi bio kao konj uporan u minimizoranju ustaških zločina i proustaške ideologije prema hrvatskim Srbima u današnjoj Hrvatskoj.

Tajko da te tvoje fore "pravednika medju narodima" možeš prodavati kao maglu po Zrinjevcu, meni zasigurno ne možeš ni ti niti bilo koji drugi Hrvat koju brani zločine i Oluju slavi kao državni praznik.

Na žalost, Oluja, jeste za vas dan državne zahvlanosti, državni praznik, ali na žalost ta vojna akcija je prepuna ustašstva, od ideje do realizacije, da se s njom mkogu ponositi samo oni narodi koji većinom, na ovaj ili onaj način, neguju simpatije prema fašističko-nacističkoj ideologiji i još strašnijim ustaškim zločinima.

Time nisam sve Hrvate nazvao ustašama, kako mi ti uvek prigovaraš, ali vaša istraživanja nažalost pokazuju da polovina Hrvata podržava odnos prema hrvatskim Srbima koji je identičan ustaškoj ideologiji.

Oluja je samo završnica te ideologije. Vi to slavite kao nacionalni, državni praznik, i dok je god tako vi ste samo sebe svrstali i svrstavate medju proustaške poklonike.

Uostalom, desetine hiljada Hrvata je i ove godine na taj dan frenetično klicalo ustaškim pesmama, dizalo ruku kao nacisti... Ako to nije ustaštvo, ja ne znam šta je onda. I to klasičan, školski primer.

Što to ti ne priznaješ, nije nikakva velika novost. U ovim raspravama samo si ogoljen do kraja. Ako je neko, medju koje sam i sebe ubrajao, u početklu i sumnjao da si poklonik ustaške ideologije prema hrvatskim Srbima, sada si do kraja to potvrdio. Bezrezervno podržavaš proustašku ideologiju u današnjoj Hrvatskoj prema Srbima. To radi i većina drugih Hrvata. Vaše pravo. Kao i vaše pravo da to oficijelno ne priznate, već oprobanom metodom da je napad najbolja odbrana, pokušavate svu krivicu da svalite na Srbe. Već vidjeno odavno.

Evo malo dokaza:

U knjizi dokumenata ustaškog terorizma, pod nazivom “Smrt je njihov zanat”, autora Ljiljane Bulatović i Božidara Spasića, kad je reč o delovanju ustaške emigracije, pa i potraživanog Ive Rojnice, koji se u Argentini obogatio od poslova vezanih za vunenu trikotažu, a od pisanja knjiga na temu ustaštva i proslavio, stoji da sve ustaše, kako one u “lijepoj njihovoj”, tako i one u emigraciji “znaju” da, istorija hrvatske ustaške države čini sveto trojstvo – sveti duh Ante Starčevića, sveti otac Ante Pavelić i sveti sin Franjo Tuđman”, kao i da “u Hrvatskoj imaju vladati samo Bog i Hrvati!”.

Autori podsećaju da:

“Ono što ustaše nisu mogli ili stigli da urade u Drugom svetskom ratu, nameravale su da ostvare u novom ratu, devedesetih godina. Genocid nad srpskim narodom bio je započet, ali nije dovršen. U ustaškim jazbinama po svetu i onoj centralnoj, u Zagrebu, štampalo se i štampa više “praktikuma”, da bi se što uspešnije primenjivali na srpskoj zemlji i nad srpskim narodom”.

U knjizi pominju i da je još sedamdesetih godina u Australiji nastao “Priručnik za ideološko – teorističku naobrazbu ustaških boraca”, knjiga “Ustaša”, ilegalno štampana u Zagrebu 1979. godine i knjiga o terorizmu “Revolucija i sloboda”, autora Hrvoja Luna, štampana 1978. godine u Njujorku. Svaki od priručnika nalaže da se “ne zaboravi” ustaška zakletva, odnosno “prisega”, koju su u okviru Ustaškog ustava “sastavili i vlastoručno potpisali ustaše utemitelji u Zagrebu, 12. sječnja 1929. godine”, a potpisao poglavnik dr Ante Pavelić.

Da zlo bude veće, “citirana ustaška zakletva postala je po drugi put zvanični dokument suverene Hrvatske, čiju “suverenost” već vekovima svojim životima plaćaju Srbi. Potpisnik ovog ponovljenog dokumenta je – dr Franjo Tuđman”.

Knjiga “Smrt je njihov zanat” beleži i niz zločina koje su ustaše, od 1945. do 1990. godine, izvršile u Jugoslaviji i po svetu. Reč je o nekoliko hiljada terorističkih akcija, u kojim je svakako, presudan uticaj na pobedu Tuđmanove u Hrvatskoj imala ustaška emigracija i “Priručnik za delovanje” (tzv.“Osvetnika Blajburga”) iz 1992. godine, u kome emigracija poručuje “svojima u domovini”:

“Hrvatska tradicionalna klica buntovništva tjera hrvatskog čovjeka u borbu protiv veliko-srpskog okupatora... Hrvatski narod domovine upire svoje oči u pomoć njegovog iseljenog djela, od hrvatske emigracije, koja se nalazi u slobodnom svijetu i čije su mogućnosti za antijugoslovensku borbu gotovo idealne. Hrvatska emigracija treba opravdati ta očekivanja porobljenog hrvatskog naroda domovine”.

Tako, među mnogima koji su finansirali ustašku i Tuđmanovu pobedu u Hrvatskoj i bili jedni od organizatora svih ustaških terorističkih akcija, a zatim se i sami uvrstili u “časnike” njegove vladajuće kamarile našao se i Ivo Rojnica. Stožernik Dubrovnika iz 1941. godine, koga je, Ukazom od 17. septembra 1993. godine, predsednik Tuđman promovisao za “veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova RH”, odnosno ambasadora NDH u Argentini.

Osim Rojnice, Tuđman je iz emigracije doveo i Antu Milasa na ključne položaje u policijskim i vojnim krugovima. Vinko Nikolić, jedan od “ravnatelja” Radio-Zagreba, za vreme Drugog svetskog rata, postavljen je 1991. godine za direktora izgradnje Sveučilišne biblioteke (posle smene Stipe Šuvara).

Jakša Kušan, urednik emigrantskog ustaškog lista “Nova Hrvatska”, postao je Tuđmanov sekretar Ureda za iseljiništvo, koji se uglavnom bavio selekcijom ustaša koji mogu iz emigracije da se vrate u Hrvatsku i budu postavljeni na razne dužnosti. Kao specijalni Tuđmanov savetnik iz Argentine se doselio i Danijel Crljen, Pavelićev ideolog, koji je 40 godina u Argentini obučavao mlade ustaše sa osnovnom porukom da se “u obračun sa Srbima treba ugledati na čuvenu ustašku diviziju iz II Sv. rata Eugen Kvaternik”.

Kako tvrde Bulatović i Spasić, osim povratka u “domovinu” najzaslužnijih Hrvata – ustaša, “najvažniji posao hrvatskih tajnih radnika, sastojao se i u diverzantskim akcijama, koje su se prevashodno trebale činiti na domovinskom terenu”.

Na podugačkoj listi terorističkih akcija na teritoriji bivše Jugoslavije, kao i u svetu, a koje je platila, organizovala i izvela ustaška emigracija, od posleratnog perioda do 1983. godine, našlo se nekoliko hiljada diverzija – podmetanja bombi, ranjavanja, ubistava. Svaki od navedenih zločina u knjizi “Smrt je njihov zanat”, sam za sebe govori o tome koliko je ustaška emigracija bila dobro organizovana, izvršioci plaćeni i konačno, toliko zadojeni mržnjom prema Srbima, da nisu u svojim terorističkim akcijama prezali ni od toga da počine najgore zločine i nad onima, koji su se slučajno, našli i blizini njihovog “cilja”. Nemoguće je, međutim, od hiljade ustaško-emigranstkih zločina izdvojiti “posebne”, jer je svaki od njih, počinjen na krajnje surov i brutalan način.

