Bootstrap Framework 3.3.6

Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...

Književnost, film, TV, pozorišta, galerije...

Moderatori: Over the rainbow, Moderators

By Çâðê_DUP
#1201988
Originally posted by xx LooDa KrAwItZa xx
Citala stranca. Pronasla se u nekim opisima. Jedina ga branila na casu knjizevnosti. Bila ishejtovana od strane odeljenja zbog toga.
Mhm, da..drustvu su potrebni ljudi koji placu na grobu svojih majki..

..
Ljude bih podelila u 3 grupe (kad se radi o ovoj temi ;)

1. brojem najveca je ona ciji zivotni vek prodje, a da apsurd uopste i ne oseti. U drugoj grupi

2. ciji broj nije mali, su oni ljudi kojima nije stran apsurd, ali su oni s njim stvorili simbioticku vezu i svak' zivi, medjusobno se ne ugrozavajuci ozbiljnije

3. brojem najmanja grupa- cine je osobe koje kad jednom obuzme strast o apsurdu postojanja- ne ostavlja ih do njihovog nestanka. Frojd nije mnogo piso o apsurdu, ali je govorio o samoubistvu kao obliku strasti, kao stanju zaljubljenosti. "Ja" je pobedjeno zato sto je dostiglo maksimalni stepen jasnosti! Na ovu Frojdovu misao, nadovezujem misao kojom sam pocela topic, a to je misao LAVA SESTOVA.

...


Ljudska stvarnost je nejedinstveno podrucje. Cas svesnosti je kao predah i koji se isto tako sigurno vraca coveku kao i njegova patnja- da taj cas je cas SVESTI- jasnosti- LUCIDNOSTI. U svetlosti te buduce "svesti" kao povratka egzistenciji, samom razlogu postojanja, taj bol guranja kamena, to misljenje coveka koji i sam postaje kamen u neodredjenom i sumornom predvecerju obala zaliva, bljestavog mora i zemljinih osmeha, postaje jos vise simbol onog apsurda koji covek nece i ne moze da napusti. "Sreca i apsurd su dva deteta jedne te iste zemlje. Oni su nerazdvojivi", rekao je Kami u Mitu o Sizifu". Trebalo bi naglasiti da izlozeni pristup u odredjivanju odnosa apsurda i srece ne treba da znaci da Kami svoj pristup smatra podjednako dobrim za sva podrucja. Tamo gde su uslovi takvi da se pojam srece ne moze apsolutizovati uz pojam apsurda, cela struktura Kamijeve teorije je ocigledno nerelevantna.

..

Jednostavnije receno, sreca se veci deo vremena samo prividno oseca. Mi smo okruzeni NEOSTVARIVIM. Radi se o postojecim predmetima koje mozemo opisati i misliti, mi se okrecemo prema njima i ne nalazimo nista.
"Biti privid, u sustini, sastoji se u nekoj vrsti lose svesti kojom mi sebi dajemo kao ostvareno ono sto je, u principu, neostvarivo"- rekao je Kami. Ali, shvatimo ovo kao melodiju koja nepogresivo ide ka svom kraju.
..
Nakon svojih razmisljanja o ovoj temi, verujem da smem da kazem kako ce se TEORIJA APSURDA jedina mocu odrzati u granicama svakog razuma.
By Çâðê_DUP
#1201992
Originally posted by svejedno


Stoici imaju svoje ucenje, ovi drugi svoje , a Didaktilosovo Ucenje glasi:

"Cudan je ovo neki svet.. Stoga, 'ajmo na pice, i ako ti castis, ja cu duplo. "
Cinik :)
By Ulix
#1202073
Originally posted by allexa37
Originally posted by Hton
Originally posted by allexa37
Sve to treba spaliti na lomači i ne trovati ljude tako besmislenom i destruktivnom filozofijom koja na kraju krajeva i nema nikakvog smisla osim čiste pogobljenosti u vremenu i prostoru. :sudija:
Behold, neoinkvizicija je blizu :lol:

nekada je i recenica: 'zemlja je okrugla' bila trovanje naroda:)

Dušo lijepa,ako si već izdvojio iz mog posta jedan dio,zašto si onda prokomentirao samo dvije riječi....šta je sa ostalim?

Raci mi da vidiš pozitivu u svoj toj filozofijii i ako je vidiš,pomozi i meni neukoj da je doživim.

Objasni mi čemu vodi njihova filozofija...šta nam dobro daje ?
"Pozitivu"? Fuj.

Egzistencijalizam, pa i filozofija apsurda su sve samo nisu destruktivne filozofije. Uzmi nesto pa procitaj o tome, mozda i sam(a) shvatis.

Kao sto sam gore vec napisao, prihvatanje apsurda oslobadja. Sta ces vece dobro od slobode?

Sa druge strane, koji momenat u Starom zavetu vrvi od "pozitive"? :katemoss:
By Çâðê_DUP
#1202090
Originally posted by Sunce
Meni se dopadaju i "Stranac" (Kami) i "Tunel" (Sabato)! Obe romana su mi jako zanimljiva (imaju i slicnosti) i oba bih ponovo da citam.
Uh Pablo Kastel nije bas tako 'stalozen' kao Merso :giggle:
By Çâðê_DUP
#1202092
Originally posted by Ulix
Originally posted by allexa37
Originally posted by Hton
Originally posted by allexa37
Sve to treba spaliti na lomači i ne trovati ljude tako besmislenom i destruktivnom filozofijom koja na kraju krajeva i nema nikakvog smisla osim čiste pogobljenosti u vremenu i prostoru. :sudija:
Behold, neoinkvizicija je blizu :lol:

nekada je i recenica: 'zemlja je okrugla' bila trovanje naroda:)

Dušo lijepa,ako si već izdvojio iz mog posta jedan dio,zašto si onda prokomentirao samo dvije riječi....šta je sa ostalim?

Raci mi da vidiš pozitivu u svoj toj filozofijii i ako je vidiš,pomozi i meni neukoj da je doživim.

Objasni mi čemu vodi njihova filozofija...šta nam dobro daje ?
"Pozitivu"? Fuj.

Egzistencijalizam, pa i filozofija apsurda su sve samo nisu destruktivne filozofije. Uzmi nesto pa procitaj o tome, mozda i sam(a) shvatis.

Kao sto sam gore vec napisao, prihvatanje apsurda oslobadja. Sta ces vece dobro od slobode?

Sa druge strane, koji momenat u Starom zavetu vrvi od "pozitive"? :katemoss:
mozda onaj "i vide bog da je dobro" :sweet:
Korisnikov avatar
By Modesty
#1202100
Kako hoćete,definitivno se ne slažem sa ispraznim filozofiranjem..ja više volim da prakticiram život u njegovim najljepšim oblicima,sve ostalo za mene su pusta naklapanja i ko zna koliko su ti ljudi bili mentalno zdravi a o njohovoj sreći da i ne govorim...ja bih radije razmatrala i studirala nekog ko je sretan,uspješa,zadovoljan i ispunjen.
A ko priča o samoubistvu,analizira i filozofira o sličnom , na to troši svoje vrijeme a životni vijek i nije baš dug,taj definitivno gubi vrijeme i dopušta da sve sitne radosti života prolaze kraj njega.
Korisnikov avatar
By Modesty
#1202109
Originally posted by Ulix
Originally posted by allexa37
Originally posted by Hton
Originally posted by allexa37
Sve to treba spaliti na lomači i ne trovati ljude tako besmislenom i destruktivnom filozofijom koja na kraju krajeva i nema nikakvog smisla osim čiste pogobljenosti u vremenu i prostoru. :sudija:
Behold, neoinkvizicija je blizu :lol:

nekada je i recenica: 'zemlja je okrugla' bila trovanje naroda:)

Dušo lijepa,ako si već izdvojio iz mog posta jedan dio,zašto si onda prokomentirao samo dvije riječi....šta je sa ostalim?

