Bootstrap Framework 3.3.6

Over a dozen reusable components built to provide iconography, dropdowns, input groups, navigation, alerts, and much more...

Forum za pripadnike manje vidljivih delova populacije.
Transrodno, Interseksualno, Aseksualno, Queer, ...

Moderatori: Hys., Moderators

Korisnikov avatar
By Momo
#1062892
Originally posted by Gaia
mislim da smo se konačno došle do zaključka, da svaka transsekuslana osoba svojoj tranziciji pristupa veoma različito, da je veoma individualna i subjektivna stvar koju je teško generalizirati

...

ali najgora stvar koju možemo učiniti kada educiramo druge jeste generalizirati i uopćavati. Doista, ništa na ovome svijetu nije tako šturo i crno-bijelo da bi ga se tako jednostavno moglo definisati i obličiti... transseksualnost ponajmanje.

Ovo je veoma vazno naglasiti. Puno mi znaci da cujem tudja iskustva ali isto tako mi znaci i da znam da neke stvari ne mora nuzno da dozivi ili oseti na isti ili slican nacin svaka trans osoba.

Ja trenutno ne zelim operaciju iz vise razloga.
Jedan od njih je verovatno to sto sam se skoro autovao i trenutno sam u procesu preispitivanja, istrazivanja i samoedukacije (aj da to nazovem tako).

A drugi razlog je taj sto imam veliku odbojnost prema zapadnoj medicini.

Mozda je bez veze ali ja cesto razmisljam na sledeci nacin:
-transseksualnost postoji od kad je sveta i veka
-mozda se zanosim ali ja mislim da sve na svetu ima svoju svrhu i nije unapred osudjeno na patnju...
-posto sam stvoren sa muskim mozgom i zenskim telom mora postojati nacin da taj sklop funkcionise tako da se ja osecam dobro u svakom smislu
- cesto se pitam sta su radile i kako su se osecale transseksualne osobe pre 100,200,500, 1000 godina kad nije bilo zapadne medicine? verovatno im nije bilo lako ali nemoguce da su svi bas patili i da niko nije nasao resenje i uzivao u zivotu u potpunosti (a kad zamislim ko bi to mogao biti uvek zamislim ljude sa Dalekog istoka)

Mozda sam samo previse zabrazdio u citanju knjiga o makrobiotici, ravnotezi tela i duha i uopste o zdravom zivotu i povezanosti sa majkom prirodom :)

Ono sto je definitivno je da sam jako uplasen i zbunjen i da puno razmisljam o svemu i trazim put :sveca:
i umoran sam vise od mozda, mozda, mozda :neznam: :sigh:
Korisnikov avatar
By KosmickaCestica
#1062924
Postavlja se pitanje:

Da li smo mi kukavice ako radimo operaciju,
i ako se nismo suprotstavili i nosili svoje breme
kroz ceo zivot?

Da li je kukavicki biti gay, lezbejka.. a ne suprostaviti se
voljom i ko zna cime protiv tih poriva?

Da li su drustvena pravila, koja su utemeljena u
savremenom drustvu, stvarno ispravna i bliska prirodi?

...

U starom rimu su M2F transeksualne osobe sekle
testise... na primer.. U plemenima u Africi, i svakako
americki indijanci.. postovanje transeksualnih osoba
je bilo na visokom nivou..

Oni su sigurno bili blize prirodi od nas.. danas..

Istina je da je transeksualnih osoba bilo od kada je sveta i veka,
ali zapitaj se koji je bio njihov prosek godina zivota?
Da li su umirali zbog svojih patnji...

Pa i savremeno drustvo ima uzasnu statistiku o samoubistvima
transeksualnih osoba.. zar ne?

Nekad se umiralo i od slepog creva.. pa ja to danas banalno..

Mortalitet transeksualnih osoba u poslednjih pola veka
je drasticno smanjen...

Ovim nikoga ne forsiram na operativne zahvate.. svako
sam u sebi trazi taj fini balans duse i tela... neko uspe
da ga nadje i bez svega toga..