Potom je, sve do 1991. godine, nastala neka vrsta “zatišja” ustaških terorističkih akcija po Jugoslaviji i po svetu. Očigledno, kažu tvorci dokumenta o ustaško-emigrantskom terorizmu, da su se u to vreme, ustaški “revolucionari” pripremali za “veliku završnicu” svog programa, razrađivanog i planiranog u inostranstvu više od šest decenija. Da bi se, “genocidni poklič” plaćenih i mržnja “zadojenih ubica” sjurio na prostore SFRJ početkom 1991. godine: Borovo selo, Knin, Plitvice, Vukovar...

[Sheytan]

USTAŠE U JUGOSLAVIJI
UNIŠTAVALE SVE ŠTO JE SRPSKO

Podsećajući na neke od zločina ustaške emigracije u Jugoslaviji, izdvajamo:

*1959. godina: Anto Šermet, pripadnik HNO iz Nemačke, zapalio poljoprivredno dobro “Bugar” kod Bihaća. Uhvaćen je i osuđen na osam godina zatvora.

*1963. godine, u leto, u Jugoslaviju su ubačeni Josip Oblak, Ilija Tolić, Branko Podrug, Rade Stojić, Vlado Leko, Krešimir Perković, Stanko Zdrilić, Mirko Fumić i Dražen Tapašnji koji su 20. jula podmetnuli eksploziv na pruzi Rijeka-Zagreb. Svi su otkiveni i osuđeni na zatvorske kazne od 7 do 14 godina.

*1967. godine: Krajem juna u SFRJ su ubačena petrica ustaša iz Francuske, koji su izvršili nekoliko terorističkih akcija. Ivan Cindrić, Jozo Vujović, Jozo Dedić i Luka Kraljević, svi pripadnici “Hrvatskog revolucionarnog bratstva”. Uhapšeni su i osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne.

*1970. godina: U SFRJ je ilegalno ubačena 19-člana teroristička ustaška grupa iz Australije, SR Nemačke i Austrije, koja je u svojim diverzantskim akcijama ranila 15 i ubila 13 jugoslovenskih građana. Grupu su predvodila braća Andrić, Ambrozije i Adolf.

*1973.godina: Izvršena diverzija u garderobi glavne železničke stanice u Beogradu. U eksploziji poginulo jedno lice, dok je osam teže povređeno. Eksplozija izvršena po “ugledu” na onu u beogradskom bioskopu “20. oktobar” koju je, nekoliko godina ranije, podmetnuo ustaša Miljenko Hrkač.

*1975. godina: U junu te godine u SFRJ ubačeno dvoje ustaša iz Nemačke, koje je uputio Dane Šare sa zadatkom da izvrše nekoliko diverzantskih akcija u kojima je više ljudi poginulo ili je ranjeno. Terorista, Vinko Barišić i zapadnonemačka državljanka Barbara Plachetka su uhvaćeni i osuđeni na 20, odnosno 11 godina zatvora.

*1977. godina: Godina koja je ostala upamćena po zlu (brojne terorističke akcije ustaša u SFRJ i u inostranstvu), nazvana i godina ustaše Luburića,koji je bio jedan od glavnih nalogodavaca ustaške emigracije.

*1981. godine: U Imotskom su uhapšene ustaše Ante Kavlej, Nikola Malenica, Ivan Sočo i Tomo Pavlov, koji su iz nemačke u SFRJ stigli kako bi izvršili više diverzantskih akcija. Kod njih je, prilikom hapšenja, pronađena veća količina oružja i eksploziva.

*1982. godina: U nekoliko restorana na moru (“Smokva” na Pagu, “Galeb” u Rijeci, TO u Šibeniku i u Zadru) u kojima je ranjeno desetak gostiju, a nekoliko ih je smrtno stradalo. Organizatori akcije i izvršioci su ustaški emigranti iz Nemačke.

*1983. godina: Krajem decembra u Vinkovcima podmetnut eksploziv na železničkoj stanici, a samo nekoliko meseci ranije, eksplodirala je i benzinska pumpa u Slavonskom brodu. U eksplozijama, za koje je utvrđeno da su delo ustaških emigranata (koji su uspeli da pobegnu), srećom, osim veće štete na objektima, nije niko stradao.


INOSTRANSTVO
ZLOČINI U KONZULATIMA

Iako je inostranstvo, posle II Sv. Rata, mnogim ustaškim zločincima pružilo utočošte i dom, zločincima to nije smetalo da nastave sa svojim ustaškim delovanjima, pa i tamo čine diverzije. Od više stotina terorističkih ustaških akcija, izdvajamo desetak:

*1961. godine, 29. novembra, izvršen upad i polupan sav inventar Konzulata SFRJ u Štutgartu, a mesec dana kasnije bačena plastična bomba na jugoslovensko diplomatsko predstavništvo u Marselju.

*Naredne godine, u novembru, ustaše su napale predstavništvo SFRJ u Bonu, ubili službenika Momčila Popovića i ranili Stanu Dovgan.

*U Štutgartu je krajem avgusta 1966. ubijen službenik našeg Konzulata Savo Milanović, zbog koga je atentator Franjo Gereta, pripadnik “Hrvatskog revolucionarnog bratstva” pravosnažno osuđen u SR Nemačkoj na osam godina robije. Iste godine, u Frankfurtu je ubijen jugoslovenski građanin Stipe Medvidović, samo zato što je odbio da na rever svog kaputa stavi ustašku značku.

*U Zapadnom Berlinu je 30. juna 1969. izvršen oružani napad na Vojnu misiju SFRJ, u kojoj je teško ranjen šef Misije Anton Kolendić.

*U Stokholmu je, 7. aprila 1971. ubijen ambasador SFRJ Vladimir Rolović i ranjena službenica Mira Štempihar. Atentatori su uhvaćeni i pravosnažno osuđeni u Švedskoj.

*U Lionu je 29. marta 1975. teško ranjen iz vatrenog oružja jugoslovenski vice konzul Mladen Đogović, na koga su pucale ustaše Dane Šarec, Ante Butković i Tomo Naletić, koji nikada nisu uhapšeni.

*1977. godinu obeležilo je stotinak terorističkih akcija emigranskih ustaša, koji su ubistva, ranjavanja, eksplozije, itd. činili pretežno u inostranstvu. Najviše akcija izveli su ustaše “Laburićevci”, koji su, između ostalog,u Čikagu držali kao taoce osam službenika Konzulata SR Nemačke radi puštanja na slobodu ustaše Stjepana Bilandžića, dok su u u Njujorku podmetnuli bombu u prostorijama jugoslovenske turističke agencije u kojoj je troje ljudi teže povređeno, a materijalna šteta je bila ogromna.

* Narednih nekoliko godina, za svim ovim i mnogim drugim ustaškim akcijama koje autori knjige “Smrt je njihov zanat” pominju u svom delu, ne zaostaju brojne terorističke akcije po jugoslovenskim klubovima. Koje su ustaše minirale, nanoseći im štetu i u kojima su stradale mnoge nevine žrtve.

*8. februara 1979. australijska policija u Sidneju uhapsila sedam ustaških terorista kod kojih je pronašla veću količinu oružja i otrov namenjen za napade na jedan iseljenički klub u Kabramati, dvoranu u Sidneju u kojoj je trebalo da se održi kocert grupe pevača iz Jugoslavije, stan jugoslovenskog generalnog konzula i trovanje sidnejskog vodovoda. Šestoricu ustaških terorista sidnejska policija uspela je da uhapsi, dok je Vrco Verkez pobegao. Osuđeni su na po 15 godina zatvora.

