- 15 Avg 2007, 14:03
#874160
Zakuvao sam penušavo svoju tugu. Pretočio sam je u muziku i odvrnuo slušalice. Spustio sam se u kupku svog bola i prepustio talasima žalosti. Melodija me je nosila suptilnim predelima neveselih sećanja. Moje rane su pustile gnoj. Oprao sam ih svojim suzama.
Probudio sam se svež i čio, spreman za vic.
(Premalo se odajemo meditaciji tuge. Što više izbegavamo tugu, to postajemo ranjiviji na njeno trnje. Umesto da uđe u nas i pokrene našu energiju, gutamo je i taložimo u organima. Tamo ona truli i počinje da nas razjeda. Najveća zabluda čovekova je da će rane zarasti. One su tu da iznova krvare i obnove naš zavet.)
preuzeto sa eniaroyah.com
Probudio sam se svež i čio, spreman za vic.
(Premalo se odajemo meditaciji tuge. Što više izbegavamo tugu, to postajemo ranjiviji na njeno trnje. Umesto da uđe u nas i pokrene našu energiju, gutamo je i taložimo u organima. Tamo ona truli i počinje da nas razjeda. Najveća zabluda čovekova je da će rane zarasti. One su tu da iznova krvare i obnove naš zavet.)
preuzeto sa eniaroyah.com