- 15 Jun 2008, 12:23
#1144717
Ustao sam danas, dan je predivan,suncan:sunce:,cak nije ni previse vrucina,a ju cu morati da otputujem iz Bg-a na 2 dana i to mi vrlo tesko pada. Definitivno sam se zaljubio u ovaj grad.
Prvo sto mi je danas palo na pamet kada sam se probudio i pogledao kroz prozor su reci mog profesora, kada nam je govorio o drevnom gradu i njegovom duhu i umetnosti,tako da cu to podeliti sa vama u ovoj temi:hyper:
Zapoceo je pricu otprilike ovako: "Grad koji nosi u sebi jedno nedorecje, koj u sebi ima najrazlicitije prizive i epskog i mitoloskog i herojskog, cije praskozorje nosi po jednu novu pricu...grad sa koga vidik leti do najudaljenijih tacaka cak i kada je dan od magle...
Nekima ovde je on rodno mesto, neki se sada po prvi put susrecu s njim, ali svi koji to dopuste i zele mocice da ga prihvate kao svoj zavicaj i osete i nose njegov duh u sebi...“
Pricao nam je razne stvari ,zadrzavajuci se iskljucivo u antici. Tako nam je npr. rekao da je prvi opis Beograda u grckom spisu o Argonautima koji su uzevsi zlatno runo isli nazad u Grcku Dunavom, posto zbog prorocanstva nisu smeli da se vrate istim putem kojim su i dosli. Zastali su u gradu koje je naseljavalo severno pleme(Singi) i nastavili put dalje Savom,a zatim svoj brod preneli preko planina Severne Italije do Jadrana i njime dosli kuci u Sredozemlje... Danas se smatra zbog tog plemena da je grad nosio naziv Singidunum. Medjutim postoji jos jedna,do duse manje prihvacena prica,ali svakako zanimljivija. Postoji mogucnost da je naziv grada zapravo pogresno procitan sIngi,umesto sEngidunum, a evo i zasto.
Posto su nase krajeve pored Helena i Rimljana naseljavali i Kelti, neke mitoloske slike su i danas prisutne u narodnoj tradiciji, ostavsi u vidu matrica koje se jednostavno prihvataju i primenjuju takve kakve jesu.(Kamen temeljac je npr. obicaj koji je krajnje paganski, bez ikakvog drugog,a po najmanje konstruktivnog opravdanja-ovo navodim samo kao primer za neku od tih davnih zaostavstina. Kamen temeljac je nekada bio zrtva bogovima kako bi radovi imali bozansku naklonost. Tako su u pocetku u razna zdanja ugradjivana deca kao zrtve (odatle na primer prica u romanu Na Drini Cuprija,kada su u most zazidaju dva decaka-Stanoja i Ostoja-da bi se simbolicno iskazala zelja da most stoji i ostaje),kasnije su deca zamenjena zivotinjama,a na kraju i zivotinje kamenom-medjutim svi akteri su ostali-deca posto nisu vise zrtva,ona su ta koja obavezno prinose ‘posluzenje’ a zivotinja je na raznju Da nekoga pitate zasto to bas tako mora, rekao bi vam zato sto je to jednostavno tako)
Nego da se ja vratim na pricu u vezi sa Beogradm. U nekim vlaskim mestima u srbiji u obredu sahranjivanja pokojnika ostalo je malo keltske i rimske tradicije. Ovaj obred ide paralelno sa hrishcanskim i nemaju nikakve veze jedan sa drugim, vec su potpuno nezavisni. Taj obred cini pevanje pesama,cijeg imena ja ne mogu sada da se setim. U glavnom one govore pokojnikovoj dusi kako da stigne do raja i predje gomilu prepreka.