I to sto jesmo... to smo mi.. to je nasa volja,
a ne mozete voljom protiv nje same nikako.



Sta vi mislite o svemu ovome?
Korisnikov avatar
By Momo
#1062936
Evo sta ja mislim:

Originally posted by andjelat
Postavlja se pitanje:

Da li smo mi kukavice ako radimo operaciju,
i ako se nismo suprotstavili i nosili svoje breme
kroz ceo zivot?
Ja uopste ne mislim da su osobe koje se odluce za operaciju ili hormone kukavice, upravo suprotno- smatram da su veoma hrabre.

Ali isto tako ne smatram da je kukavica neko ko se na putu tranzicije zaustavi na nekom od koraka do postizanja maksimalnog cilja ( sa tim da je opet drugo pitanje sta je kome od nas maksimalni cilj)
Originally posted by andjelat
Postavlja se pitanje:

Da li smo mi kukavice ako radimo operaciju,
i ako se nismo suprotstavili i nosili svoje breme
kroz ceo zivot?

Da li je kukavicki biti gay, lezbejka.. a ne suprostaviti se
voljom i ko zna cime protiv tih poriva?
Ja mislim da ove dve navedene stvari nemaju istu polazisnu osnovu koja bi im omogucila adekvatno poredjenje.

Prva tvrdnja odnosi se na suprotstavljanje prirodnoj datosti.

Druga tvrdnja odnosi se na suprotstavljanje drustvenoj datosti.

Objasnicu to na svom primeru:
meni je trebalo jako puno vremena da se suprotstavim drustvenim normama i da se autujem kao gay/lezbejka, a onda mi je opet trebalo vremena da se autujem kao trans osoba.

E sad kad sam se suprotstavio drustvu imam problem da se suprotstavim majci prirodi i da odem pod noz.
Zbog toga cesto razmisljam o alternativnim resenjima (iako mi ni jedno ne pada na pamet, al se sve nesto nadam da ce doci :( ) a mogucnost operativnog zahvata ili hormonske terapije u nekom momentu zivota ne iskljucujem.

Opet naglasavam, da me neko ne shvati pogresno (a posebno draga Andjela :kiss: :hug: ), da sam ja tek naceo ovu tematiku i da sam na samom pocetku svega.

Ko zna, mozda ste i svi vi imali slicna razmisljanja kao ja.
Korisnikov avatar
By KosmickaCestica
#1062939
Nema sta da se shvati pogresno...
ovo su samo razmisljanja svih nas
koji imamo, bilo kakvu vrstu rodne disforije...

Samo se ne bih slozila da je biti gey/lezbejka
drustvena datost...

Mislim da je to takodje prirodna datost...
kao i ovo prvo..

samo sto trenutno drustvo nije u stanju to sve da proguta..
Korisnikov avatar
By femme_fatale
#1062941
Lepo si ovo rekal Andjela.
Ja sam takođe svašta smišljala i pokušavala, i jesam pristalica alternative, ali su me pokušaji da živim sa jednim mozgom a drugim telom i socialnom ulogom činili da mi je još teže i teže. Shvatila sam da jedino olakšanje mogu dobiti kroz tranziciju. I zaista, nisam ni očekivala da će mi se u životu sve ovako već sada popraviti i da ću biti srećna, a još nisam ni na pola puta...
Mnogo sam filozofirala i razmišljala o svemu, ali ne pomaže... jednostavno, žeđ ne možeš ugasiti ni na koji način; imaginacijom, prihvatanjem, ljubavlju i razumevanjem drugih, zaboravom... šta god, dok ne učiniš jednostavnu i glupu stvar; uzmeš čašu vode i popiješ je...
Tako se ja osećam Momo, i tako je kod mene... Kada sam se ranije gledala u ogledalo, pa vidim muške seksualne karakteristike, mrzim samu sebe... pamet, filozofija... ništa ne pomaže.
Jednom sam tako ranije obukla jedan komplet i pogledala se u ogledalo... došlo mi da se ubijem... jer osećam jedno a na telu vidim drugo, plakala sam očajna ceo dan. A sada kako muškarac bledi i nestaje, a pojavljuje se žena... kada se pogledam u ogledalo, duša mi se ispuni kao okean...
Shvatila sam da je to na jednom najdubljem nivou, i ništa drugo ne pomaže... Džaba pamet i mudrost... U životu nisam htela da pijem ni tablete za glavobolju, a sada sam spremna i na operaciju...
da se vratim na ono staro... bolje me ubijte...
Korisnikov avatar
By Momo
#1062945
Da ali, sa ovim prvim (bit gay/lezbejka) trebas da se boris samo sa drustvom (ako si nacisto sam sa sobom) koje ne smatra da je tvoje ponasanje/seksualna orijetacija "ispravno" ...

