- 02 Mar 2009, 22:48
#1399721
Istopolna ljubav nije bolest koja je uvezena sa Zapada
26.02.2009.
Šta je to, zaboga, homofobija?
Ovaj termin ne treba razumeti samo kao „strah od homoseksualaca“ niti mu pridavati a priori psihološki značaj - on pripada i političkom diskursu i označava diskriminaciju spram istopolno seksualno orijentisanih osoba.
Ali otkud ta diskriminacija? I otkud uopšte homoseksualci i homoseksualke?
Istopolna ljubav nije, kako danas popularno u nekim krugovima u Srbiji važi, uvoz sa Zapada. To podseća na odnos koji su prema homoseksualnosti u XIX veku imali Englezi i Francuzi, nazivajući homoseksualnost francuskom, odnosno engleskom ljubavlju, dakle onome čemu su skloni njihovi susedi i istorijski rivali, nikako oni sami.
Homoseksualnost je nazivana i „grčkom ljubavlju“, zbog pretpostavljene tolerancije prema muško-muškim odnosima u antičkom svetu i instituciji pederastije, seksualno-edukativnog odnosa mlađeg i starijeg ljubavnika, ali i zbog istorijske reference na ostrvo Lezbos i pesnikinju Sapfo, upravnicu škole isključivo namenjene ženama, čija je intima uključivala i razmenu telesnih nežnosti.
Pederastiju možemo ovde shvatiti i kao produženi i institucionalizovani ritual odrastanja koji su upražnjavala neka plemena, na primer, novozelandske Sambije, gde muškarac postaje punoletan i time punopravni član zajednice tek kada popije semenu tečnost vrača u obredu koji uključuje felacio.
Ovaj nepotpuni istorijski pregled treba da naglasi postojanje fenomena istopolnog seksa u najrazličitijim kulturama i vremenima (od kada je sveta i veka), kao i različite odnose prema njemu: dok ga Platon u proslavljenoj „Gozbi“ uzdiže na nivo božanskog Erosa, dotle ga mnoge tradicije svrstavaju u rang demonskog bluda, kakvo je, recimo, vreme „mračnog“ srednjeg veka i hrišćanske dogme, koja nakon inicijalne nezainteresovanosti, pa čak i afirmativnog odnosa zauzima vrlo negativan stav i homoseksualnost proglašava „grehom koji se među hrišćanima ne sme ni izgovarati“.
Zanimljivo je primetiti da danas SPC, kao jedan od stožera homofobije, potpuno prenebregava tradiciju veoma živu u XIX veku, tzv. ritual bratimljenja, koji se veoma malo razlikuje od venčanja, a koji pobratimima daje pravo da spavaju u zajedničkoj postelji! Džon Bosvel, američki medijavelista i teolog, videće u bratimljenju proto gej brak i „sigurno mesto“ unutar hrišćanske tradicije za istopolnu ljubav, koju su po njemu upražnjavali i biblijski likovi David i Jonatan!
Otkud onda tolika mržnja, teze o „uvozu“, gej lobiju, osuda i diskriminacija? Prvo, reč je o neznanju, jer se većina ljudi još uvek oslanja na opšteprisutne predrasude, a ne na (naučno potvrđene) fakte u vezi sa homoseksualnošću.
Svetska zdravstvene organizacije (SZO) navodi da je istopolna orijentacija normalna varijacija ljudske seksualnosti, čiji je procenat relativno stabilan u svim kulturama i istorijskim periodima, što je stav koji je nedavno usvojilo i Srpsko lekarsko društvo.
Nažalost, i sama nauka, kao psihijatrija XIX veka, dala je povoda homofobiji, videći homoseksualnost kao psihofizički poremećaj (usled loše metodologije istraživanja). Nastanak moderne nacionalne države nosi određenu odgovornost: briga o populaciji i natalitetu postaje prioritet sekularnih vlasti, a istopolna seksualnost se vidi kao potencijalna opasnost uvećanju stanovništva.
Danas se uz veštačku oplodnju (ali i raširena sredstva kontracepcije) i ovi strahovi pokazuju iracionalnim (lezbejke mogu da rađaju i to i čine, zar ne?), a društva sa liberalnim stavom prema homoseksualnosti dobijaju nove „alternativne“ porodice koje decu uzgajaju kao i „normalni“ parovi, bez negativnih posledica, kako pokazuju analize Američke psihološke asocijacije (APA).
Homofobija je, stoga, iracionalan strah, i njemu se treba suprotstaviti znanjem. Ili, kako bi dobri Spinoza rekao: „Ni smeh, ni plač, ni mržnja, već razumevanje!“ Razumevanje je danas, čini se, najpotrebnije u vezi sa homoseksualnošću: kada shvatimo da istopolni Drugi nije pretnja, već jedan od nas, među nama, koji deli većinske nade i strahove, krhki pojedinac koji oseća i voli, tada ćemo se naći na putu ukidanja diskriminacije i predrasuda, ka konačnoj suspenziji homofobije.
http://www.borba.rs/content/view/2949/89/
26.02.2009.