Raci mi da vidiš pozitivu u svoj toj filozofijii i ako je vidiš,pomozi i meni neukoj da je doživim.

Objasni mi čemu vodi njihova filozofija...šta nam dobro daje ?

Text
"Pozitivu"? Fuj.

Egzistencijalizam, pa i filozofija apsurda su sve samo nisu destruktivne filozofije. Uzmi nesto pa procitaj o tome, mozda i sam(a) shvatis.

Kao sto sam gore vec napisao, prihvatanje apsurda oslobadja. Sta ces vece dobro od slobode?

Sa druge strane, koji momenat u Starom zavetu vrvi od "pozitive"? :katemoss:
Dušo draga,da ti imaš blage veze o Starom zavjetu uočio bi besmisao svog komentara ali pošto nemaš,oprošteno ti je.
By Ulix
#1202112
Originally posted by Angelina777

:jutro: Ulixe, kako si? Kako zena i deca? :srbin:
Hvala Andjelka, zena je dobro, a decu hvala svevisnjem nemam. :merlinka:

On govori o polovima samoubistvam tj da apsurd, ako se ne zavrsi samoubistvom, najcesce prelazi u revolt (dakle, reklo bi se da su apsurd i revolt dva pola Kamijeve filosofije) Prema Kamiju, filosofsko samoubistvo zamagljuje jedan od polova apsurda.
U mojim ocima, samoubistvo nije suprotno od revolta, vec je vid revolta.

Tokom godina, moj stav prema samoubistvu se potpuno promenio, od odlucnog uverenja da je to cin kukavice i slabica, sada verujem da je samoubistvo mozda cin izuzetne hrabrosti. Samobustvo kao revolt je za mene veoma realna stvar - imamo bombase samoubice; sta je to ako nije vid revolta? Samoubistvo je za njih pronalazenje smisla, tj. svojevrsno egzistencijalisticko realizovanje.
Samoubistvo je kompromisno resenje u neskladu koji je covek stvorio sa spoljasnjim svetom..
Ali nije kompromisno, bas naprotiv. Zato je za mene samoubistvo ekstremni revolt. Ako napravis kompromis, onda zivis... zivotaris, bolje receno. Samoubistvo je potpuno beskompromisno.

Posto je sve ovo praceno energetskim pretakanjima, nisu dakako postedjene psihicke f-cije. Posebno je nacet nagonski deo covekove licnosti, i energija proistekla iz apsurda ima dejstvo da aktivira smrtni nagon. Na relaciji Id-Ego-Superego-a, desavaju se neravnoteze. Prirodni mehanizmi nastoje da poremecenu ravnotezu vrate u prvobitno stanje. Staze koje vode preko nagona za samoodrzanjem, porusene su- ostao je samo onaj put koji vodi u samounistenje. Sta je u stvari uzrok samoubistvu? To je, zapravo, krajnji efekt dejstva onog negativnog nagona koji je dostigao maksimalnu snagu.
E trik sa "racionalnim" samoubistvima je da ne postoje poremecaji psihickih funkcija. U pitanju je odluka koja je nacinjena u stanju psihicke homeostaze. Postave ti dijagnozu karcinoma pluca, recimo, i kazu da imas najvise cetiri meseca, od kojih ces dva provesti u potpunoj agoniji. Dalje sledi jedna velika zbrka u glavi, otprilike kao sto si opisala, taj inicijalni susret sa idejom da umiremo, ali kada dodje onaj konacni stadijum, tj. prihvatanje sopstvene smrti, psihicke funkcije se postepeno normalizuju. I tada covek moze da napravi sasvim racionalnu i "zdravu" odluku da oduzme sebi zivot. On to cini jer ne zeli da umre u bolovima, jer ne zeli da napravi kompromis sa onim sto je naislo u zivotu. To je, dakle, revolt protiv bolesti koja je, po sebi, besmislena, apsurdna.
Covek voli samog sebe i to je prirodna datost, isticao je Frojd. Samoljubivost ego-a je beskrajna i odatle bi bilo neshvatljivo, kako bi se iz te ogromne narcisoidnosti javila zelja za samounistenjem..Ogromna kolicina narcisoidnog libida osolobadja se u strahu sto izbija kad je zivot izlozen opasnosti, da ne mozemo shvatiti kakko taj ego moze pristati na svoje unistenje. Ego moze ubiti sebe jedino moze sebe da tretira kao objekt. Izvesno vreme nije se ni govorilo o samoubistvu, vec o ubistvu sebe-kako bi se istakla zlocinacka strana ovog problema. Kami misli drugacije, jer kakav je to zivot u kome se ima mira samo ako se odbaci znanje i zivljenje? (recimo kao neka bogougodna hriscanka koja sve prepusti Bogu..)
Sve u svemu, ima daleko zanimljivijih teorija od Frojdovih, a sve one zajedno nisu od velike pomoci i ne znace mnogo, jer je u praksi malo koje samoubistvo na taj nacin objasnjivo. Vecina samoubistava su ipak pozivi u pomoc, a ne odraz zelje za smrcu. Samoubistva su u praksi, dakle, vise nacin komunikacije (kao sto je to uostaom i anoreksija, prema nekim teorijama), pre pokusaj razresenja tog apsurda, dakle, revolt pre nego sto su zelja da se umre praveci nekakav "kompromis", kako bi to Kami objasnio.

Meni je licno daleko zanimljivije da samoubistvo citam u nekom sirem kontekstu od psiholoskog/psihoanalitickog. Tj. da etiologiju samoubistva sagledavam u drustvenom kontekstu, slicno kao sto je to cinio Dirkem.