dok ici kroz tranziciju podrazumeva radikalnije korake na putu prilagodjavanja samom sebi nego sto su to koraci na putu licnog coming out-a kao gay/lezbejka...

Meni drustvo vise ne predstavlja problem, znaci autovao sam se i sebi i drustvu da sam trans a sada moj duh treba da se izbori sa mojim telom.

Palo mi je nesto na pamet, mozda lupetam ali ajde:
zamilite da se na jednom ostrvu decacima po rodjenju sece leva ruka do lakta. Ako jednom od njih ne odseku ruku sta mislite kako ce se on osecati? Da li ce smatrati da je u prednosti u odnosu na ostale ili ce se osecati manjim muskarcem od ostalih?

Ovim primerom zelim da naglasim koliko drustvo ima jak uticaj na nas.
Ja recimo jako zelim da imam bradu, patim za tim (izmedju ostalog) otkad znam za sebe. Imam utisak da bi mi to mnogo znacilo. A zasto je to tako kad ima bio muskaraca koji imaju tako slabu bradu da im je lice posle brijanja glatko kao bebina guza. Onda se ja pitam, da li je moja koncepcija muskosti vise drustvena ili prirodna.

E sad,genitalije nam drustvo ne vidi, vidimo ih mi sami i jedino za nas imaju znacenje tako da mi se cini da je ipak donekle proces tranzicije vise borba sa svojom prirodom nego sa drustvom.

U utopijskom drustvu bez zabrana gay/lezbejke nemaju nikakvih problema dok trans osobe i dalje moraju da se bore sa usaglasavanjem roda i pola, tako da se na ovom primeru vidi u kojoj meri je biti gay/lezbejka u stvari pitanje drustvene borbe.
Korisnikov avatar
By Momo
#1062950
Moj prethodni post je zamisljen kao nastavak na Andjelin.
Originally posted by Niki
Džaba pamet i mudrost... U životu nisam htela da pijem ni tablete za glavobolju, a sada sam spremna i na operaciju...
Ja isto ne iskljucujem operaciju kao mogucnost. I puno mi znace vasa iskustva i ranija razmisljanja o svemu. Zbog toga navodim gomilu primera i postavljam gomilu pitanja sa onim "mozda" i "sta ako" u nadi da ce mi neko reci: e i ja sam tako razmiljao/govorio i sl.
Korisnikov avatar
By Gaia
#1063081
Budem i ja nešto naškrabala, ali sutra :)

Momo lijepo je čitati tvoja razmišljanja i slušati o tvojim nedoumicama... pa opet nedoumice su tu da pokreću klikere u našoj glavi i eventualno nas dovedu do ''naših odgovora'' :)

Nastavak slijedi sutra, kada mi glava i misli budu čiste i svježe :)
By Kwar
#1063130
e ali sve u svemu niste mi odg na drugo pitanje :D ima li onakvih ko iz porno industrije :D :D kod nas? mene samo to lozi ostalo sve je ono bar za mene bzv
Korisnikov avatar
By CokoladnaBananica
#1063137
pokusaj da das oglas. :doh:


Ali moj savjet ti je da pokusas da takve ljude posmatras kao nesto vise od sexualnih objekata.
Time sto ces postati bolji covjek dobices mnogo vise nego sto bi dobio zadovoljenjem sexualne zelje.
:durenje:
Korisnikov avatar
By Dina
#1063193
Momo,

da li mislis da bi se tvoja eventualna promena pola odrazila na tvoju vezu sa Vanilicom i na koji nacin? Izvinjavam se ako je pitanje suvise licno, u tom slucaju preskoci ga.

