Bootstrap Framework 3.3.6

[Tungi]

A sto te cudi to?Pa i ovde defiluju takvi...Na autobuskoj stanici se prodaju majice,solje i razni suveniri sa likom Ratka Mladica,Seselja,Draze Mihajlovica..Srbija je rasadnik zlocinaca i premasila je velicanje istih,za razliku od Hrvata.

[Stripi]

Ma ne, on takve nit je vidio nit je čuo. Osim toga Ratko Mladić i Radovan Karadžić nisu ratni zločinci.

[Stripi]

Originally posted by Sheytan

Proustaška je praksa zato što je akcija Oluja izvedena planski radi konačnog rešenja srpskog pitanja u Hrvatskoj, faktički - zatiranja Srba ne samo kao konstitutivnog naroda Hrvatske, već i kao"remetilačkog faktora" kako je rekao Tudjman na sastanku državnog i vojnog vrha Hrvatske 31. maja 1995. kada su usaglašeni konačni detalji vojne operacije Oluja protiv Republike Srpske Krajine.

Možda, ne bi grunuo ruku u vatru da to Tuđmanu i Šušku nije bio plan. Međutim, povod su mu dali ti isti Srbi iz nepostojeće "Republike Srpske Krajine" koji su trećinu zemlje okupirali i pri tome spalili, razrušili i opljačkali hrvatska sela i iz njih protjerali skoro svo nesrpsko stanovništvo. Povijest se ponavlja, zar ne?
Hrvatska je imala rat na svom teritoriju i bio je okupiranj njen teritorij pa se imala pravo taj teritorij i osloboditi, sviđalo se to nekome ili ne.

[Sheytan]

Originally posted by Tungi

A sto te cudi to?Pa i ovde defiluju takvi...Na autobuskoj stanici se prodaju majice,solje i razni suveniri sa likom Ratka Mladica,Seselja,Draze Mihajlovica..Srbija je rasadnik zlocinaca i premasila je velicanje istih,za razliku od Hrvata.

Onda ti ne znaš ko je Ante Pavelić!? Ajde što je to Stripiju jedno te isto, i ne čudi jer on u suštini svojih zalaganja na ovom forumu praktično podržava ustašku politiku prema Srbima, ali ti ... trebao bi bar malo da čitaš o Paveliću...

Ante Pavelić je bio hrvatski fašistički političar, vođa (poglavnik) ustaškog pokreta. Istrebljivač Srba, Jevreja, Roma i antifašista.

Posle okupacije Jugoslavije, 1941, postavljen je na čelo Nezavisne Države Hrvatske. Za vreme njegove vladavine došlo je do progona i masovnih ubistava Srba, Jevreja, Roma i pripadnika antifašističkih pokreta.

Kao ekstremista od same svoje mladosti, Pavelić je 15. aprila 1941. stigao u Zagreb i kao poglavnik tzv. Nezavisne Države Hrvatske imenovao prvu hrvatsku vladu.

U vladi je uzeo položaj predsednika vlade i ministra inostranih poslova.

Potom je osnovao domobranstvo i organizovao upravnu i diplomatsku službu.

Po uzoru na Hitlera, ustaški pokret postao je jedini nosilac političke volje u zemlji i menja mu ime u "Ustaša - hrvatski oslobodilački pokret" (UHOP).

Ujedno je osnovao Glavni ustaški stan (GUS) kao organizaciono-političku, a Ustašku vojnicu i Ustašku nadzornu službu (UNS) kao vojno-policijske poluge režima.

Odnose unutar NDH Pavelić rešava terorom. Tako već 17. juna donosi zakonsku odredbu za odbranu naroda i države, koja vredi retroaktivno i predviđa samo jednu kaznu, smrtnu, za dela povrede časti i životnih interesa hrvatskoga naroda.

U Hrvatskoj je uspostavio totalitarni sistem po uzoru na nacistički režim u Nemačkoj, doneo rasne zakone, uspostavio koncentacione logore sa ciljem totalnoga istrebljenja Srba, Roma, Jevreja i antifašista.

Zabranio je sve stranke i društva, te uspostavio diktaturu i kult ličnosti.

Pavelić se obrušio na celi srpski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bez razlike. To se odnosi u istoj meri na Jevreje i Rome, od kojih režimu nije pretila nikakva opasnost, za razliku od npr. hrvatskih komunista.

Neki od prvih većih pokolja Srba su se dogodili upravo u područjima kao Podravina i Gorski kotar, i to nad Srbima koji su glasali pre rata za Seljačko-demokratsku koaliciju, dakle ne kao retorzija prema velikosrbima, nego kao sredstvo terora i nad najpomirljivijim Srbima.

Da se ne radi samo o ekscesima tzv. «divljih ustaša» (tj. pojedinaca koji su prišli ustaškom pokretu radi osvete i profita), vidljivo je i iz zakonodavstva NDH, kao i detaljno isplaniranih akcija istrebljenja, kako u selima, tako u koncentracionim logorima poput jasenovačkog.

Moderni apologeti Pavelića koji ga pokušavaju koliko –toliko rehabilitovati prećutkuju upravo te ključne stvari: totalitarnu narav sistema, njegov položaj, kao i činjenicu da je većina ustaških obračuna bila usmerena ne na srpske četnike i slične protivnike bilo kakvoga hrvatstva, nego na obični srpsko narod koje nije iskazivao u početku ništa više od ravnodušnosti ili neprijateljstva.

[Stripi]

Šta sam rekao
Ratko i Radovan su heroji a ne zločinci

[Sheytan]

Originally posted by Stripi

Originally posted by Sheytan

Proustaška je praksa zato što je akcija Oluja izvedena planski radi konačnog rešenja srpskog pitanja u Hrvatskoj, faktički - zatiranja Srba ne samo kao konstitutivnog naroda Hrvatske, već i kao"remetilačkog faktora" kako je rekao Tudjman na sastanku državnog i vojnog vrha Hrvatske 31. maja 1995. kada su usaglašeni konačni detalji vojne operacije Oluja protiv Republike Srpske Krajine.

Možda, ne bi grunuo ruku u vatru da to Tuđmanu i Šušku nije bio plan. Međutim, povod su mu dali ti isti Srbi iz nepostojeće "Republike Srpske Krajine" koji su trećinu zemlje okupirali i pri tome spalili, razrušili i opljačkali hrvatska sela i iz njih protjerali skoro svo nesrpsko stanovništvo. Povijest se ponavlja, zar ne?
Hrvatska je imala rat na svom teritoriju i bio je okupiranj njen teritorij pa se imala pravo taj teritorij i osloboditi, sviđalo se to nekome ili ne.

Dobro. A ko danas daje povod Hrvatskom oslobodilačkom pokretu (HOP), o čemu je jesenas pisao riječki "Novi list":


Stopama Ante Pavelića

Hrvatski oslobodilački pokret, partija koju je u emigraciji 1956. godine osnovao Ante Pavelić, neprekidno deluje po svetu, a u Hrvatskoj prvo ilegalno, pa onda legalno i potpuno nesmetano deluje od 1991.

U Hrvatskoj 18 godina nesmetano i legalno deluje Hrvatski oslobodilački pokret (HOP), partija koju je u emigraciji osnovao ustaški poglavnik Ante Pavelić i koja, suprotno ustavu i zakonima, u svom programu ne pokušava da sakrije zločinačku ideologiju koju veliča.

Prema pisanju riječkog "Novog lista", HOP je Pavelić osnovao 1956. godine u Buenos Airesu u Argentini sa ciljem rušenja Jugoslavije, borbe protiv komunizma i uspostavljanja slobodne, nezavisne i suverene države Hrvatske.

Od tada neprekidno deluje po svetu, a u Hrvatskoj prvo ilegalno, pa onda legalno, deluje od 1991. godine, piše list.

Podaci o stranci i programu objavljeni su u publikaciji "Političke stranke" koju je izdala Hrvatska informaciono-dokumentaciona referalna agencija (HIDRA) prema podacima prikupljenim iz Ministarstva uprave, Sabora i Državne izborne komisije.

Nakon raspada Jugoslavije, HOP je centralu stranke preselio u Hrvatsku, gde je službeno registrovana 9. oktobra 1991. godine, dan nakon što je Hrvatska proglasila nezavisnost.

Prilikom registracije HOP-a 1991. godine, nadležnim državnim institucijama nije bilo od prevelike važnosti da se radi o stranci koja direktno veliča ustaški pokret i hvali se svojim osnivačem, ratnim zločincem i vođom kvislinške tvorevine NDH, Antom Pavelićem, piše "Novi list".

Na službeno postojanje i delovanje HOP-a, državno tužilaštvo i policija, koji su zaduženi za sprovođenje zakona, kojim je zabranjeno veličanje ustaštva, ne reaguju ni danas, piše list.

"HOP je u međuvremenu pojačao svoje aktivnosti, pa je pre 20-ak dana održana vanredna skupština u elitnom hotelu "Dubrovnik", u najstrožem centru Zagreba, na kojoj se okupilo stotinak članova stranke".

"Nezadovoljni vođstvom koje ih je bacilo na margine, izabrali su nove predstavnike i doneli zaključak da će HOP zaživeti još snažnije kao državotvorna, nacionalistička stranka s tendencijom da postane vodeća među hrvatskim nacionalnim radikalima", piše "Novi list".

Brojni politokolozi i aktivisti nevladinih organizacija osuđuju postojanje HOP-a, ističući da se radi o stranci koja nikad nije ni smela da bude registrovana.

Nacistička stranka

Predsednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić ističe da bi tom strankom trebalo da se pozabavi državno tužilaštvo.

Rekavši da je još za vreme rata protestovao protiv HOP-a, čiji je pripadnik bio i ratni zločinac Tihomir Orešković koji je suđen na 15 godina zatvora zbog ubistava više desetina srpskih civila po Gospiću u jesen 1991, Pusić kaže da je to bilo vreme kada je doskorašnji predsednik Hrvatske stranke prava Anto Đapić "merio visinu kukuruza", dižući ruku u vazduh na ustaški pozdrav, i kad su se neke hrvatske vojne jedinice zvale po ustaškim zločincima i komandantima, kao na primer po koljaču Rafaelu Bobanu.

"Niko nije reagovao", rekao je Pusić, dodavši da je samo po sebi zastrašujuće što ta stranka postoji jer su po Evropi takve nacističke stranke zabranjene.

"HOP je stranka koja je po svom programu i onom na što se pozivaju nacistička stranka, koja se oslanja na najmračnije ideje koje su se pojavile u 20. veku", kaže Pusić.

"Oni tvrde da su patrioti. No, nije patriotizam terorisanje drugih samo na osnovi drugačije vere, nacionalnosti ili političkih protivnika, a to je sve njihov temelj pa i sami ponosno ističu da ih je osnovao ratni zločinac Ante Pavelić", rekao je Pusić.