* Dana 3. juna 1980. ustaše podmetnule eksploziv u muzej ispred Kipa slobode u Njujorku i tom prilikom je Kip dobrim delom oštećen. Iste godine, u novembru, ispaljena su dva metka ispred kuće sudije Maksvela koji je predsedavao u suđenju grupi ustaških terorista uhapšenih nekoliko meseci ranije.

* U Minhenu, 9. avgusta 1981. eksplodirala bomba u kući Rolfa Šulca, poznatog izdavača, zbog štampanja Dedijerove knjige o Titu. Izvršilac je Petar Penava, član HDP.

*Naredne 1982. podmetnut eksploziv u zgradi firme “Renk” u Ausburgu, u kojoj se nalazi klub naših građana na privremenom radu u inostranstvu, a dva meseca kasnije,bomba je od strane ustaških terorista podmetnuta i pred ulaznim vratima predstavništva JAT u Njujorku.

* 26. jula 1983. u Štokholmu, članovi HDP provalili u prostorije “Geneksa 2 i izvršili napad na predstavništvo SFRJ u Švedskoj, da bi već 7. avgusta u Karlsruheru bio ubijen Jugosloven Jusuf Tatar. Njegove ubice, Damirko Šišnjak i Božo Vukušić osuđeni su na doživotnu robiju. Pred sudom, obojica su rekla da su mislili da je Tatar bio agent jugoslovenske državne bezbednosti i “važan” za Jugoslaviju, a takve, kako to nalažu pravila ustaštva, “prve treba ukloniti”.

[Stripi]

Originally posted by Sheytan

Istina tebe, Stripi, boli!

Da nije tako ne bi bio kao konj uporan u minimizoranju ustaških zločina i proustaške ideologije prema hrvatskim Srbima u današnjoj Hrvatskoj.

Mene baš nema šta da boli jer niti umanjujem, niti relaviziram hrvatske zločine, za razliku od tebe koji si uspio relativiziranjem srpskih zločina i fašista pokrenuti na ovom forumu većinu protiv sebe

Ti se tako bezrazložno ljutiš na mene jer, ponavljam, ja sam jedan od rijetkih koji uopće i ferma nešto što ti pišeš. Ostalima odoše scrollovi na mišu

A tebe je "Politika" definitivno dobro odgojila, pišeš i optužuješ bez obzira na realno stanje činjenica i dokazuješ nešto što ne možeš dokazati. Neka, samo nastavi, uistinu si zabavan.

[Sheytan]

Originally posted by Stripi

Enihau, tebi stvarno treba Drago Pilsel jer ste nekada dijelili iste probleme sa fašizmom. On se, eto, siroče, izliječio ali tebe i dalje dobrano trese. Uostalom, ti se pališ na jake ličnosti, jer valjda svoju nikada nisi stvorio.

Draga Hys, vidim da je dvojac moderatora uspešno sve uradio, naravno na štetu istine i mene!

Nazdravlje ti moderiranje.

http://www.gay-serbia.com/forum/viewthr ... ?tid=42916

[Sheytan]

Originally posted by Stripi

... pišeš i optužuješ bez obzira na realno stanje činjenica i dokazuješ nešto što ne možeš dokazati.

* Ko tebi Stripi, samovani pravedniče medju narodima, da veruje, kada te istina svakodnevno demantuje. No, kako si ovde moderator - tvoje laži i uvrede političkih neistomišljenika ostaju nesankcionisane, za razliku od nas koji tebe nazivamo pravim imenom!

A, koliko sam ja u pravu, evo i najnovijih info iz Hrvatske:


M’RŠ SRBI IZ HRVATSKE!

U Hrvatskoj se i ove godine nastavlja teror nad turistima, ali i srpskim povratnicima

Srbi bezbedni, incidenti mogući!

Ovo su bile reči kojima su se hrvatski zvaničnici obratili javnosti na početku turističke sezone, posle napada na srpsku porodicu u Vodicama kraj Šibenika. Sada je već više nego očigledno da se u Hrvatskoj i ove godine nesmanjenom žestinom nastavlja teror nad turistima iz Srbije, ali i nad srpskim povratnicima.

Poslednji incident desio se 15. avgusta, kad je automobil srpskih registracija, kojim je upravljala 22-godišnja devojka s dvojnim državljanstvom, kamenovan u večernjim satima kod mesne crkve u ličkom mestu Saborsko. Za ovaj napad najpre je optužena grupa od desetak nepoznatih huligana. Međutim, hrvatska policija je to demantovala ovih dana, tvrdeći da su u pitanju deca koja su se samo gađala kamenčićima!

Nedelju pre u Splitu se desila slična neprijatnost kad je srpski državljanin B. D. (31) na vetrobranskom staklu svog automobila, beogradskih tablica, pronašao zakačenu ručnu bombu i poruku: „Ahtung, zabranjeno kupanje Srbima, četnicima i psima! Bog i Hrvati“. Vinovnici ovog incidenta takođe još nisu identifikovani.

Novosadskoj porodici Potkonjak sredinom jula uništen je automobil u Rijeci. Njima je kamenicama razlupan „ford eskort“, šoferšajbna je potpuno uništena, branik je razbijen, a tablice počupane i ukradene. Na svu muku, maltretirali su ih i policijski službenici, koji su im naplatili taksu da bi iz Hrvatske mogli da izađu bez registarskih tablica...

Šta reći o primeru Petrinjskog radija (o čemu je Kurir pisao juče), na kome se i danas mogu naći otvoreni pozivi na linč Srba, kojima bi, kako neki Hrvati smatraju, trebalo staviti žute trake na ruke, zbog raspoznavanja. Kao u nacističkoj Nemačkoj, kada se tako postupalo s Jevrejima.

Ovo su samo neki od drastičnijih primera incidenata koji su se desili u poslednje vreme u „lijepoj njihovoj“, a koji ukazuju na to da je, i pored pomirljivih tonova predsednika dveju država, situacija na terenu, među običnim svetom, i dalje nabijena netrpeljivošću i mržnjom prema svemu što je srpsko.

[Vel boy]

Originally posted by Sheytan

..........., za razliku od nas koji tebe nazivamo pravim imenom!

ja ne znam ko su to "nas koji Stripija nazivamo pravim imenom" . to je specifichno tvoja sheytane opsesija laganja na njega shto vuche korene iz iskustva neuzvracene ljubavi .
no, ono shto je uochljivo je da nisi na albiona, koji je mnogo, mnogo vishe zasluzio to pravo ime, ni gram te tvoje navodne antiustashke energije potroshio. tipichno, bash kao i onomad rkaradzic te izgleda i Dodik sada koji (je) shurovao/shuruje upravo s onim od Hrvata koji promovishu mrzilachku i napetu atmosferu prema svemu shto je srpsko bilo u Hrvatskoj bilo u vecinski hrvatskom delu entiteta FBiH, a napadaju predsednika Hrvatske i njemu slichne od Hrvata samo zato shto nastoji/e da izmeni/e to stanje stvari- to stanje stvari koje rkaradzicevcima i Dodiku/Rajku Vasicu bash odgovara i dolazi k'o narucheno, kao i tebi sheytane.........

[Sheytan]

EU OSUĐUJE HRVATE ZBOG USTAŠTVA!

Evropski zvaničnici osuđuju učestale nacističke ispade u Hrvatskoj i upozoravaju da s takvim ponašanjem Hrvati nemaju šta da traže u EU



Ustaštvo ne prolazi u Evropi!

Učestali incidenti u Hrvatskoj, u kojima su glavna meta Srbi, bilo turisti bilo povratnici, upali su u oko i evropskim zvaničnicima. Poslanica Evropskog parlamenta i izvestilac EP za viznu liberalizaciju za zapadni Balkan Tanja Fajon za Kurir kaže da takvo ponašanje nema opravdanja.