To mi je palo na pamet jer sam ja u specificnoj vezi tako da znam kako zelje i nagon mogu biti razlicite. Npr. ja sam sigurna u osecanja mog partnera i da se mi na nekom nivou nalazimo, razumemo, da planiramo zajednicko dete i sl. Ali nagon je nesto drugo. Ja mogu biti i atipicna osoba i nezenstvena i vise u psihi muskarac nego zena ali telesno ja sam zena. Njega fizicki privlace muskarci, tako da taj nagon ostaje takav bez obzira na osecanja prema meni kao osobi.
Korisnikov avatar
By KosmickaCestica
#1063218
To je vrlo tesko pitanje, ne samo za Momu, nego za sve nas..

Ono sto je vazno razumeti je da to nije prohtev, zelja
ili hir... to smo naprasno mi..

A i ta promena... menja stvari do neke mere,
nesto ne moze da se promeni...

I sugurno je da nakon prolaska kroz sve to
postajemo bolje osobe...

Seksualni odnos moze, ali ne mora da utice na vezu,
sve zavisi kako ljudi to razumeju, prihvataju i osecaju..

Da li postoje veze i bez seksa? Sigurno postoje..
a njihovo funkcionisanje je zasnovano na nekim
drugim vrednostima..
By lillytranny
#1063233
ćao druđtvo ovde lilly, tranny koja želi da bude edvojka i u fizičkom smislu
Korisnikov avatar
By KosmickaCestica
#1063237
Cao Lilly,

Ovde na forumu mozes naci mnostvo informacija o
tome sto te zanima.. Mozes citati, a i pisati
svoje komentare, misli, ideje, emocije, pa cemo
se tako i bolje upoznati.

Mozes pogledati i sajt
www.transserbia.org

tamo ima dosta informacija..

Inace.. pre bilo koje procedure, nuzna je poseta
psihijatru-seksologu radi dijagnostike problema.

Kiss
:kiss:
By lillytranny
#1063241
Originally posted by andjelat
To je vrlo tesko pitanje, ne samo za Momu, nego za sve nas..

Ono sto je vazno razumeti je da to nije prohtev, zelja
ili hir... to smo naprasno mi..

A i ta promena... menja stvari do neke mere,
nesto ne moze da se promeni...

I sugurno je da nakon prolaska kroz sve to
postajemo bolje osobe...

Seksualni odnos moze, ali ne mora da utice na vezu,
sve zavisi kako ljudi to razumeju, prihvataju i osecaju..

Da li postoje veze i bez seksa? Sigurno postoje..
a njihovo funkcionisanje je zasnovano na nekim
drugim vrednostima..
sex retko upražnjavam, ali opet funkcionišemo kao porodica, dobra sam prema deci, ali supruga zna za moja osećanja i razmišljanja pa me izbegava u krevetu
By lillytranny
#1063244
probala sam jednom sa hormonima nekoliko dana, pa sam odustala, pa opet , opet sam odustala, probala sam i kod psihologa pa mi savetuje da sama odlučim, ali da je bolje da se održi porodica, što je ok
Korisnikov avatar
By KosmickaCestica
#1063245
Originally posted by lillytranny
probala sam jednom sa hormonima nekoliko dana, pa sam odustala, pa opet , opet sam odustala, probala sam i kod psihologa pa mi savetuje da sama odlučim, ali da je bolje da se održi porodica, što je ok
Hormoni nisu nesto sto se "probaju" par dana...
Terapija pred operaciju traje godinu dana,
i to injkecijama..

Par dana nema nikakav efekat, i opet bih podvukla
da se to ne sme raditi na svoju ruku NIKAKO..
Potrebne su visestruke analize da bi se to radilo..