On je poručio državnom tužilaštvu da počne da radi svoj posao i sprovodi zakone, rekavši da bi tu stranku zbog javnog propagiranja ustaštva trebalo zakonski sankcionisati i zabraniti.

Osim u Hrvatskoj, HOP danas deluje u Kanadi i Australiji, stranka je član Svetske lige za slobodu i demokratiju, a u službenim podacima HIDRE stoji i da se glasnik Hrvatskog oslobodilačkog pokreta u Hrvatskoj u svetu zove "Nezavisna država Hrvatska".

[Stripi]

I kave to veze ima sa vojnim akcijama? Hrvatsak je vodila rat na svojem teritoriju koji je bio okupiran. Dakle, nije HOP izazvao rat u Srbiji pa da ima nekakve veze sa time, i nije možda, neg je je sigurno trećina teritorija bila okupirana i van hrvatske jurisdikcije skoro pet godina.HOP ima najmanje veze sa time. Na dalje, koliko je HOP uopće jaka stranka govori o tome da nikada nije prešla izborni prag pa tako nije sudjelovala u bilo kakvom političkom odlučivanju. I ne da nije prešla prag od 5% da uđe u parlamnet, nego nikada nije skupila dovoljno potpisa da se uopće u ovih dvadeset godina natječe na izborima. Zato me i sad boli trbuh od smjeha zbog izjave kako je "stotinu članova ljuti jer im je stranka marginalizirana".
Uostalom, evo ti popis državne informacijsko-dokumentacijske referalne agencije sa popisom parlamentarnih, vanparlamentarnih i registriranih stranka u RH pa se i sam uvjeri

Parlamentarne - http://www.hidra.hr/cro/politicke_stran ... ne_stranke

izvanparlamentarne - http://www.hidra.hr/cro/politicke_stran ... ne_stranke

i

registrirane stranke - http://www.hidra.hr/cro/politicke_stran ... irane_u_rh

[Sheytan]

Originally posted by Stripi

Šta sam rekao
Ratko i Radovan su heroji a ne zločinci

Bez obzira na tvoj cinizam, i žarku želju da poistovetiš Mladića i Karadžića sa Pavelićem, iako nije mesto u ovoj temi da se o njima piše, radi uporedjenja sa Pavelićem evo osnovnih karakteristika za Karadžića i Mladića.

Radovan Karadžić je u politiku ušao 1990. godine, kada je u BiH nakon demokratskih promjena i ustavnih reformi osnovana Srpska demokratska stranka, kojoj je postao predsjednik.

Ta stranka je pred prve demokratske izbore sklopila koaliciju s druge dvije nacionalne stranke - muslimanskom (bošnjačkom) Strankom demokratske akcije te hrvatskom HDZ BiH - koja je porazila dotada vladajuće komuniste i preuzela vlast.

Koalicija je, međutim, vrlo brzo bila paralizirana procesom raspada SFRJ, kao i različitim pogledima na sudbinu i ustrojstvo Bosne i Hercegovine u slučaju nestanka Jugoslavije.

Karadžić i SDS su se zalagali da BiH ostane u krnjoj Jugoslaviji.

Karadžić je bio jedan od osnivača posebne skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini 24. oktobra 1991, koja je tvrdila da predstavlja srpski narod u BiH. Istovremeno je u okviru BiH osnovano nekoliko "srpskih autonomnih oblasti" (SAO), a novembra 1991. organizovan je i referendum, na kome su se bosanski Srbi velikom većinom glasova izjasnili za ostanak u zajedničkoj državi sa Srbijom i Crnom Gorom.

Vlasti BiH organizirale su 29. februara i 1. marta 1992. godine referendum o neovisnosti Bosne i Hercegovine, dakle o njenom izdvajanju iz SFRJ. Velika većina bosanskih Srba bojkotirala je ovaj referendum, dok su Bošnjaci i Hrvati na njega izašli. Od ukupno upisanih glasača na referendum je izašlo 64%, od kojih se za nezavisnost BiH izjasnilo 98%.

Ujedinjene nacije su 6. aprila 1992. priznale nezavisnost Bosne i Hercegovine i primile je u svoje članstvo. Karadžić je postao prvim predsjednikom bosanskih Srba, čija se uprava nalazila na Palama, i to 13. maja 1992. godine ili otprilike toga dana. Nakon stupanja na taj položaj njegova teorijska ovlaštenja obuhvaćala su i zapovjedništvo nad vojskom bosanskih Srba te pravo da postavlja, unaprijeđuje i smjenjuje oficire vojske bosanskih Srba.

Kao najistaknutijeg člana bosanskosrpskog političkog rukovodstva Karadžića se smatralo najodgovornijim kako za izbijanje rata, tako i za brojne zločine koji su u to doba na područjima BiH pod bosanskosrpskom kontrolom počinjeni nad Bošnjacima i Hrvatima. Isto tako ga se zbog nepopustljivosti smatralo najvećom preprekom mirovnom sporazumu koji je konačno postignut tek u Daytonu 1995. godine. Godinu dana ranije je između Karadžića i srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića došlo do sukoba zbog odbijanja Republike Srpske da prihvati Vanceov mirovni plan.

Godine 1995. je nakon masakra u Srebrenici Haški sud donio optužnicu protiv Karadžića za ratne zločine. Zbog toga je Karadžić bio izostavljen iz pregovora koji su doveli do Daytonskog mirovnog sporazuma, a kasnije se bio prisiljen odreći mjesta predsjednika Republike Srpske i stranačkih funkcija.

Zbog vlastitog postupanja i postupanja njemu podređenih, uključujući vojsku bosanskih Srba, prema pripadnicima bošnjačkog i hrvatskog naroda u BiH od 1992. do 1995. godine, Radovan Karadžić je optužen na osnovu individualne kaznene odgovornosti (član 7.1. Statuta Haškog tribunala) i kaznene odgovornosti nadređenog (tzv. "komandna odgovornost", član 7.3. Statuta) za: genocid, saučesništvo u genocidu, istrjebljenje, ubojstvo, hotimično lišavanje života, progone, deportaciju, nečovječna djela, protivpravno terorisanje civila i uzimanje talaca.

U njegovu obranu njegove pristalice navode da Karadžić nije ništa više kriv nego bilo koji drugi ratni političar. Njegova navodne vještina u izbjegavanju uhićenja od 1995. godine učinila ga je svojevrsnim lokalnim "herojem" među određenim brojem Srba u BiH i u Srbiji.

Karadžić se do 1997. godine nalazi se na Palama, ali se povlači se iz političkog života, učestvuje u javnom životu, pojavljuje se na proslavama, kulturnim manifestacijama i sl. ostaje lider u sjenci kako SDS-a tako i cijele Republike Srpske. Tokom 1998. i 1999. misteriozno nestaje i sve potrage za njim se bezuspješne.

U martu 2003. godina njegova majka ga je javno pozvala da se preda Haškom tribunalu.

Vlada Republike Srpske pozvala je 2005. godine Karadžića da se preda Haškom tribunalu, navodeći da Bosna i Hercegovina i Srbija ne mogu napredovati ekonomski i politički sve dok je on na slobodi. Tupe NATO uhitile su Karadžićevog sina Aleksandra Sašu Karadžića 7. jula 2005. godine, ali su ga dva dana kasnije pustile na solobodu. Karadžićeva supruga, Ljiljana Zelen Karadžić, javno je pozvala Karadžića 28. jula 2005. da se preda Haškom tribunalu.

Radovan Karadžić je uhapšen u Beogradu 21.7. 2008. Nedugo potom je objavljeno kako je od 1998. živio u Srbiji pod pseudonimom Dragan Dabić, koristeći identitet čovjeka koji je preminuo u Sarajevu 1993. godine. Pod tim imenom se počeo baviti prakticiranjem psihijatrije i alternativne medicine.

U toku mu je sudjenje pred Haskim tribunalom.

***

Ratko Mladić rođen je 12. marta 1943. godine u selu Božanovići, opština Kalinovik, Jugoslavija (danas Republika Srpska, Bosna i Hercegovina).

Bio je general i komandant Vojske Republike Srpske od 1992. do 1996. godine. Optužen je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju i od 1996. nije dostupan javnosti.

Zahvaljujući nepredvidivom vihoru ratnih zbivanja, školovani oficir JNA, Ratko Mladić nenadano je dospeo u situacije o kojima nije mogao ni sanjati.

Od 21. godine član partije, verni oficir ideološke vojske koja je učena samo kako da se brani od spoljašnjeg, ali ne i od unutrašnjeg neprijatelja, na popisu izjašnjavan kao Jugosloven, morao je sada, u tom neočekivanom obrtu, da brani ne svih pet naroda, već samo jedan, i to od dojučerašnjih komšija.

Još na kninskom ratištu shvatio je da procep između Srba-komunista i Srba-četnika predstavlja tačku spoticanja u daljoj organizaciji srpske vojske, te je zabranio nošenje i petokraka i kokardi, insistirajući na jedinstvenom srpskom grbu sa trobojkom.

Ratujući u Kninu, još kao pukovnik, sprijateljio se sa vojnicima i narodom, zahvaljujući svojoj neposrednosti u komunikaciji, što je znatno, pogotovu u kasnijim godinama ratovanja doprinelo njegovoj izrazito velikoj popularnosti među običnim ljudima, koji su ga doživaljavali kao narodskog generala.

Već 1992, postavši komandant VRS, vrlo brzo od razbijene i neorganizovane mase, pravi dobro ustrojenu Vojsku koja se dostojno može suprotstaviti neprijatelju, šta više i nadmoćno ga potući. Upravo su mu ti prvi meseci ratovanja, i veliki vojni uspesi doneli oreol genijalnog generala, da ga je čak i jedan ugledni američki časopis 1994. proglasio jednim od najboljih 30 vojskovođa današnjice. Takođe, u Indipendentu je 1994. bio jedan od kandidata za ličnost godine u svetu. Objašnjenje je bilo sledeće:

Bila je to godina u kojoj su se bosanski Srbi pobedonosno opirali svetskom mnjenju, beležeći niz političkih i vojnih uspeha dok su se direktne pretnje NATO, EU i UN gubile u ludilu međunarodnog prebacivanja odgovornosti. Zasluga ili krivica za ovo pripada uglavnom Ratku Mladiću. Radovan Karadžić je možda predsednik i predstavnik samozvane bosanske Republike Srpske, ali zapadni diplomati i generali koji su se suočili sa obojicom za pregovaračkim stolom kažu da je Mladić čvršći i da se Karadžić ustručava da pristane na bilo šta pre nego što to razjasni sa svojim kršnim, plavookim vojnim komandantom. On je sposoban za aroganciju od koje zastaje dah. (...)Ovo je general koji prolazi sito i rešeto sa svojim vojnicima, a ponekad ide u patrolu sa njima, a sam pomen njegovog imena pokreće čitavu bujicu zdravica i priča.

