- 13 Sep 2009, 21:59
#1615901
ok. razmišljala sam i mislim da si u pravu. ne čujem Njegov glas, ili zato što On ne govori sa mnom, ili zato što ja ne čujem Njega. ne znam kako da ponovo vidim čudesa u šuštanju lisca, nije da ne tražim. Tražim i ne nađem. Ali dao si mi nekakvu nadu, potražiću Ga pažljivije.
Setila sam se na nešto:
Svukuda ću Ga tražiti, s nadom da ću Ga negde naći.
U pravu si što se tiče slobodne volje. Sve bi izgubilo smisao da nemam slobodna volja. Ako nemam slobodna volja i slavim Boga, slavim Ga samo zato što me je naterao da Ga slavim. Ako sam dobra, nema smisla, jer sam dobra samo zato što nemam slobodna volja da učinim drugačije. Tako da dobro je što imamo slobodnu volju, da nismo marionete.
Samo mi se čini da ako sledimo Božje uputstvo, da budemo ljubazni i čisti i šta već, ustvari postanemo kao magneti, ali privlačimo svašta, i dobro i zlo. Koliko ja vidim, više zlo nego dobrota. Zašto Bog nas uputi da postanemo sjajne svetiljke i blistave zvezde, kada ustvari sa time samo postanemo mete za strele zlobe?
Mislim:
Trudila sam se. Stvarno sam se potrudila. Ali koliko ja vidim, kada neko želi da iskoriste moju dobrotu, onda nema kraja toga, vidi da sam lepo prema njemu/njoj i radi šta god želi. Ne padne mu na pamet da mi nije dobro ono što mi radi, misli da je sve ok kod mene, da volim kad me iskoriste. Ima kraj samo kada stavim kraj na prijateljstvo i kažem "nemam dalje, odlazim zauvek." Niko nikad mi nije rekao "kako to da sam uvek grub/a prema tebi a ti si uvek ljubazna prema meni?" (Ali mnogi su me pitali "Zaboga, Pthalo, što trpiš sve ovo od njega/nje?")
Eto, Bog mi jasno kaže da moram sve da trpim. Istina je da ljudi ima slobodne volje da bude zli ili dobri prema meni, kako hoće, ali ako koristim moju slobodnu volju da uradim ono što Bog traži od mene, samo postanem veća meta, i Bog jeste kriv za ovo, ne za ono što ljudi prave, ali za ono što mi kaže da uradim.
heh, tražila sam neki citat koji znam samo na engleskom (za slučaj da je neko već prevodio na srpski da ne bih trebala da se mučim sa rečnikom --nisam našla baš onaj koji sam tražila ali onaj iznad dovoljno dobro odgovora), i našla ovo "Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!" Galatians 6.9
a i ovo "Postoji znak za sve. Znak ljubavi je istrajnost u Mom zakonu i strpljenje u Mojim kušnjama." Ako tvrdim da Ga volim, onda valjda treba malo više strpljenje od mene :/
Setila sam se na nešto:
Potraga se mora suditi prema mjerilima Majnun-a Ljubavi . Kažu da su jednog dana zatekli Majnun-a kako obliven suzama prosijava prašinu. Kad ga upitaše: "Šta to radiš?", on odgovori: "Tražim Layli". Potom oni zavikaše: "Kuku tebi! Layli je čista duša, a ti je po prašini tražiš!" Majnun odgovori: "Svukuda je tražim; s nadom da ću je negdje naći"
Svukuda ću Ga tražiti, s nadom da ću Ga negde naći.
U pravu si što se tiče slobodne volje. Sve bi izgubilo smisao da nemam slobodna volja. Ako nemam slobodna volja i slavim Boga, slavim Ga samo zato što me je naterao da Ga slavim. Ako sam dobra, nema smisla, jer sam dobra samo zato što nemam slobodna volja da učinim drugačije. Tako da dobro je što imamo slobodnu volju, da nismo marionete.
Samo mi se čini da ako sledimo Božje uputstvo, da budemo ljubazni i čisti i šta već, ustvari postanemo kao magneti, ali privlačimo svašta, i dobro i zlo. Koliko ja vidim, više zlo nego dobrota. Zašto Bog nas uputi da postanemo sjajne svetiljke i blistave zvezde, kada ustvari sa time samo postanemo mete za strele zlobe?
Mislim:
Ako bilo ko nasrne na vas nastojte da se sprijateljite; ako vas neko do srca povrijedi budite mehlem koji liječi njegove rane; ako vas neko ismijava i ruga vam se dočekajte ga sa ljubavlju. Ako vas neko obasipa optužbama, hvalite ga; ako vam ponudi smrtonosni otrov, dajte mu najodabraniji med zauzvrat; i ako bi vam ugrožavao život, darujte mu lijek koji će ga izliječiti zauvijek. Ako boluje budite njegov lijek; ako je sa bodljama budite njegove ruže i mirišljavo cvijeće. Možda ćete na kraju takvim ponašanjem i riječima osvjetliti nečiji tamni svijet; pretvorićete ovaj prašnjavi svijet u nebeski, ovaj đavolji zatvor postaće veličanstveno mjesto Gospodara. Tako će rat i sukob proći i nestati, a ljubav i povjerenje će postaviti šatore na vrhove svijeta.
Trudila sam se. Stvarno sam se potrudila. Ali koliko ja vidim, kada neko želi da iskoriste moju dobrotu, onda nema kraja toga, vidi da sam lepo prema njemu/njoj i radi šta god želi. Ne padne mu na pamet da mi nije dobro ono što mi radi, misli da je sve ok kod mene, da volim kad me iskoriste. Ima kraj samo kada stavim kraj na prijateljstvo i kažem "nemam dalje, odlazim zauvek." Niko nikad mi nije rekao "kako to da sam uvek grub/a prema tebi a ti si uvek ljubazna prema meni?" (Ali mnogi su me pitali "Zaboga, Pthalo, što trpiš sve ovo od njega/nje?")
Eto, Bog mi jasno kaže da moram sve da trpim. Istina je da ljudi ima slobodne volje da bude zli ili dobri prema meni, kako hoće, ali ako koristim moju slobodnu volju da uradim ono što Bog traži od mene, samo postanem veća meta, i Bog jeste kriv za ovo, ne za ono što ljudi prave, ali za ono što mi kaže da uradim.
heh, tražila sam neki citat koji znam samo na engleskom (za slučaj da je neko već prevodio na srpski da ne bih trebala da se mučim sa rečnikom --nisam našla baš onaj koji sam tražila ali onaj iznad dovoljno dobro odgovora), i našla ovo "Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!" Galatians 6.9
a i ovo "Postoji znak za sve. Znak ljubavi je istrajnost u Mom zakonu i strpljenje u Mojim kušnjama." Ako tvrdim da Ga volim, onda valjda treba malo više strpljenje od mene :/