U gradu postoji nekoliko psihijatara koji se bave ovim
problemom, ostali nisu senzibilisani i nauceni da se
bave ovom oblascu.

Svakako da je porodica na prvom mestu, ali ako
je tvoje bice doslo do kraja, i da ne pomazu vise
nikakvi mehanizmi, igrarije i razmisljanja... ako
je to preraslo u zedj, glad i jednostavno u borbu
za zivot, onda je sigurno zdravlje na prvom mestu.

Jer ako ti nisi zdrava i mirna sa samom sobom, ni tvoja
porodica nece biti srecna sa tobom, i to nece moci
da funkcionise..

Sve to mora dobro da se izvaga i oseti...
Jako su teska pitanja i teski procesi..

Ali ako se dodje pred zid i nema kud,
jedini izlaz je poseta lekaru..
By lillytranny
#1063267
Originally posted by andjelat
Originally posted by lillytranny
probala sam jednom sa hormonima nekoliko dana, pa sam odustala, pa opet , opet sam odustala, probala sam i kod psihologa pa mi savetuje da sama odlučim, ali da je bolje da se održi porodica, što je ok
Hormoni nisu nesto sto se "probaju" par dana...
Terapija pred operaciju traje godinu dana,
i to injkecijama..

Par dana nema nikakav efekat, i opet bih podvukla
da se to ne sme raditi na svoju ruku NIKAKO..
Potrebne su visestruke analize da bi se to radilo..

U gradu postoji nekoliko psihijatara koji se bave ovim
problemom, ostali nisu senzibilisani i nauceni da se
bave ovom oblascu.

Svakako da je porodica na prvom mestu, ali ako
je tvoje bice doslo do kraja, i da ne pomazu vise
nikakvi mehanizmi, igrarije i razmisljanja... ako
je to preraslo u zedj, glad i jednostavno u borbu
za zivot, onda je sigurno zdravlje na prvom mestu.

Jer ako ti nisi zdrava i mirna sa samom sobom, ni tvoja
porodica nece biti srecna sa tobom, i to nece moci
da funkcionise..

Sve to mora dobro da se izvaga i oseti...
Jako su teska pitanja i teski procesi..

Ali ako se dodje pred zid i nema kud,
jedini izlaz je poseta lekaru..
Zavidim ti na tvojoj odlučnosti, mene ova želja mori već 25 godina, ali nemam hrabrosti , uglavnom zbog porodice, žene , dece, supruga se jako protivi mojim željama i smatra me bolesnikom
Korisnikov avatar
By Momo
#1063303
Originally posted by Dina
Momo,

da li mislis da bi se tvoja eventualna promena pola odrazila na tvoju vezu sa Vanilicom i na koji nacin? Izvinjavam se ako je pitanje suvise licno, u tom slucaju preskoci ga.
Dina,

pitanje je skroz na mestu u jednoj ovakvoj diskusiji.

Ja dugo nisam smeo da se autujem kao trans upravo zato sto sam strepeo da necu moci da nadjem ljubav svog zivota. A kad sam nasao ljubav svog zivota (Vanilicu :love: ) onda sam jos malo strepeo ali sam nekako osetio da njoj mogu sve da kazem i cak sta vise osetio sam da ona zna "ko sam ja" od kad me je upoznala. I tako je i bilo, jednostavno me je osetila. Kao i ja nju.

Vanilica mene nikada nije gledala kao zenu, a da je bilo tako ja se sigurno nikada ne bi opustio i osecao sigurnim i slobodnim sa njom.

Zato se u nasoj vezi nista nije promenilo nakon mog autovanja, niti ce se promeniti nesto nakon eventualne terapije osim sto cu ja postati celovitiji.

Mnogo ljudi je spremno da bude u vezi sa trans osobama ali nastaju problemi kada dodju na red hormoni i operacija.

Iz mog ugla gledano, jako osudjujem takve ljude!

