- 10 Jul 2008, 15:07
#1170576
sa jedne strane imamo SWOT analizu ,racionalno razmisljanje i gomilu drugih analiza a sa druge strane mozemo staviti prepustanje i ljubav ( jeste da ne verujem u pravu, nevinu, naivnu ljubav no dobro ) u hajde recimo vezama ili odnosima sa ljudima sa kojima i ne moramo nuzno biti u vezi...jao odoh u off vec u uvodnom postu
"The greatest thing you'll ever learn
Is just to love and be loved in return"
i jos jedan citat
“Bio jedan ljubavnik koji je voleo bez nade.On se potpuno povukao u svoju dusu i mislio je da ce sagoreti bez ljubavi.Svet za njega vise nije postojao,on nije vise video plavo nebo i zelenu sumu,potok mu vise nije zuborio,harfa mu vise nije jecala,sve je bilo utonulo i on je osiromasio i postao bedan.Ali je njegova ljubav rasla i on je mnogo radije hteo da umre i propadne,nego da se odrekne posedovanja lepe zene koju je voleo.Tada oseti kako je njegova ljubav sagorela sve drugo u njemu,te postade mocna,i privlacila je i privlacila,i lepa zena joj se povinova,i dosla je,i on je stajao rasirenih ruku da bi je privukao k sebi.Ali dok je pred njim stajala,najedanput se sasvim izmenila,i on s grozom oseti i spazi kako je privukao k sebi ceo izgubljen svet.Ovaj je stajao pred njim i predavao mu se,nebo i suma i potok,sve mu je u novim bojama,sveze i divno,dolazilo u susret,pripadalo mu,govorilo njegovim jezikom.I umesto da dobije samo jednu zenu imao je ceo svet na srcu,i svaka zvezda na nebu plamtela je u njemu i rasipala veselost kroz njegovu dusu.On je voleo i pri tom je pronasao sebe samog.Vecina njih,pak,voli da bi pri tom izgubili sebe”
Cemu vise tezite ( konkretno se odnosi na ljubav ne na zivotne i ostale ciljeve ), i koliko ste zapravo spremni da "izgubite" da bi pronasli sebe.
Na konto ovoga setila sam se filma Ponocni ekspres kada u jednom trenutku neko kaze:"kada upoznamo sebe upoznali smo i Boga."


"The greatest thing you'll ever learn
Is just to love and be loved in return"
i jos jedan citat
“Bio jedan ljubavnik koji je voleo bez nade.On se potpuno povukao u svoju dusu i mislio je da ce sagoreti bez ljubavi.Svet za njega vise nije postojao,on nije vise video plavo nebo i zelenu sumu,potok mu vise nije zuborio,harfa mu vise nije jecala,sve je bilo utonulo i on je osiromasio i postao bedan.Ali je njegova ljubav rasla i on je mnogo radije hteo da umre i propadne,nego da se odrekne posedovanja lepe zene koju je voleo.Tada oseti kako je njegova ljubav sagorela sve drugo u njemu,te postade mocna,i privlacila je i privlacila,i lepa zena joj se povinova,i dosla je,i on je stajao rasirenih ruku da bi je privukao k sebi.Ali dok je pred njim stajala,najedanput se sasvim izmenila,i on s grozom oseti i spazi kako je privukao k sebi ceo izgubljen svet.Ovaj je stajao pred njim i predavao mu se,nebo i suma i potok,sve mu je u novim bojama,sveze i divno,dolazilo u susret,pripadalo mu,govorilo njegovim jezikom.I umesto da dobije samo jednu zenu imao je ceo svet na srcu,i svaka zvezda na nebu plamtela je u njemu i rasipala veselost kroz njegovu dusu.On je voleo i pri tom je pronasao sebe samog.Vecina njih,pak,voli da bi pri tom izgubili sebe”
Cemu vise tezite ( konkretno se odnosi na ljubav ne na zivotne i ostale ciljeve ), i koliko ste zapravo spremni da "izgubite" da bi pronasli sebe.
Na konto ovoga setila sam se filma Ponocni ekspres kada u jednom trenutku neko kaze:"kada upoznamo sebe upoznali smo i Boga."