24. aprila 1992. potonji ratni komandant bosanskih Srba Ratko Mladić, vanredno je unapređen u čin general-potpukovnika, a već narednog dana postavljen je za načelnika štaba i ujedno zamenika komandanta u Komandi Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu. Na tu dužnost stupio je 10. maja 1992. Dana 12. maja 1992. general Mladić je odlukom Narodne skupštine Srpske Republike u Banja Luci, a na predlog dr Radovana Karadžića, postavljen za komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske i na tom položaju je ostao do 1996. Ratko Mladić je redovno unapređen u čin general-pukovnika 24. juna 1994.

Ratko Mladić je 24. jula 1995. optužen za ratne zločine, koji uključuju genocid, saučesništvo u genocidu, zločin protiv čovečnosti i kršenje običaja ratovanja, pred Haškim tribunalom.

8. novembra 1996. godine, ukazom tadašnje predsednice Republike Srpske Biljane Plavšić, general Ratko Mladić je smenjen sa mesta komandanta Glavnog štaba VRS i nije imenovan za Načelnika Generalštaba, pod pritsikom tzv. međunarodne zajednice i Haškog tribunala.

General Ratko Mladić nosilac je sledećih ordena: Orden za vojne zasluge sa srebrnim mačevima, Orden Narodne armije sa srebrnom zvezdom, Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima i Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim vencem.

***

Zato je poistovećenje Karadžića i Mladića sa Pavelićem ne samo "daleko od pameti", već osnovno nepoznavanje činjenica i korišćenje svake prilike za satanizaciju Srba i "pravdanje" proustaške prakse u današnjoj Hrvatskoj.

[2kune]

Originally posted by Sheytan

Naravno, i na srpskoj strani ima dosta grešaka... Evo jednog svedoka koji govori i o tome:

Štrbac: Osećaj krivice zbog napuštenog zavičaja

Svako ko je normalan vidi da smo negde napravili grešku, kaže Savo Štrbac povodom 15-godišnjice pada Republike Srpske Krajine

Jedan sam iz te generacije koja je prošla sve to i imam jasan osećaj krivice što smo napustili zavičaj. Uopšte nije bitno kako se ta država zvala, jer su se na tom području smenjivale države i carstva, Mletačka republika, Napoleon, Austrougarska, Turska... Moji Ravni Kotari jedno su od najlepših i najplodnijih mesta, to je bila Kalifornija stare Jugoslavije. Snabdevali smo voćem i povrćem ceo Jadran, kao dečak prodavao sam grožđe, lubenice i breskve. A onda smo izgubili ono što nam je ostavljeno u amanet. Moji preci su vekovima tamo bili, a mi smo otišli. Svako ko je normalan vidi da smo negde napravili grešku – priznaje za „Politiku” Savo Štrbac, predsednik Dokumentaciono-informativnog centra „Veritas”, jedan od retkih žitelja tih krajeva koji je smogao snage da otvoreno progovori o greškama koje su činjene u tom periodu.

Uoči obeležavanja 15-godišnjice pada Knina u akciji hrvatske vojske „Oluja” 5. avgusta 1995. godine, Štrpčeve reči imaju dodatnu težinu zbog činjenice da je ovaj Krajišnik, poreklom iz Ravnih Kotara kod Benkovca, bio sekretar Vlade Republike Srpske Krajine. Akcijom Oluja dovršeno je, po proceni „Veritasa”, etničko čišćenje oko 450.000 Srba, od ukupno 650.000 koliko ih je bilo pre rata.

– Procena naših vođa bila je loša, a glavna politika se vodila u Beogradu. Planeri, na čelu s Miloševićem, u najboljoj veri, rekao bih, pogrešili su jer nisu shvatili da je svet želeo da sruši Jugoslaviju i napravi male države. Izgleda da su svi toga bili svesni, osim Beograda. Poučeni prethodnim iskustvima, uključujući i Drugi svetski rat, želeli smo sve samo ne da ostanemo u hrvatskoj državi.

„Oluja” nije došla ni brzo ni iznenada – napominje Štrbac. Prethodio je niz akcija hrvatske vojske, zaključno sa „Bljeskom”, padom Zapadne Slavonije.

– Niko nije hteo da čeka bliski susret sa hrvatskom vojskom. Narod se sam organizovao i, ne čekajući ničija uputstva i planove, krenuo u egzodus i izveo to za nekoliko dana, neverovatnom brzinom. To je mogao da uradi samo strah za sopstvene i živote najmilijih! To nije strah od obične smrti, da će vas neko streljati, već strah od mučenja, strah da morate da gledate iživljavanje nad svojom decom i roditeljima. I Hrvati su bežali s nama, jer su znali da će agresor prvo pucati, a onda pitati ko je ko.

Glavna teza Hrvata optuženih u Hagu jeste da su se Srbi samoprognali, da su otišli organizovano na poziv rukovodstva iz Beograda, dodaje Štrbac, ali smatra da nema govora o dogovoru Miloševića i Tuđmana.

– Dogovor je mogao da bude jedino da Milošević neće uputiti vojsku, mada ni za to nemam dokaza. Napad je počeo ujutru 4. avgusta popodne, a popodne je pročitana naredba Vrhovnog saveta odbrane RSK, da se povlači civilno stanovništvo iz ugroženih opština. U tom trenutku već je bila formirana neprekidna kolona izbeglica od Drniša do Knina! A tek naveče su razaslate naredbe o povlačenju. Ja sam tog jutra bio u Kninu i činilo mi se da su sve cevi ovog sveta uperene prema nama, tako je jako tuklo. Nije više bilo mogućnosti da bilo ko zadrži taj narod – kaže Savo Štrbac.

Znao sam da ćeš prije ili kasnije izaći sa Savom Štrbcom jer evidentno koristiš njegove prenapuhane podatke u svojim postovima. Naravno, ti ne želiš znati da ga je HHO već odavno razotkrio i da se Haaški sud srami od samog Save jednako prenapuhane suradnje s njim.
Prema podacima HHO-a, Veritasov broj od 1542 pobijenih ili nestalih Srba u Oluji više je nego dvostruko veći od onog koji je ta institucija utvrdila. Podaci HHO-a izgledaju ovako: u sektoru Jug HHO je evidentirao 410, a u sektoru Sjever 267 poginulih.......
HHO korektno zbrajao samo civilne žrtve, a Veritas im je pribrojio i vojnike koji su poginuli direktno u borbama, što ne predstavlja ratni zločin. No, ni to Štrpcu i Veritasu nije bilo dovoljno pa su u mrtve pribrojili i mnoge žive srbe, one koji su naknadno umrli prirodnom smrću, neke koji su odselili u Australiju ili na Novi Zeland ...
Veritas je, naprimjer, objavio da je u selu Sočanica pobijena cijela sedmeročlana, obitelj Durman, uključujući troje malodobne djece: 10-godišnju Helenu, 13-godišnju Marinu i 14-godišnju Paulinu. Sva su djeca živa, isto kao i ostali članovi obitelji, osim doista ubijenog srpskog civila Milana Durmana.
Po Veritasu cijelu obitelj Durman, međutim, nisu 'ubili i zaklali pripadnici Hrvatske vojske i policije', kako bi se iz naslova popisa moralo zaključiti. Navodni zločin su, tvrdi Veritas, počinili 'Turci generala Dudakovića'. Turci su, pak, naziv za Bošnjake u Veritasovoj i Štrpčevoj interpretaciji što stilski nedvojbeno govori kakva je mjera 'nepristranosti' i 'neutralnosti' kod njega prisutna. A ti si toj mjeri dodao svoju osobnu slijepu mržnju protiv svega hrvatskoga.
Od 1997. do 2003. svako malo po novinama mogli su se pročitati ovakvi članci kao ovaj iz Novog lista, jedan od mnogobrojnih...

Novi list, 14.12.2002:
MILE SOLEŠ IZ LIPOVCA, JEDAN OD »MRTVIH« SRBA S »VERITASOVOG« POPISA NESTALIH I POGINULIH U AKCIJI »OLUJA«

-Živ sam ja i zdrav. Kakvi ubijen! I ide mi, polako starački. To lažu oni pravoslavci preko da sam otišao na nebo. Čuo sam ja da sam zaklan, da je to pušteno i na nekoj srpskoj televiziji. Kao, ubiše nam našeg Soleša! A vidi me: zdrav, uspravan k'o puška. Malo me muči visoki tlak i pluća, re'ko mi to doktor u Karlovcu, ali dobro sam, dobro. Eto, Rendulići mi pomažu, Pere i Marija, dobri ljudi, Hrvati. I još par dobrih obitelji, daju mi za pojesti, obuku me, daju što njima ne treba a meni treba. Ja pravoslavac Srbin zahvaljujem njima katolicima Hrvatima. Hvala im za sve, kaže Mile Soleš, starac od 77 godina koji iz nekog svog razloga, samo njemu poznatog, ponuđenu cigaretu pali benzinskim, a ne plinskim upaljačem. I tako oduvijek, iz nekog svog kaprica.
Već sedam godina Mile Soleš bi trebao biti mrtav. Trebao bi biti ubijen iz zasjede koju mu je postavila hrvatska vojska. Ubojstvo se navodno odigralo na malom mostu kojim se iz Rakovice skreće u desetak kilometara udaljeni zaselak Lipovac gdje živi Mile Soleš. Mile Soleš je navodno ubijen kao srpski civil, onemoćali starac nad kojim su se iz prikrajka preko nišana iživljavali hrvatski vojnici. Njegovo je ime, kao mrtvog civila, Srbina iz Rakovice, likvidiranog 1. listopada 1995. godine, uvršteno na popis brošure Veritasa. Na 135. stranici piše: 'Mile Soleša, rođen 1932. godine u Mašlini, Opštini Slunj, nestao/poginuo 1. listopada '95. godine u Rakovici'.