- Incidente te vrste snažno osuđujem! Bilo kakvi napadi na turiste, na ljude uopšte, nedopustivi su. Iskreno se nadam da se nešto slično u budućnosti neće događati jer mržnja, bilo koje vrste, prouzrokuje strah i nesigurnost među ljudima, ružnu budućnost - rekla je Fajonova.

Ona je, ipak, uverena da vlasti u Hrvatskoj rade sve što je u njihovoj moći da se ljudi u njihovoj državi osećaju sigurno.

- Hrvatska je još malo pa stigla na cilj u pregovorima sa EU. Oni moraju dokazati da su odgovoran i verodostojan kandidat za članstvo. To im je dosad u velikoj meri uspevalo i nadam se da će država u narednim mesecima konačno zatvoriti sva pristupna poglavlja, i što pre postati članica EU. Do tada Hrvatsku čeka još dosta ozbiljnog posla - naglasila je ona.

Fajonova je dodala da „mržnja i nacionalistički ispadi nikako nisu evropske vrednosti“, ali da veruje da se radi o pojedinačnim incidentima, „koji se u budućnosti ne smeju ponoviti“.

- Unija veoma pažljivo prati ova dešavanja u Hrvatskoj i sve slične incidente osuđuje. Bilo bi štetno za mlade generacije da se vrate u vreme svađa i tenzija - zaključila je Fajonova.

Iz delegacije EU u Hrvatskoj za Kurir poručuju da se poslednja dešavanja prate s velikom pažnjom.

- Evropska unija s pažnjom prati dešavanja u svim zemljama koje su kandidati za učlanjenje u EU kad je reč o pitanjima ljudskih prava - kažu u ovoj delegaciji i navode da su u izveštaju o napretku Hrvatske iz 2009. godine istakli da je tada bilo napada.

- Što se tiče srpske manjine, bilo je manje prijava etnički motivisanih napada. Policijska istraga u takvim slučajevima je bolja nego ranije, mada se malo slučajeva završi krivičnim gonjenjem. Mnogo slučajeva ostane neprijavljeno, zbog nedostatka poverenja u vlasti i postojanja negativnog stava prema Srbima u široj javnosti - navodi se u odgovoru Delegacije EU u Hrvatskoj Kuriru.

[erkondisn]

ala su kurirovci jos dodatno montirali onaj U koliko bi morali tomsonov cd izvrtiti na repeatu da ga naprave

[Sheytan]

Početak...

Miri Furlan najzad, posle dve decenije. vraćen stan u Zagrebu

Zagrebačke gradske vlasti konačno su glumici Miri Furlan, nakon skoro dve decenije povlačenja po sudovima, vratile bespravno oduzeti stan koji je nasledila od svoje bake.

Polemika u vezi sa stanom Mire Furlan povela se početkom rata u Hrvatskoj kada je glumica zbog nekoliko angažmana u Beogradu napustila Zagreb. Iz Srbije je potom sa sinom i suprugom, režiserom Goranom Gajićem, otišla u SAD gde se nastavila baviti glumom.

Iako su još 2006. i 2008. godine donesene sudske presude po kojima je stan trebalo da bude vraćen poznatoj glumici, zbog mogućnosti žalbi na presudu i čekanja pravosnažnosti sudska parnica započeta 1992. godine je, prema pisanju medija, završena tek sada.

"To što su mi vratili stan, dokaz je da ludilo ne može potrajati dugo i da svakoj gluposti i nepravdi dođe kraj. Ljudi su se umorili od mržnje i pronalaženja neprijatelja u svojim redovima, velike priče o nacionalnim ciljevima su se potrošile. Čini mi se da su konačno shvatili da su ih upravo najveći domoljubi bezočno i drsko opljačkali dok oni nisu gledali, jer su bili zabavljeni borbom protiv neprijatelja", rekla je Furlanova.

[Sheytan]

Originally posted by Stripi

aj za Čavoglave, ali što je Srbija ista i četresprve i 2001 i ne znam još koje


Enihau, tebi stvarno treba Drago Pilsel jer ste nekada dijelili iste probleme sa fašizmom. On se, eto, siroče, izliječio ali tebe i dalje dobrano trese. Uostalom, ti se pališ na jake ličnosti, jer valjda svoju nikada nisi stvorio.

Naravno, za tebe ništa nije za kritikovati kod Hrvata, a kod Srba jeste valjda sve. To se kao podrazumeva, jer su Srbi "loši momci" što zna ceo svet, a ne samo Stripi koji je rodjen u Novom Sadu i devedesetih sa familijom, samoinicijativno, bez prisile Srba, kao Hrvat odselio u Zagreb.

A, tek mene možeš napadati i blatiti bez argumenata i bez bojazni od sankcije jer si na ovom forumu dugogodišnji moderator, u početku Foruma Društvo i politika, a sada Roditeljstva, Tržnog centra i Raznog. Uporno ponavljaš, bez ikakvog povoda i argumenata, da sam fašista - po tebi, po tome koliko to ponavljaš, verovatno najokoreliji medju Srbima, a ne samo na ovom forumu.

Naravno, i to samo zato što se usudjujem da kritikujem ustašku praksu u današnjoj Hrvatskoj. Što objavljujem argumente, a ti koristiš poziciju moderatora i člana GS tima pa me u nedostatku argumenata za raspravu, etiketiraš kao Srbina fašistu.

No, da se vratim citatu tvog posta garniranog četničkim slikama.

Stvarno, ja poštujem autoritete. Jedan od njihn je i poznati i priznati istoričar, povjesničar, Ivo Goldštajn, Jevrej, gradjanin Republike Hrvatske.

Evo šta je on sredinom ovog meseca izjavio za beogradske "Novosti", a preneo i portal RTV B92.

Tekst prenosim u celini, jer pruža valjane i argumentovane odgovare na mnoga pitanja oko kojih se ovde sporimo.



Tompson je najobičniji propagator ustaštva


Na Hrvatskoj televiziji u ovom se slučaju pokazalo da ona želi o Danu ustanka u Srbu izvještavati po vrlo čestom hrvatskom obrascu: malo ustaše, pa malo partizani. Neki od sugovornika u tom prilogu bili su posve nekompetentni. Oni pojma o tome što se u Srbu 1941. dogodilo nemaju, već su se o tome informirali iz nekih ustaških pamfleta. Negirati taj, bez premca najjači ustanički bunt u Hrvatskoj 1941, znači negirati antifašizam. Drugim riječima, znači staviti se na stranu fašizma i podržavati ustaštvo. Nad Srbima je u NDH počinjen genocid i to je povijesna istina koja se ne može revidirati. Hrvatska televizija, pa ni bilo koji drugi medij u Hrvatskoj ne može i ne smije, čak ni u ime slobode govora, prelaziti preko ovih nespornih činjenica.


Novosti: Prije nekoliko dana u Jutarnjem listu objavili ste komentar u kojem između ostaloga tvrdite da oni koji 27. srpnja 1941. smatraju datumom četničke pobune u Hrvatskoj, “ustašoidno bulazne”… Možete li za čitatelje Novosti ukratko ponoviti osnovne spomenute argumente u prilog takvom stajalištu?

Ivo Goldstein: U javnosti se proteklih tjedana debatiralo o tome što se dogodilo 27. srpnja i sljedećih dana. Ja bih počeo, odnosno za mene je najvažnije pitanje – da li su tamošnji Srbi imali pravo dignuti ustanak? Naravno da jesu: u tri mjeseca koja su prethodila ustanku bili su terorizirani, masovno iseljavani, deportirani u logore te ubijani, uključujući žene, djecu i starce, i to sve prije negoli je opalila prva ustanička puška.