I ovo poslednje sto si napisala - hrsicanka koja sve prepusti bogu. I to je sasvim legitiman nacin manipulisanja tim osecanjem apsurda. Jer, ne moze svako da se pomiri da zivot naprosto nema smisla. To je suvise teska stvar za vecinu ljudi, jer suvise odgovornosti spusta na pojedinca, suvise od njega trazi - da sam nadje smisao! Trazenje toga je intelektualna aktivnost koja je unapred osudjena na propast, nije potrebna ne znam kakva logika da bi to bilo jasno. Covek stoga ima potrebu da veruje, da slepo veruje, jer vera pruza utehu. Vera daje odgovore na ono sto inace najcesce ostaje bez odgovora. Verovanje je odraz zelje za zivotom. Dakle, na Kamijevo pitanje kakav je to zivot, odgovor je - ispunjen. (Meni takvo rezonovanje nije blisko, jer ne verujem u Boga; zapravo, celokupan moj kapacitet da verujem u bilo sta je veoma mali, ali mogu da razumem ljude koji veruju - stavise, cesto im i zavidim. Lepo je imati utehu.)
Merso, ti si? Dodji kod mame...
Mama je umrla. :sigh:
Korisnikov avatar
By Modesty
#1202114
Originally posted by Angelina777
Originally posted by allexa37
Kako hoćete,definitivno se ne slažem sa ispraznim filozofiranjem..ja više volim da prakticiram život u njegovim najljepšim oblicima,sve ostalo za mene su pusta naklapanja i ko zna koliko su ti ljudi bili mentalno zdravi a o njohovoj sreći da i ne govorim...ja bih radije razmatrala i studirala nekog ko je sretan,uspješa,zadovoljan i ispunjen.
A ko priča o samoubistvu,analizira i filozofira o sličnom , na to troši svoje vrijeme a životni vijek i nije baš dug,taj definitivno gubi vrijeme i dopušta da sve sitne radosti života prolaze kraj njega.
:doh:


ovaj post je po sistemu: zivi kao i ja pa ces biti srecan..
Živi ti draga kako hoćeš ali budi sretna....sada nisi i iako iznimno cijenim tvoju naobrazbu,mogu slobodno konstatirati da nemaš ništa od nje.....rečiće:pametna je,načitana ali niko ti neće platiti račune za to........veliki broj tih mislioca je isto živio i u malim asredinama i u neimaštini ali su imali neki svoj pravac,svoju sopstvenu filozofiju....imaj i ti svoju,svoj put,plan...idi malim koracima ka svojim snovima umjesto da tračiš vrijeme na filozofiranje.
Pišem ti u najboljim namjerama....muka mi je od pustog naklapanja i onda svi nezadovoljni životom,društvom a znamo samo filozofirat.....nemam ni ja posao i nije mi država i sistem kriv zbog toga kao ni tebi.
Ko je htio završio je škole,učio i crnčio u isto vrijeme ali ne i mi razmažena gamad(ja na prvom mjestu) ali hvala Bogu progledah i uklonih od sebe ogorčenje i bjes prema drugima zbog svojih neuspjeha i prihvatih posledice svojih izbora.
By Ulix
#1202115
Originally posted by allexa37

Dušo draga,da ti imaš blage veze o Starom zavjetu uočio bi besmisao svog komentara ali pošto nemaš,oprošteno ti je.
E vidis, razlika izmedju tebe i mene je ta sto ja poznajem Stari Zavet, dok ti ne poznajes ni malo filozofiju egzistencijalizma.
Zaista te pitam - koji momenat u prikazu onog surovog boga koji kaznjava ljude smrcu, poziva na genocid i stize da osudi homoseksualnost tebe ispunjava osecanjem srece i blagostanja?

I ja nisam "dusa draga".
By Çâðê_DUP
#1202144
Originally posted by Ulix
U mojim ocima, samoubistvo nije suprotno od revolta, vec je vid revolta.
Tokom godina, moj stav prema samoubistvu se potpuno promenio, od odlucnog uverenja da je to cin kukavice i slabica, sada verujem da je samoubistvo mozda cin izuzetne hrabrosti. Samobustvo kao revolt je za mene veoma realna stvar - imamo bombase samoubice; sta je to ako nije vid revolta? Samoubistvo je za njih pronalazenje smisla, tj. svojevrsno egzistencijalisticko realizovanje.
To je, dakle, covek koji kaze NE, Kamijev "Pobunjeni covek". Ali, kod Kamija, ako odbija, on ne odustaje. Koji je sadrzaj toga "Ne"? Ono znaci, na primer: to je predugo trajalo- dovde da- dalje ne- idete predaleko- i jos - ima granica koju ne smete preci. Jednom recju, to "ne" potvrdjuje postojanje neke granice..Pobuna je nezamisliva bez osecaja da smo sami na neki nacin i negde u pravu.Covek koji kaze NE dokazuje da u njemu ima nesto sto "zavredjuje da se..", sto trazi da mu se posveti paznja. Mozda u praksi najcesce ovo..

Vecina samoubistava su ipak pozivi u pomoc, a ne odraz zelje za smrcu. Samoubistva su u praksi, dakle, vise nacin komunikacije
Medjutim, kod junaka apsurda, postoji ogromna zelja da se sazna srz zbivanja. On je u toku svog filogenetskog, a narocito ontogentskog razvoja oblikovao sliku o spoljnom svetu i o svom zivljenju u njemu. On stalno uporedjuje "svoju" sliku koja je vec ugradjena u njegovu licnost sa svetom cije sadrzaje sublimise posmatranjem i svojim filosofskim uoblicavanjem i taj proces saznavanja spoljnog sveta i donosenje cvrste spoznaje o besmislu zivljenja u istom odvija se posredstvom cvrstih logickih postupaka. Junak apsurda je zaljubljen u svoju ideju i izvrsava samoubistvo. (primer Kirilov, "Zli dusi", Dostojevskog)

..

Kako kaze u mitu o Sizifu, osecati svoj revolt i svoju slobodu, to znaci - ZIVETI.
By Çâðê_DUP
#1202151
Originally posted by allexa37
Živi ti draga kako hoćeš ali budi sretna....sada nisi i iako iznimno cijenim tvoju naobrazbu,mogu slobodno konstatirati da nemaš ništa od nje.....rečiće:pametna je,načitana ali niko ti neće platiti račune za to........veliki broj tih mislioca je isto živio i u malim asredinama i u neimaštini ali su imali neki svoj pravac,svoju sopstvenu filozofiju....imaj i ti svoju,svoj put,plan...idi malim koracima ka svojim snovima umjesto da tračiš vrijeme na filozofiranje.
Pišem ti u najboljim namjerama....muka mi je od pustog naklapanja i onda svi nezadovoljni životom,društvom a znamo samo filozofirat.....nemam ni ja posao i nije mi država i sistem kriv zbog toga kao ni tebi.
Ko je htio završio je škole,učio i crnčio u isto vrijeme ali ne i mi razmažena gamad(ja na prvom mjestu) ali hvala Bogu progledah i uklonih od sebe ogorčenje i bjes prema drugima zbog svojih neuspjeha i prihvatih posledice svojih izbora.
O cemu mi sad pricamo? Ako ne kapiras o cemu ovde pricamo, skloni se sa teme, i ne pravi mi OFF. I bolje nemoj sa mnom da se kacis oko Starog zaveta, jer tu sam prilicno "naobrazena". Tvoja naobrazba, naprotiv, nalaze da sledis milosrdna uputstva iz brosurica sa kioska u kojima si evidentno prostudirala elementarne bogoslovske elemente. I ne brini za moje racune, placeni su. A to nema veze ni sa ovom temom, ni sa Bogom, a tek sa tobom.

