-  24 Nov 2008, 23:16
					 #1310668
						        
										
										
					
					
							Ogledali smo se manje više o krišćanstvu...to su uglavnom negativne impresije,kao i primjeri...jasno,ovo baš i nije neki kršćanski ili općenito religiozni sajt.
Ovdje su mahom ateisti i logično je da ako u nešto ne vjerujemo,da o tome nemamo baš najbolje mišljenje ili pak tražimo ono negativne primjere,mada po zdravom razumu nebi ni trebali diskutirat o nečemu u šta ne vjerujemo da postoju(apsurd,al hajde)
Zanima me koliko poznajemo islam.
Prvi predmet koji sam položila ne teologiji je istorija religija i prvo pitanje mi je bilo islam.
Još u mladosti sam pročitala cijeli kuran,družeći se uglavnom sa muslimanima,htjela sam biti upoznata sa njihovom vjerom.
U tom pubertetskom periodu sam pogledala i fil "Pod zastavom Muhameda" koji me je fascinirao.
Sve što je taj prorok propovjedao je čisto 100% jevanđenje,ali ne u smislu da ga je On "prepisao" nego što je u svom mnogobožačkom svijetu u kom je živo,zaista doživio prosvjetljenje da je Bog jedan.
I tako je bilo sve do 4 halifa(vođa muslimana) posle njega kada su se muslimani podjelili na sunnie(85% od ukupnog broja muslimana i na ši ite(15%).
Sunnije vjeruju da zato što Muhammed nije označio nasljednika, najbolja ili najkvalificiranija osoba treba biti odabrana ili određena za vođu (halifu). Budući da je Kur’an otvoreno izjavio da je Muhammed posljednji poslanik, ovaj halifa je nasljeđivao Muhammeda samo kao politički lider. Sunnije vjeruju da halifa treba služiti kao zaštitnik vjere, ali on ne uživa nikakav naročit religijski status, niti inspiraciju.
Nasuprot ovome, ši’iti vjeruju da nasljeđivanje u muslimanskoj zajednici treba biti nasljedno, preneseno na Muhammedove muške potomke (koji potječu od Muhammedove kćerke Fatime i njezinog supruga Alija), i oni su poznati kao imami koji služe kao vjerske i političke vođe. Ši’iti vjeruju da je imam vjerski inspiriran, bezgrješan te da je interpretator Božije volje kako je sadržana u islamskom zakonu, ali da nije poslanik. Ši’iti smatraju izreke i djela svojih imama autoritativnim religijskim tekstovima, pored Kur’ana i Sunneta. Ši’iti su se nadalje podijelili na tri glavne grupacije kao rezultat neslaganja u pogledu broja imama koji su naslijedili Muhammeda.
Ha ne bih puno duljila,među njima je došlo do još nekih odjela...različitih teoloških stavova kao i političkih.
Zatim na red dolaze vehabije,nešto o njima:
Sve doskora, većina Zapadnjaka nije nikada čula za vehabijski islam, ali sada opetovano slušamo ovaj termin s obzirom na Osamu bin Ladena i Saudijsku Arabiju. Postoje mnoge interpretacije islama, mnoge škole teologije i zakona. Među najkonzervativnijima jeste vehabijski islam, zvanični oblik islama u Saudijskoj Arabiji. Vehabijski pokret je dobio svoje ime po Muhammadu Ibn ‘Abd al-Wahhenja (taqld) prošlih učenjaka. Posmatrao je srednjovjekovno zna-
nje uleme (vjerskih učenjaka) kao pogrešno i, katkada, neopravdi-vom inovacijom (bid’) ili herezom. ‘Abd al-Wahhu interpretaciju islama koja je okrenuta “temeljima” islama, Kur’anu i Sunnetu (primjeru Poslanika Muhammeda).
Muhammad ‘Abd al-Wahh– kategorijama muslimana i nemuslimana, vjernika i nevjernika, područja islama i onog ratovanja. Oni su smatrali sve muslimane koji se nisu složili sa njima nevjernicima koje treba pokoriti (to jest, boriti se protiv njih i ubiti ih) u ime islama. Središnje učenje Muhammed Ibn ‘Abd al-Wahhtawhd), apsolutnom monoteizmu odraženom u vehabijskom samoproglašavanju “unitarijanacima” (muwahhidn) – oni koji zagovaraju jedinstvo Božije. U imitiranju Muhammedovog uništavanja panteona predislamskih plemenskih bogova u mekkanskom svetom hramu (Ka’ba) i njegovom preuređenju za bogoštovlje jednom istinskom Bogu (Allahu), vehabijski puritanizam nije poštedio ni svete grobove Muhammeda i njegovih drugova u Mekki i Medini, niti ši’itsko mjesto hodočašća u Kerbeli (u modernom Iraku), kamo se nalazi Husejnov grob. Razaranje ovog poštovanog mjesta nije nikad zaboravljeno od strane ši’ita i doprinijelo je historijskoj antipatiji između vehabija iz Saudijske Arabije i ši’itskog islama u Saudijskoj Arabiji i Iranu. Stoljećima kasnije, mnogi će potcrtati vehabijski inspiriran ikonoklasicizam kao izvorište talibanskog obijesnog razaranja spomenika Budi u Afganistanu, akcije koju su osudile muslimanske vođe širom svijeta.
Sve u svemu,u islamu postoje vrlo plemenite i tolerantne grupacije i ne treba dozvolit da se cijeli islam promatra kroz prizmu ovih poslednjih.
					
