- 19 Mar 2010, 14:34
#1809450
Davnih dana na jednom forumu se povela priča o lepoti. Tad sam se baš raspisala. Moje mišljenje od tada, egzistira i sad, pa reko' da diskutujemo i ovde.
Napomena: ne govori se samo o erotskoj privlačnosti, već šire!
Lepotu u svakodnevnom kontaktu ne vidim kao platonovsku (što je lepo to je i dobro kao i obratno), ali definitivno fizički izgled je nešto čiji efekat ima snažno, a kratkotrajno dejstvo. Fizička lepota je kao prelepi automobil koji mi može skrenuti pažnju, ali ako nema goriva (duh i duša) i automobil ostaje nepokretan, njegova monumentalnost se gubi.
Ono što je osnovna zabluda je da se mi divimo automobilu, ali mi se divimo automobilu sa gorivom koje ga pokreće.
Komponente lepote:
1. Strast
Lepe su mi osobe koje poseduju neku strast i veštinu. Nije važno da li je to pecanje, skakanje sa motkom, pisanje, crtanje, pevanje ili šta god, već da pokažu da su sposobni nešto da stvore, da se posvete do najsitnijeg detalja. Ne može mi lep(a) biti neko koga ama baš ništa ne interesuje, a verujte, nailazila sam često na takve osobe.
2. Empatija
Lepe su mi osobe koje su osećajne. Pod tim ne mislim na osetljivost, već više na sposobnost da se druga osoba oseti i shvati.
3. Brz mentalni refleks
Lepe su mi osobe koje poseduju sposobnost da kad ne umem da se izrazim da shvate šta sam htela reći ili da brzo kontaju.
4. Efekat 'big mama'
Takođe, kao bitnu komponentu lepote vidim i psihičku stabilnost. Uvek su mi lepše osobe koje su stubovi za prislanjanje i oslanjanje.
5. Samosvest
Lepe su mi osobe koje svoju Bogom danu datost (kakva god da je!) umeju iskoristiti na pravi način. Pod iskoristiti mislim na to da obuku takve odevne predmete, nameste šminku, frizuru, nakit tako da ih to čini posebnima.
Lepote se (više) ne plašim, jer sa godinama učim kako da se odnosim prema tom delu (držim da lepota nikako nije datost, već umeće). Za mene je lepota sunce i ranije sam bila nevešta pa sam sa širom otvorenim rukama trčala prema suncu, ali sunce je sunce (znamo koliko je vruće) i ta toplina mi je nekoliko puta stvarala duševne opekotine. Da, isto sunce, iz čega sledi da lepotu vidim kao nešto što uvek izlazi iz istog izvora.
Isključiva fizička lepota je u opticaju dok osoba ne pregovori, ALI čim progovori in vivo dolazi do hemijske reakcije, a pitanje je do kakvog će novog jedinjenja dovosti. Kao npr. H je vodoonik, O kiseonik, a H2O potpuno novo jedinjenje voda.
Zato kada mi je neka osoba fizički jako lepa izbegavam neko vreme da dođe do verbalnog kontakta, jer je velika verovatnoća da će se rakova ljuštura zguliti.
Više se plašim ružnoće. Moralne nakoznosti koja ruši sve pred sobom.
Mnogo više uočavam žensku lepotu, jer samo žene imaju tu posebnu boju energije koja budi moju pažnju. Doduše, postoji nekoliko muškaraca koje su mi toliko lepi da se to rečima ne može opisati. To je fudbaler Fernando Tores, klizač Džoni Vir, Viskontijev Tađo i onaj momčić iz filma Satirikon. Ne mogu konkretno da objasnim šta mi se u njima toliko sviđa, ali kada ih vidim osećam se kao kad vidim lepu skulpturu. To sviđanje se manifestuje tako da želim da ih posmatram. I uopšte nemam želju da ih upoznam i da razgovaram sa njima. Baš bih tako sedele i gledala ih na plaži, a da oni mene ne vide. Mogla bih satima da ih gledam i da se ne 'umorim', ali ne bih poželela da sa njima razmenim ni jednu jedinu reč, kao ni dodir. Činilo bi mi se to kao skrnavljenje. Navedeni su mi kao sa neke ikone sišli. No, kad je reč o devojkama, ne bih nikad volela da samo sedim i posmatram. Kod devojaka uvek želim da produbim kontakt, da seciram tu lepotu, da osetim sunčev sjaj, bez da trčim ka njemu. I ovde ne pričam o zaljubljivanju i toj vrsti privlačnosti (da ne bude zabune!) već o lepoti. U ovom slučaju o razlikama između prijema i reakcije na mušku i žensku lepotu. Kod mene su muškarci statika, a žene dinamika, tj. akcija. Kod muškaraca imam stav 'to je to i tačka', a kod žena 'to je to i zarez'. I dok muškarce posmatram, kod žena (ženske lepote) se uvek pitam šta ima iza IZA. I sve dublje i dublje.

