Ja se uglavnom slazem sa Lonijevim postovima na ovoj temi. Mislim da mozda ima nesto u crtama licnosti ili npr temperamentu sto daje ton ukusu ali da se on ipak tokom godina formira i menja. Jedan je razlog sazrevanje. Odlican je Lonijev primer sa serijom "Beverli Hils". Meni je nekad bila omiljena, uzivala sam da je gledam. A kad su je skoro reprizirali bilo mi je skroz porazavajuce, nesto naivno i smesno, ja to uopste nisam mogla da gledam. Nije mi bilo porazavajuce to sto mi sad serija tako izgleda nego sto sam ja izgubila onu mladalacku naivnost zbog koje sam nekad to seriju mogla da gledam a sad vise ne... Ali da se tesim da sada imam vise znanja

Mislim i ja da to utice na ukus, ako ja ne poznajem nesto, ako ne razumem ne moze mi se ni dopadati. A onda kako saznajem iz neke oblasti npr, onda me sve vise stvari i zanima. Istovremeno zbog novih saznanja mogu mi postati manje zanimljive stvari koje su mi nekad izgledale zanimljive.
I mislim da se zbog svega toga moze razgovarati o ukusima. Taj razgovor mi pruza dosta informacija o drugoj osobi, mada to nisu ponekad informacije koje osoba zeli da mi pruzi. Npr osoba pokusava da ostavi utisak da je jako obrazovana, a ja zakljucim da je mozda prirodno inteligentna ali da nikako ne radi dovoljno na sebi, i tome slicno. Razgovor o ukusima meni nije problem ako osoba ima dovoljno sirine i taj razgovor je neopterecujuci. Ali ako osoba misli da je pronasla Istinu i pocne da smara onda najcesce odustanem. Bolje da uzmem neku knjigu i dalje izgradjujem ukus

nego da trosim vreme uzalud