Piše Robert FRANK
Snimio Livio ČERNJUL

Štrbac se stoput osramotio i skidao ljude sa svojih spiskova, a tamo možeš naći hrpe staraca od 90 godina s datumima iz 1997 koji jedino govore da nisu doživjeli 100.... Cijele obitelji žive, kao što se vidi....
Prema javnim izjavama Haaškog glasnogovornika u Hr. hrvatskim medijima, prema pisanjima HHO, i prema podacima UNPROFOR-a, Veritasovi podaci bili su nepouzdani i prenapuhani. Štrbac je bio treći čovjek zločinačke tvorevine republike srpske krajine, radio raspodjelu ratnoga plijena, registrirao "srpske opštine Zadar " i slične idiotarije. Pa poveo narod za propalim vodstvom.... Davno je raskrinkan...
A osim toga, osobno je, po zapovjednoj odgovornosti, odgovoran za zločin počinjen 18. studenoga 1991. kada su paravojne snage krajine upali u selo Škabrnja u zadarskom zaleđu i pobile 38 hrvatskih civila, mahom staraca. To se sve događalo dan nakon što je njegov ratni štab općine Benkovac zasjedao i donio odluku o toj zločinačkoj akciji.
Kao član vlade krajine zadužen za raspodjelu ratnog pljena iznad koga nema nikog odgovornijeg za tu djelatnost kriv je za pljačku, otimanje i uništavanje nesrpske imovine za čitavo vrijeme postojanja krajine po istoj onoj logici po kojoj je Gotovina kriv za pljačkanje, otimanje i uništavanje srpske imovine za vrijeme Oluje. S tim da je Oluja trajala 4 dana a krajina 4 godine.

Međutim, najgora laž koju je izrekao jest ova:
– Niko nije hteo da čeka bliski susret sa hrvatskom vojskom. Narod se sam organizovao i, ne čekajući ničija uputstva i planove, krenuo u egzodus i izveo to za nekoliko dana, neverovatnom brzinom. To je mogao da uradi samo strah za sopstvene i živote najmilijih! To nije strah od obične smrti, da će vas neko streljati, već strah od mučenja, strah da morate da gledate iživljavanje nad svojom decom i roditeljima. I Hrvati su bežali s nama, jer su znali da će agresor prvo pucati, a onda pitati ko je ko.
Upravo je on taj koji je bio zadužen od krajinske vlade da popisuje stanovništvo krajine, da prebroji sva vozila, odredi im kategorije i svakome dodjeli njegovo mjesto u pomno planiranom zbjegu. Njegov se potpis nalazi na svakom dokumentu u vezi s organizacijom i uvježbavanjem zbjega još tamo od daleke 1993., mnogo prije Bljeska i Oluje. Taj se zbjeg uvježbavao pune 3 godine i nikako ne može biti spontan. Jednako kao što tada nije više uopće bilo nesrba u krajini pa ne može biti ni govora o nekom bježanju hrvata.
Nisam pobornik teze da su se srbi samoprognali, ali pričati da se to dogodilo sasvim spontano jer su hrvati nevjerojatno krvoločni nije samo priča za malu djecu već i jezik mržnje. Nitko ne smatra srbe krvoločnima zbog Srebrenice, zar ne? Ali Mladić jest zločinac, baš kao i Savo Štrbac. Zajedničko im je i verbalno vojevanje protiv turaka...
Inače, Savo Štrbac je jedan od onih koji su bili protiv Z4 kada ga je trebalo prihvatiti pa nisu iako se danas sasvim oprečno zauzima za njegovu primjenu.
Što se, pak, tiče dogovora Miloševića i Tuđmana, neću puno ulaziti u indicije i teze o njihovim sastancima. Samo ću postaviti pitanje što je Gotovina, zločinac ili spasitelj krajinskih srba?
Ako nema dogovora, onda je jamačno krivo optužen jer je samoinicijativno držao otvorenim glavni i jedini pravac srpskog povlačenja nakon potpunog kolapsa krajinske vojske iako ga je mogao svojim snagama zatvoriti i potpuno okružiti i krajinsku vojsku i civile i tako se domoći i tenkova i oružja i ratnoga plijena. Zašto je držao taj koridor otvorenim puna 2 dana? Zašto je dopustio kninskom korpusu da se u potpunosti izvuče u RS sa svim svojim efektivama i tenkovima koji su zgazili čitavu jednu kolonu traktora i stojadina iz zbjega vlastitih civila koji su im se našli na putu? Jeli to vojna logika ili logika političkog dogovora? Ili je možda Gotovina ipak spasitelj srpstva?

[Sheytan]

@ 2kune

Teško je s tobom raspravljati, ne zato što nudiš činjenice, već zato što si jedan od ubedljive većine Hrvata koji vojnu akciju “Oluja” slave kao dan pobede države Hrvatske, zahvljuju se njihovim domobranima i šire doktrinu o tome kako je ta vojna akcija ustvari bila odbrana države, a ne ubilačka misija koja je imala za cilj da zauvek uništi, ili makar protera srpski narod iz Hrvatske.

General potpukovnik Mile Novaković koji je tada, sa svojim jedinicama, bio na ratištu kaže da su Hrvatske vlasti tom akcijom postigle ono što su oduvek želele, a to je da kada u Hrvatskoj pomenete reč Srbin, svakoga to asocira na ružnog, prljavog i zlog čoveka.

Hrvati taj dan slave i to je sasvim normalno i očekivano jer se i pokoljenjima, koja nisu svedoci tog vremena, u školama i medijima serviraju takve činjenice da oni kao jedinu istinu prihvataju to da se hrvatski narod u “Oluji” branio od srpskih zločinaca.

To se, na žalost, za vreme proslave godišnjice moglo videti i u rečima predsednika Josipovića, koji, iako svestan stvarne istine, mora da priča u korist nametnute doktrine.

Tako se i vas nekolicina ponaša na ovom forumu.

Zato su za mene očekivanja da će se takva situacija i odnos prema Srbima promeniti vrlo mršava i jedino se neki napredak može dogoditi ukoliko EU i strane sile to nalože Hrvatskoj. U protivnom Hrvati će o Srbima uvek misliti sve najgore, kao što mislite i otvoreno ili uvijeno piše i vas nekolicina ovde.

Što se tiče Veritasa i Save Štrbca, te tvojih citata, nema sumnje da je Veritas u pravu, a da pojedine greške nikako ne mogu oboritit obimnu i konkretnu dokumentaciju, od koje vi bežiter kao djavo od krsta. A zna se i zašto.

Štrbac je i sada optužio Hrvatsku da opstruiše ekshumaciju i identifikaciju posmrtnih ostataka Srba poginulih u “Oluji”.

- Hrvatska bez valjanog razloga izbegava ekshumacije na poznatim lokacijama gde je sahranjeno najmanje 438 posmrtnih ostataka nastradalih Srba, uglavnom s oznakom N.N. lica – kaže Štrbac.

I nema razloga da mu se ne veruje jer se vojna akcija “Oluja” ubraja u najsurovije etničko čišćenje u Evropi posle Drugog svetskog rata.

Prema nekim podacima, s obzirom da preciznih podataka još nema, u akciji hrvatske vojske “Oluja” nestalo je 1.805 osoba, a Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava tvrdi da je tokom te operacije poginulo oko 700 civila.

Dokumentaciono-informativni centar “Veritas” u svojoj evidenciji pak ima imena 1.960 poginulih i nestalih Srba, od čega 1.205 civila, među njima 522 žene i dvanaestoro dece.

Kamo sreće da su greške veće, da se ljudi javljaju da su ipak živi i zdravi. Meni to ne bi smetalo. Naprotiv, bilo bi mi drago jer su konkretni ljudi i njihov život daleko važniji od surovih i sumornih brojki.

[2kune]

Originally posted by Sheytan

Kako divno pokušavaš da pobegneš od činjenica, od svedočenja zvaničnika UN sa terena i drugih aktera.

Pa kad već inzistiraš...

Originally posted by Sheytan

Piter Galbrajt, američki ambasador u Zagrebu, Rojtersu je izjavio kako nema razloga za rat, s obzirom na to da je srpska strana spremna za razgovore o političkim pitanjima. Galbrajt prenosi spremnost Krajine, odnosno Milana Babića, na otvaranje dela autoputa Beograd - Zagreb koji prolazi kroz Republiku Srpsku Krajinu, i puštanje vodovoda. Babić je ponovio da je u smislu plana Z-4 potrebno da se obustavi vatra, da Hrvatska izvrši demobilizaciju svoje vojske i obustavi mobilizaciju, zatim da se u smislu Rezolucije 901 Saveta bezbednosti UN izvrši razmeštanje snaga UN u smislu Vens-Ovenovog plana, koji je Krajina prihvatila pre tri godine (1992).

Prihvatila ali ga nije provodila, posebno ne već prvu točku o prekidu vatre.
Nisi napisao kada je on to izjavio s obzirom da je on provodio američku politiku u regionu. Vjerujem da ga je Bijela kuća sigurno obavijestila kada je zatražila od Tuđmana da spasi Bihać. Što ti veliš na to?

Originally posted by Sheytan

Na osnovu plana Z-4 Srbima u Hrvatskoj je tada „nuđena država u državi“, što su najviši predstavnici Republike Srpske Krajine prihvatili, a iza kojeg su stajali Evropska unija, Ujedinjene nacije, SAD i Rusija.

A tko to onda nije prihvatio, majku mu jebem ustašku?

Originally posted by Sheytan


Dan pre otpočinjanja Oluje, 3. avgusta, hrvatska delegacija je na pregovorima sa krajinskim Srbima u Ženevi o planu Z-4 ponudila, navodno, „mirnu reintegraciju okupiranih područja“. Tuđman je zahtevao da Srbi oslobode prugu preko Knina. Delegacija RSK nije potpisala taj plan s obzirom na to da su Hrvati tražili isključivo kapitulaciju.

Tebi ove 2 rečenice nisu proturiječne? Opet vjeruješ glupim izmišljotinama Save Štrpca...
Hrvatska nikada nije mogla tražiti kapitulaciju krajina jer bi time dali krajini legitimitet države. Čak ni barba Luka Bebić nije toliko tupav.

Originally posted by Sheytan

Tog 3. avgusta 1995. - kako je pisao zagrebački Jutarnji list, na sastanku u Beogradu, Piter Galbrajt, ambasador SAD u Zagrebu, uspeo je da privoli Milana Babića da ipak prihvati mirovni plan. O tome je Galbrajt izvestio Tuđmana istog dana po podne u Zagrebu. Tuđman, naravno, nije odustao od svojih planova, jer su pripreme daleko otišle.

Pa nije Tuđman taj koji je zaustavio HV 28 km od Banja Luke, zar ne? Da su amerikanci htjeli, vjeruj mi da bi se Oluja zaustavila i minut prije početka.

Originally posted by Sheytan

U pripreme obračuna sa Srbima uključila se i Televizija Zagreb koja je sprovela anketu u kojoj je 73 odsto građana bilo za akcije protiv Krajine.

Što je u tome sporno? Kako se to uključila? Po principu paranoje?

Originally posted by Sheytan

Komanda Vojske RSK saopštila je, dan ranije, da je 2. avgusta bombardovala širu okolinu Dubrovnika, kao i da će ponovo tući Dubrovnik ukolio hrvatska vojska nastavi da bombarduje Drvar.