Šta je to, zaboga, homofobija?
Ovaj termin ne treba razumeti samo kao „strah od homoseksualaca“ niti mu pridavati a priori psihološki značaj - on pripada i političkom diskursu i označava diskriminaciju spram istopolno seksualno orijentisanih osoba.
Ali otkud ta diskriminacija? I otkud uopšte homoseksualci i homoseksualke?
Istopolna ljubav nije, kako danas popularno u nekim krugovima u Srbiji važi, uvoz sa Zapada. To podseća na odnos koji su prema homoseksualnosti u XIX veku imali Englezi i Francuzi, nazivajući homoseksualnost francuskom, odnosno engleskom ljubavlju, dakle onome čemu su skloni njihovi susedi i istorijski rivali, nikako oni sami.
Homoseksualnost je nazivana i „grčkom ljubavlju“, zbog pretpostavljene tolerancije prema muško-muškim odnosima u antičkom svetu i instituciji pederastije, seksualno-edukativnog odnosa mlađeg i starijeg ljubavnika, ali i zbog istorijske reference na ostrvo Lezbos i pesnikinju Sapfo, upravnicu škole isključivo namenjene ženama, čija je intima uključivala i razmenu telesnih nežnosti.
Pederastiju možemo ovde shvatiti i kao produženi i institucionalizovani ritual odrastanja koji su upražnjavala neka plemena, na primer, novozelandske Sambije, gde muškarac postaje punoletan i time punopravni član zajednice tek kada popije semenu tečnost vrača u obredu koji uključuje felacio.
Ovaj nepotpuni istorijski pregled treba da naglasi postojanje fenomena istopolnog seksa u najrazličitijim kulturama i vremenima (od kada je sveta i veka), kao i različite odnose prema njemu: dok ga Platon u proslavljenoj „Gozbi“ uzdiže na nivo božanskog Erosa, dotle ga mnoge tradicije svrstavaju u rang demonskog bluda, kakvo je, recimo, vreme „mračnog“ srednjeg veka i hrišćanske dogme, koja nakon inicijalne nezainteresovanosti, pa čak i afirmativnog odnosa zauzima vrlo negativan stav i homoseksualnost proglašava „grehom koji se među hrišćanima ne sme ni izgovarati“.
Zanimljivo je primetiti da danas SPC, kao jedan od stožera homofobije, potpuno prenebregava tradiciju veoma živu u XIX veku, tzv. ritual bratimljenja, koji se veoma malo razlikuje od venčanja, a koji pobratimima daje pravo da spavaju u zajedničkoj postelji! Džon Bosvel, američki medijavelista i teolog, videće u bratimljenju proto gej brak i „sigurno mesto“ unutar hrišćanske tradicije za istopolnu ljubav, koju su po njemu upražnjavali i biblijski likovi David i Jonatan!
Otkud onda tolika mržnja, teze o „uvozu“, gej lobiju, osuda i diskriminacija? Prvo, reč je o neznanju, jer se većina ljudi još uvek oslanja na opšteprisutne predrasude, a ne na (naučno potvrđene) fakte u vezi sa homoseksualnošću.
Svetska zdravstvene organizacije (SZO) navodi da je istopolna orijentacija normalna varijacija ljudske seksualnosti, čiji je procenat relativno stabilan u svim kulturama i istorijskim periodima, što je stav koji je nedavno usvojilo i Srpsko lekarsko društvo.
Nažalost, i sama nauka, kao psihijatrija XIX veka, dala je povoda homofobiji, videći homoseksualnost kao psihofizički poremećaj (usled loše metodologije istraživanja). Nastanak moderne nacionalne države nosi određenu odgovornost: briga o populaciji i natalitetu postaje prioritet sekularnih vlasti, a istopolna seksualnost se vidi kao potencijalna opasnost uvećanju stanovništva.
Danas se uz veštačku oplodnju (ali i raširena sredstva kontracepcije) i ovi strahovi pokazuju iracionalnim (lezbejke mogu da rađaju i to i čine, zar ne?), a društva sa liberalnim stavom prema homoseksualnosti dobijaju nove „alternativne“ porodice koje decu uzgajaju kao i „normalni“ parovi, bez negativnih posledica, kako pokazuju analize Američke psihološke asocijacije (APA).
Homofobija je, stoga, iracionalan strah, i njemu se treba suprotstaviti znanjem. Ili, kako bi dobri Spinoza rekao: „Ni smeh, ni plač, ni mržnja, već razumevanje!“ Razumevanje je danas, čini se, najpotrebnije u vezi sa homoseksualnošću: kada shvatimo da istopolni Drugi nije pretnja, već jedan od nas, među nama, koji deli većinske nade i strahove, krhki pojedinac koji oseća i voli, tada ćemo se naći na putu ukidanja diskriminacije i predrasuda, ka konačnoj suspenziji homofobije.
http://www.borba.rs/content/view/2949/89/