- 13 Apr 2010, 14:55
#1838359
Ćerka ustaškog poglavnika Anta
Pavelića, iako u dubokoj starosti,
ne kaje se zbog zločina koje je
njen otac činio i naređivao.
Naprotiv, Višnja Pavelić (87), koja
od 1957. godine živi u Madridu,
na godišnjicu proboja logoraša iz
Jasenovca u ekskluzivnoj ispovesti
za „Alo!“ tvrdi da je genocid nad
stotinama hiljada Srba u
Nezavisnoj Državi Hrvatskoj -
izmišljen!
- Nije tačno ni to da su u
Jasenovcu zatvarani i ubijani Srbi.
Najviše je bilo Židova koji su
sarađivali s komunistima, pa se
protiv toga moralo nešto
preduzeti... Napominjem da ja
nemam ništa protiv Srba, a moj
otac se borio jedino protiv
velikosrpske politike koja se
sprovodila u predratnoj Kraljevini
Jugoslaviji.
Genocid nad Srbima u NDH je
istorijska činjenica... Prema
podacima iz 1951. godine, samo
u Jasenovcu i Staroj Gradiški
ubijeno je preko 700.000 ljudi, od
kojih 19.432 dece!
- Moj otac nije mnogo pričao o
Jasenovcu. Iako sam Hrvatsku
napustila s 18 godina, znam da
su ti podaci o žrtvama
preuveličani. Postoje dokumenti
Crvenog krsta koji je obilazio
logor koji svedoče da se tamo
humano postupalo - kaže
Pavelićeva i time zaključuje priču
o Jasenovcu.
- Inicijatori obnavljanja
takozvane hrvatske
pravoslavne crkve, koja je
postojala jedino u NDH, kažu
da imaju vašu podršku, ali i da
je vaš otac hteo da pređe u
pravoslavlje! Da li je to istina?
- To nije tačno. Ja ne znam ko
šta danas radi po Hrvatskoj.
Istina je samo da sam sakupila
dokumenta o osnivanju
„ hrvatske pravoslavne crkve“
1942. godine i da sam od toga
napravila knjigu.
- Da li je osnivanje te „crkve“
bio deo plana za genocid nad
Srbima u Drugom svetskom
ratu?
- Ne. Mom ocu su došli neki
ljudi, vernici, i tražili od njega da
im dozvoli da formiraju tu crkvu.
On im je izašao u susret i to je
puna istina. Ponavljam, moj otac
nije imao ništa protiv Srba, čak je
pomogao četnicima Draže
Mihailovića krajem rata.
- Na koji način im je pomogao?
- Draža je tražio da se njegovoj
vojsci omogući povlačenje preko
hrvatske teritorije i moj otac mu
je izašao u susret. Osim toga,
1944. godine mu je dao lek
protiv tifusa, koji je u to vreme
bio teška bolest od koje se
umiralo. U Buenos Ajresu su
posle rata vođeni pregovori sa
Srbima o rešenju srpsko-
hrvatskog pitanja. Srbe je
predstavljao predsednik
predratne vlade Milan
Stojadinović i postignut je
nekakav dogovor.
- Šta su se dogovorili?
- Dogovor je bio da se raziđemo
na miran način, pošto je
ocenjeno da ne možemo živeti u
jednoj državi.
- Nedugo posle tih razgovora,
10. aprila 1957, usledio je
atentat na vašeg oca.
Navodno je to bilo delo srpske
imigracije koja je, između
ostalog, htela da se osveti i za
njegovo učešće u atentatu na
kralja Aleksandra
Karađorđevića u Marselju...
- Mnogo je neistina u vezi s tim.
Prava istina je da su atentat
organizovali komunisti. Osim
toga, tvrdim da moj otac nije
učestvovao u ubistvu kralja
Aleksandra. Nije tačno ni to da je
umro od posledica ranjavanja.
Bio je samo lakše ranjen i umro
je prirodnom smrću u Madridu,
gde smo se u međuvremenu
preselili.
Franjo jedini bio dobar
- Šta mislite o današnjoj vlasti
Hrvatske?