Pa kako su onda prihvatili Z4 ili bilo koji od prekida vatre sa Hrvatskom. Da D4rvar možda nije u Hrvatskoj? Sasvim je logično kada se napada Drvar granatirati Dubrovnik... To su i partizani radili i zbog toga desant nije uspio...

Originally posted by Sheytan

Iako su tada poricali, a Hrvati izjavljivali da im SAD pomažu, bitna je kasnija izjava američkog generala Čarlsa Bojda:

„Hrvatska nikada ne bi pokrenula ofanzivu u bilo kom od sektora bez jasne podrške vlade SAD. Način na koji je izvršen raspored snaga je odraz njihove obuke. To je vema efikasno i to je deo politike SAD“!

Faktički zeleno svetlo za Oluju dao je izaslanik SAD Ričard Holbruk. To je objavio novinar Njujork tajmsa Dejvid Bejdner na osnovu izvora iz Stejt departmenta. U dokumentarnom filmu američke proizvodnje „Jugoslavija - rat koji se mogao izbeći“, koji je srpskoj javnosti malo poznat, Holbruk, koji je uoči priprema, 2. avgusta 1995, došao u Zagreb na sastanak sa Tuđmanom, priznao je da je odobrio operaciju Oluja. To spominje novinar Bajdner, koji citira zvanične memoare o pregovorima u Dejtonu Ričarda Holbruka.

Ali kako sad to kad je Piter Galbrajt, američki ambasador u Zagrebu, Rojtersu je izjavio kako nema razloga za rat? Kako zaboga kad je 3. avgusta 1995. na sastanku u Beogradu, Piter Galbrajt, ambasador SAD u Zagrebu, uspeo je da privoli Milana Babića da ipak prihvati mirovni plan?

Originally posted by Sheytan

Tačno u pet sati 4. avgusta 1995. hrvatska vojska je otpočela opšti napad na Krajinu upotrebljavajući pešadiju, artiljeriju, oklopno-mehanizovane jedinice i avijaciju.

Kako ustaški od njih! Trebali su upotrebiti hipije sa cvijećem u rukama.

Originally posted by Sheytan

Kanadski general Alan Foran, komandant sektora Jug, na osnovu izveštaja je izjavio da je hrvatska vojska razarala stambene objekte, posebno u centrima ovih mesta.

Kojih mjesta? Zar nije teza o nepotrebnom granatiranju civilnih ciljeva odavno pala u haaškoj sudnici svjedočenjem Mile Mrkšića?

Originally posted by Sheytan

U medijima se javio i portparol UN u Kninu Alun Roberts, koga je Hrvatska obavestila da će Knin napasti u 5.00 toga jutra. Već dva sata kasnije, Roberts je obavestio Komandu UN u Zagrebu da je hrvatska vojska proterala pripadnike UN iz sedam osmatračnica.

Zašto nije pozvao NATO udare na HV? Uostalom, 'protjerivanje' je tvoja interpretacija (ili tvog izvora).

Originally posted by Sheytan

Nekoliko puta je Franjo Tuđman od ranih jutarnjih časova obaveštavao preko Radio Zagreba pučanstvo "da je otpočeo povraćaj hrvatskih teritorija i pozvao krajinske Srbe da se predaju, nudeći im pravedno suđenje"! Tuđman takođe napominje da su Srbi odbili mirnu integraciju, kao i da su propali svi pokušaji da se zaustave "razularene paravojne srpske organizacije"!

Tuđmanov govor se emituje svakih 15 minuta i naslovljen je "hrvatskim građanima srpske nacionalnosti". Između svake stanke emituju se hrvatske patriotske i borbene pesme, kao i himna Lijepa naša domovino!

Vaistinu preustaški od njega. Trebao je svirati Bože pravde...

Originally posted by Sheytan

S obzirom na to da je hrvatska vojska proterala snage UN iz sedam osmatračnica, kao i da je ubila nekoliko kanadskih vojnika, Butros Gali je zapretio da će upotrebiti snage NATO za dejstvo po hrvatskoj vojsci. Umesto toga, avioni NATO su ispalili dve rakete na radare Srpske vojske Krajine oko 18.50. Avioni su poleteli sa nosača aviona “Teodor Ruzvelt”, navodno zato što su na nosač aviona bile "upravljene rakete zemlja - vazduh protivvazdušne odbrane Vojske RSK."

Tako je, NATO sluša isključivo vatikansko-ustaško-jevrejske urotnike.
Butros Gali je brzo povukao prijetnju a tih nekoliko kanadskih vojnika je odjednom oživjelo baš kao što su se tokom vremena čudno mijenjali iskazi kanadskih unproforaca o granatiranju Knina.

Originally posted by Sheytan

Karl Bilt, posrednik EU za prethodnu Jugoslaviju, izjavio je da Tuđman mora biti osuđen kao ratni zločinac:

"Hrvatska ofanziva na krajeve naseljene Srbima mora biti osuđena u najskorije vreme i dolazi u vreme kada su Srbi pristali da učine značajne korake ka ekonomskom i političkom planu."

Što više govori o Biltu nego o politici EU po kojoj je Oluja legalna akcija.

Originally posted by Sheytan

Tada se javila i italijanska ministarka inostranih poslova Suzana Anđeli, reagujući na govor Franje Tuđmana, koji je rekao:

"Bili smo primorani da napadnemo zbog srpskih ekstremista koji, od početka njihove pobune do danas, nastavljaju da traže pomoć od onog što je ostalo od italijanskog fašizma, nudeći da rasparčaju hrvatsku teritoriju između Srba i italijanskog imperijalizma!"

Pa dobro, to je reko Tuđman. A što je rekla Suzana kad se već javila?
zaboravio si kopipejstati... Godine su to... Nije dobro da se starček toliko uzrujava...

Originally posted by Sheytan

Komandant civilne policije mirovnih snaga UN u području Knina, general Alan Goran u izveštaju je napisao da su policijske snage Ujedinjenih nacija na tom području zabeležile, posle dolaska hrvatskih snaga, ubijenih 128 srpskih civila, kao i da je opljačkano i spaljeno 73 odsto, odnosno preko 20.000 kuća.

To je istina.

Originally posted by Sheytan

Samo je u splitskom "Feral tribunu" Zvonimir Čičak podsetio na prave hrvatske ciljeve prema Srbima:

"Želi li Zagreb da oslobodi okupirana područja i da stvarno obnovi civilni poredak nad pobunjenim srpskim stanovništvom, ili će se osvetiti Srbima i proterati ih? Hoće li to biti 'pobjeda' poput one u zapadnoj Slavoniji ili će Tuđman poučen zapadnoslavonskim iskustvom, ovog puta biti odista moralni pobjednik"?

Nije podsjetio već je pokušao spriječiti etničko čišćenje. Njemu, naime, manjka tvoja krivo citirana ekavica i tvoj nacionalistički fatalizam.

Originally posted by Sheytan

Portparol UN Kristofer Dana je na kraju izveštaja Komandi UN u Zagrebu dodao:

"Bojim se da je ratni cilj Hrvatske zauzimanje i etničko čišćenje te teritorije!"

S pravom izrečena bojazan.

Originally posted by Sheytan

Posrednik EU Karl Bilt ponovio je stav da bi Tuđman mogao da odgovara za ratne zločine zbog agresije na Krajinu. Bilt se "čvrsto protivi svakoj vojnoj aktivnosti protiv nedužnih civila. Bombardovanje Knina je krajnje težak cilj.

Hrvatska vlada je odmah javno obznanila da prekida odnose sa Biltom, kao i da je on persona non grata.

List Slobodna Dalmacija je Karla Bilta zbog ovakve izjave nazvao "bezobraznom osobom", a u listu se još spominje i Vranicki, austrijski kancelar, za koga piše:

"Koga uostalom briga šta Vranicki govori, treba svak' gledati svoja posla i našu korist"!

Bilt je s pravom protjeran jer nije bio neutralan. 'Agresija na krajinu' nije ratni zločin, etničko čišćenje jest. Vojno djelovanje protiv civila jest. Preuveličavanje zločina i izmišljanje onih zločina kojih nije bilo svakako ne dolikuje jednom posredniku EU.
A to o Vranickom se, jbg, ne sjećam... Možeš me slobodno podsjetiti linkom na izvor...

Originally posted by Sheytan

itd, itd...

Madam se dovoljno!?

ne, nije... ipak je to samo naparbina nepotpunih i proturiječnih citata (mahom prvih izjava nedovoljno obavještenih ljudi) kopipejstanih sa kojekakvih nacionalističkih sajtova... ništa od čega bi se moglo formirati bilo kakvo mišljenje različito od onoga što sam do sada napisao...
mogu li se sad ić kupat?

[RuznaGlupaZla]

Prvo, krivo mi je, a još više žao što je pala Republika Srpska Krajina.
Drugo, izdata je, a nije ni čudo jer su je budale vodile. Sve su to pare zakuvale.
Treće, nadam se da će svi Srbi izbjegli iz Hrvatske povratiti svu svoju imovinu i nadoknadu za onu uništenu, te da će se komotno vratiti (ukoliko to žele).

[RuznaGlupaZla]

Četvrto
unaprijed,
ustašama,
hajde, sikter od mog posta gore, nemam ja sa vama šta raspravljati. Tačka.

[2kune]

Originally posted by Sheytan

@ 2kune

Teško je s tobom raspravljati, ne zato što nudiš činjenice, već zato što si jedan od ubedljive većine Hrvata koji vojnu akciju “Oluja” slave kao dan pobede države Hrvatske, zahvljuju se njihovim domobranima i šire doktrinu o tome kako je ta vojna akcija ustvari bila odbrana države, a ne ubilačka misija koja je imala za cilj da zauvek uništi, ili makar protera srpski narod iz Hrvatske.

General potpukovnik Mile Novaković koji je tada, sa svojim jedinicama, bio na ratištu kaže da su Hrvatske vlasti tom akcijom postigle ono što su oduvek želele, a to je da kada u Hrvatskoj pomenete reč Srbin, svakoga to asocira na ružnog, prljavog i zlog čoveka.

Hrvati taj dan slave i to je sasvim normalno i očekivano jer se i pokoljenjima, koja nisu svedoci tog vremena, u školama i medijima serviraju takve činjenice da oni kao jedinu istinu prihvataju to da se hrvatski narod u “Oluji” branio od srpskih zločinaca.

To se, na žalost, za vreme proslave godišnjice moglo videti i u rečima predsednika Josipovića, koji, iako svestan stvarne istine, mora da priča u korist nametnute doktrine.

Tako se i vas nekolicina ponaša na ovom forumu.

Zato su za mene očekivanja da će se takva situacija i odnos prema Srbima promeniti vrlo mršava i jedino se neki napredak može dogoditi ukoliko EU i strane sile to nalože Hrvatskoj. U protivnom Hrvati će o Srbima uvek misliti sve najgore, kao što mislite i otvoreno ili uvijeno piše i vas nekolicina ovde.

