- 30 Maj 2008, 02:48
#1128139
Skoro sam cuo ovu fascinantnu teoriju koja me je odusevila i bas dosta razmisljam o njoj poslednjih par dana-tako da cu je podeliti sa vama,a ako imate komentar napisite:)
Elem, Vergilije-rimski pesnik,pisac cuvene Eneide(rimskog pandana Homerovoj Odiseji), pisao je 'pastirske pesme'(ekloge) u kojima su izmedju ostalog opisane i ljubavne price izmedju mladih pastira i devojaka koje se nikada ne zavrsavaju sexom, vec najdalje do cega se ide jeste poljubac,koji odmah zatim prati tuga.
Ovo se objasnjava sledecom pricom(koju je ocigledno i sam Vergilije zastupao)
U raznim religijama(pa i Hriscanstvu) postoji momenat uzimanja(jedenja) neceg bozanskog radi povezivanja sa istim. Tako su npr. neki Indijanci u SevernojAmerici jeli zivotinjske organe ,jer se u njima nalazi deo bozanskog; u Hriscanstvu, postoji pricesce gde se simbolicnim jedenjem tela i krvi Hristove povezuje sa samim Bogom i time nosi Bog u sebi. Tako da kao da u nama postoji potreba da ono sto volimo uzmemo i nosimo u sebi i samim tim stalno budemo sa njim.
Tako da je poljubac zapravo aluzija na 'jedenje' radi sjedinjavanja sa voljenom osobom. Zato posle poljupca u Vergilijevim pesmama sledi tuga zbog te nemogucnosti sjedinjavanja dve zaljubljene osobe:( I zato Vergilije uzima poljubac kao vrhunski i najtragicniji cin ljubavi,a sex ostavlja po strani ,kao cin iz koga sledi produzenje ljudske vrste...
Eto...Verovatno je malo pateticno,ali nije lose:D
Elem, Vergilije-rimski pesnik,pisac cuvene Eneide(rimskog pandana Homerovoj Odiseji), pisao je 'pastirske pesme'(ekloge) u kojima su izmedju ostalog opisane i ljubavne price izmedju mladih pastira i devojaka koje se nikada ne zavrsavaju sexom, vec najdalje do cega se ide jeste poljubac,koji odmah zatim prati tuga.
Ovo se objasnjava sledecom pricom(koju je ocigledno i sam Vergilije zastupao)
U raznim religijama(pa i Hriscanstvu) postoji momenat uzimanja(jedenja) neceg bozanskog radi povezivanja sa istim. Tako su npr. neki Indijanci u SevernojAmerici jeli zivotinjske organe ,jer se u njima nalazi deo bozanskog; u Hriscanstvu, postoji pricesce gde se simbolicnim jedenjem tela i krvi Hristove povezuje sa samim Bogom i time nosi Bog u sebi. Tako da kao da u nama postoji potreba da ono sto volimo uzmemo i nosimo u sebi i samim tim stalno budemo sa njim.
Tako da je poljubac zapravo aluzija na 'jedenje' radi sjedinjavanja sa voljenom osobom. Zato posle poljupca u Vergilijevim pesmama sledi tuga zbog te nemogucnosti sjedinjavanja dve zaljubljene osobe:( I zato Vergilije uzima poljubac kao vrhunski i najtragicniji cin ljubavi,a sex ostavlja po strani ,kao cin iz koga sledi produzenje ljudske vrste...
Eto...Verovatno je malo pateticno,ali nije lose:D