Pocinje prica time sto on mora da prati brzu kosutu koja juri na sever(ovo je ostatak price Heraklovog(Herkulovog) podviga kada je morao da uhvati Artemidinu(Dijaninu) koshutu sa zlatnim rogovima. Ona je isto tako bezala pred Heraklom na sever,presla Dunav i otisla u zemlju Hiperborejaca – ovo je veoma vazno zato sto je Dunav predstavljao kako realnu,fizicku, tako i mitolosku granicu. Antickom coveku se svet zavrsavao Dunavom i njegovo iskustvo nije prelazilo na drugu obalu. Samo je par licnosti, od kojih su dve mitoloske, preslo Dunav i to sve najveci medju najvecima(mislim na Herakla i Apolona, a od stvarnih, istorijskih su to Alexandar Veliki, Trajan i Konstantin Veliki). Medjutim iako nisu znali sta je tacno tamo negde na severu, zamisljali su te predele kao svet blagostanja. Mesto blazenstva...nesto nalik raju. Ovo je jos vise pojacala Rimska prica cija je glavna orijentacija sever-jug(gde sever predstavlja najbolju stranu sveta-kod ostalih naroda sredozemlja je orijentacija istok-zapad, pa i kod Grka)
Dakle dusa pokojnika ide za kosutom na sever... dolazi do zene koju moli da ga upise u belu knjigu(ta zena je opet lik preuzet iz rimske i grcke mitologije)-to je Artemida koja u sebi nosi dihotomiju(i htonsko i solarno) tako da ona moze da postupi i pozitivno i negativno. U ovom slucaju ona postupa negativno-upisuje ga u crnu knjigu pod izgovorom da u beloj nema mesta
Tu nije kraj,nada jos uvek postoji, dusa nastavlja dalje, prelaz jos brdo raznoraznih prepreka da bi na kraju dosla do zidina gde ne moze da udje. Ugleda zmiju na drvetu-u ovom slucaju zmija nema mracnu,htonsku konotaciju vec je ona tu da bi mu pomogla. Kod Kelta i Dacana zmija pored htonskih ima i pozitivne predznake. Tako da mu ona pomaze i odnosi ga u raj.
Tu je i sustina price vezane za Beograd. Kelti su raj zamishljali kao realnu gradjevinu,a mesto iza zidina nazivali SEngi. Tako da ta zmija nosi dushu u taj raj koji zapravo predstavlja grad koji je na severu-najpozitivnijem mestu poznatom antickom coveku, iza koga se pruzaju prostranstva blagostanja:D Tako da je vrlo verovatno da grad koji potice jos iz davnih vremena kada su Kelti naseljavali nase prostore,i koji je nama cesce poznat kao Singidunum, jeste zapravo SENGIDUNUM- tj. najseverniji grad, grad koji je mitoloska granica i grad koji predstavlja personifikaciju raja
Profesor je zavrsio predavanje ovim recima: “...ima tu neceg nebeskog i usudnog, neceg sto nosi ova milujuca prica... Ovde je zapitanost oduvek postojala, a to razmedje izmedju sna i jave svi mi ovde nosimo u sebi.”

Prvo sto mi je danas palo na pamet kada sam se probudio i pogledao kroz prozor su reci mog profesora, kada nam je govorio o drevnom gradu i njegovom duhu i umetnosti,tako da cu to podeliti sa vama u ovoj temi:hyper:
Zapoceo je pricu otprilike ovako: "Grad koji nosi u sebi jedno nedorecje, koj u sebi ima najrazlicitije prizive i epskog i mitoloskog i herojskog, cije praskozorje nosi po jednu novu pricu...grad sa koga vidik leti do najudaljenijih tacaka cak i kada je dan od magle...
Nekima ovde je on rodno mesto, neki se sada po prvi put susrecu s njim, ali svi koji to dopuste i zele mocice da ga prihvate kao svoj zavicaj i osete i nose njegov duh u sebi...“
Pricao nam je razne stvari ,zadrzavajuci se iskljucivo u antici. Tako nam je npr. rekao da je prvi opis Beograda u grckom spisu o Argonautima koji su uzevsi zlatno runo isli nazad u Grcku Dunavom, posto zbog prorocanstva nisu smeli da se vrate istim putem kojim su i dosli. Zastali su u gradu koje je naseljavalo severno pleme(Singi) i nastavili put dalje Savom,a zatim svoj brod preneli preko planina Severne Italije do Jadrana i njime dosli kuci u Sredozemlje... Danas se smatra zbog tog plemena da je grad nosio naziv Singidunum. Medjutim postoji jos jedna,do duse manje prihvacena prica,ali svakako zanimljivija. Postoji mogucnost da je naziv grada zapravo pogresno procitan sIngi,umesto sEngidunum, a evo i zasto.