Ja se zaista ne bih usudila da jednu naucnu disciplinu pre svega, a i nesto cemu su i najdublji naucni geniji prilazili sa strahopostovanjem, ogradjivanjem i pretpostavkama u razresenju najdublje istine o tajnovitosti smisla, egzistencije i porekla svega sto je ikada postojalo i sto ce postojati, nazivala tracenjem vremena. Jedino sa cim mogu da se slozim iz Biblije jeste "blago siromasnima duhom", jer pretpostavljam da the condition of being mediocre vodi direktno u bozja nebesa, gde se odvija 90 procenata sveukupnih kosmickih katarzicnih momenata, bar sudeci po tvojim postovima..
Korisnikov avatar
By Modesty
#1202162
Originally posted by Ulix
Originally posted by allexa37

Dušo draga,da ti imaš blage veze o Starom zavjetu uočio bi besmisao svog komentara ali pošto nemaš,oprošteno ti je.
E vidis, razlika izmedju tebe i mene je ta sto ja poznajem Stari Zavet, dok ti ne poznajes ni malo filozofiju egzistencijalizma.
Zaista te pitam - koji momenat u prikazu onog surovog boga koji kaznjava ljude smrcu, poziva na genocid i stize da osudi homoseksualnost tebe ispunjava osecanjem srece i blagostanja?

I ja nisam "dusa draga".
Pih :maji:
E vidiš da znaš klao što misliš da znaš,onda bi znao da do Novog Zavjeta Bog i nije spoznat u svom pravom svjetlu nego je ssamo najavljivan njegov dolazak a drugo,S.Z je sačinje velikim djeliom od mitova i legendi...toliko o tvom znanju a navedene informacije možeš provjerit od prof.dr teoloških nauka Dimitrija Kalezića,zatim bigovića i svih ostalih učenih teologa.

A ti Anđo,samo piši iz svojih velikih i cjenjeni knjiga a meni će i dalje mjerilo najvažnije biti moja osobna sreća...i sretna sam i zadovoljna sam.

Sretno vam bilo i nemate potrebe da mi odgovarate pošto neću više ulazit na ovu visokointelektualnu temu.

I još nešto moram dodat:nemoj se pitat više Angelina zašto te ne vole,ne vole te zato što ne propuštaš priliku da uvrijediš ako neko ne misli kao ti ali to su ti već milion puta rekli.
By Çâðê_DUP
#1202176
Ulixe, gde smo stali?
By Çâðê_DUP
#1202178
Evo nekih citata iz "Mita o Sizifu" koje sam pronasla na netu.

Alber Kami
MIT O SIZIFU


str. 9. "O duso moja, besmrtnom zivotu ti ne tezi, vec polje moguceg ti iscrpi." (Pindar)

str. 16. Crv je u covekovom srcu. Tamo ga treba traziti.

str. 17. Ubiti se u izvesnom smislu, kao u melodrami, znaci priznati. Priznati da nas je zivot prevazisao ili da ga ne shvatamo.

str. 17. Svet koji mozemo objasniti, makar i losim razlozima, blizak nam je. Medjutim, naprotiv, u jednom svetu lisenom iluzija i jasnoce covek se oseca strancem.

str. 24. U osnovi svake lepote lezi nesto necovecno.

str. 29. Hteti - to znaci izazvati paradokse.

str. 41. Opojnost iracionalnog i sklonost ka ekstazi odvracaju od apsurda pronicljiv duh.

str. 43. "U svome porazu, pise Kjerkegor, vernik nalazi svoj trijumf."

str. 54. Ono sto znam, ono sto je sigurno, ono sto ne mogu da negiram, ono sto ne mogu da odbacim - eto sta je vazno.

str. 60. Apsurd mi objasnjava ovo pitanje: ne postoji sutra.

str. 63. Osecati svoj zivot, svoj revolt, svoju slobodu, i to sto je vise moguce - to znaci ziveti, i to sto je vise moguce. Tamo gde lucidnost vlada, lestvica vrednosti postaje nekorisna.

str. 72. Izabiram tek ljude koji teze samo za tim da se iscrpu.

str. 73. Sto vise volimo, apsurd postaje sve jaci.

str. 75. Ne verovati u duboki smisao stvari, svojstvo je apsurdnog coveka.

str. 75. Vecna ljubav postoji samo onda kad je osujecena.

str. 76. Nema strasti bez borbe. Takva ljubav zavrsava u svojoj krajnjoj protivrecnosti - smrti. Treba biti Werther ili nista. (...) Don Huan je izabrao da bude nista.

str. 77. Voleti i imati, osvojiti i iscrpsti, to je njegov nacin spoznavanja.

str. 83. "I neka budu blagosloveni oni, kaze Hamlet, ciji su krv i razum tako pomesani da nisu flauta na kojoj prst sudbine svira na rupici koja joj se svidja."

str. 86. Ovaj svet ima visi smisao, koji prevazilazi njegove nemire ili nista nije istinito sem ovih nemira.

str. 87. Ja necu nikada popraviti ljude. Ali je potrebno telom ciniti "kao da".

str. 88. Da, covek je svoj vlastiti cilj. I on je svoj jedini cilj.

str. 96. Stvarati, znaci dva puta ziveti.

str. 100. Misliti, to znaci, pre svega, hteti stvoriti svet (ili ograniciti svoj, sto je u stvari isto).

str. 110. Egzistencija je lazna i vecna.

str. 121. Sreca i apsurd su dva deteta jedne te iste zemlje.

str. 122. Sama borba da se stigne do vrha dovoljna je da ispuni ljudsko srce. Sizifa treba da sebi predstavljamo kao srecnog.

str. 136. Covek se tad bavi nadom. No, to nije njegov posao. Njegov posao je da se odrekne izgovora.
By Ulix
#1202199
Originally posted by Angelina777
To je, dakle, covek koji kaze NE, Kamijev "Pobunjeni covek". Ali, kod Kamija, ako odbija, on ne odustaje. Koji je sadrzaj toga "Ne"? Ono znaci, na primer: to je predugo trajalo- dovde da- dalje ne- idete predaleko- i jos - ima granica koju ne smete preci. Jednom recju, to "ne" potvrdjuje postojanje neke granice..Pobuna je nezamisliva bez osecaja da smo sami na neki nacin i negde u pravu.Covek koji kaze NE dokazuje da u njemu ima nesto sto "zavredjuje da se..", sto trazi da mu se posveti paznja. Mozda u praksi najcesce ovo..
Samoubistvo jeste odustajanje, ako ga posmatras na nivou pojedinca, iz prostog razloga sto nema dalje posle smrti (bar ne kod mene, a ni kod Kamija, a ni kod Sartra). Ali ako apsurd posmatras nesto sto je koliko stvar osecanja pojedinca, toliko i stvar drustvene stvarnosti (ili bar drustvenog stanja), onda je samoubistvo i poziv na revolt - poruka - probudite se! Na invidivualnom nivou to je moguce opravdati onako kako sam vec objasnio - to je svojevrsna "svrha", to samoubistvo. Nije sasvim besmislena smrt koja drugima ukazuje na nesto? (Jesi li gledala film The Life of David Gale?)
Medjutim, kod junaka apsurda, postoji ogromna zelja da se sazna srz zbivanja. On je u toku svog filogenetskog, a narocito ontogentskog razvoja oblikovao sliku o spoljnom svetu i o svom zivljenju u njemu. On stalno uporedjuje "svoju" sliku koja je vec ugradjena u njegovu licnost sa svetom cije sadrzaje sublimise posmatranjem i svojim filosofskim uoblicavanjem i taj proces saznavanja spoljnog sveta i donosenje cvrste spoznaje o besmislu zivljenja u istom odvija se posredstvom cvrstih logickih postupaka. Junak apsurda je zaljubljen u svoju ideju i izvrsava samoubistvo. (primer Kirilov, "Zli dusi", Dostojevskog)
Ali tu srz oni ne saznaju introspekcijom, jer vec imaju svest o tome da ona nista mnogo nece doneti. Pogledaj Mersoa - on ne preispituje svoja osecanja, jer su ona vec po sebi veoma prosta i povezana gotovo iskljucivo sa direktnim stimulusima, da tako kazem. Sa onim sto ga se tice direktno, fizicki. To se lepo vidi u njegovom odnosu sa onom devojkom - on nju ne voli na neki preterano uzvisen nacin, nema tu zanosa, nema poetike, nema one ljubavi kakvu vidimo kod Nerude; on nju ne voli onako kako Tatjana voli Onjegina, recimo. On nju voli znatno jednostavnije, njegova su osecanja lisena te metafizicke, pateticne komponente - on voli njeno telo, jer je seks sa njom dobar.

