-  16 Avg 2010, 16:26
					 #1946528
						        
										
										
					
					
							ovo je tema o kojoj godinama razmisljam, i vec sam otvarao slicne topice, ali nikad nisam dosao do nekog konacnog zakljucka.
recimo, one poznate karikature muhameda su izazvale kaos u islamskom svijetu. naravno, problem je nacelno bio u tome sto je muhamed uopce prikazan, ali je takodjer bio problem sto se jednu nekim ljudima svetu figuru stavlja u komican kontekst. ismijava, jel. ima i fora njemacki strip u kojem isus puši travu, ali to nije izazvalo toliku dramu.
 
no, humor i satira su standardno imali na meti razne drustvene tabue, besmislene obicaje, klasne razlike, religijsko licemjerje i besmislice, a sve to (i jos mnogo vise) i jest poanta humora, da razotkrije kroz smijeh.
onda imaju stvari koje su na drugi nacin svete. recimo, holokaust. ali to nije nimalo manje smijesnom ucinilo onu epizodu 'curb your enthusiasm' u kojoj se susreću i svađaju dva survivora, jedan iz konc-logora a drugi iz reality showa.
  naravno, neki ljudi su se uvrijedili, a vjerujem da bi bila jos veca darama da larry david nije i sam jevrej. 
busha se takodjer brutalno ismijavalo, bez obzira na to sto je covjek predstavljao i kljucnu drzavnu instituciju u SAD-u, odnosno baš zbog toga.
i da, postoji dobar dio humora koji nije a priori dobroćudan, ali time ne znaci da je amoralan.
uglavnom, koje su granice humora? kada fakat nije mjesto i vrijeme za salu? koliko je vazno tko se sali i u vezi koga? any thoughts?
					
										
					  															  					                recimo, one poznate karikature muhameda su izazvale kaos u islamskom svijetu. naravno, problem je nacelno bio u tome sto je muhamed uopce prikazan, ali je takodjer bio problem sto se jednu nekim ljudima svetu figuru stavlja u komican kontekst. ismijava, jel. ima i fora njemacki strip u kojem isus puši travu, ali to nije izazvalo toliku dramu.
no, humor i satira su standardno imali na meti razne drustvene tabue, besmislene obicaje, klasne razlike, religijsko licemjerje i besmislice, a sve to (i jos mnogo vise) i jest poanta humora, da razotkrije kroz smijeh.
onda imaju stvari koje su na drugi nacin svete. recimo, holokaust. ali to nije nimalo manje smijesnom ucinilo onu epizodu 'curb your enthusiasm' u kojoj se susreću i svađaju dva survivora, jedan iz konc-logora a drugi iz reality showa.
busha se takodjer brutalno ismijavalo, bez obzira na to sto je covjek predstavljao i kljucnu drzavnu instituciju u SAD-u, odnosno baš zbog toga.
i da, postoji dobar dio humora koji nije a priori dobroćudan, ali time ne znaci da je amoralan.
uglavnom, koje su granice humora? kada fakat nije mjesto i vrijeme za salu? koliko je vazno tko se sali i u vezi koga? any thoughts?
