-  27 Sep 2009, 00:47
					 #1636048
						        
										
										
					
					Mozda cu biti dosadan,mada mi to nije namera ali ko hoce moze da procita i sledeci tekst:
SRBIJA DANAS I USTAVNA PARLAMENTARNA MONARHIJA 
Vaspostavljanje ustavne parlamentarne monarhije u Srbiji danas je izraz istorijskog imperativa za uspostavljanje istinske demokratije i za vraćanje srpskoj demokratskoj tradiciji i demokratskoj ustavnosti. 
1. Razlozi koji leže u temeljima pomenutog imperativa su višestruki. Njih treba tražiti u pogubnim posledicama skoro poluvekovnog postojanja komunističkog režima u tzv. drugoj Jugoslaviji, u karakteru postojećeg političkog sistema u Srbiji i njegovoj nesposobnosti da zemlju izvuče iz kataklizme u koju ona sve više tone, kao i u nelegitimnosti ukidanja monarhije po završetku Drugog svetskog rata, s jedne, a s druge strane u srpskoj tradiciji i, razume se, u samim vrednostima ustavne parlamentarne monarhije i njenoj prikladnosti za uslove i prilike koji vladaju u Srbiji. (a) Iskustvo Srbije i srpskog naroda sa republikanskim oblikom vladavine je apsolutno negativno. Nasilno ukidanje monarhije i proklamovanje republike bilo je u sklopu uspostavljanja novog režima (1945), kao što je dalje postojanje republike bilo vezano za postojanje tog istog režima i, posle njega, novouspostavljenog postkomunističkog režima. Ostavljajući po strani ekonomske, moralne i druge aspekte osiromašavanja i pada Srbije u proteklom periodu, destrukcija Srbije je naročito izvedena na nacionalnom i državnopravnom planu. U režimu koji je vladao blizu pedeset godina Srbija je izgubila svoju dugovečnu državnost, svoju demokratsku tradiciju i visoko razvijenu ustavnost. Srpski narod je u veštački skrojenim federalnim jedinicama i njihovim nametnutim granicama razjedinjen te, praktično, i izgubio svoju nacionalnu celovitost. Osnivanjem pokrajina, a naročito njihovom transformacijom 1971-1974. Srbija je u još većoj meri razbijena i kao federalna jedinica dovedena u potpuno neravnopravan položaj u odnosu na druge federalne jedinice. (b) Novi režim u Srbiji, uspostavljen u procesu dezintegracije Jugoslavije tokom poslednjih nekoliko godina, nije, međutim, zaustavio sunovrat Srbije i srpskog naroda. Šta više, padanje u sve veću ekonomsku bedu, žrtve i pustoš koje su izazvali besmisleni i prljavi međunacionalni ratovi, totalna kriza prava, zaziranje demokratske Evrope prema Srbiji i dr., samo su uvećali tragediju srpskog naroda. Ustav Republike Srbije donet septembra 1990. godine nije poslužio, niti je mogao da posluži kao osnova za demokratski preobražaj Srbije. Usvojen od strane jednostranačke Skupštine, ovaj Ustav je, po svemu, bio izraz težnje vladajuće partije da u novonastalim okolnostima sačuva vlast. Srbija i pod ovim ustavom ostaje republika sa institucijom izuzetno moćnog predsednika republike, čime je bio otvoren put uspostavljanju lične vlasti, uprkos negativnom iskustvu personalizacije vlasti izražene u dugotrajnoj neprikosnovenoj vladavini bivšeg predsednika jugoslovenske republike. (v) Usvajanje Ustava Savezne Republike Jugoslavije aprila 1992. koji nastavlja kontinuitet sa dosadašnjom, tzv. drugom Jugoslavijom, predstavlja ozakonjenje ranije izvršene destrukcije Srbije na nacionalnom planu. Ovaj Ustav ponovo daje ustavnopravnu potvrdu postojećoj podeli i razjedinjenosti srpskog naroda do koje je došlo u toku vladavine bivšeg režima, a na osnovu kominternovske politike tog režima o postojanju dva različita naroda - srpskog i crnogorskog. Naime, stvaranjem avnojevske Jugoslavije ova politika je doživela svoje državnopravno otelotvorenje i afirmaciju razjedinjavanjem Srbije i Crne Gore (ujedinjenih još 1918.), tj. formiranjem posebnih država Srbije i Crne Gore, a utvrđivanjem veštačkih granica bivših republika veliki delovi srpskog paroda su ostali van granica Srbije i Crne Gore. Udruživanje "države Srbije i države Crne Gore" putem Ustava od 1992. ima značenje njihovog definitivnog razdvajanja. To tim pre što se ovo "udruživanje" vrši na jednoj federalno-konfederalnoj osnovi, koja je svoj uzor našla u nenaučnoj i pogubpoj konstrukciji tzv. novog vida jugoslovenskog federalizma, inaugurisanoj Ustavom od 1974. godine. Pri tome su državi srpskog naroda, tj. Srbiji i Crnoj Gori nametnuti tuđi naziv, tuđa himna i tuđa zastava, kao što je nametnuto i dalje zadržavanje republikanskog oblika vladavine.