Propagandna akcija koja je svemu tome prethodila posve jasno najavljuje što će se dogoditi: naprimjer, već 2. lipnja na zboru u Novoj Gradiški predsjednik Zakonodavnog povjerenstva dr. Milovan Žanić je rekao: “Ustaše! Da znate: ja govorim otvoreno. Ova država, ova naša domovina mora biti Hrvatska i ničija više. I zato oni koji su došli ovamo, ti treba i da odu. Nema te metode, koju mi nećemo kao ustaše upotrebiti, da načinimo ovu zemlju zbilja hrvatskom i da je očistimo od Srba… Mi to ne tajimo, to je politika ove države i to kad i izvršimo, izvršit ćemo samo ono što piše u ustaškim načelima.” I drugi ministri – Lovro Sušić, Mirko Puk, Mile Budak, na zborovima diljem NDH (pa i u Lici) – natjecali su se u svom radikalizmu.

Primjer drugi: Vjekoslav Maks Luburić je 1. srpnja predvodio grupu ustaša koja je u ličkom selu Suvaji (blizu bosanskohercegovačke granice) počinila pokolj, a u naredna dva dana isto su učinili u selima Bubanj i Osredak. Kako su iz tih sela u strahu od odvođenja prethodno izbjegli muškarci, Luburićevi su ljudi ubijali uglavnom žene, djecu i starce. Prema oružničkim izvještajima (dakle, to nisu partizanski, komunistički ili četnički izvori, već svjedočenja državnih službi NDH!) u ova tri masakra ubijeno je najmanje 279, a najviše oko 330 duša. To je bilo prvi put u Hrvatskoj da masovno nisu stradavali samo za vojsku sposobni muškarci.

A ovakvih primjera imam na stotine. No, i nekolicina njih pametnom bi bila dovoljna da zaključi kako mu sugeriram. Ali, tu su posrijedi druge stvari.

Naposljetku, nije sporno da je jedan dio ustanika optirao za četnike, da su uslijedili i četnički zločini i jedan partizanski, ali pravednost i opravdanost 27. srpnja nije upitna: on stoji na početku antifašističkog pokreta u Hrvatskoj.

Ustašoidni dernek

Novosti: Slični motivi u međuvremenu su učestali: na postrojavanju jedinica na splitskoj rivi povodom godišnjice “Oluje” moglo se vidjeti – tako i na televiziji – crnu zastavu s natpisom “IX bojna Rafael vitez Boban”, iz sastava HOS-a. Ali, kao da baš nitko nije uočio takvo javno veličanje jednog ratnog zločinca, zapovjednika notorne ustaške Crne legije?

Ivo Goldstein: Moram priznati da do ovog trenutka nisam ni znao da se to dogodilo. Ako je tako, onda bi, kako se govori, “institucije pravne države trebale obaviti svoj posao”, odnosno, netko bi morao odgovarati. U svakom slučaju, mislim da bi trebalo upozoriti predsjednika Ivu Josipovića na to što se dogodilo i on bi trebao uredovati. Nadam se da će to učiniti. Iz načelnih razloga, a i zbog toga da ustašonostalgičarima pokaže kako se s njim ne mogu zezati.

Novosti: Zatim smo po medijima mogli vidjeti ustaške uniforme i brojne pripadajuće insignije, te čuti da su se također pjevale ustaške pjesme, na posljednjem folk-rock happeningu u Čavoglavama. Može li se reakcija policije koja tamo “nije svjedočila ničemu protuzakonitom”, tumačiti kao dokaz da ustaška ideologija danas nije marginalna društvena manifestacija, nego pojava s makar pasivnom, no presudnom potporom vlasti koja istodobno generalno te deklarativno osuđuje ustaštvo?

Ivo Goldstein: Već sam više puta govorio o Čavoglavama i sličnim manifestacijama. Prije točno dvije godine, s istog mjesta gdje i ove godine ljetujem, napravio sam intervju sa Slobodnom Dalmacijom i zaključio sam kako je Marko Perković zvani Thompson najobičniji propagator ustaštva. Pri tome i ostajem. A i dernek u Čavoglavama je najobičniji ustašoidni dernek. Dobro je da se nijedan predstavnik parlamentarnih stranaka nije tamo pojavio. Zajedljivci tvrde da se iz vladajuće stranke nisu pojavili ne zato što ne bi htjeli, nego stoga što znaju da ne smiju. No, to ostavljam njima na savjest. Što se mene tiče, mislim da je skandalozno da se tamo pojavio zagrebački gradonačelnik. Činjenica da je sezona godišnjih odmora spašava ga od šire medijske halabuke u kojoj bi se, zasigurno, tražilo da nakon takve sramote stavi svoj mandat na raspolaganje. Zagrepčani nisu birali gradonačelnika zato da bi se smucao po Čavoglavama. Kako bilo da bilo, Čavoglave jesu masovan, ali marginalan događaj.

I, da se vratim na početak pitanja: nisam za zabrane, niti za radikalan progon. Oni koji su u Čavoglavama terorizirali novinare najbolje su svjedočili o sebi, o politici i ideologiji koju zagovaraju. Mediji su ih potom pokopali. S obzirom na opće okolnosti, mislim da je ta reakcija zadovoljavajuća.

Dva tumačenja “Oluje”

Novosti: Netko je ovih dana napisao da se o tumačenju “Oluje” hrvatska politika nikada neće moći složiti sa srpskom. Često riječ “nikad” olako potežemo, no kod ovako teških neslaganja doista se nije lako usuditi povjerovati kako će se stvari ikad pomaknuti nabolje. Što bi realno moglo tome pridonijeti?

Ivo Goldstein: Velikih razlika ima, ali one nisu nepremostive. Ključan skok u tom smanjivanju razlika trebala bi učiniti srpska politička javnost: ona mora biti spremna na sebe preuzeti najveći dio odgovornosti za ratove tijekom devedesetih. Naime, Slobodan Milošević i njegova politika, odnosno suradnici, a podržani od velikog dijela srpske javnosti, temeljni su krivac za sva četiri rata – i u Sloveniji, i u Hrvatskoj, i u BiH te na Kosovu. Imali su pomagače u političkim elitama u tim državama, ali o tome ne mogu sada govoriti – uostalom, to činim već dugi niz godina i nakopao sam sebi tim tvrdnjama u Hrvatskoj niz neprijatelja. Da se vratim na Miloševića i suradnike: oni su instrumentalizirali hrvatske Srbe, gurnuli ih u prve redove kako bi realizirali njihov program, a potom su ih, kada ih više nisu mogli pomagati, napustili i vojno, i ekonomski, i politički.

Mislim da bi, kako bi se prevladale ove suprotnosti i kao čin dobre volje, hrvatske vlasti trebale pobijenim srpskim civilima podignuti spomenik. Značajan je pozitivan pomak napravljen postavljanjem ploče s isprikom u Kninu, jer njezin tekst vodi prema dobrom zaključku kako je odlazak Srba u vrijeme “Oluje” bio tragedija i za njih, ali dugoročno i za Hrvatsku. No lokalne vlasti reagirale su uklanjanjem ploče, a prethodno su, očigledno, konzultirale i Zagreb. Takva odluka više nego išta drugo govori o tome da se vlasti s tim problemom ne žele, a zapravo ni ne znaju baviti: one bi morale shvatiti da je bilo krajnje necivilizacijski željeti da Srbi odu, jer je zapravo trebalo izraziti žaljenje što su hrvatski građani srpske nacionalnosti ostavili svoju domovinu Hrvatsku.

Tuđman i BiH

Novosti: Za isto razdoblje možemo govoriti i o teritoriju izvan Hrvatske; naime, je li dio istog ideološkog aranžmana ovdje i odnos prema ulozi Republike Hrvatske i njezine politike, vojske i novca u ratu koji se vodio u Bosni i Hercegovini, sveden na poricanje kardinalnog dijela te, dakle, agresije?