Da Mersoova majka nije zivela u starackom domu (ili gde je vec zivela), i da mu je kuvala i peglala i grlila ga, njegova bi reakcija bila jaca. Ovako, postoji distanca koja mu ne dozvoljava da tuguje. Ako nije sa njim, nije njegova.

Negde sam gore napisao da je Merso jednostavan do tacke monstruoznosti, i to je upravo zbog te njegove jasne i efektne logike. Jer ludi su iracionalni, i cista logika nije ljudska.
Kako kaze u mitu o Sizifu, osecati svoj revolt i svoju slobodu, to znaci - ZIVETI.
To je jako lepo receno. :peace:
By Çâðê_DUP
#1202266
Originally posted by Ulix
(Jesi li gledala film The Life of David Gale?)
Davno, secam se kao kroz maglu..Pogledacu ponovo :)
Da Mersoova majka nije zivela u starackom domu (ili gde je vec zivela), i da mu je kuvala i peglala i grlila ga, njegova bi reakcija bila jaca. Ovako, postoji distanca koja mu ne dozvoljava da tuguje. Ako nije sa njim, nije njegova.

Za Mersoa postoje samo stvari, dogadjaji bez znacenja i bez medjusobne uzrocne veze. On se prepusta ravnodusno mehanickom toku zivota u kome se dani monotono redjaju jedan za drugim, jer ih ne povezuje nikakva nada i nikakva moguca buducnost. Jednostavna istina Mersoovih postupaka- smrt majke, preko veze sa Marijom, do ubistva Arapina- istina koja se saznaje na osnovu njegove price, na sudu dobija sasvim drugo znacenje. U stvari, ono sto odvodi Mersoa na giljotinu je njegova potpuna iskrenost, mozda je to monstruoznost, mozda njegovo neprihvatanje osnovnih zivotnih pravila o kojima govori tuzilac: lznih opravdanja, hipokritskih pokajanja, odbijanja da ucestvuje u tragikomediji sudjenja.
Ali tu srz oni ne saznaju introspekcijom, jer vec imaju svest o tome da ona nista mnogo nece doneti. Pogledaj Mersoa - on ne preispituje svoja osecanja, jer su ona vec po sebi veoma prosta i povezana gotovo iskljucivo sa direktnim stimulusima, da tako kazem. Sa onim sto ga se tice direktno, fizicki. To se lepo vidi u njegovom odnosu sa onom devojkom - on nju ne voli na neki preterano uzvisen nacin, nema tu zanosa, nema poetike, nema one ljubavi kakvu vidimo kod Nerude; on nju ne voli onako kako Tatjana voli Onjegina, recimo. On nju voli znatno jednostavnije, njegova su osecanja lisena te metafizicke, pateticne komponente - on voli njeno telo, jer je seks sa njom dobar.
Dalje, on kaze na kraju romana, u sceni sa svestenikom:

"Ja sam izgledao praznih ruku, ali bio sam siguran u sebe, siguran u sve, siguran u svoj zivot i smrt koja ce doci (...) Bio sam u pravu, jos jednom sam bio u pravu, i opet sam bio u pravu. Ziveo sam tako, a mogao sm ziveti i drukcije, cinio sam ovo, nisam cinio ono. Nisam radio ovakvu stvar kad sam radio onakvu. Nista, nista nije bilo vazno i dobro sam znao zasto".

Ocigledno je da je Merso itekako preispitivao svoja "osecanja", jer je u razgovoru sa svestenikom, eksplodirao i u solilokviju o svome zivotu, a pred neumitnom smrti, pokazao se kao apsurdni junak koji je upravo ziveo na nacin koji si ti opisao, jer ga je na to poticala ideja. Dakle, iza svega je stajala ideja, nastala iz duboke spoznaje. Ponosan je, potajno, na svoju ideju, koja je u sustini njegovo delo. On ne moze da usvoji predstavu o svetu kakvu su oblikovali drugi ljudi (secam se jednog dela u romanu kada pita da li ce ga osuditi sto je ubio Arapina ili zato sto nije plakao na grobu svoje majke), jer u njoj nalazi mnoge protivrecnosti koje tu predstavu relativizuju u meri u kojoj ne moze da zadovolji zdrav razum (cini mi se da i pominje kako nije mogao da upise kakve studije ili nesto slicno, nakon cega je shvatio da je sve besmisleno, sad ne mogu da se setim sta ga je tacno razocaralo i sta je bio okidac da prigrli ideju da "nista nije vazno").

..
Pojedini trenuci ga priblizavaju stanju karakteristicnom za ostale ljude, a to su upravo trenuci kada se u njemu jace ispoljavaju dileme u kojima se pretezna vrednost daje zivotu i u kojima se smisao jace ocrtava od besmisla. Zivi su tada u njemu, do izvesne mere, strah, strepnja, drhtanje, ocajanje- da bi se odmah posle toga pojavilo stanje apsurdne opustenosti. Samoca je njegova potreba. Ravnodusan je prema svemu sto se ne tice njegovog modela apsurdnosti. Zivot i patnja su isto. Kakva je svrha i smisao zivota, pitanje je koje ga muci. Ne moze da primi toplu ljudsku rec, niti utehu. Glavni cilj je: dokazati vlastitu slobodnu volju sto ce da dela u vremenu koje nicim ne sme da bude odredjeno.
..
apropos religije, Merso nije religiozan covek. Religioznost je i nikla kao dokaz ljudske nemoci u nastojanju da se dodje do vaznih istina. On istinu saznaje racionalnom metodom..

..
Mozda je Merso trebalo da nadje izlaz iz tog mracnog lavirinta istrazivanja apsurda tako sto ce jednog trenutka uvideti apsurd u tome sto u svemu otkriva apsurd?
..
Negde sam gore napisao da je Merso jednostavan do tacke monstruoznosti, i to je upravo zbog te njegove jasne i efektne logike. Jer ludi su iracionalni, i cista logika nije ljudska.
Apsurdni ubica ili samoubica raskrinkava svoj podsvesni motiv: da, naime, u coveku snizi i obesceni covestvo. Ne mora tu da postoji nikakva namera da se ucini zlo. Ali, misao ispunjena apsurdom je po svojoj logickoj formi i dokazima vrlo ubojita, a istovremeno nevrovatno sposobna za samoodbranu. Svaka apsurdna licnost je i problem za drustvo: sukob se odvija u nacinu gledanja na vrednosti..
By Ulix
#1202730
Originally posted by Angelina777
U stvari, ono sto odvodi Mersoa na giljotinu je njegova potpuna iskrenost, mozda je to monstruoznost, mozda njegovo neprihvatanje osnovnih zivotnih pravila o kojima govori tuzilac: lznih opravdanja, hipokritskih pokajanja, odbijanja da ucestvuje u tragikomediji sudjenja.
Zivimo u svetu koji je komplikovan, a Merso je jednostavan.

