nije prazna fraza sto cu reci
HVALA SVIMA koji su uzeli ucesce u ovoj temi i sto su odvojili deo vremena da kazu svoje misljenje.
vase misljenje mi sada puno znaci, jer mi pomaze da sredim ovu konfuziju u glavi i strah koji osecam.
naprosto, u ovakvim situacijama, nemas kome da se poveris, a treba ti sto vise razlicitih misljenja, da bi znao sta i kako dalje.
za pocetak moram da kazem da se ja nisam ZALJUBIO u njega, vec mi se decko *svideo* i to traje vec nekoliko (jebenih) godina. i to je to.
mogao sam da kuliram do kraja zivota (i tiho patim), a mogao sam nesto i da pokusam. izabrao sam ovo drugo. ocito da sam pogresio sto sam NAMERNO poruke slao sa svog "oficijelnog" broja. to sam radio da bi me sto brze "locirao", jer sam mislio da ce na taj nacin omeksati. kada shvati sam to ja.
mislim... znamo se godinama, mada se nikad nismo upoznali, niti razmenili jednu recenicu.
sta vise, na fejsbuku sam drzao taj broj, zatrazio njegovo prijateljstvo, koje je on prihvatio, ali, ocito da nije sumnjao u mene, jer nije proveravao taj broj sa fejsbuka i onaj broj koji je (ispostavice se) drzao u telefonu pod imenom: PEDER KOJI MI JE IZJAVIO OTVORENE SIMPATIJE (NACI CU GA KAD-TAD).
mi smo se i dalje, takoreci svaki dan, vidjali, a ja sam, poprilicno hrabro zurio u njegovom pravcu SVIH OVIH GODINA. mislio sam da je dovoljno pametan da naprosto shvati.
poceo sam da sumnjam u njegovu seksualnu orijentaciju, a onda su pocele sve te sumnje da se pretvaraju u dokaze veliki broj ljudi iz njegovog poslovnog i privatnog okruzenja su mi se *ucinili* potpuno gay.
i zato sam se ohrabrio da mu napisem te poruke.
kada je shvatio da se iza svega krije momak, poludeo je.
TOM ANONIMNOM momku je slao pretece poruke, najgnusnijeg sadrzaja.
tada sam prestao.
sada je on saznao da sam to bio ja.
zvao me je i u tom razgovoru nije bilo pretnji.
kao sto sam naveo na pocetku, zatrazio me je, i uskoro me pitao da li se "secam koga sam *zajebavao* prosle godine sa ovog broja?" kada sam rekao da se secam, rekao je "zdravo", na sta sam mu odgovorio.
moj strah je da li ce sad sve te pretnje od prosle godine realizovati, jer SADA zna ko sam ili ce sve mirno i nezainteresovano precutati.
jer ja u njemu vidim agresiju, a tu su i te pretnje... ali, da li ja PRAVILNO vidim?
plasim se da odem do grada, jer znam da je tamo negde sa svojim dziberima. ko zna kako ce reagovati. da li im je ispricao? ili se plasi da govori sa njima bilo sta na OVU temu?
mozda ce dovikivati za mnom, mozda me nece primetiti, mozda ce me pojuriti i prebiti?
mozda ce on pricati ljudima u nasem (zajednickom) poslovnom okruzenju, a mozda ce cutati?
mozda treba da se ponasam kao da se nista nije desilo, a mozda treba da ga nazovem, zatrazim da sednemo, popijemo pice, porazgovaramo o svemu.
ne znam.
da je on, kako neko rece gore, nezna mica, pametnica, slatki deckic, verujte, ove teme ne bi ni bilo. znao bih kako da reagujem.
ovako, znam sa kim imam posla.
hvala jos jednom svima na lepim recima i zeljama, ja se najiskrenije nadam da NECE BITI nista, a i ako bude nesto... lose... prezivecu, svakako, pa cu vam napisati. sto ce biti ujedno i iskustvo koje svima vama moze pomoci.
cujemo se...