Ivo Goldstein: Bosna i Hercegovina je šav između Srbije i Hrvatske. S takvim položajem BiH je mogla na poseban način vrijediti kao test kako za srpsko-hrvatske odnose tako i za opstanak Jugoslavije, ali nije. Hrvatska je geopolitički naslonjena na BiH. Stoga, kada je u proljeće 1992. godine počeo rat u BiH, nikako nije mogla biti ni nezainteresirana ni indiferentna. Osim toga, taj je rat u velikosrpskoj strategiji bio samo nastavak rata koji je vođen u Hrvatskoj. I hrvatsko stanovništvo u BiH velika je žrtva toga rata. Hrvati u Sarajevu, Tuzli, Banjaluci i u većini ostalih gradova i ruralnih područja BiH, te u Posavini, gdje su tradicionalno navikli na multietničke zajednice, bili su protiv podjele i zastupali su cjelovitu i neovisnu BiH.

S druge strane, Franjo Tuđman je uporno i dosljedno izražavao želju da se Hrvatskoj pripoje dijelovi BiH, i to još u sedamdesetim godinama 20. stoljeća. Takvi stavovi proizlazili su iz njegova uvjerenja kako se BiH ne može održati kao jedinstveni entitet, baš kao, smatrao je, ni Jugoslavija. Tuđmanova politika prema BiH temeljni je dio njegova etnocentrističkoga koncepta stvaranja države.

Tijekom predizborne kampanje 1990. godine, dok je predstavljao program HDZ-a na Hrvatskoj televiziji, zaključio je kako je hrvatski “kifl” neprirodna oblika. Nešto kasnije, u vrijeme kada se mogao naslućivati ratni rasplet u BiH, uslijedile su izjave poput ove: “Ako netko okupira i anektira dio BiH, i Hrvatska će tražiti svoj dio.”

Najjasnije je svoje namjere iskazao u intervjuu potkraj 1991. godine Slobodnoj Dalmaciji, kada je rekao da bi se hrvatsko-srpski odnosi mogli trajno riješiti tako “da se nacionalni ciljevi Srbije ostvare (dakle, da ona dobije dio BiH – op. I. G.) i da ona više nema razloga za ekspanziju, a ujedno bi se Hrvatskoj priključilo njezine krajeve, jer je sadašnji hrvatski perec neprirodan”. Hrvatski predsjednik procjenjivao je tada da je “u hrvatskom interesu da se taj problem riješi na naravan način”, a taj “naravan način” jest – “način kako je bila riješena Banovina (Hrvatska – op. I. G.)”. Nakon takvih preinaka granica, mogao bi ostati “dio ‘zemljice Bosne’ gdje bi Muslimani imali većinu i ta bi država Bosna mogla biti tampon između Hrvatske i Srbije”. “Time bi”, zaključio je predsjednik Tuđman, “ujedno nestala i kolonijalna tvorevina BiH”.

Nemamo mnogo prostora za detaljniju analizu, no od ovih činjenica valja polaziti kada se govori o hrvatskoj odgovornosti za rat u BiH. Sve što se kasnije događalo kako od strane Republike Hrvatske, tako i od strane bosanskohercegovačkih Hrvata, nalazi svoje ishodište u ovim izjavama. I svakako valja dodati: Tuđmanova je politika podjele BiH naišla na snažnu opoziciju kako u Hrvatskoj, tako i među bosanskohercegovačkim Hrvatima te je on dijelom od nje morao odustati. Bez obzira kako je klimav bio, savez s Bošnjacima, uz pomoć međunarodne zajednice, priveo je 1995. rat u BiH kraju.

Negiranje ustanka

Novosti: Kako komentirate odnos javne televizije prema obilježavanju Dana ustanka u Srbu ili godišnjice “Oluje”? Povodom 27. srpnja napadno je isticano gledište – uz, recimo, vaše – onih za koje ćete zatim ustvrditi da “ustašoidno bulazne”, dok je sama ekipa HTV-a u Čavoglavama gađana kamenjem, s porukom da umjesto namjerenog snimanja idu u Srb posjetiti četnike.

Ivo Goldstein: Na Hrvatskoj televiziji u ovom se slučaju pokazalo da ona želi o Danu ustanka u Srbu izvještavati po vrlo čestom hrvatskom obrascu: malo ustaše, pa malo partizani. Neki od sugovornika u tom prilogu bili su posve nekompetentni. Oni pojma o tome što se u Srbu 1941. dogodilo nemaju, već su se o tome informirali iz nekih ustaških pamfleta. Negirati taj, bez premca najjači ustanički bunt u Hrvatskoj 1941, znači negirati antifašizam. Drugim riječima, znači staviti se na stranu fašizma i podržavati ustaštvo. Nad Srbima je u NDH počinjen genocid i to je povijesna istina koja se ne može revidirati. Hrvatska televizija, pa ni bilo koji drugi medij u Hrvatskoj ne može i ne smije, čak ni uime slobode govora, prelaziti preko ovih nespornih činjenica.

Novosti: Izraelski predsjednik Shimon Peres nedavno je u Jasenovcu među ostalim rekao da u tamošnjem konc-logoru nije realiziran samo holokaust, kao genocid nad Židovima, nego i nešto drugo… Smatrate li da je utemeljena poznata teza kako se u Hrvatskoj danas lakše priznaje ustaški zločin nad Židovima, negoli onaj što se nameće po svojoj hrvatskoj specifičnosti i obimu – genocidna politika i praksa NDH prema Srbima?

Ivo Goldstein: Nažalost, tako je. Kao pripadnik židovske zajednice i kao predsjednik židovske općine ne mogu tvrditi da je položaj Židova idealan: ima situacija koje izazivaju nelagodu, ima proustaških provokacija, pa i otvorenog antisemitizma. No, svega je toga mnogo manje negoli potkraj 20. stoljeća i nema sumnje da i vlasti i značajan dio hrvatske javnosti iskazuju simpatiju za našu zajednicu i iskreno surađuju s nama. Nema sumnje da su Srbi u kudikamo nepovoljnijem položaju.

Novosti: Konkretno se “Oluja” u dominantnom javnom diskursu u Hrvatskoj, od elite do puka, evocira isključivo kao legitimna te oslobodilačka akcija, dok se osuđuje svaki spomen na masovni ratni zločin nad Srbima, čijim projektantima tužitelji u Haagu pripisuju čak i karakter zločinačke organizacije. To unekoliko podsjeća na uporno interpretiranje dotičnog rata u Hrvatskoj kao rata izazvanog isključivo vanjskom agresijom, bez priznavanja izrazitih građansko-ratnih karakteristika. Zbog čega se ne dopušta uzimanje u obzir obiju komponenti?

Ivo Goldstein: Upravo o ovoj sam temi – o suprotstavljenoj hrvatskoj i srpskoj memoriji o “Oluji” – napisao ovih dana duži tekst za “Globus”. Jedan od prvih čitača teksta, prije negoli je izašao, tvrdio je da je tekst od gotovo pet kartica prekratak da bi se reklo nešto značajnije i da to mora biti dva-tri puta duži tekst. A sada vi tražite od mene da sabijem ta svoja razmišljanja u svega nekoliko rečenica. No, evo: Oluja je, bez daljnjega, bila oslobodilačka akcija, poduzeta u neizdrživoj situaciji za Hrvatsku, nakon što su sve druge opcije bile iscrpljene. Nema sumnje da je većina srpskog stanovništva pobjegla prije dolaska hrvatskih jedinica i da je potom nad preostalim civilima počinjen masovan zločin. No, za razliku od prevladavajućeg stava u Hrvatskoj, ja bih postavio drugačija pitanja: želio bih odgovor – da li su Srbi smjeli čekati hrvatske jedinice? Da li bih ja, naprimjer, kao profesor (dakle, da nisam bio angažiran u vojsci) sa ženom i dvoje djece, čekao Hrvatsku vojsku? Sumnjam da bih. Dakle, postojao je strah koji se kasnije pokazao vrlo realnim. Drugo je pitanje – da li je odlazak Srba bio dobar ili loš za Hrvatsku? U Hrvatskoj je tada, a i kasnije, prevladavao stav kako je dobro da su Srbi otišli (uostalom, sam je predsjednik Franjo Tuđman tada govorio da smo “srpsko pitanje riješili”, jer se broj Srba značajno smanjio). Čak su to mislili i oni koji sebe smatraju liberalnima i antifašistički orijentiranima.