Što se tiče Veritasa i Save Štrbca, te tvojih citata, nema sumnje da je Veritas u pravu, a da pojedine greške nikako ne mogu oboritit obimnu i konkretnu dokumentaciju, od koje vi bežiter kao djavo od krsta. A zna se i zašto.

Štrbac je i sada optužio Hrvatsku da opstruiše ekshumaciju i identifikaciju posmrtnih ostataka Srba poginulih u “Oluji”.

- Hrvatska bez valjanog razloga izbegava ekshumacije na poznatim lokacijama gde je sahranjeno najmanje 438 posmrtnih ostataka nastradalih Srba, uglavnom s oznakom N.N. lica – kaže Štrbac.

I nema razloga da mu se ne veruje jer se vojna akcija “Oluja” ubraja u najsurovije etničko čišćenje u Evropi posle Drugog svetskog rata.

Prema nekim podacima, s obzirom da preciznih podataka još nema, u akciji hrvatske vojske “Oluja” nestalo je 1.805 osoba, a Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava tvrdi da je tokom te operacije poginulo oko 700 civila.

Dokumentaciono-informativni centar “Veritas” u svojoj evidenciji pak ima imena 1.960 poginulih i nestalih Srba, od čega 1.205 civila, među njima 522 žene i dvanaestoro dece.

Kamo sreće da su greške veće, da se ljudi javljaju da su ipak živi i zdravi. Meni to ne bi smetalo. Naprotiv, bilo bi mi drago jer su konkretni ljudi i njihov život daleko važniji od surovih i sumornih brojki.

Zanimljivo... A gdje sam ja napisao u svojim postovima da li slavim Oluju ili je ne slavim i da li je slavim baš kao pobjedu (N si htio napisati pa nisi) države Hrvatske? Međutim, iako kažeš da ti činjenice ne smetaju, ponašaš se kao da ih nisam napisao. Kako to da tvrdiš nešto o meni što nikada nisam napisao a ne osvrćeš se na činjenice od kojih mi se sastoje postovi?
Kako možeš pisati da je Oluja ubilačka misija koja je imala za cilj da zauvek uništi, ili makar protera srpski narod iz Hrvatske kada ti ne smeta činjenica da je Oluja mogla očistiti samo 25% srpske populacije u Hrvatskoj čak i da je bila najgori vid toga što ti pišeš da je bila? A zbog činjenica nije mogla biti.
Mile Novaković može govoriti što hoće, bitne su činjenice. Od njegove izjave može se samo zaključiti da je nacionalistički kreten. Ne i to što je Oluja i što je on radio u njoj. To se zaključuje analizom činjenica.
Naravno da se Hrvatska (ne samo hrvatski nego i srpski i slovački i mađarski, itd... građani Hrvatske) branila od agresije. mnoštvo sam činjenica postao kao i čitavu kronologiju koja potkrepljuje to. Ti nikada nisi nijednu činjenicu iznio već samo ponavljaš jedno te isto. A to je nespojivo sa činjenicama. I to je jezik mržnje. A vjerojatno i teški psihički problem.
Hrvatska je najviše od svih balkanskih zaraćenih zemalja napravila za povrat izbjeglica i najviše se izbjeglica vratilo. Srbija skoro da nije napravila ništa, ne poštuje bilateralne ugovore o položaju manjina i neprestano zatire hrvate u Srbiji. O RS da i ne govorimo. Mogao bi malko te svoje mržnje i pravednosti za položaj izbjeglica prenjeti malko bliže svojoj kući. Bilo bi mnogo korisnije.
A što se tiče Veritasa i Štrbca, nakon svega iznesenog samo amoralan i zao čovjek može govoriti o 'pojedinim greškama' i prihvaćati njegove nebuloze. Drago mi je da si, usprkos zdravom razumu, napokon našao svoj uzor i čovjeka kojeg možeš slijediti. Vjerujem da to čak ni u Srbiji nije lako.

[2kune]

Originally posted by RuznaGlupaZla...

Četvrto
unaprijed,
ustašama,
hajde, sikter od mog posta gore, nemam ja sa vama šta raspravljati. Tačka.

ustaše... četnici... sve je to isto...

[RuznaGlupaZla]

Originally posted by RuznaGlupaZla...

Četvrto
unaprijed,
ustašama,
hajde, sikter od mog posta gore, nemam ja sa vama šta raspravljati.

Edit:

Ne važi za

[Sheytan]

Slavili Oluju napadajući Srbe

Grupa hrvatskih veterana je Srbima u selu Donja Suvaja pretila uzvikujući "Ubij četnike", "Klaćemo vas opet" i "Idite u Srbiju, ovo je Hrvatska".

Nekoliko desetina hrvatskih veterana, učesnika proslave 15. godišnjice akcije hrvatske vojske "Oluja", napalo je juče nekoliko Srba, meštana i gostiju kafića "Monako" u selu Donja Suvaja kod Srba, u Zadarskoj županiji.

Kako je za Tanjug izjavio Milan Tankosić, zamenik načelnika opštine Gračac u južnoj Lici na čijoj je teritoriji Donja Suvaja, grupa bivših hrvatskih boraca je takođe gostima pretila uzvikujući "Ubij četnike", "Klaćemo vas opet" i "Idite u Srbiju, ovo je Hrvatska".

Patrola policije je brzo došla na mesto incidenta, posle čega se situacija smirila, ispričao je Tankosić.

On je rekao da su hrvatski veterani bili u koloni od 20 automobila i da su prvo prošli kroz Suvaju, na putu ka selu Brotnje gde se nalazi spomenik jednom poginulom hrvatskom borcu, i tada su iz automobila vređali i pretili gostima kafića "Monako".

Prilikom povratka, Hrvati su ponovili verbalne napade i vređanja, na šta im je jedan od gostiju kafića pokazao tri prsta.

Oni su se zaustavili, uleteli na terasu kafića i tog gosta, koji je počeo da beži, gađali stolicama i ostalim inventarom, rekao je Tankosić.

Grupa hrvatskih veterana je fizički napala i druge goste kafića. Nasilnici su isprevrtali stolove i stolice, uništili sitan inventar i lakše povredili jednog gosta.

"Sramota je da posle 15 godina od 'Oluje' Srbi nemaju mira u Hrvatskoj pa se svakim danom sve manje osećaju bezbednim i strahuju za svoje živote.

Apelujemo na sve ljude dobre volje da svojim uticajem sprečavaju ovakve vandalske činove. U protivnom moraćemo ponovo napustiti svoja ognjišta, što je verovatno i cilj vlade Hrvatske", rekao je novinarima Rade Đukić, vlasnik kafića u kojem se dogodio incident.

Zadarska policija saopštila je, međutim, da je do sukoba došlo pošto je Srbin koji je sedeo na terasi kafića s još tri osobe, podigao tri prsta, a onda pokazao i srednji prst.

Hrvatska policija takođe je navela da u incidentu niko nije povređen.

Kako je saopštila zadarska policija, iz jednog od vozila u kojima su bili hrvatski veterani izašla je jedna osoba, koja se verbalno sukobila s 31-godišnjakom koji je pobegao, a potom je iz vozila izašlo još nekoliko osoba, koji su gurnuli na pod dva stola.

Dve osobe koje su sedele za stolom pale su na pod, ali niko nije povređen, tvrdi policija.

Kako se navodi u saopštenju, policijski službenici utvrdili su identitet 21 osobe, a nakon utvrđivanja identiteta ostalih osoba i dovršetka kriminalističkog istraživanja protiv svih će biti podnesen optužni predlog zbog kršenja Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pri čemu se najveće optužbe stavljaju na teret 31-godišnjaku.

"Jasno je da će zadarska policija štititi napadača", rekao je Tanjugu Đukić ističući da ne vidi problem "ako neko na uvrede i pokazane srednje prste odgovori podizanjem tri ili srednjeg prsta", ali da je "problem ako se krivica za nasilničko ponašanje hrvatskih veterana svali na Srbina".

Đukić smatra da je policija trebalo da prati kolonu sve vreme.

Pre nego što je kolona došla u Donju Suvaju, policija je zaostala i pojavila se posle desetak minuta, kad je sukob trajao, tvrdi Đukić koji smatra i da je policija trebalo da reaguje i kad su veterani pre prolaska u Brotnju zaseli u jedan od kafića u mestu Srb i vređali Srbe.

"U ovom incidentu napadnuti su ljudi koji ne žive u Suvaji, jedan mladić je iz Splita, a jedna žena iz Zagreba", rekao je Đukić, koji kaže da posle jučerašnjeg incidenta ljudi žive u strahu.

Informacije o incidentu zatražio je i kabinet hrvatskog vicepremijera Slobodana Uzelca.

[Stripi]

Originally posted by Sheytan

Bez obzira na tvoj cinizam, i žarku želju da poistovetiš Mladića i Karadžića sa Pavelićem, iako nije mesto u ovoj temi da se o njima piše, radi uporedjenja sa Pavelićem evo osnovnih karakteristika za Karadžića i Mladića.

A čemu onda deklaracija o Srebrenici radi etničkog čišćenja? Operaciju koju su osmislili i sproveli R & R.
Ma jok, nisu zločinci ko Ante Pavelić, nisu.
E jesi spaljen, ko kupus.

[Stripi]

Šestorica srbijanskih intelektualaca objašnjavaju zašto tamošnji političari negativno ocjenjuju Oluju

ZAGREB - Oluja je zločin koji se nikada ne smije zaboraviti, ali nakon 15 godina treba gledati u budućnost i s Hrvatskom rješavati probleme s kojima se suočava većina srbijanskih obitelji u procesu povratka, rekao je ovih dana srbijanski predsjednik Boris Tadić.
Kontroverza ratnih odnosa

Svake godine na obljetnicu Oluje srbijanski političari daju slične negativne ocjene akcije.

- Hrvatska i Srbija nikad se neće složiti oko povijesne i političke važnosti Oluje i svake će se godine pojavljivati iste slike, odnosno različite interpretacije, što je i logično jer će za Srbe i Hrvate Oluja imati dijametralno različito značenje. Zato sam iznanađen što su u Hrvatskoj iznenađeni Tadićevom izjavom, kao što se ovdje svake godine zgražavaju nad proslavama Oluje - kaže Žarko Korać, zastupnik LDP-ove koalicije u srbijanskoj Skupštini.

Bez obzira na svu kontroverzu ratnih srpsko-hrvatskih odnosa, ovakve izjave su isključivo za unutarnju upotrebu, kaže komentator beogradskog lista Vreme Miloš Vasić. Smatra da Tadić jako pazi da svojim ponašanjem zadovolji sve političke opcije u Srbiji.