- U Hrvatskoj sam bila samo
jednom od 1944. godine, tako da
ne poznajem najbolje stvari.
Komunisti su sve upropastili,
poslednjih 20 godina je bačeno u
vetar. Eto vidite, neće da nam
vrate imovinu koja nije pripadala
mom ocu već njegovim
roditeljima, koju su poštenim
radom stekli. Moj otac nije imao
nikakvu ličnu imovinu.
- A o Franji Tuđmanu?
- On je jedini ponešto dobro
uradio.
Tadić za pomirenje sa
hrvatima
Uprkos strašnim žrtvama,
moramo pronaći snage za
pomirenje i to je poruka koju
hoću danas da pošaljem, izjavio
je predsednik Srbije Boris Tadić,
koji je u Donjoj Gradini
prisustvovao komemoraciji
povodom 65. godišnjice od
proboja logoraša iz Jasenovca.
Tadić je rekao da narodi moraju
pronaći snage da zajedno žive u
budućnosti, kao dobri susedi i
pronaći odgovore za iskušenja
koja nas očekuju.
Premijer RS Milorad Dodik sa
istog skupa poručio je da „krvnik
nije prestao biti krvnik, a žrtva
žrtva, uprkos decenijama
prećutkivane istine o ovom
stratištu i nasilnog zaborava, a
sve u ime prosperiteta
nekadašnjeg jugoslovenskog
društva“.
- Žrtve ustaškog genocida
proglašavane su žrtvama fašizma
bez vere i nacionalnosti i tako se
desilo da je istina postala najveća
žrtva Jasenovca - istakao je
Dodik.
Bez muških potomaka
- Kakvu je ulogu imao Vatikan
u vašem bekstvu iz Hrvatske i
posleratnom skrivanju u Južnoj
Americi?
- Našoj porodici nije pomagao.
Ne znam, možda nekom drugom
jeste.
- Koliko živih potomaka ima
vaš otac?
- Ja se nisam udavala, ali moja
sestra Mirjana u Kanadi ima
ćerke Zvjezdanu, Ajšu i Jelenu.
Brat Velimir je umro bez
potomaka.
Pavelića, iako u dubokoj starosti,
ne kaje se zbog zločina koje je
njen otac činio i naređivao.
Naprotiv, Višnja Pavelić (87), koja
od 1957. godine živi u Madridu,
na godišnjicu proboja logoraša iz
Jasenovca u ekskluzivnoj ispovesti
za „Alo!“ tvrdi da je genocid nad
stotinama hiljada Srba u
Nezavisnoj Državi Hrvatskoj -
izmišljen!
- Nije tačno ni to da su u
Jasenovcu zatvarani i ubijani Srbi.
Najviše je bilo Židova koji su
sarađivali s komunistima, pa se
protiv toga moralo nešto
preduzeti... Napominjem da ja
nemam ništa protiv Srba, a moj
otac se borio jedino protiv
velikosrpske politike koja se
sprovodila u predratnoj Kraljevini
Jugoslaviji.
Genocid nad Srbima u NDH je
istorijska činjenica... Prema
podacima iz 1951. godine, samo
u Jasenovcu i Staroj Gradiški
ubijeno je preko 700.000 ljudi, od
kojih 19.432 dece!
- Moj otac nije mnogo pričao o
Jasenovcu. Iako sam Hrvatsku
napustila s 18 godina, znam da
su ti podaci o žrtvama
preuveličani. Postoje dokumenti
Crvenog krsta koji je obilazio
logor koji svedoče da se tamo
humano postupalo - kaže
Pavelićeva i time zaključuje priču
o Jasenovcu.
- Inicijatori obnavljanja
takozvane hrvatske
pravoslavne crkve, koja je
postojala jedino u NDH, kažu
da imaju vašu podršku, ali i da
je vaš otac hteo da pređe u
pravoslavlje! Da li je to istina?
- To nije tačno. Ja ne znam ko
šta danas radi po Hrvatskoj.
Istina je samo da sam sakupila
dokumenta o osnivanju
„ hrvatske pravoslavne crkve“
1942. godine i da sam od toga
napravila knjigu.