Odlazak dijela stanovništva uvijek je tragedija i malo kome donosi koristi. Jesu li hrvatski Srbi nakon 1995. “remetilački faktor”, kako ih je predsjednik Tuđman nazivao? Inventura posljednjih 15 godina pokazuje da su baš Hrvati često sami sebi najveći remetilački faktor. A onaj dio hrvatskih Srba, koji je za vrijeme rata bio upregnut u kolo zločinačke politike, mogao je, u poslijeratnom vremenu, u okviru jedne pametne politike integriranja, biti dio istinskog procesa ozdravljenja.

[erkondisn]

sheki -> http://www.dw-world.de/dw/article/0,,5924587,00.html

Originally posted by Sheytan

Naime, Slobodan Milošević i njegova politika, odnosno suradnici, a podržani od velikog dijela srpske javnosti, temeljni su krivac za sva četiri rata – i u Sloveniji, i u Hrvatskoj, i u BiH te na Kosovu. Imali su pomagače u političkim elitama u tim državama, ali o tome ne mogu sada govoriti – uostalom, to činim već dugi niz godina i nakopao sam sebi tim tvrdnjama u Hrvatskoj niz neprijatelja. Da se vratim na Miloševića i suradnike: oni su instrumentalizirali hrvatske Srbe, gurnuli ih u prve redove kako bi realizirali njihov program, a potom su ih, kada ih više nisu mogli pomagati, napustili i vojno, i ekonomski, i politički.
...

Ivo Goldstein: Upravo o ovoj sam temi – o suprotstavljenoj hrvatskoj i srpskoj memoriji o “Oluji” – napisao ovih dana duži tekst za “Globus”. Jedan od prvih čitača teksta, prije negoli je izašao, tvrdio je da je tekst od gotovo pet kartica prekratak da bi se reklo nešto značajnije i da to mora biti dva-tri puta duži tekst. A sada vi tražite od mene da sabijem ta svoja razmišljanja u svega nekoliko rečenica. No, evo: Oluja je, bez daljnjega, bila oslobodilačka akcija, poduzeta u neizdrživoj situaciji za Hrvatsku, nakon što su sve druge opcije bile iscrpljene. Nema sumnje da je većina srpskog stanovništva pobjegla prije dolaska hrvatskih jedinica i da je potom nad preostalim civilima počinjen masovan zločin. No, za razliku od prevladavajućeg stava u Hrvatskoj, ja bih postavio drugačija pitanja: želio bih odgovor – da li su Srbi smjeli čekati hrvatske jedinice? Da li bih ja, naprimjer, kao profesor (dakle, da nisam bio angažiran u vojsci) sa ženom i dvoje djece, čekao Hrvatsku vojsku? Sumnjam da bih. Dakle, postojao je strah koji se kasnije pokazao vrlo realnim.

btw, kazes da cijenis Goldsteina i da li se slazes s ovim tezama koje je naveo?

Koliko sam ja cuo od Srba koji su to proživjeli, njih su praktički strpali vlasti iz RSK i naredili im da odu. Čak je vojska RSK provjeravala kuće kako ne bi nitko ostao (bilo je i takvih pa bi ih istjerali iz stana i utrpali u nekakvo prijevozno sredstvo). Naravno, nisu ni oni sami znali da će se ovo završiti kako se završilo jer im je rečeno da će otići samo privremeno kako bi se dosta brzo vratili kad se sve smiri... vrijeme je očito relativna kategorija.

A da se malo vratimo na Balvan revoluciju... zar nije očito da je masama vrlo lako upravljati... pogotovo tim stanovništvom u tom siromašnom kraju, među kojima je bilo vrlo mnogo i nepismenih Po tome su oni ispali instrument, a na kraju i žrtve svega.

[Sheytan]

Originally posted by erkondisn

sheki -> http://www.dw-world.de/dw/article/0,,5924587,00.html

Prijatna vest, samo da se realizuje i u životu, praksi.

U celini, stvarno mi se čini da ima pomaka u odnosu prema Srbima od kako je Ivo Josipović došao na mesto predsednika Hrvatske. I uopšte u antifačističkoj retorici i ponašanju.

No, mnogo bi bolje bilo da je i Vlada Hrvcatske takvih nadzora, ali treba biti strpljiv. Krenulo je, nadam se da će prostora za proustaška ponašanja biti sve manje i manje.

[erkondisn]

pa i ja se nadam... evo za primjer, jedan poznanik mi je pričao da je išao u te zaostale Čavoglave i rekao je da je primijetio da je većina tih s ustaškim obilježjima iz dijaspore (dakle onaj najgori oblik) te da tu (da ga citiram) nije bilo našeg čovika (iz tih krajeva, odnosno te županije, barem onih koji su se kurčili hrvatstvom i ustaškom već su došli na balkansko veselje, pečenje i lokanje... ne kažem da ih nije bilo da se razumijemo, vjerojatno jest i trebalo je po meni svih njih policija sankcionirati)

a sam Thompson ima nekakvo seljačko zdanje od kućerine s vitrajima koje biće da mu je i velečasni Sudac radio

[Stripi]

Originally posted by Sheytan

Naravno, za tebe ništa nije za kritikovati kod Hrvata, a kod Srba jeste

Rugala se sova sjenici da ima velike oči

a koji si ti to kritični post ostavio na račun Srbije? Čak ni kad su se sjebali na MSP oko Kosovs. Kad tebe čitam, imam osjećaj kao da gledam spikericu sa sjevernokorejske tv
Enihau, u tvojim tendencioznim temama se zaista nema šta kritizirati, nego se samo dobro zajebavati.

To se kao podrazumeva, jer su Srbi "loši momci" što zna ceo svet, a ne samo Stripi koji je rodjen u Novom Sadu i devedesetih sa familijom, samoinicijativno, bez prisile Srba, kao Hrvat odselio u Zagreb.

Da, i? Trebali smo čekat Šekija (ne tebe, nego tvog idejnog ćaću) da nam dođe pred vrata sa popisom za seljenje? Neka hvala, bolje otić u miru da ti ostanu lijepe uspomene.

A, tek mene možeš napadati i blatiti bez argumenata i bez bojazni od sankcije jer si na ovom forumu dugogodišnji moderator, u početku Foruma Društvo i politika, a sada Roditeljstva, Tržnog centra i Raznog. Uporno ponavljaš, bez ikakvog povoda i argumenata, da sam fašista - po tebi, po tome koliko to ponavljaš, verovatno najokoreliji medju Srbima, a ne samo na ovom forumu.

Siwoče
Mora da sam te ja onomadne natjerao da Unic0rnu javno objavljuješ privatne podatke na forumu?
I ti jesi fašist, trebaju se samo dobro pogledati tvoji threadovi u kojima uporno pokušavaš sijati mržnju, što ti baš i ne pali, čak da ja i ne sudjelujem sjebu te lokalni forumaši.

Naravno, i to samo zato što se usudjujem da kritikujem ustašku praksu u današnjoj Hrvatskoj. Što objavljujem argumente, a ti koristiš poziciju moderatora i člana GS tima pa me u nedostatku argumenata za raspravu, etiketiraš kao Srbina fašistu.