Pre i posle operacije ja sam ista osoba unutra. Kako je onda moguce da me neko posle operacije gleda drugacije u odnosu na vreme pre toga (naravno ako sam autovan). Onda je to izdaja! Kao sto je izdaja i ne autovati se partneru. Ali kada vec osoba skupi hrabrost i autuje se onda je red da ako je vec nisi osetio/la ispostujes kao licnost.

Ja se izvinjavam ,malo sam pao u vatru, nadam se da cete me razumeti....pored svih nasih problema da nas drustvo prihvati onakvima kakvi smo zaista bi previse bila situacija da neko udje sa trans osobom u vezu i da je nakon tranzicije odbaci.
Korisnikov avatar
By Hys.
#1063311
Momo, podseti me da o ovome popricamo bas kad se vidimo...Ja recimo znam da ne mogu da udjem u vezu sa osobom koja planira donju operaciju iz sasvim licnih razloga (mislim na ftm)...sve ostalo- :neznam: Komplikovano je dosta, o tome bih pre uzivo :)
A sada, moram da idem iz kuce, vec sat vremena odlazem :sigh:
Odlicna diskusija :up:

edit da dodam:
mogla bih da udjem u vezu i budem sa ftm koji ce raditi i donju da vec nemam muza.
Korisnikov avatar
By Gaia
#1063327
Originally posted by Momo
Da ali, sa ovim prvim (bit gay/lezbejka) trebas da se boris samo sa drustvom (ako si nacisto sam sa sobom) koje ne smatra da je tvoje ponasanje/seksualna orijetacija "ispravno" ...

...dok ici kroz tranziciju podrazumeva radikalnije korake na putu prilagodjavanja samom sebi nego sto su to koraci na putu licnog coming out-a kao gay/lezbejka...
Zapravo Momo ja bih rekla da su svi oblici prilagođavanja mogu biti prisutni i jesu prisutni kod svih pripadnika queer populacije, bili oni gay,lez, Bi, trans ili nešto drugo. Mislim da mnogo gay/lez pojedinca isto tako prolazi kroz radikalno prigođavanje na sebe i ono što jesu, kao što je slučaj i sa mnom transrodnim osobama. To je sve stvar individualnog pristupa, i toga koliko je neki queer pojedinac na miru sam sa sobom i onim što jeste. Svaki oblik prilagodbe (bilo društvu ili samom sebi ako govorimo u okviru ove rasprave) nužno rezultira svjesnošću o budućoj promjeni (kakva god da ona bila) i tu promjenu prihvataš ili ne. Tačka :)

Originally posted by MomoOvim primerom zelim da naglasim koliko drustvo ima jak uticaj na nas.
Ja recimo jako zelim da imam bradu, patim za tim (izmedju ostalog) otkad znam za sebe. Imam utisak da bi mi to mnogo znacilo. A zasto je to tako kad ima bio muskaraca koji imaju tako slabu bradu da im je lice posle brijanja glatko kao bebina guza. Onda se ja pitam, da li je moja koncepcija muskosti vise drustvena ili prirodna.
Ja bih rekla da je tvoja potreba da imaš bradu prirodna, mada... zašto si uopće postvljaš ova pitanja? Drži se svojih osjećaja, svojih nagona, onoga što ti srce govori i unutrašnje slike o samom sebi. Za nekoga npr. biti muževan znači izgledati upravo po definiciji koju određuje društvo, a za nekoga opet taj isti izgled može biti prirodan dio njega i onoga što prirodno i nagonski jeste bez obzira na svijet u kojem živi i egzistira.
Osim toga ''društveno uslovljeno'' uvijek sa sobom nosi dozu neprirodnosti, uštogljenosti, napetsoti i opreznosti od svega drugačijeg i uvijek vidiljivo oku ''neutralnog'' posmatrača.