Napomena: ne govori se samo o erotskoj privlačnosti, već šire!
Lepotu u svakodnevnom kontaktu ne vidim kao platonovsku (što je lepo to je i dobro kao i obratno), ali definitivno fizički izgled je nešto čiji efekat ima snažno, a kratkotrajno dejstvo. Fizička lepota je kao prelepi automobil koji mi može skrenuti pažnju, ali ako nema goriva (duh i duša) i automobil ostaje nepokretan, njegova monumentalnost se gubi.
Ono što je osnovna zabluda je da se mi divimo automobilu, ali mi se divimo automobilu sa gorivom koje ga pokreće.
Komponente lepote:
1. Strast
Lepe su mi osobe koje poseduju neku strast i veštinu. Nije važno da li je to pecanje, skakanje sa motkom, pisanje, crtanje, pevanje ili šta god, već da pokažu da su sposobni nešto da stvore, da se posvete do najsitnijeg detalja. Ne može mi lep(a) biti neko koga ama baš ništa ne interesuje, a verujte, nailazila sam često na takve osobe.
2. Empatija
Lepe su mi osobe koje su osećajne. Pod tim ne mislim na osetljivost, već više na sposobnost da se druga osoba oseti i shvati.
3. Brz mentalni refleks
Lepe su mi osobe koje poseduju sposobnost da kad ne umem da se izrazim da shvate šta sam htela reći ili da brzo kontaju.
4. Efekat 'big mama'
Takođe, kao bitnu komponentu lepote vidim i psihičku stabilnost. Uvek su mi lepše osobe koje su stubovi za prislanjanje i oslanjanje.
5. Samosvest
Lepe su mi osobe koje svoju Bogom danu datost (kakva god da je!) umeju iskoristiti na pravi način. Pod iskoristiti mislim na to da obuku takve odevne predmete, nameste šminku, frizuru, nakit tako da ih to čini posebnima.
Lepote se (više) ne plašim, jer sa godinama učim kako da se odnosim prema tom delu (držim da lepota nikako nije datost, već umeće). Za mene je lepota sunce i ranije sam bila nevešta pa sam sa širom otvorenim rukama trčala prema suncu, ali sunce je sunce (znamo koliko je vruće) i ta toplina mi je nekoliko puta stvarala duševne opekotine. Da, isto sunce, iz čega sledi da lepotu vidim kao nešto što uvek izlazi iz istog izvora.
Isključiva fizička lepota je u opticaju dok osoba ne pregovori, ALI čim progovori in vivo dolazi do hemijske reakcije, a pitanje je do kakvog će novog jedinjenja dovosti. Kao npr. H je vodoonik, O kiseonik, a H2O potpuno novo jedinjenje voda.
Zato kada mi je neka osoba fizički jako lepa izbegavam neko vreme da dođe do verbalnog kontakta, jer je velika verovatnoća da će se rakova ljuštura zguliti.
Više se plašim ružnoće. Moralne nakoznosti koja ruši sve pred sobom.
Mnogo više uočavam žensku lepotu, jer samo žene imaju tu posebnu boju energije koja budi moju pažnju. Doduše, postoji nekoliko muškaraca koje su mi toliko lepi da se to rečima ne može opisati. To je fudbaler Fernando Tores, klizač Džoni Vir, Viskontijev Tađo i onaj momčić iz filma Satirikon. Ne mogu konkretno da objasnim šta mi se u njima toliko sviđa, ali kada ih vidim osećam se kao kad vidim lepu skulpturu. To sviđanje se manifestuje tako da želim da ih posmatram. I uopšte nemam želju da ih upoznam i da razgovaram sa njima. Baš bih tako sedele i gledala ih na plaži, a da oni mene ne vide. Mogla bih satima da ih gledam i da se ne 'umorim', ali ne bih poželela da sa njima razmenim ni jednu jedinu reč, kao ni dodir. Činilo bi mi se to kao skrnavljenje. Navedeni su mi kao sa neke ikone sišli. No, kad je reč o devojkama, ne bih nikad volela da samo sedim i posmatram. Kod devojaka uvek želim da produbim kontakt, da seciram tu lepotu, da osetim sunčev sjaj, bez da trčim ka njemu. I ovde ne pričam o zaljubljivanju i toj vrsti privlačnosti (da ne bude zabune!) već o lepoti. U ovom slučaju o razlikama između prijema i reakcije na mušku i žensku lepotu. Kod mene su muškarci statika, a žene dinamika, tj. akcija. Kod muškaraca imam stav 'to je to i tačka', a kod žena 'to je to i zarez'. I dok muškarce posmatram, kod žena (ženske lepote) se uvek pitam šta ima iza IZA. I sve dublje i dublje.