Za književnika Filipa Davida Tadićeva je izjava kalkulantska i jednostrana te propuštena prilika da se pokaže stvarni zaokret u vanjskoj i unutarnjih politici. - Tadić misli da ovakvim izjavama i dodvoravanjem desnici može sebi ostvariti simpatiju u tim krugovima. To je pogrešno, jer se oni nikada neće okrenuti njemu, ali zato može, na njihovo zadovoljstvo, neutralizirati sve one dobre strane nedavnog sastanka s Josipovićem - misli Vasić.

Analitičar Dejan Anastasijević pak smatra da će Oluja dulji niz godina biti kamen smutnje.

- Za Srbe će to uvijek biti akcija u kojoj su Srbi prognani iz Hrvatske, a njihovi domovi spaljeni, dok će za Hrvatsku ona biti oslobodilačka. I u pravu su i jedni i drugi. Oluja ima lice i naličje, Zagreb vidi samo lice, a Beograd samo naličje i tako će biti bez obzira tko je na vlasti u Beogradu odnosno Zagrebu, kaže Anastasijević.
Nacionalni osjećaji

Publicist Teofil Pančić smatra da je izjava “tipičan produkt balansiranja koje karakterizira srbijansku politiku”.

- S jedne strane Tadić želi da se odnosi u regiji popravljaju, a s druge se želi poigravati s nacionalnim osjećajima na kojima može dobiti političke poene. U Srbiji uvijek pali da su Srbi vječne žrtve - kaže Pančić.

- Potenciranje ‘zločinačkog karaktera Oluje’ trebalo bi zadovoljiti upravo onaj dio srpske javnosti koji želi relativizirati događaje iz bliske prošlosti. To je, na neki način, nastavak miloševićevske politike da su svi oko nas više krivi od nas samih - nastavlja David.
Usporavanje normalizacije

Pisac Vlada Arsenijević smatra da će percepcije Oluje ostati različite, ali i da pozivanje Tadića na daljnje jačanje odnosa s Hrvatskom zapravo pokazuje da unatoč različitim shvaćanjima istog događaja odnosi dviju zemalja više neće doći u bezizlaznu situaciju.

- Tadić ne može hvaliti Oluju, ali je ne bi trebao ocjenjivati s povijesno-političkog rakursa. Trebao bi se ograničiti na izjavu da žali žrtve, razaranja, progone, da želi brži povratak ljudi i imovine te zahtijevati progon onih koji su počini zločine, a ovako se upleće u rasprave koje mu neće donijeti veću popularnost u Srbiji, ali mogu usporiti konačno okretanje nove stranice u s Hrvatskom - kaže Pančić.

[Vel boy]

moj prvi kopi-pejst doprinos temi


B92 Info Vesti Ratni zločini
Spomen-ploča izbeglima već skinuta
6. avgust 2010. | 16:04 -> 20:25 | Izvor: FoNet, Beta, Tanjug
Zagreb -- Spomen-ploču izbeglicama "Oluje", koju je na severnom izlazu iz Knina juče postavila hrvatska Inicijativa mladih za ljudska prava, nije izdržala ni 24 sata.


Skinuta spomen ploča u Kninu (Foto: Inicijativa mladih)
U Inicijativi mladih za ljudska prava kažu da su spomen-ploču uklonile gradske vlasti u Kninu.

Koordinator te nevladine organizacije u Hrvatskoj Mario Mažić je u telefonskoj izjavi agenciji Beta, kazao da je gradonačelnica Knina Josipa Rimac naložila komunalnim službama da uklone spomen-ploču pošto je ona bila postavljena bez dozvole.

"Istina je da je spomen-ploča postavljena bez dozvole, ali smo mi očekivali da će tu ostati kao priznanje žrtvama 'Oluje'", kazao je Mažić.

On je dodao da će Inicijativa mladih zatražiti od gradske administracije da odobri da se postavi nova spomen-ploča u tom gradu.

Inicijativa mladih je spomen-ploču u znak sećanja na stradanje civila u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji "Oluja" postavila juče, na 15. godišnjicu te vojne operacije, koja se u Hrvatskoj slavi kao Dan pobede.

Spomen-ploča je postavljena uz put, na severnom izlazu iz Knina, kojim su pre tačno 15 godina izbeglice iz Knina i okoline bežale u koloni i od kojih su mnogi zauvek napustili to područje.

Krivična prijava Inicijative mladih za ljudska prava

NVO Inicijativa mladih za ljudska prava podnela je krivičnu prijavu protiv sekretara desničarske organizacije "Hrvatska čista stranka prava" Ivana Škrleca.

Zbog postavljanja spomen-ploče s izvinjenjem izbeglicama iz nekadašnje Republike Srpske Krajine pred hrvatskom vojno-policijskom akcijom "Oluja" 1995, Škrlec je pretio fizičkim napadom pripadnicima Inicijative.

Škrlec je Inicijativi poslao poruku u kojoj je obećao da će srušiti spomen ploču, koju je NVO u četvrtak postavila na severnom izlazu iz Knina, sedišta RSK povodom 15. godišnjice "Oluje" i egzodusa preko oko 340.000 Srba.

"Ovim putem obećavam da ću ili lično ili uz pomoć Hrvata prvom prilikom kad budem prolazio kroz Knin srušiti ploču koju ste postavili, vi deco jugo-četničko-partizanskog šljama", navedeno je u Škrlecovoj poruci upućenoj koordinatoru Mariu Mažiću, kome je poručio da ukoliko ga "ikad sretne, neće se dobro provesti".

http://www.b92.net/info/vesti/index.php ... _id=450277


Podrshka Mariu Mažiću i Inicijativi mladih za ljudska prava!

[Stripi]

Trebalo bi ploču zabit neđe dobro i visoko da majmuni mogu samo čitat a da ne mogu nikako doć do nje. I ta glupača od gradonačelnice...zamisli kako ona pazi na zakon kad se radi o postavljanju ploče. Sic!

[Sheytan]

Mojim dragim forumskim prijateljima - oponentima u ovoj temi, umesto beskrajnog seckanja postova i uzaludnog ponavljanja odgovora, jedan zanimljiv - po mom mišljenju - vrlo objektivan tekst:


SRPSKO-HRVATSKI RAČUNI

Iz medijskih tekstova koji su ovog avgusta napisani u Srbiji i Hrvatskoj, a koji se bave hrvatskom policijskom i vojnom akcijom „Oluja“ sprovedenom pre petnaest godina, teško se može saznati istina o ovom događaju.

Istina je „rašomonska“ i zavisi od ugla iz kojeg se gleda.

Postoji bojazan da će se svakog 5. avgusta i narednih godina bar na jedan dan, odnosi između Srbije i Hrvatske veoma ohladiti. Bez obzira na česte prijateljske susrete dva predsednika Borisa Tadića i Ive Josipovića, bez obzira na obostrana obećanja da će se gledati u budućnost, 5. avgusta prošlost se vraća u surovom i ogoljenom obliku.

Taj dan se u Hrvatskoj obeležava kao Dan pobede i domovinske zahvalnosti.

Pre petnaest godina iz Hrvatske je za dva dana proterano onoliko Srba, koliko je u tom trenutku bilo moguće, a ubijeno mnogo nedužnih civila. O broju izgnanika i poginulih sa srpske strane postoje različiti podaci, što govori da istina još nije dokumentovana. Govori se o više od 200.000 izbeglih i blizu 2.000 poginulih.

Tadašnji predsednik Franjo Tuđman je smatrao da je tom akcijom „rešeno srpsko pitanje“.

Članovi Udruženja nestalih i poginulih u Hrvatskoj preneli su predsedniku Borisu Tadiću 3. avgusta da se ekshumacija tela poginulih odvija sporo i da nije rešena sudbina više od 1.352 stradalih, od 2.100 onih koje se vode kao nestali.

Predsednik Boris Tadić je poručio da se taj zločin nikada ne sme zaboraviti, ali da se treba okrenuti budućnosti.

Predsednik Hrvatske Ivo Josipović je na centralnoj proslavi u Kninu rekao je da je „Miloševićeva velikosrpska politika donela zlo celoj regiji, Hrvatskoj i Srbiji, svima koji žive na tom području“, što je za nijansu drugačije od dosadašnjih formulacija da je reč o “velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku”.

Hrvatski predsednik, međutim, tvrdi da je akcija „Oluja” “oslobodilačka i izvedena po pravilima ratovanja, u skladu sa međunarodnim konvencijama”.

Josipović se založio za procesuiranje zločina koji su tada počinjeni, što je takođe novi ton jednog hrvatskog zvaničnika.

Tužilaštvo Haškog tribunala predložilo je kazne od 17 do 27 godina za hrvatske generale Antu Gotovinu, Mladena Markača i Ivana Čermaka, kojima se sudi za ratne zločine za vreme i nakon "Oluje“. Hrvatska je nakon izručivanja generala trpela oštre kritike, jer haškom tužilaštvu nije dostavljala dokumenta koja ih terete. Pritisak je izvršen tokom pregovora o pristupanju EU, pa se saradnja sa Tribunalom poboljšala.

Jasno je da se Srbija i Hrvatska nikada neće saglasiti o uzrocima i posledicama koje je donela „Oluja“.

Srbi u Hrvatskoj, kao republici SFRJ, bili su konstitutivni narod a, zahvaljujući megalomanskoj i mitomanskoj politici tadašnjih nacionalnih vođa, ostali su bez ičega.

Predsednik Tadić je naveo probleme koje dve države moraju da rešavaju, a to su „vraćanje stanarskih prava, obnova imovine, neregulisane penzije, konvalidacija radnog staža, problemi u procesu stambenog zbrinjavanja povratnika, problem otkupa stanova, dobijanje državljanstva i ekonomski održiv povratak“.

Mnogo problema obavezuje da se efikasnije rešavaju.

Fokus zato mora biti pomeren sa prošlosti na budućnost.

Prošlosti se duguje istina o žrtvama, ali ne u brojevima, već po imenima i prezimenima.

Za Hrvatsku bi bilo lekovito, a za odnose dve zemlje veoma korisno, da se sledi primer nevladine organizacije "Inicijativa mladih za ljudska prava", čiji su članovi na izlazu iz Knina tokom centralne proslave postavili spomen-ploču sa tekstom "Uz ovu cestu, kojom su prošle tisuće izbjeglica, ploču postavljaju građani Republike Hrvatske, koji žrtvama nude svoju ispriku, u nedostatku isprike odgovornih".

Izvinjenja jesu simbolična, ali su ipak civilizacijski korak napred.

Čak, i bez obzira, što ploča nije izdržala ni 24 sata!

[Stripi]

Originally posted by Sheytan

Mojim dragim forumskim prijateljima - oponentima u ovoj temi, umesto beskrajnog seckanja postova i uzaludnog ponavljanja odgovora, jedan zanimljiv - po mom mišljenju - vrlo objektivan tekst:

Taj isti tekst ti je objavljen gore.