Razmisli malo - nema niceg jednostavnijeg od iskrenosti. Brutalne iskrenosti, u slucaju Mersoa. I kao sto si lepo primetila, to je ono sto ga odvodi na giljotinu, a u svetu ka kom tezimo, to bi trebalo da bude ono sto ce ga giljotine spasiti. Skoro ironicno?

Postoje aspekti njegove licnosti koji me uzasavaju, i oni kojima se istovremeno divim. Vazim za brutalno iskrenu osobu, sto ume da bude prilican drustveni hendikep. No ipak, ako bih dosao u tu poziciju pred sudom, i pored te iskrenosti koja me krasi, odglumio bih sta god da treba. Iz prostog razloga sto zelim da zivim. Merso kao da nema u sebi bilo sta sto bi ga teralo da se bori za svoj zivot. Ti si ranije govorila o nagonu za umiranjem; Merso kao da ga nema. I ne samo da nema nagon za umiranjem, vec nema ni nagon za zivljenjem. To je ono sto ga cini neljudskim.


Dalje, on kaze na kraju romana, u sceni sa svestenikom:

"Ja sam izgledao praznih ruku, ali bio sam siguran u sebe, siguran u sve, siguran u svoj zivot i smrt koja ce doci (...) Bio sam u pravu, jos jednom sam bio u pravu, i opet sam bio u pravu. Ziveo sam tako, a mogao sm ziveti i drukcije, cinio sam ovo, nisam cinio ono. Nisam radio ovakvu stvar kad sam radio onakvu. Nista, nista nije bilo vazno i dobro sam znao zasto".

Ocigledno je da je Merso itekako preispitivao svoja "osecanja", jer je u razgovoru sa svestenikom, eksplodirao i u solilokviju o svome zivotu, a pred neumitnom smrti, pokazao se kao apsurdni junak koji je upravo ziveo na nacin koji si ti opisao, jer ga je na to poticala ideja. Dakle, iza svega je stajala ideja, nastala iz duboke spoznaje. Ponosan je, potajno, na svoju ideju, koja je u sustini njegovo delo. On ne moze da usvoji predstavu o svetu kakvu su oblikovali drugi ljudi (secam se jednog dela u romanu kada pita da li ce ga osuditi sto je ubio Arapina ili zato sto nije plakao na grobu svoje majke), jer u njoj nalazi mnoge protivrecnosti koje tu predstavu relativizuju u meri u kojoj ne moze da zadovolji zdrav razum (cini mi se da i pominje kako nije mogao da upise kakve studije ili nesto slicno, nakon cega je shvatio da je sve besmisleno, sad ne mogu da se setim sta ga je tacno razocaralo i sta je bio okidac da prigrli ideju da "nista nije vazno").
Lepo je sto si osecanja stavila pod navodnike. Naravno, apsurdni covek (kao filozofski pojam) ima osecanja, on nije ni na koji nacin defektan, ali Merso jeste, i zato je Kami kriv. Nisam siguran da li je svesno zeleo da stvori takvog Mersoa ili je to ispalo slucajno. Ponekad zvuci kao da je lobotomisan. (Doduse, da je Kami napisao roman u trecem licu, to bi bilo izbegnuto, jer bi mogao da nam kaze vise, tj. da prikaze ono sto je iza reci, a ovako moramo da naslucujemo.)

Zivi su tada u njemu, do izvesne mere, strah, strepnja, drhtanje, ocajanje- da bi se odmah posle toga pojavilo stanje apsurdne opustenosti.
Ali ti trenuci su iskre, momenti. Ali su neophodni, cisto sa aspekta uspesnosti romana. Ovako, hvatajuci se za te trenutke "slabosti" (ljudskosti) mozemo da se identifikujemo sa Mersoom, tj. bar da ga posmatramo kao nekog ko moze ziveti pored nas, koga mozemo voleti, poznavati, s kim se mozemo druziti.

Kada sam citao roman drugi ili treci put, negde na prvoj godini faksa, ucinilo mi se da bi bilo mnogo bolje da je napisan u trecem licu. Jer, Merso me pomalo plasi i deluje daleko od vizije apsurdnog junaka o kakvom je u svojim filozofskim spisima pisao Kami. Merso je suvise... pa kao krava. Pase travu i pomera se samo kad ga nervira muva. Svestan sam, doduse, koliko cesto mi se dogodi da zvucim kao Merso, pa mi je onda jasno da on ipak nije obicna zivotinja, vec da njegov pogled ka svetu naprosto iskljucuje potrebu da pateticno pravda svoje postupke.

Samoca je njegova potreba.
Mislim da kod Mersoa nije u pitanju toliko potreba da bude sam, koliko nedostatak potrebe da bude sa drugim ljudima. Jer, on ljude ume da tretira kao objekte zadovoljavanja njegovih potreba. Marija je sjajan primer za to. Ona ga voli, a njemu je "lepo" sa njom. Kad mu vise ne bude lepo, nece je zvati i opet ce nastaviti da samuje. One nema sluha za tudja osecanja.
apropos religije, Merso nije religiozan covek. Religioznost je i nikla kao dokaz ljudske nemoci u nastojanju da se dodje do vaznih istina. On istinu saznaje racionalnom metodom..
Ne mislim da je religija dokaz nemoci, vec jedan od mogucih nacina za zivljenje u apsurdnom svetu. Religija znatno olaksava stvari. Zamisli samo kako bi Merso izgledao da veruje u Boga? Arapinova smrt bi u njemu izazvala buru emocija, on bi pozeleo da se iskupi. Plasio bi se greha koji je pocinio.
Apsurdni ubica ili samoubica raskrinkava svoj podsvesni motiv: da, naime, u coveku snizi i obesceni covestvo. Ne mora tu da postoji nikakva namera da se ucini zlo.
Apsurdni ubica je nalik coveku sa poremecajem licnosti, ono sto u filmovima nazivaju psihpatom. Neko ko moze da ubije iz najtrivijalnijeg razloga. Stao mu na put. Nije bio ljubazan. Bio je ruzan. Nije bio lepo obucen. Bio je glasan. Bio je tih. Itd. Negde kao Hanibal Lekter.

