Originally posted by Ivana
Originally posted by *deni*
Originally posted by B.U.
elem, da odgovorim na temu
i muvaju me i muvam
znaci, toga ima
ono sto meni smeta kod muvanja je to...
kada ja muvam nekog, ja sam spreman da pricam i da pitam i da odrzavam konverzaciju ( ako vidim da je druga strana zainteresovana)
ali
kada meni neko pridje...ja moram da radim isto!
Mislim, ako mi je neko vec prisao - jer mu se svidjam zbog ovog ili onog - treba valjda i da se potrudi da nesto prica sa mnom
a ne ja da radim sve
okej, nismo svi podjednako
glagoljivi
ali, ipak...
Savrseno si opisao pojavu koja i mene ume da iznervira.
Daj, bre, laj nesto, smej se, lupetaj, kad si vec tu.
A ne da cutis i gledas kao tele u sarena vrata i da ti moram kljestima izvlaciti reci iz usta.
Bio jedan lik kome je glavna fraza u komunikaciji bila da pita :
" Kako si ? "
i da posle toga samo cuti i gleda.
A kad ga pitas gde je bio i sta je radio posle posla , on kaze : " Kod kozmeticarke " i ponovo zacuti.
Katastrofa.
Ajme, bas to!!!!!!!
To mi OPASNO ide na zivce, pa koji q@#$%^ si mi "prisla" il zverala u mene pola veceri kada ja treba tu da ti pravim chapras divan
(Sa muskarcima nemam taj problem, valjda muskarci koji me startuju spreme neki diskurs, ebem li ga
)
A denijevi postovi me lolnushe naglas
Ja sam ranije imala taj problem, jer ja bas i nemam bas o cemu da pricam sa generalnom populacijom, mislim imam, naravno, al posle nekog vremena prestane da mi bude zanimljivo pa bih da zazdim.
Mislim meni se generalno desava cesto da izadjem negde sa prijateljima i oni svi nesto cavrljaju, a ja u glavi tipa dizajniram stolicu, resavam neki arhitektonski detalj ili mi pada na pamet kako funkcionise primitivna klavijatura kad pravis svoj synth (mislim, umesto potenciometra mogu da se stave odvojena kola sa razlicitim vrednostima otpornika i da se nabudzi da daje konkretan ton koji zelis, medjutim to bi iskljucilo mogucnost sviranja dva tona odjednom i dalje en znam, moram prvo da se obrazujem jos malo...) ili vec nesto sto kad bih pokusala da iskomuniciram s nekim, ili bi me taj neko gledao belo, ili bi pomislio da sam freak ili mu prosto ne bi bilo interesantno, a meni se mozak u tom trenutku zalepi za tako nesto. mislim generalno vecina nekih mojih misli, razmisljanja ili ideja tesko moze da se verbalizuje u tom obliku da bude jasna i koncizna i da se da iskomunicirati s nekim i navikla sam na to. i to ne znaci da mi je sa tim ljudima tu neinteresantno, nego me ovo drugo u tom trenutku toliko zabaguje da ne mogu da mu odolim.
I onda tako uhvatim nekog, ili neko uhvati mene i krene da me davi s necim trivijalnim ili da bode neka preopsta mesta i ja se blago smaram (jer me tipa silno zanima kako da fixiram lupu na smenu 8 da bi mogla da radim macro na fotkama). I onda hocu da pobegnem. (zapravo i bezala sam, pobegla sam jednoj cici na pola sata u sred muvanja i posle bila s njom 2 meseca, jer mi se u nekom trenutku i nije bas picalo)
Medjutim lately sam skontala da mogu da postavljam beskonacni niz pitanja i onda da razradjujem temu i da sherlocim i da izvlacim neke bitne podatke, tako da i nije nesto strasno, mada mi se precesto desavalo da muvam devojku i posle pola sata price mi ponestane municije, a bas ne bih da presmorim sa nekim mojim interesovanjima koja neko ocigledno ne deli.
Mada sam negde u medjuvremenu i shvatila daje sasvim ok odseteti od cice koja je preslatka, ali ne i cavrlj inspirativna, a i nasla primerak s kojim mogu da pricam satima jer je daleko komunikativnija od mene.
A da, druga stvar, ta moja neka nekomunikativnost i te opsedajuce misli se resavaju na veoma lak nacin - posle 4 viskija mi sumanutosti prosto ne padaju na pamet, a mogu ko foka da serem o bilo cemu