Ne, za mene fašizam nema naciju. Ti čak nisi ni Srbin, nisi zaslužio, jer si jedan običan podanički apartčik koji mijenja stranu ko i "Politika" naslovnicu.

No, da se vratim citatu tvog posta garniranog četničkim slikama.

Ispravak. Slike na kojima su četnici sa njemačkim fašistima a prestolonasljednik sa Adolfom Hitlerom. I baš im ne smeta njihovo društvo.

Stvarno, ja poštujem autoritete. Jedan od njihn je i poznati i priznati istoričar, povjesničar, Ivo Goldštajn, Jevrej, gradjanin Republike Hrvatske.

Evo još jedan od primjera fašizma. Mora se naglasiti nacija dotičnog da bi čitatelj u startu već donio neko mišljenje o dotičnom.

No, evo: Oluja je, bez daljnjega, bila oslobodilačka akcija, poduzeta u neizdrživoj situaciji za Hrvatsku, nakon što su sve druge opcije bile iscrpljene. Nema sumnje da je većina srpskog stanovništva pobjegla prije dolaska hrvatskih jedinica i da je potom nad preostalim civilima počinjen masovan zločin. No, za razliku od prevladavajućeg stava u Hrvatskoj, ja bih postavio drugačija pitanja: želio bih odgovor – da li su Srbi smjeli čekati hrvatske jedinice? Da li bih ja, naprimjer, kao profesor (dakle, da nisam bio angažiran u vojsci) sa ženom i dvoje djece, čekao Hrvatsku vojsku? Sumnjam da bih. Dakle, postojao je strah koji se kasnije pokazao vrlo realnim.

Ovo isto i ja tvrdim i dosta često sam to ovdje napisao. Jesam li ti sada uzor?

[Sheytan]

Originally posted by Stripi

Siwoče

Mora da sam te ja onomadne natjerao da Unic0rnu javno objavljuješ privatne podatke na forumu?

Ne znam o čemu pričaš, ali stvarno.

I ti jesi fašist, trebaju se samo dobro pogledati tvoji threadovi u kojima uporno pokušavaš sijati mržnju, što ti baš i ne pali, čak da ja i ne sudjelujem sjebu te lokalni forumaši.

Naravno, ko god iznosi istinu o zločinima Hrvata nad Srbima je fašist.

Toliko providna proustaška priča, koju uporno nastavljaš i sebe stavljaš medju zaslužne branitelje zločina Hrvata nad svojim sugradjanima, Srbima, samo zato što su druge vere i nacije, što su "remetilački faktor" u Hrvatskoj i što se srpsko pitanje najzad moralo "riješiti za sva vremena".

Ne, za mene fašizam nema naciju. Ti čak nisi ni Srbin, nisi zaslužio, jer si jedan običan podanički apartčik koji mijenja stranu ko i "Politika" naslovnicu.

Naravno, fašizam nema naciju kao ideologija, ali ima kada se govori o Hrvatskoj i Hrvatima, u ovom konkretnom slučaju.

To što ti to ne želiš čuti, što opravdavaš najcrnje zločine počinjene u ime lijepe vaše, tvoja je stvar i najverovatnije rezultat promene strane koju si izveo početkom devedesetih odselivši se iz Srbije, bez ikakve prisile, u Hrvatsku, pa se sada dokazuješ kao veći Hrvat od svih Hrvata.

Goldštajn: No, evo: Oluja je, bez daljnjega, bila oslobodilačka akcija, poduzeta u neizdrživoj situaciji za Hrvatsku, nakon što su sve druge opcije bile iscrpljene. Nema sumnje da je većina srpskog stanovništva pobjegla prije dolaska hrvatskih jedinica i da je potom nad preostalim civilima počinjen masovan zločin. No, za razliku od prevladavajućeg stava u Hrvatskoj, ja bih postavio drugačija pitanja: želio bih odgovor – da li su Srbi smjeli čekati hrvatske jedinice? Da li bih ja, naprimjer, kao profesor (dakle, da nisam bio angažiran u vojsci) sa ženom i dvoje djece, čekao Hrvatsku vojsku? Sumnjam da bih. Dakle, postojao je strah koji se kasnije pokazao vrlo realnim.

Od svega, ti si samo insistirao na tome da je Oluja oslobodilačka akcija.

No, treba uzeti u obzir okolnosti i prostor koji je imao Goldštajn da iznese sve ocene. A i ono što je sada izneo, analizirati sa svim onim što je iznosio ranije o nacionalističkom, proustaškom, rukovodstvu Hrvatske...

Tako da ti, Stripi, nikada ne možeš biti meni uzor.

Neoustašama već zasigurno možeš. Dovoljno si neobrazovan da isto takvima prosipaš maglu o slavnoj "antifašističkoj" borbi Hrvata i Hrvatske, te neposlušnim Srbima koji su dobili ono što su i zaslužili.

Dakle, ništa novo. Na tebe niko ne može uticati da se pomeriš ni za milimetar.

I dalje izvrćeš, podmećeš i blatiš.

To jedino i znaš.

[Stripi]

Naravno da ne znaš o čemu pričam, nisam ni sumnjao. No mi svi ostali znamo. I to je sasvim dovoljno

[Vel boy]

Originally posted by Sheytan

No, mnogo bi bolje bilo da je i Vlada Hrvcatske takvih nadzora, ali treba biti strpljiv.

a stalno ignorishesh tuznu i paradoksalnu chinjenicu da politikosi entiteta RS, k'o rkaradzic s mbobanom onomad, upravo se povezuju i podrzavaju (shto u BiH shto u Hrvatskoj) s tom hadezeovskom desnicharskom vladom Hrvatske, a napadaju predsednika Josipovica i socijaldemokratske Hrvate u BiH. bash, kako i zashto to?

jedino prof. Zivanovic/Socijalliberali i novi socijalisti u entitetu RS su svetli izuzeci

[Sheytan]

Originally posted by Stripi

...u tvojim tendencioznim temama se zaista nema šta kritizirati, nego se samo dobro zajebavati.

To vam izgleda ide dobro, "od ruke", što bi rekao naš narod.

Provalija između reči i dela hrvatske vlade

Dok službena Hrvatska uporno tvrdi da se vratilo oko 125.000 izbeglih Srba, činjenice govore da ih je upola manje, s tim što ih je već oko 15.000 umrlo, jer tamo se vraćaju ili ostaju samo stari.

Situacija s povratkom izbeglih Srba najsporije i najteže se menja u Zadarskoj županiji, odnosno u njenom zaleđu gde su u prirodno veoma bogatim Ravnim kotarima sve do mora do 1995. živeli Srbi kao većinsko stanovništvo. Mesta su im listom uništena, a obnova se veoma sporo odvija, dok su veliki delovi plodne zemlje još uzurpirani i nikako da se vrate njihovim pravim vlasnicima.

Umesto toga skoro svakodnevno čitamo vesti o šikaniranju povratnika i srpskih turista.

Inače, prema popisu stanovništva 1991. u gradu Benkovcu je bilo 64 odsto srpskog stanovništva i 34 odsto hrvatskog.

Prema podacima iz 2008. godine sada u tom dalmatinskom gradu boravi svega 7,9 Srba.

Do minulog gradjanskog rata na ovom području se rađalo godišnje oko 240 srpske dece, a sada tek jedno, jer najmanje se vraćaju mladi...

Itd, itd ... pa se ti i vi svi skupa i dalje zajebavajte, Evropa vam sve to neće tek tako i lako progutati. A ako i udjete, tek će onda Srbi imati legitimno pravo da potežu tužbe protiv Hrvatske za povraćaj privatne imovine, stanova...