Ali, misao ispunjena apsurdom je po svojoj logickoj formi i dokazima vrlo ubojita, a istovremeno nevrovatno sposobna za samoodbranu. Svaka apsurdna licnost je i problem za drustvo: sukob se odvija u nacinu gledanja na vrednosti..
Apsurdna misao je samo racionalna misao. I bas zato sto je ociscenja bilo kakve slabosti, bilo kakve predrasude, osecanja... ona je ubojita. Ali ne mislim da je losa. Kada sve ovo pisemo, o ubicama, o tom nedostatku osecanja, to sve deluje pomalo hladnokrvno i vise mirise na nihilizam. Zapravo, sve ovo sto sam napisao gore za apsurdnog ubicu, vazi za nihilistu. Covek kakvog zamislja Kami, i o kakvom pise i Sartr, nije ubica. On je buntovnik. Ziveti sa tom svescu o apsurdu zapravo cini coveka boljim. I kada kazemo da je apsurdan covek slobodan, to svakako ne znaci da je apsolutno slobodan, jer apsolutna sloboda nikako nije ostvariva, pa cak ni u anarhiji.

Sartrov egzistencijalizam to najbolje pokazuje - on podstice na konstruktivnu drustvenu akciju, on podstice na razvoj, na drustvenu akciju; nikako na anarhiju i nihilizam. Nije dzabe egsitencijalizam opisan kao filozofija nade. Problem je u tome sto je tesko naci pravi balans izmedju apsurda i nistavila. Kami ne daje pravila kako da to odredimo.
By Çâðê_DUP
#1203224
Zamisli samo kako bi Merso izgledao da veruje u Boga? Arapinova smrt bi u njemu izazvala buru emocija, on bi pozeleo da se iskupi. Plasio bi se greha koji je pocinio.
A sta je sa "burom emocija" R. R Raskoljnikova? i "iskupljenjem". Jer, on je bio ateista? Ili ne? Kako ti to vidis?
By Ulix
#1203476
Originally posted by Angelina777
Zamisli samo kako bi Merso izgledao da veruje u Boga? Arapinova smrt bi u njemu izazvala buru emocija, on bi pozeleo da se iskupi. Plasio bi se greha koji je pocinio.
A sta je sa "burom emocija" R. R Raskoljnikova? i "iskupljenjem". Jer, on je bio ateista? Ili ne? Kako ti to vidis?
O Dostojevskom obicno ne volim da se izjasnjavam jer malo toga lepog o njemu imam da kazem. Zlocin i kazna je mozda i glavni razlog za to. :drama:

Raskoljnikov jeste religiozan, cim trazi iskupljenje. Iskupljenja nema bez Boga, ne?
By Ulix
#1203478
And by the way - kad si vec pomenula Raskoljnjikova, nije li celokupna njegova reakcija (a samim tim i ceo roman) pomalo histericna? Mozda ja to posmatram sa suvise 'mersoovske' pozicije, ali ne umem bas da dozivim sve te burne emocije. Deluju mi iscaseno i nelogicno.
By Çâðê_DUP
#1203481
Originally posted by Ulix
Originally posted by Angelina777
Zamisli samo kako bi Merso izgledao da veruje u Boga? Arapinova smrt bi u njemu izazvala buru emocija, on bi pozeleo da se iskupi. Plasio bi se greha koji je pocinio.
A sta je sa "burom emocija" R. R Raskoljnikova? i "iskupljenjem". Jer, on je bio ateista? Ili ne? Kako ti to vidis?
O Dostojevskom obicno ne volim da se izjasnjavam jer malo toga lepog o njemu imam da kazem. Zlocin i kazna je mozda i glavni razlog za to. :drama:

Raskoljnikov jeste religiozan, cim trazi iskupljenje. Iskupljenja nema bez Boga, ne?
uh, Zlocin i kazna je moja omiljena knjiga :)

(citala sam je najmanje petnaestak puta i mnoge delove znam da izdeklamujem napamet)

trenutno sam preumorna, a imam sta da ti ogovorim :yes:

odgovoricu sutra, treba mi koncentracije koju trenutno imam u malim kolicinama :)
By Ulix
#1203484
OK.

Imaj, doduse, u vidu da je moja omiljena knjiga - Basta, pepeo. I da je slovenski duh - osim u Djoletovoj pesmi - meni potpuno stran.
:)
By Çâðê_DUP
#1203883
Originally posted by Ulix
And by the way - kad si vec pomenula Raskoljnjikova, nije li celokupna njegova reakcija (a samim tim i ceo roman) pomalo histericna? Mozda ja to posmatram sa suvise 'mersoovske' pozicije, ali ne umem bas da dozivim sve te burne emocije. Deluju mi iscaseno i nelogicno.
Mnoga su stajalista prema kojima je ovaj roman jeftin trik, a ne remek delo patosa i poboznosti. Raskoljnikov je neurotik, pa stoga efekat koji bilo kakva filosofija moze imati na nekog neurotika ne moze da obezvredi samu tu filosofiju, a Dostojevski bi uspesnije ostvario svoj cilj da je od Raskoljnikova napravio stabilznog, stalozenog, usrdnog mladica, istinski zavedenog i u propast odvedenog naivnim prihvatanjem materijalistickih ideja. No, cak i da je takav stabilan mladic, 'mersoovski', prihvatio apsurdne ideje koje su neurotiku Raskoljnikovu zavrtele glavom, njegova zdrava ljudska priroda bi se probudila pre izvrsenja hladonokrvnog ubistva, tako da to nije moglo da uspe.

No da li je bio neurotik i pre nego sto se ova misao zacela u njemu, ne znamo, jer roman pocinje njegovim naumom da poseti babu zelenasicu, cisto da pogleda "teren". Ne govori se nigde u romanu, sem kroz usta Razumihina, da je bio povucen i mrzovoljan, ali ne i da je bio neurotik. Da li je griza savesti povukla njegove neuroticne reakcije, halucinacije i buncanja? Svakako da je imao predispozicije.

..

Da li je Raskoljnikov 'mersoovski tip', mozda bi bilo Zlocina, a gde bi bila Kazna? Naime, apsurdna ideja egzistencijalisticke filosofije nije ono sto Raskoljnikov istice u svojoj uzvisenoj ideji. I tu postoji raskorak.

Ne smatram da je njegova ideja apsurdna (i sve sto ta ideja predstavlja, a ocemu smo govorili na ovih par stranica, jer onda Raskoljnikov bi rezonovao otprilike ovako: pa neka svi siromasni pocrkaju, neka se Luzini bogate, jer sve to nije uostalom vazno, svi cemo umreti), niti smatram da ocaj i siromastvo nisu bili okidac koji je Raskoljnikov (dakle, ocajno siromasan) doveo do uzvisene ideje, koja po meni, i nije bas toliko apsurdna, jer apsurdna ideja Kirilova i apsurdna ideja Raskoljnikova ne leze u istoj ravni.

Najpre, Raskoljnikov jeste neurotik. On je ubio staru zelenasicu i njenu sestru, nakon cega bunca i halucinira. Ali ko od nas ne bi bio neurotik, buncao i halucinirao 24 casa nakon krvoprolica sekirom i iznenadnog upada drugog lica- Lisavete koja 'nista nije skrivila'? Izvrsiti ubistvo (zdrava osoba bi se uspanicila i napravila onakve brljotine na mestu ubistva, shvativsi sta je ucinila) vodi do drugog pola knjige Zlocin i Kazna, a sam naziv kaze: Kazna.