Originally posted by Momo
E sad,genitalije nam drustvo ne vidi, vidimo ih mi sami i jedino za nas imaju znacenje tako da mi se cini da je ipak donekle proces tranzicije vise borba sa svojom prirodom nego sa drustvom.
Zapravo je stvar dosta obrnuta. Za veliki broj transseksualnih osoba je na žalost proces tranzicije više stvar podsvjesne borbe sa društvom i povinovanje društvu i njegovim normama nego borbe sa samim sobom. Ljudsko društvo od vajkada uči i indoktrinira najjednostvniju, ali grozno opasno filozofiju: ono što imaš među nogama, to i jesi. I onog trenuta kada dođeš na svijet i pogledaju te među noge, u mislima, zamislima, očekivanjima i pojmovanjima ljudi oko tebe, tvoj život je već jasno preodređen tvojim spolom, onim što jesi, što bi trebao biti, kako se ponašati i izgledati.

Zbog te nesvjesne borbe i potrebe prilagođavanja svijetu oko sebe mnoge TS osobe ne shvataju istinski problematiku svoje transseksualnosti i čitavu svoju energiju i očekivanja ulažu u nade i ubjeđeni su da će svi problemi magično nestati onog trenutka kada budu promijenili svoje genitalije - ono što ih je društveno označilo i definisalo nečim što nikako ne žele biti. Drugim riječima stav ljudskog društva (ili bar većina današnjih društava) ih tjera da se previše i nezdravo fokusiraju na svoje genitalije i njihovo značenje, a da tog učinka društva nisu ni svjesni.

Sada bi na red trebala doći i ta borba sa sobom i svojom prirodom, ali možda bih te Momo prije svega trebala upitati što za tebe konkretno znači borba sa samim sobom i svojom prirodom prije nego nastavimo diskusiju? :)
Korisnikov avatar
By Gaia
#1063336
Originally posted by Momo
Mnogo ljudi je spremno da bude u vezi sa trans osobama ali nastaju problemi kada dodju na red hormoni i operacija.

Iz mog ugla gledano, jako osudjujem takve ljude!

Pre i posle operacije ja sam ista osoba unutra. Kako je onda moguce da me neko posle operacije gleda drugacije u odnosu na vreme pre toga (naravno ako sam autovan). Onda je to izdaja! Kao sto je izdaja i ne autovati se partneru. Ali kada vec osoba skupi hrabrost i autuje se onda je red da ako je vec nisi osetio/la ispostujes kao licnost.

Ja se izvinjavam ,malo sam pao u vatru, nadam se da cete me razumeti....pored svih nasih problema da nas drustvo prihvati onakvima kakvi smo zaista bi previse bila situacija da neko udje sa trans osobom u vezu i da je nakon tranzicije odbaci.
Nemoj da osuđuješ :)

Ono što je istina jeste da nitko od nas koji ulazimo u tranzciju ne možemo pojmiti kako se osjećaju osobe iz naše bliže okoline (roditelji, partneri, bliski prijatelji) i koje gledaju kako iz jednoga, postajemo sasvim drugo. Htjeli mi koji ulazimo u tranziciju shvatiti to ili ne, istina je da ljudi iz našeg bliskog života gube određeni dio nas.

Fizika kao i psiha, tijelo i duša su dio svake osobe, i kada se zaljubljujemo u osobu i volimo je onda se zaljubljujemo u cijeli paket, i dušu i tijelo. Kada se jedno od to dvoje mijenja, mijenja se i ''cjelovitost'' koja nas je i privukla toj osobi. Netko može, a netko ne može prihvatiti tu ''novu cjelovitost''. Većina ne može. I nema to veze sa bezobrazlukom, ili uskoumnošću, egoističnošću ili nečim sličnim... nego naprosto sa osjećajem da to nije više to. Duša je važna stvar, ali prestanimo više umanjivati i ogroman značaj tjelesnog i značaja tijela u ljudskoj seksualnosti.

Topla odana ljubav, skupan život, vizija o aseksualnoj ljubavi... sve je to tako lijepo, ali moramo prihvatiti činjenicu da je seksualnost našeg partnera takva kakave jeste i da ima određene potrebe, i da možda nakon naše tranzicije mi više naprosto nismo dovoljni u tom smislu i ne možemo dati više ono što smo prije mogli.

