divno je biti nesebican. al vec sam na nekoliko mesta dokazivala kako je sve u osnovi sebicnost, samo su neke vrste profinjeni oblici.
i Majka Tereza ja ipak postigla svetsku slavu (htela to ona ili ne), mnogi su je tokom zivota gledali kao sveticu, na kraju je i proglasena Sveticom. naravno da je u svom zivotu i te kako uzivala cineci sva ta dobra dela i odricuci se zarad vece srece drugih (time cineci sebe srecnom).
slazem se sa dinom da je vazno ciniti dobra dela bez obzira na vidljivi motiv, jer osnovna svrha dobrog dela i jeste da pored tebe samog (neizbezno) ucini srecnim jos bar nekoga
znaci, motiv ljudske akcije je uvek u osnovi svoja sopstvena sreca.
ako cinimo sebe srecnim na racun tudje srece, onda cinimo (prividno) zlo svojom 1/2sebicnoscu1/2.
ako pored nas niko vise ne oseti radost zbog naseg cina, a mogli smo je podeliti sa drugima, onda smo neuvidjavno 1/2sebicni1/2.
ako srecu nekom donesemo radi srece u sopstevnoj slavi, onda smo egocentricno 1/2sebicni1/2.
ako podelimo svoju srecu sa dragim ljudima, ili preduzmemo neku akciju koja ce usreciti jos nekog nama dragog, onda smo romanticno 1/2sebicni1/2.
ako delimo srecu 1/2nesebicno1/2 svima, nalazeci svoju iskljucivo u osecaju odricanja, onda smo religiozno ili altruisticki 1/2sebicni1/2
ako cinimo srecnim ljude oko sebe jer svoju srecu nalazimo samo u srecnom okruzenju onda smo harmonicno 1/2sebicni1/2
ako pustamo ljude da sami sebe usrece, ako im je to sto zele bas toliko vazno, a svoju srecu ne jurimo po ovom svetu, vec je trazimo unutar sebe, onda smo misticno 1/2sebicni1/2
da li ste sigurni da dajuci prosjaku ono sto prosi cinim dobro delo ?
ljudi su poput malog deteta, najcesce ih usreci ono sto im ne koristi razvoju.
pas mase repom kad ugleda gazdu, iako ovaj drzi lanac...