- 25 Feb 2010, 16:08
#1790652
"Salo" je, zaq mene, obično sranje... Može to biti ne znam kakva "obrnuta estetika", no... Pretjerano, pasolinijevski.
Ima puno "bolesnih" filmova ili pak filmova koji su postali "nepoćudni ... Prvi pravi američki film "Birth of A Nation" (oko 1915.) - prekretnica je za filmusku industriju, no ujedno kontroverzan danas, budući da je film prepun scena gdje KKK-ovci, s kukuljicama i cijeloj opremi jurušaju po ullicama...
''
Slično, Disney je povukao svoj film (koji se, ako se ne varam, još uvijek ne može kupiti u SAD-u) "Pjesme juga" - dječiji film, i sve je lijepo, no to je američki jug, robovlasništvo, a svi crni likovi prikazani su nasmješeni, ljubazni i sl... Ono, ispada da je robovlasnički jug bio neka idila...
"Rosemary's Baby" je možda samo obični horror, ali - činjenica da je nekoliko mjeseci nakon premijere filma mučki ubijena Sh. Tate, trudna s R. Polanskim u cijelom Manson slučaju - čini taj film , fakat, bolesnim...
"Titicut Follies" nije "bolestan" film, već je o ponižavajućim, gotovo nezamislivim uvjetima u ustanovama za osobe s teškim psihičkim poremečajima. Film je snimljen negdje daleko, u 50-im ili 60-im, ali je cenzura dignuta tek 90-ih.
Treba li spomenuti i "Triumph Des Willens od Leni Reifenstahl ... Je, masterpiece, ali odležala je ona i u zatvoru...
''
Hm... možda miješam termine... nisu baš "bolesni" ali su svakako "izvan mainstream-a" npr. "Lolita" ili "Crash"... jesu uvrnuti, ali ima nešto u njima...
Sad, nisam sve pročitao, pa ne znam ponavljam li se, ali npr. "Cruising" je izazvao protetste tadašnje gay-zajednice New Yorka, iako je stavljeno neko "upozorenje" na početku filma kako "nije protiv prava homoseksualaca itd...). Ipak, nekoliko dana kasnije, u baru gdje je film snimam dogodilo se ubojstvo slično onima opisanim u filmu...
"Boxing Helena" je po nekima glup i loš film, po drugima genijalan i "mesmerizing" film...
"Caligula" - ekstremno seksualno eksplicitan (mlađahna H. Mirren glumi!);
"The Devils" od K. Russella (s mlađahnom V. Redgrave) - svatko tko ga je pogledao, zapamtio je scenu kada se opatica samozadovoljava krucifiksom tj. raspelom.
(ovo nije "ta" scena, već - pa, dočarava atmosferu)
''
"Bloodsucking Freaks" - stavio sam ispod youtube, koji izgleda apsurdno, no cijeli film je odvratna eksploatacija žene i ženskog tijela...
''
A da se ne bi previše čudili današnjim ekstremnim islamistima... npr. 70-ih je snimljen film "Poruka" (ili "Muhamed") - kao "priča o islamu, odmah se divljalo (u stilu "Muhameda za patike!) od Irana do Indije i niz peripetija, ne znam je li uopće na kraju objavljen....
Ili, katolički fanatik Mel Gibbson s "Pasijom" - malo je ipak "bolesno" toliko krvi i sve to, osobito zato što znamroditelje koji su svoju djecu vodili u kino, po više puta...
Zatim exploitation filmovi . od kojih neki i nisu (npr. "Freaks" sa sijamskim blizanjkama, mikrocefalijom tj. kako se to već zove i svi ostalim frekovima - jest freak-show, ali ipak nije samo izrugivanje...).
Totalno su (pseudo)nazi-exploitation filmovi (nekoliko ih je) no svi počinju s imenom gl. "junakinje" : Ilsa. To su ne samo bolesni, nego i užasno amaterski snimljeni filmovi.
Postoji i onaj režiser - američki crnac koji je snimao blaxplotation filmove, pa je u jednoj sceni, gdje mladić brutalno siluje ženu, kao glumca - uzeo vlastitog sina... (koji je kasnije ispričao "svoju" priču).
Ne znam, baš bolesni filmovi, samo s krvi i iznutricama, nisu mi toliko bolesni budući da su besmisleni, ali ako postoji priča, onda fakat može biti vrlo - uznemirujuće...
Japanski filmovi, gdje su ubijali životinje i snimali, sve moguće perverzije, napravljene tako da ipak nisu "još" pornografija, pa mogu u kino, ili one gluposti, "krv, crijeva, leševi - npr. "Snuff") - to mi i nije toliko bolesno, već glupo.
