Hmmmmmmmm......
Super tema
Zamislila si me Swanimire....
Moja prva reakcija je bila da napisem da nemam.
Medjutim
Imam, i teKako. U pocetku veze. Taj pocetak mislim da bi bio, statisticki gledano

moje veze nekih prva 2-3 meseca. Onaj period kada sam sva u oblacima, leptirici u stomaku, ne jedem (

) i ta osoba mi je non-stop u glavi. Period kada na vrh usana su one teske reci (vlm t) a ja vrlo dobro znam da NIJE vreme za njih, da to nije volim te vec vlm t, da je to onaj rush...Cak i ako nisu te reci u pitanju, vec zelja da osobu vidim cesce, da je cesce zovem, ali se eto, suzdrzavam jer ne zelim da ispadnem too needy (eto kada je moj muz u pitanju, it did the trick, bas zato sto nisam "smarala" on je jadan pao u moju "zamku". A to su bili moji tockici, bila sam zaljubljena, i nisam zelela da vidi koliko mi znaci i da "pobegne" ) Evo recimo kada su reci vlm t u pitanju, namerno ovako "spelujem". Naime, kada je moja draga meni to prvi put rekla, ja sam rekla da mi je zao ali da ne mogu da kazem I love you jer su to za mene velike reci, i govorila sam I lurrrve you /to je inace kao neki slengish izraz za istu stvar/. Jednostavno nisam smela to da kazem, dok nisam osetila da mogu da kazem I love you bez straha od pada, bez straha da to stvarno znaci to, i onda, kada je stvarno znacilo bas to, tockici mi nisu bili potrebni, jer je ljubav pobedila strah od pada. Zelela sam to da kazem, pa makar crkla.
Sad se setih-muzu sam u pocetku govorila da mi je "Mnogo drag" kada sam ustvari zelela da mu kazem da ga volim. A nikako nisam to smela da mu kazem, jer sam se plasila da mi ne kaze nista na moju izjavu ljubavi.