[Sheytan]

Originally posted by Stripi

Originally posted by Sheytan

Mojim dragim forumskim prijateljima - oponentima u ovoj temi, umesto beskrajnog seckanja postova i uzaludnog ponavljanja odgovora, jedan zanimljiv - po mom mišljenju - vrlo objektivan tekst:

Taj isti tekst ti je objavljen gore.

Tragično je za diskusiju koliko si površan!

Verujem da nisi primetio šta je NOVO, makar i u nijansama, u stavovima Hrvatske.

Originally posted by Sheytan

Predsednik Hrvatske Ivo Josipović je na centralnoj proslavi u Kninu rekao je da je „Miloševićeva velikosrpska politika donela zlo celoj regiji, Hrvatskoj i Srbiji, svima koji žive na tom području“, što je za nijansu drugačije od dosadašnjih formulacija da je reč o “velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku”.

Josipović se založio za procesuiranje zločina koji su tada počinjeni, što je takođe novi ton jednog hrvatskog zvaničnika.

Da li se s tim slažeš ili ne, manje je bitno...

[spliff]

sheki idi lechi se

[Stripi]

Originally posted by Sheytan

Tragično je za diskusiju koliko si površan!

Verujem da nisi primetio šta je NOVO, makar i u nijansama, u stavovima Hrvatske.

Tragično je što ti ne bi primjetio da je nešto novo da ti to Boris Tadić ne kaže. Mi bar možemo vidjet kako se stvari okreću a da to ne pročitamo u novinama.

Da li se s tim slažeš ili ne, manje je bitno...

Poanta je da to tebi ne odgovara. Tebi bi odgovaralo tek onda kada bi Josipović rekao da je Hrvatska za sve kriva.

[Sheytan]

Originally posted by Stripi

Poanta je da to tebi ne odgovara. Tebi bi odgovaralo tek onda kada bi Josipović rekao da je Hrvatska za sve kriva.

Ne sme on ništa. Kosorka ga j.be na svakom koraku! Uostalom, evo šta pišu vaši komentatori, kuda ponovo ide Hrvatska:

Nova (stara) strategija: HDZ se opet vraća Tuđmanu!

Franjo Tuđman na velika se vrata vraća u HDZ. Poslije šest godina zatiranja tog imena i u stranci i u državi, HDZ se okrenuo svom osnivaču.

Isticanje zasluga i povijesne važnosti prvoga hrvatskog predsjednika kakvome je javnost svjedočila u posljednja dva dana, ne pamti se otkako je HDZ bio u oporbi. Najprije na 20. obljetnici postrojavanja prvih hrvatskih redarstvenika kada je J. Kosor u devetominutnom govoru tri puta nabrajala zasluge i veličinu prvoga predsjednika pa sve zaključila tipičnim tuđmanovskim pokličem: "Neka živi jedina i vječna naša Hrvatska!"

Ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko ustvrdio je kako "zahvaljujući vizionarstvu i odlučnosti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, mi danas imamo Hrvatsku".

"Nitko neće dirati u naše svetinje, a Oluja je bila jedna od njih!", kažu najviši zvaničnici današnje Hrvatske.

Slavljenje Tuđmana nastavljeno je i u Kninu. Premijerka ga je u osmominutnome govoru spomenula dvaput, a predsjednik Sabora Luka Bebić, u malo kraćem govoru, jednom.

Oba su intonirana zaštitnički prema liku i djelu prvoga predsjednika, pa je Bebić obećao kako "nećemo nikomu dopustiti da umanjuje njegovu ulogu u Domovinskom ratu i stvaranju hrvatske države".

Premijerka Kosor pozvala je sve čimbenike u našem društvu da se izdignu iznad svega onoga što nas je u prošlosti dijelilo i "da istaknemo povijesnu ulogu predsjednika Tuđmana u uspostavi i obrani suverene demokratske i samostalne Hrvatske". I neizravno je priznala da su ga, i država i stranka, deset godina zaboravljale:

– To naš narod, naši građani, spontano čine već cijelo desetljeće, unatoč mnogim pokušajima revizije povijesti. U srcima svih onih koji rade i žive za hrvatsku domovinu, zauvijek je ostao neizbrisiv prizor dolaska predsjednika Tuđmana na kninsku Tvrđavu i podizanja hrvatske zastave nad Zvonimirovim gradom.

J. Kosor je, za razliku od svojih stranačkih kolega, koji moraju napraviti puni krug Tuđman-antiTuđman-Tuđman, samo pojačala retoriku i, prigodno, na kraj svih govora ubacila najprepoznatljiviju Tuđmanovu frazu o jedinoj i vječnoj Hrvatskoj. Među rijetkim je političarima koji nikada nisu sudjelovali u detuđmanizaciji. Upravo zbog toga, doznajemo iz vrha Vlade, J. Kosor nije imala problema u ponovnu uspostavljanju komunikacije s Tuđmanovima, odnosno s glavom obitelji Miroslavom Tuđmanom.

J. Kosor navodno još prije parlamentarnih izbora u HDZ-u, na istaknutom mjestu želi vidjeti Miroslava Tuđmana. Isti izvor navodi kako je uvidjela da politika Ive Sanadera prema toj obitelji nije bila dobra i da je isključivo naštetila stranci.

Je li bilo razgovora i zaokreta u politici HDZ-a, M. Tuđman nije želio komentirati. Tek je kratko ustvrdio kako o tome što misli Jadranka Kosor treba pitati nju, a da o svemu ostalome nema komentara.

[Vel boy]

tim vishe, onda moram ponoviti, da uopshte ne kontam kako to da politikosi entiteta RS (Dodikovi i Rajko Vasicevi tzv. nezavisni tzv. socijaldemokrati (kakvi su to socijaldemokrati kad se ponashaju skoro potpuno isto k'o rkaradzicevi shovinisti ??)) od svih mogucih i nemogucih Hrvata BiH te stranaka BiH biraju za saveznike, po staroj rkaradzic-smiloshevic-sheshelj navici, - upravo te tudjmanske, desnicharske od Hrvata i upravo stranku-pokret HDZ BiH a na koje je autor navodno toliko kivan......?

[Stripi]

Originally posted by Sheytan
Ne sme on ništa. Kosorka ga j.be na svakom koraku! Uostalom, evo šta pišu vaši komentatori, kuda ponovo ide Hrvatska:

Njeg bar drži Jaca. A Bokiju se o jaja objesio Vuk, ko mlinski kamen.
No, da se vratimo na Petera Galbraitha:


Galbraith: Cilj Oluje nije bio progon Srba
Piše:
utorak, 24.6.2008 20:23
Share
Smanji veličinu slova Tekst Povećaj veličinu slova

Galbraith: Cilj Oluje nije bio progon Srba

DRUGOG dana svjedočenja, bivši veleposlanik SAD-a u RH Peter Galbraith, tijekom protuispitivanja Grega Kehoea, odvjetnika Ante Gotovine, kreirao je preokret u suđenju hrvatskim generalima. Nekoliko je puta rekao da Oluja nije pokrenuta s ciljem progona Srba. Kaže i da je očekivao da će većina Srba otići, a da će ih se, možda vratiti tek 20 posto.

"Bili smo svjesni da će doći do humanitarne krize u Krajini, ali to bi svakako bilo manje zlo nego što bi se dogodilo da su Srbi zauzeli Bihać i ubili 32 tisuće ljudi, što smo očekivali nakon pada Srebrenice", rekao je Galbraith.

Opovrgnuo je kanadske generale UN-a koji su ranije svjedočili rekavši da nije bilo nekontroliranog granatiranja Knina: "UN je bio zabrinut zbog granatiranja, oslanjajući se na ono što im je rekao pukovnik Leslie. No UN-ovci su bili ograničeni u kretanju, a mi smo zahvaljujući posebnim odnosima s hrvatskim vlastima imali slobodu kretanja i za vrijeme vojne operacije. Tri američka tima su ustanovila da granatiranjem nije kršeno humanitarno pravo".

Galbraith je, na pitanje obrane generala Gotovine, posvjedočio kako prvih dana Oluje nije bilo većih povreda ljudskih prava.

"U prvim fazama operacije Oluje nije bilo velikih povreda međunarodnog humanitarnog prava. Međutim, nakon toga je bilo," rekao je Galbraith.

Bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj kazao je kako ne zna tko je sudjelovao u tim zločinima, a po njegovim saznanjima nije bilo ozbiljnih napora hrvatskih vlasti da to stanje stavi pod kontrolu.

Tuđman je bio spreman za postizanje mirnog rješenja

Obrana je danas osporavala navode haškog tužiteljstva kako je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, odbio mirovnu reintegraciju okupiranih područja. Branitelj Greg Kehoe na početku protuispitivanja bivšeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj, Petera Galbraitha, istaknuo kako je hrvatsko pristajanje na washingtonske sporazume i promjena politike prema BiH dokaz volje kako je hrvatski državni vrh bio spreman za postizanje mirnog rješenja u reintegraciji okupiranih područja Hrvatske.

Bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević donosio je odluke za krajinske Srbe, potvrdio je u protuispitivanju Galbraith. Dodao je je Milošević odbio dati potporu postignutom dogovoru na sastanku Galbraith-Babić, jer je odbio sastati se s predstavnikom Sjedinjenih Država u Beogradu. Tuđman je s druge strane sumnjao u Babićevu sposobnost osiguranja suglasnosti ostalih krajinskih vođa, a sljedeće jutro započela je operacija Oluja, napomenuo je Galbraith.

[Stripi]

Peter Galbraith: Što bi se dogodilo da smo pustili Hrvatima da uzmu Banju Luku

NEKADAŠNJI veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj, Peter Galbraith, u intervjuu za Dnevni avaz pojasnio je svoje izjave za američki nacionalni radio NPR kada je rekao da su "bosanski Srbi genocidni fašisti".

"Ne znam koje sam točno riječi koristio na NPR-u, gdje je bila akademska rasprava o ratovima na Balkanu i u BiH", rekao je Galbraith dodajući kako je možda rekao nešto slično.

"No, ne mislim da su bosanski Srbi fašistički i genocidni. Rukovodstvo RS i Vojska RS iz tog doba - jesu", ustvrdio je.

"Govorio sam o tadašnjoj situaciji, špekuliralo se što bi se odgodilo da smo pustili Hrvatima da uzmu Banju Luku. Istaknuo sam da je tadašnje vodstvo bosanskih Srba genocidno i fašistoidno te da bi možda bilo bolje da smo dopustili da budu potpuno poraženi nego da smo se odlučili na kompromis", rekao je Galbraith.

Dodao je da je govorio o okolnostima koje su dovele do takvog raspleta.