										
					  															  					                Ovdje su mahom ateisti i logično je da ako u nešto ne vjerujemo,da o tome nemamo baš najbolje mišljenje ili pak tražimo ono negativne primjere,mada po zdravom razumu nebi ni trebali diskutirat o nečemu u šta ne vjerujemo da postoju(apsurd,al hajde)
Zanima me koliko poznajemo islam.
Prvi predmet koji sam položila ne teologiji je istorija religija i prvo pitanje mi je bilo islam.
Još u mladosti sam pročitala cijeli kuran,družeći se uglavnom sa muslimanima,htjela sam biti upoznata sa njihovom vjerom.
U tom pubertetskom periodu sam pogledala i fil "Pod zastavom Muhameda" koji me je fascinirao.
Sve što je taj prorok propovjedao je čisto 100% jevanđenje,ali ne u smislu da ga je On "prepisao" nego što je u svom mnogobožačkom svijetu u kom je živo,zaista doživio prosvjetljenje da je Bog jedan.
I tako je bilo sve do 4 halifa(vođa muslimana) posle njega kada su se muslimani podjelili na sunnie(85% od ukupnog broja muslimana i na ši ite(15%).
Sunnije vjeruju da zato što Muhammed nije označio nasljednika, najbolja ili najkvalificiranija osoba treba biti odabrana ili određena za vođu (halifu). Budući da je Kur’an otvoreno izjavio da je Muhammed posljednji poslanik, ovaj halifa je nasljeđivao Muhammeda samo kao politički lider. Sunnije vjeruju da halifa treba služiti kao zaštitnik vjere, ali on ne uživa nikakav naročit religijski status, niti inspiraciju.
Nasuprot ovome, ši’iti vjeruju da nasljeđivanje u muslimanskoj zajednici treba biti nasljedno, preneseno na Muhammedove muške potomke (koji potječu od Muhammedove kćerke Fatime i njezinog supruga Alija), i oni su poznati kao imami koji služe kao vjerske i političke vođe. Ši’iti vjeruju da je imam vjerski inspiriran, bezgrješan te da je interpretator Božije volje kako je sadržana u islamskom zakonu, ali da nije poslanik. Ši’iti smatraju izreke i djela svojih imama autoritativnim religijskim tekstovima, pored Kur’ana i Sunneta. Ši’iti su se nadalje podijelili na tri glavne grupacije kao rezultat neslaganja u pogledu broja imama koji su naslijedili Muhammeda.
Ha ne bih puno duljila,među njima je došlo do još nekih odjela...različitih teoloških stavova kao i političkih.
Zatim na red dolaze vehabije,nešto o njima:
Sve doskora, većina Zapadnjaka nije nikada čula za vehabijski islam, ali sada opetovano slušamo ovaj termin s obzirom na Osamu bin Ladena i Saudijsku Arabiju. Postoje mnoge interpretacije islama, mnoge škole teologije i zakona. Među najkonzervativnijima jeste vehabijski islam, zvanični oblik islama u Saudijskoj Arabiji. Vehabijski pokret je dobio svoje ime po Muhammadu Ibn ‘Abd al-Wahhenja (taqld) prošlih učenjaka. Posmatrao je srednjovjekovno zna-
nje uleme (vjerskih učenjaka) kao pogrešno i, katkada, neopravdi-vom inovacijom (bid’) ili herezom. ‘Abd al-Wahhu interpretaciju islama koja je okrenuta “temeljima” islama, Kur’anu i Sunnetu (primjeru Poslanika Muhammeda).
Muhammad ‘Abd al-Wahh– kategorijama muslimana i nemuslimana, vjernika i nevjernika, područja islama i onog ratovanja. Oni su smatrali sve muslimane koji se nisu složili sa njima nevjernicima koje treba pokoriti (to jest, boriti se protiv njih i ubiti ih) u ime islama. Središnje učenje Muhammed Ibn ‘Abd al-Wahhtawhd), apsolutnom monoteizmu odraženom u vehabijskom samoproglašavanju “unitarijanacima” (muwahhidn) – oni koji zagovaraju jedinstvo Božije. U imitiranju Muhammedovog uništavanja panteona predislamskih plemenskih bogova u mekkanskom svetom hramu (Ka’ba) i njegovom preuređenju za bogoštovlje jednom istinskom Bogu (Allahu), vehabijski puritanizam nije poštedio ni svete grobove Muhammeda i njegovih drugova u Mekki i Medini, niti ši’itsko mjesto hodočašća u Kerbeli (u modernom Iraku), kamo se nalazi Husejnov grob. Razaranje ovog poštovanog mjesta nije nikad zaboravljeno od strane ši’ita i doprinijelo je historijskoj antipatiji između vehabija iz Saudijske Arabije i ši’itskog islama u Saudijskoj Arabiji i Iranu. Stoljećima kasnije, mnogi će potcrtati vehabijski inspiriran ikonoklasicizam kao izvorište talibanskog obijesnog razaranja spomenika Budi u Afganistanu, akcije koju su osudile muslimanske vođe širom svijeta.
Sve u svemu,u islamu postoje vrlo plemenite i tolerantne grupacije i ne treba dozvolit da se cijeli islam promatra kroz prizmu ovih poslednjih.