- Da li je osnivanje te „crkve“
bio deo plana za genocid nad
Srbima u Drugom svetskom
ratu?
- Ne. Mom ocu su došli neki
ljudi, vernici, i tražili od njega da
im dozvoli da formiraju tu crkvu.
On im je izašao u susret i to je
puna istina. Ponavljam, moj otac
nije imao ništa protiv Srba, čak je
pomogao četnicima Draže
Mihailovića krajem rata.
- Na koji način im je pomogao?
- Draža je tražio da se njegovoj
vojsci omogući povlačenje preko
hrvatske teritorije i moj otac mu
je izašao u susret. Osim toga,
1944. godine mu je dao lek
protiv tifusa, koji je u to vreme
bio teška bolest od koje se
umiralo. U Buenos Ajresu su
posle rata vođeni pregovori sa
Srbima o rešenju srpsko-
hrvatskog pitanja. Srbe je
predstavljao predsednik
predratne vlade Milan
Stojadinović i postignut je
nekakav dogovor.
- Šta su se dogovorili?
- Dogovor je bio da se raziđemo
na miran način, pošto je
ocenjeno da ne možemo živeti u
jednoj državi.
- Nedugo posle tih razgovora,
10. aprila 1957, usledio je
atentat na vašeg oca.
Navodno je to bilo delo srpske
imigracije koja je, između
ostalog, htela da se osveti i za
njegovo učešće u atentatu na
kralja Aleksandra
Karađorđevića u Marselju...
- Mnogo je neistina u vezi s tim.
Prava istina je da su atentat
organizovali komunisti. Osim
toga, tvrdim da moj otac nije
učestvovao u ubistvu kralja
Aleksandra. Nije tačno ni to da je
umro od posledica ranjavanja.
Bio je samo lakše ranjen i umro
je prirodnom smrću u Madridu,
gde smo se u međuvremenu
preselili.
Franjo jedini bio dobar
- Šta mislite o današnjoj vlasti
Hrvatske?
- U Hrvatskoj sam bila samo
jednom od 1944. godine, tako da
ne poznajem najbolje stvari.
Komunisti su sve upropastili,
poslednjih 20 godina je bačeno u
vetar. Eto vidite, neće da nam
vrate imovinu koja nije pripadala
mom ocu već njegovim
roditeljima, koju su poštenim
radom stekli. Moj otac nije imao
nikakvu ličnu imovinu.
- A o Franji Tuđmanu?
- On je jedini ponešto dobro
uradio.
Tadić za pomirenje sa
hrvatima
Uprkos strašnim žrtvama,
moramo pronaći snage za
pomirenje i to je poruka koju
hoću danas da pošaljem, izjavio
je predsednik Srbije Boris Tadić,
koji je u Donjoj Gradini
prisustvovao komemoraciji
povodom 65. godišnjice od
proboja logoraša iz Jasenovca.
Tadić je rekao da narodi moraju
pronaći snage da zajedno žive u
budućnosti, kao dobri susedi i
pronaći odgovore za iskušenja
koja nas očekuju.
Premijer RS Milorad Dodik sa
istog skupa poručio je da „krvnik
nije prestao biti krvnik, a žrtva
žrtva, uprkos decenijama
prećutkivane istine o ovom
stratištu i nasilnog zaborava, a
sve u ime prosperiteta
nekadašnjeg jugoslovenskog
društva“.
- Žrtve ustaškog genocida
proglašavane su žrtvama fašizma
bez vere i nacionalnosti i tako se
desilo da je istina postala najveća
žrtva Jasenovca - istakao je
Dodik.
Bez muških potomaka
- Kakvu je ulogu imao Vatikan
u vašem bekstvu iz Hrvatske i
posleratnom skrivanju u Južnoj
Americi?
- Našoj porodici nije pomagao.
Ne znam, možda nekom drugom
jeste.
- Koliko živih potomaka ima
vaš otac?
- Ja se nisam udavala, ali moja
sestra Mirjana u Kanadi ima
ćerke Zvjezdanu, Ajšu i Jelenu.
Brat Velimir je umro bez
potomaka.

