- 24 Okt 2008, 08:52
#1277445
Naime,kada bi ćovjek moga da dosegne svojim umom,sve Božije naume i misterije,u čemu bi taj Bog bio viši od čovjeka,to je pod jedan a pod dva...onaj ko vjeruje u Boga8ne samo kršćani nego i druge religije-Bog je ipak samo jedan) život je prolazan,kratak,čak strašno prekratka naspram vječnosti koja je ispred nas...u hrišćanstvu se ovaj život na zemlji nerijetko naziva i dolinom suza...nak se nekom pravednom desi desi da mu npr. umre mlado djete...ali za vjerujuće to je opet milost jer vjeruje da Bog radi samo dobro i kaže:KO ZNA ZBOG ČEGA JE TO DOBRO,kakvog ga je užasa na zamlji spasio,odvodeći sa sobom u raj.
Znaćemo istinu svi jednog dana.
Originally posted by mikkaMikka,naprosto mi je muka ,ovdje nešto više pisati o Bogu jer se ovdje uglavnom sprda na tu temu,ali pošto si ti u pitanju rećiću ti i ne želim iz gore navedenog nastaviti diskusiju(možemo je nastaviti negdje drugo ti i ja).Originally posted by Modestymodesty, pretpostavljam da govoris iz hriscanske perspektive, i to postujemOriginally posted by mikkamikka,ako je to jedino što bi pitao Boga,odgovor možeš dobiti od bilo koga ko se iole razumije u te stvari.
Ako bi postojao u tom obliku da mogu razgovarati sa njim
i ako on predstavlja ideal dobrote
pitao bih ga zasto je dozvolio da toliko nevinih strada svakodnevno.
Bog nas je po svojoj velikodušnosti stvorio kao SLOBODNE ličnosti,uputio nas je u to šta je dobro a šta loše,pokazao svojim primjerom....dobro je sve što dolazi iz čista srca i bez zle namjere(tako nekako po mom to izgleda9 shodno tome....dao nam je izbor,nije li to velikodušno a to što se ljudi opredjeljuju za zlo je nešto što njega užasno žalosti ali "ne može2 ništa,jer mi nismo Njegove marionete nego slobodna bića.
razumem da postoji sloboda da se izabere izmedju dobra i zla kakvi su okarakterisani u hriscanskom primeru; nije mi jasno zasto je onda dozvolio da masa nevinih ljudi, koji se i pridrzavaju njegovih pravila, stradaju
ne samo od ljudske ruke, pogledajumo i uzasne bolesti, uragane, prirodne katastrofe itd.
i ako smo svi njegova deca, i voli nas na takav nacin, da li ja svom detetu uskracujem slobodu ako mu ne dozvolim da se igra sa nuklearnom bombom? iz njegove odluke da ne ucestvuje u tom neprestanom preplitanju dobra i zla, na koji je nacin on upro prstom u to da je on na strani- dobra
ali ja nisam vernik (u klasicnom smislu), i kao i mnogi, silno bih voleo da Bog postoji i da je dobar...
ali verujem, i zapravo znam da Dobro postoji, i to je divna uteha
eto, nekad o tome razmisljam pomalo...
Naime,kada bi ćovjek moga da dosegne svojim umom,sve Božije naume i misterije,u čemu bi taj Bog bio viši od čovjeka,to je pod jedan a pod dva...onaj ko vjeruje u Boga8ne samo kršćani nego i druge religije-Bog je ipak samo jedan) život je prolazan,kratak,čak strašno prekratka naspram vječnosti koja je ispred nas...u hrišćanstvu se ovaj život na zemlji nerijetko naziva i dolinom suza...nak se nekom pravednom desi desi da mu npr. umre mlado djete...ali za vjerujuće to je opet milost jer vjeruje da Bog radi samo dobro i kaže:KO ZNA ZBOG ČEGA JE TO DOBRO,kakvog ga je užasa na zamlji spasio,odvodeći sa sobom u raj.
Znaćemo istinu svi jednog dana.