Posto su nase krajeve pored Helena i Rimljana naseljavali i Kelti, neke mitoloske slike su i danas prisutne u narodnoj tradiciji, ostavsi u vidu matrica koje se jednostavno prihvataju i primenjuju takve kakve jesu.(Kamen temeljac je npr. obicaj koji je krajnje paganski, bez ikakvog drugog,a po najmanje konstruktivnog opravdanja-ovo navodim samo kao primer za neku od tih davnih zaostavstina. Kamen temeljac je nekada bio zrtva bogovima kako bi radovi imali bozansku naklonost. Tako su u pocetku u razna zdanja ugradjivana deca kao zrtve (odatle na primer prica u romanu Na Drini Cuprija,kada su u most zazidaju dva decaka-Stanoja i Ostoja-da bi se simbolicno iskazala zelja da most stoji i ostaje),kasnije su deca zamenjena zivotinjama,a na kraju i zivotinje kamenom-medjutim svi akteri su ostali-deca posto nisu vise zrtva,ona su ta koja obavezno prinose ‘posluzenje’ a zivotinja je na raznju Da nekoga pitate zasto to bas tako mora, rekao bi vam zato sto je to jednostavno tako)
Nego da se ja vratim na pricu u vezi sa Beogradm. U nekim vlaskim mestima u srbiji u obredu sahranjivanja pokojnika ostalo je malo keltske i rimske tradicije. Ovaj obred ide paralelno sa hrishcanskim i nemaju nikakve veze jedan sa drugim, vec su potpuno nezavisni. Taj obred cini pevanje pesama,cijeg imena ja ne mogu sada da se setim. U glavnom one govore pokojnikovoj dusi kako da stigne do raja i predje gomilu prepreka.
Pocinje prica time sto on mora da prati brzu kosutu koja juri na sever(ovo je ostatak price Heraklovog(Herkulovog) podviga kada je morao da uhvati Artemidinu(Dijaninu) koshutu sa zlatnim rogovima. Ona je isto tako bezala pred Heraklom na sever,presla Dunav i otisla u zemlju Hiperborejaca – ovo je veoma vazno zato sto je Dunav predstavljao kako realnu,fizicku, tako i mitolosku granicu. Antickom coveku se svet zavrsavao Dunavom i njegovo iskustvo nije prelazilo na drugu obalu. Samo je par licnosti, od kojih su dve mitoloske, preslo Dunav i to sve najveci medju najvecima(mislim na Herakla i Apolona, a od stvarnih, istorijskih su to Alexandar Veliki, Trajan i Konstantin Veliki). Medjutim iako nisu znali sta je tacno tamo negde na severu, zamisljali su te predele kao svet blagostanja. Mesto blazenstva...nesto nalik raju. Ovo je jos vise pojacala Rimska prica cija je glavna orijentacija sever-jug(gde sever predstavlja najbolju stranu sveta-kod ostalih naroda sredozemlja je orijentacija istok-zapad, pa i kod Grka)
Dakle dusa pokojnika ide za kosutom na sever... dolazi do zene koju moli da ga upise u belu knjigu(ta zena je opet lik preuzet iz rimske i grcke mitologije)-to je Artemida koja u sebi nosi dihotomiju(i htonsko i solarno) tako da ona moze da postupi i pozitivno i negativno. U ovom slucaju ona postupa negativno-upisuje ga u crnu knjigu pod izgovorom da u beloj nema mesta
Tu nije kraj,nada jos uvek postoji, dusa nastavlja dalje, prelaz jos brdo raznoraznih prepreka da bi na kraju dosla do zidina gde ne moze da udje. Ugleda zmiju na drvetu-u ovom slucaju zmija nema mracnu,htonsku konotaciju vec je ona tu da bi mu pomogla. Kod Kelta i Dacana zmija pored htonskih ima i pozitivne predznake. Tako da mu ona pomaze i odnosi ga u raj.
Tu je i sustina price vezane za Beograd. Kelti su raj zamishljali kao realnu gradjevinu,a mesto iza zidina nazivali SEngi. Tako da ta zmija nosi dushu u taj raj koji zapravo predstavlja grad koji je na severu-najpozitivnijem mestu poznatom antickom coveku, iza koga se pruzaju prostranstva blagostanja:D Tako da je vrlo verovatno da grad koji potice jos iz davnih vremena kada su Kelti naseljavali nase prostore,i koji je nama cesce poznat kao Singidunum, jeste zapravo SENGIDUNUM- tj. najseverniji grad, grad koji je mitoloska granica i grad koji predstavlja personifikaciju raja

Profesor je zavrsio predavanje ovim recima: “...ima tu neceg nebeskog i usudnog, neceg sto nosi ova milujuca prica... Ovde je zapitanost oduvek postojala, a to razmedje izmedju sna i jave svi mi ovde nosimo u sebi.”





