- 17 Nov 2009, 19:55
#1697061
Od pocetne ideje Hriscanstva do pisane forme Biblije proslo je dovoljno vremena da se naprave znacajne razlike. Gledao sam emisiju na History kanalu o "tajnama" Biblije. Mnogi delovi su izbaceni, mnoge stvari su promenjene.
Tako je, recimo, Marija Magdalena ozoglasena i izbacena iz Biblije.
Brat Isusa Hrista - Jakob se u Bibliji ne navodi kao njegov brat. Istina je da se u Bibliji ne pominju porodica i familija Isusa Hrista.
Vazna razlika je i pominjanje Jovana Krstitelja. Njegova uloga je kljucna u Hriscanstvu, ali je Bibliji to dosta menjano: od toga da je krstio Isusa, do toga da gotovo ne postoji. Citava poenta je bacena na Isusa.
Autor emisije je istrazivao po hriscanskim zemljama, i pronasao je neki oblik izvornih spisa. Po njima, poenta hriscanske vere nije velicanje svetaca, pa ni Hristosa, nego vera u Boga, vera u ljubav i dobro. Takodje, on pominje da u izvornom obliku nema diskriminacije polova niti moralisanja oko seksualnosti.
Sve u svemu, Biblija se jako mnogo menjala. Mislim da je 5 vekova prenosena sa kolena na koleno, da bi je u Konstantinopolju preveli u pisani oblik. Ona je podosta i politicka tvorevina.
I pravoslavna i katolicka crkva su, po recima autora, iskoristili anomalije pisane forme Biblije za sopstvenu korist. Po prvobitnoj Bibliji, slavljenje slava bi bio greh, jer se velicaju i idealizuju pojedinci, licnosti koje su postojale, a koje su tek kasnije proglasene svecima. Preminuli Patrijarh Pavle ce uskoro biti proglasen svecem, a onda ce neko slaviti slavu svetog Pavla. I umesto da se moli Bogu, on ce se moliti svetom Pavlu.
Tako je, recimo, Marija Magdalena ozoglasena i izbacena iz Biblije.
Brat Isusa Hrista - Jakob se u Bibliji ne navodi kao njegov brat. Istina je da se u Bibliji ne pominju porodica i familija Isusa Hrista.
Vazna razlika je i pominjanje Jovana Krstitelja. Njegova uloga je kljucna u Hriscanstvu, ali je Bibliji to dosta menjano: od toga da je krstio Isusa, do toga da gotovo ne postoji. Citava poenta je bacena na Isusa.
Autor emisije je istrazivao po hriscanskim zemljama, i pronasao je neki oblik izvornih spisa. Po njima, poenta hriscanske vere nije velicanje svetaca, pa ni Hristosa, nego vera u Boga, vera u ljubav i dobro. Takodje, on pominje da u izvornom obliku nema diskriminacije polova niti moralisanja oko seksualnosti.
Sve u svemu, Biblija se jako mnogo menjala. Mislim da je 5 vekova prenosena sa kolena na koleno, da bi je u Konstantinopolju preveli u pisani oblik. Ona je podosta i politicka tvorevina.
I pravoslavna i katolicka crkva su, po recima autora, iskoristili anomalije pisane forme Biblije za sopstvenu korist. Po prvobitnoj Bibliji, slavljenje slava bi bio greh, jer se velicaju i idealizuju pojedinci, licnosti koje su postojale, a koje su tek kasnije proglasene svecima. Preminuli Patrijarh Pavle ce uskoro biti proglasen svecem, a onda ce neko slaviti slavu svetog Pavla. I umesto da se moli Bogu, on ce se moliti svetom Pavlu.