"To je krv"
"Krv!..Kakva krv!-gundjao je on bledeci i odmicuci se ka zidu.
"Niko gazdaricu nije bio, niti je Ilja Petrovic (pomocnik nadzornika, policajac u neku ruku) dolazio."
"Pa ja sam cuo..nisam spavao..ja sam sedeo.."
"Niko nije dolazio. Nego to u tebi krv bruja. Tako biva kad ona nema oduska i kad pocne da se u dzigericu zgrusava"

Njega je, mada Dostojevski to nigde implicitno ne kaze, sem mozda na jednom mestu, grizla savest za ono sto je ucinio, mada se nikada nije pokajao zbog toga sto je ucinio (sem kad se radilo o ubistvu Lisavete, jer ona je biila 'dobra i nevina'), vec sto je shvatio da nije Napoleon (pogledaj sve cinicne dijaloge istrazitelja Porfirija Petrovica koje obavlja sa njim)
..

Griza savesti: (on ne bunca tek tako, vec ga grize savest zbog ubistva)
Sama ta ideja nema elemenata apsurda i glasi ovako:

U clanku "Periodicna rec" Raskoljnikov razmatra psiholosko stanje zlocinca tokom ubistva. Mi smo se slozili da je Merso monstruozan i neljudski', ali da li su njegove psihicke funkcije poremecene? Pitanje je da li je uopste, kod apsurdnog junaka u pitanju neka vrsta mentalne bolesti? Ja bih rekla NE. Jer on, logickim rezonovanjem dolazi do duboke spoznaje da nema smisla ziveti.
Raskoljnikov u tom clanku dokazuje da akt izvrsenja zlocina uvek prati bolest (stoga je razumljivo da on ne moze da bude 'zdrav' i da je sasvim jasno da je neurotik. Te d nije bio cilj Dostojevskog da dokazuje nekakvu teoriju apsurda, vec upravo ovo: dokazati psiholosko stanje zlocinca tokom ubistva i jos nesto:

"ako bi Keplerovi i Njutnovi zakoni usled ma kakvih kombinacija mogli postati poznati ljudima samo da se zrtvuje jedan, deset, stotina i tako dalje, ljudi koji bi smetali tome pronalasku ili bi mu kao prepreka stajali na putu, onda bi Njutn imao pravo i cak bi bio obavezan da UKLONI tih deset ili sto ljudi i da svoja otkrica saopsti citavom covecanstvu. Iz toga ne proizilazi da "Njutn ima pravo da ubije koga mu se prohte, onako zbrda/zdola ili da svakodnevno na pijaci krade. Svi zakonodavci i organizatori covecanstva, pocinjuci od Likurga, Solona, Muhameda, Napoleona, svi su do poslednjeg bili zloinci vec samim tim, sto su, dajuci novi zakon, gazili stari, koje je drustvo od otaca nasledilo i kao svetinju postovalo i nisu se ni pred krvlju zaustavljali samo ako im je ta krv mogla pomoci"

dalje

"Ja samo verujem u svoju glavnu misao. A ona se sastoji u tome da se ljudi vec po prirodnom zakonu uopste dele na dve kategorije: na nizu (obicne), yj na materijal koji sluzi samo za radjanje sebi slicnih, i na ljude u pravom smislu, tj ljude koji imaju dara ili talenta da u svojoj sredini kazu novu rec"

1 kategoriju cine: konzervativni po svojoj prirodi, uctivi, ljudi koji zive u poslusnosti i vole da slusaju

2. gazi zakon, rusioci koji traze obaranje postojeceg u ime boljeg. ako je jednom od tih ljudi potrebno da radi svoje ideje pregazi i preko mrtvih tela i krvi, on sam sebi to moze dozvoliti, oni imaju pravo na zlocin.

Ja u ovoj ideji ne vidim apsurd. Stavise, secas li se razgovora studenata za bilijarskim stolom, gde je Raskoljnikov i dobio inspiraciju da ubije beskorisnu, zlu babu zelenasicu koja postoji samo da bi stete cinila i koja ce ionako uskoro da umre?

U daljem tekstu Porfirije se segaci sa Raskoljnikovim oko toga kako se ovi medjusobno prepoznaju, kako znaju da su posebni, imaju li nekakavu zakacku oko odece ili slicno? ili, sta ako neko iz prve kategorije umisli da pripada drugoj?


A sto se tice lazne recitosti u kako kazu, najglupljoj recenici svih vremena u svetskoj knjizevnosti: "Sveca je podrhtavala, jedva osvetljavajuci u sirotinjskoj sobi ubicu i bludnicu koji su zajedno citali vecnu knjigu" i koja se smatra retoricki uvrnutom, ja je smatram remek delom, zato sto po meni retoricka (i svaka druga) veza izmedju dva nesrecna stvora (u ovom slucaju) postoji. Nije Raskoljnikov hladnokrvni ubica, niti ubica mersoovskog tipa, i to se vidi ukoliko se cita knjiga pre i nakon ove recenice. Hladnokrvni ubica ne bi se toliko mucio i ne bi ga pekla savest zbog ubistva Lisavete. Treba imati na umu da se Raskoljnikov jako razocarao shvatajuci da pripada prvoj kategoriji ljudi, a klinicka dijagnoza mu, po meni, nije bila potrebna, mozda samo malo obilniji rucak :)
By Çâðê_DUP
#1203887
Originally posted by Ulix
Originally posted by Angelina777
Zamisli samo kako bi Merso izgledao da veruje u Boga? Arapinova smrt bi u njemu izazvala buru emocija, on bi pozeleo da se iskupi. Plasio bi se greha koji je pocinio.
A sta je sa "burom emocija" R. R Raskoljnikova? i "iskupljenjem". Jer, on je bio ateista? Ili ne? Kako ti to vidis?
O Dostojevskom obicno ne volim da se izjasnjavam jer malo toga lepog o njemu imam da kazem. Zlocin i kazna je mozda i glavni razlog za to. :drama:

Raskoljnikov jeste religiozan, cim trazi iskupljenje. Iskupljenja nema bez Boga, ne?
Da, kao sto je i rekao Porfiriju Petrovicu, no u razgovoru sa Sonjom Sofijom Marmeladovnom, Raskoljnikov pita uz pomalo spooky osmeh: a sta ako Boga nema? sta ces onda? Mozda ga i nema? Tada mu ona cita Lazarevo vaskrsenje, kako bi ga vratila na pravi put, pokazujuci mu kako i na koji nacin treba da se iskupi :)

(dala mu je krst lancic oko vrata koji joj je poklonila Lisaveta, i rekla mu da triput poljubi zemlju koju je oskrnavio, da li sad tri ili devet puta, nisam sigurna.. :)

Zahvaljujuci njoj, on je i priznao. Vec je hteo da se vrati..u neosporne vrednosti dramaturskih postupaka/kvalitativnih delova tragedije i same fabule, kao i psiholoskih finesa koje su kao arijadnine niti skopcane u tkivo ove knjige izazivajuci u nekome mucninu, a u nekome katarzu, ne bih zalazila za sad :)


edit: pardoniram na leksikografskim, stilskim i ponegde slovnim greskama koje su nastale usled brzine u kucanju :peace:
long long title how many chars? lets see 123 ok more? yes 60

We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]

Another post test yes yes yes or no, maybe ni? :-/

The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]

Do you need a super MOD? Well here it is. chew on this

All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]

Lasagna on me this time ok? I got plenty of cash

this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]

Swap-in out addons, use only what you really need!