"Ima li istine u predrasudama da homoseksualci ne podnose fudbal?
Ne podnosim fudbal i ne pratim sport. Bilo mi je smešno kada sam jednom, dok je bilo svetsko prvenstvo u fudbalu, otišao u lezbejsku organizaciju „Labris", gde su
sve lezbejke sedele oko televizora i
najstrašnije navijale. Meni je to bilo fascinantno. Da je normalno stanje stvari, strejt muškarci i lezbejke bi se savršeno družili uz fudbal."
Umesto da se iskoristi ovo mesto i da se kaže da ima i gej osoba u sportu i da se stereotipi ipak ne mogu glatko primenjivati -- ima i gej navijača, jel da?, lezbejke se stavljaju u "predrasudni opis" koji prosto implicira inverziju roda: pederi se bave ženskim stvarima, lezbejke muškim. I nije dovoljno reći neke, već sve, kao i koristiti tabloidnu hipertrofiranu retoriku -- "najstrašnije navijati". Kada se uhvatiš u kolo sa tabloidima, i sam postaneš jedan od njih.
Elem, ostatk intervjua je na momente duhovit, ima dosta toga sa čim se slažem, posrebno dela o rehabilitaciji SPS i kritike SNS i Marije Šerifović. Ima i propusta i što me najviše čudi nekih new age saveta -- ako ne volite sebe niko vas neće voleti i sl. No, to je Peđa koga ja volim, iako se u mnogo čemu ne slažemo -- naša Vesna Vukelić Vendi gej aklivizma kojoj se može puno toga zameriti, ali se ne može neobožavati.