Ima puno "bolesnih" filmova ili pak filmova koji su postali "nepoćudni ... Prvi pravi američki film "Birth of A Nation" (oko 1915.) - prekretnica je za filmusku industriju, no ujedno kontroverzan danas, budući da je film prepun scena gdje KKK-ovci, s kukuljicama i cijeloj opremi jurušaju po ullicama...
''
Slično, Disney je povukao svoj film (koji se, ako se ne varam, još uvijek ne može kupiti u SAD-u) "Pjesme juga" - dječiji film, i sve je lijepo, no to je američki jug, robovlasništvo, a svi crni likovi prikazani su nasmješeni, ljubazni i sl... Ono, ispada da je robovlasnički jug bio neka idila...
"Rosemary's Baby" je možda samo obični horror, ali - činjenica da je nekoliko mjeseci nakon premijere filma mučki ubijena Sh. Tate, trudna s R. Polanskim u cijelom Manson slučaju - čini taj film , fakat, bolesnim...
"Titicut Follies" nije "bolestan" film, već je o ponižavajućim, gotovo nezamislivim uvjetima u ustanovama za osobe s teškim psihičkim poremečajima. Film je snimljen negdje daleko, u 50-im ili 60-im, ali je cenzura dignuta tek 90-ih.
Treba li spomenuti i "Triumph Des Willens od Leni Reifenstahl ... Je, masterpiece, ali odležala je ona i u zatvoru...
''
Hm... možda miješam termine... nisu baš "bolesni" ali su svakako "izvan mainstream-a" npr. "Lolita" ili "Crash"... jesu uvrnuti, ali ima nešto u njima...
Sad, nisam sve pročitao, pa ne znam ponavljam li se, ali npr. "Cruising" je izazvao protetste tadašnje gay-zajednice New Yorka, iako je stavljeno neko "upozorenje" na početku filma kako "nije protiv prava homoseksualaca itd...). Ipak, nekoliko dana kasnije, u baru gdje je film snimam dogodilo se ubojstvo slično onima opisanim u filmu...
"Boxing Helena" je po nekima glup i loš film, po drugima genijalan i "mesmerizing" film...
"Caligula" - ekstremno seksualno eksplicitan (mlađahna H. Mirren glumi!);
"The Devils" od K. Russella (s mlađahnom V. Redgrave) - svatko tko ga je pogledao, zapamtio je scenu kada se opatica samozadovoljava krucifiksom tj. raspelom.
(ovo nije "ta" scena, već - pa, dočarava atmosferu)
''
"Bloodsucking Freaks" - stavio sam ispod youtube, koji izgleda apsurdno, no cijeli film je odvratna eksploatacija žene i ženskog tijela...
''
A da se ne bi previše čudili današnjim ekstremnim islamistima... npr. 70-ih je snimljen film "Poruka" (ili "Muhamed") - kao "priča o islamu, odmah se divljalo (u stilu "Muhameda za patike!) od Irana do Indije i niz peripetija, ne znam je li uopće na kraju objavljen....
Ili, katolički fanatik Mel Gibbson s "Pasijom" - malo je ipak "bolesno" toliko krvi i sve to, osobito zato što znamroditelje koji su svoju djecu vodili u kino, po više puta...
Zatim exploitation filmovi . od kojih neki i nisu (npr. "Freaks" sa sijamskim blizanjkama, mikrocefalijom tj. kako se to već zove i svi ostalim frekovima - jest freak-show, ali ipak nije samo izrugivanje...).
Totalno su (pseudo)nazi-exploitation filmovi (nekoliko ih je) no svi počinju s imenom gl. "junakinje" : Ilsa. To su ne samo bolesni, nego i užasno amaterski snimljeni filmovi.
Postoji i onaj režiser - američki crnac koji je snimao blaxplotation filmove, pa je u jednoj sceni, gdje mladić brutalno siluje ženu, kao glumca - uzeo vlastitog sina... (koji je kasnije ispričao "svoju" priču).
Ne znam, baš bolesni filmovi, samo s krvi i iznutricama, nisu mi toliko bolesni budući da su besmisleni, ali ako postoji priča, onda fakat može biti vrlo - uznemirujuće...
Japanski filmovi, gdje su ubijali životinje i snimali, sve moguće perverzije, napravljene tako da ipak nisu "još" pornografija, pa mogu u kino, ili one gluposti, "krv, crijeva, leševi - npr. "Snuff") - to mi i nije toliko bolesno, već glupo.
Ono što je za mene disturbing/bolesno i što jaaaaaaako teško mogu da gledam su preterani gore i scene silovanja. Naravno, sve to pada u vodu ako je društvo suviše dosadno, pa me ubedi da "svi zajedno" nešto gledamo. Tada većinu vremena provedem sa cvikerima na čelu (dovoljna sam ćokica da tada belu mačku ne vidim), sa prstima u ušima i večitim pitanjem: "A šta's desilo?" 