Negdje dobijamo, a negdje gubimo... to je naprosto život...
Korisnikov avatar
By Momo
#1063456
Originally posted by Gaia
Sada bi na red trebala doći i ta borba sa sobom i svojom prirodom, ali možda bih te Momo prije svega trebala upitati što za tebe konkretno znači borba sa samim sobom i svojom prirodom prije nego nastavimo diskusiju? :)

U svojim prvim postovima na ovoj temi sam pod "borbom sa prirodom" mislio na majku prirodu. Mozda je moj problem to sto ne zelim da prihvatim da sam rodjen sa greskom - muskim mozgom a zenskim telom i to sto se jako plasim bilo kakvog invazivnog uticaja na svoje telo (mislim na hormone, operacije itd.).

Ja ne volim svoje gudi i nedostaje mi muski polni organ ali svoje telo sa sve grudima posmatram kao kucu za svoju dusu i nikako ne bih voleo da rusim tu kucu.

Ako je cena uzimanja hormona i operativnog zahvata veliki rizik za zdravlje onda ja moram dobro da razmislim o svemu.

Nisam oduvek ovako razmisljao:

Ranije, pre autovanja spoljnom svetu, jako mi je strano bilo sopstveno telo. Nikada nisam hodao nag sam pred sobom niti pred bilo kim. Svoje genitalije nisam nikada istrazivao.Dodirivao sam i genitalije i grudi samo kad je bilo nuzno na primer dok se tusiram. Masturbacija je dolazila u obzir samo preko odece.

Kad sam se autovao po pitanju seksualne orijentacije, dozvoljavao sam da mi devojke dodiruju grudi, ali sam sve to posmatrao kao da sam bio izvan tela, bilo mi je cudno. O skidanju pantalona nije bilo govora. (taj period je trajao svega par meseci).

Sve se promenilo kada sam upoaznao svoju sadasnju zenu. Nakon mesec i po dana veze kad sam bio siguran u to da me ona ne posmatra kao zenu ja sam se oslobodio i skinuo :blush: :)

Sada, se mnogo slobodnije osecam i pred sobom. I dalje cesto stojim pred ogledalom polunag sa peskirom oko vrata koji mi prekriva grudi i zamisljam da ih nemam ali ako bi potencijalna operacija i hormoni ugrozili moje zdravlje samim tim bi ugrozili i moju srecu i zelju da sa osobom koju volim provedem ostatak zivota zdrav i prav.

Sad kad sam srecan i ispunjen pazim i kad prelazim ulicu, dok mi ranije sopstevni zivot i zdravlje i nisu bas bili na prvom mestu, rizikovao sam maksimalno (extremni sportovi i ostala ludovanja) a sad sam se smirio ko bubica.
Da sam solo poceo bi sa hormonima i imao tu satisfakciju da svako jutro kad ustanem pogledam u ogledalo i vidim sebe sa bradom a posto zivim sa zenom koju volim svako jutro kad ustanem vidim nju i ona je moje ogledalo.


E sad, iz ovoga se vidi da nam je potrebna bar necija potvrda. Da sam sam verovatno ne bih ni razmisljao vec bih poceo hormonsku terapiju sto pre.
Srecom, druzim se sa ljudima koji su me u potpunosti prihvatli a vecina njih je me "osetila" jos kad me je upoznala tako da im je razvoj situacije normalan. I za sad se ne osecam ugrozeno.


Iskreno, kad razgovaram sa ftm osobom koja je uradila operaciju ili je na hormonima ili kad gledam slike njihove na netu, jako se uznemirim u tom momentu.

Zbog toga cesto mislim da sam samo kukavica koja se plasi lekara :(

Ovo je moja borba sa samim sobom i svojom prirodom :D
Korisnikov avatar
By CokoladnaBananica
#1063469
nisi ti Momo kukavica, nego jedan veoma hrabar mladic koji mnogo vrijedi.
Tvoju hrabrost si pokazao vec time sto si prihvatio sebe, istupio i naglas rekao svoja osjecanja.
Biti u stanju da otvoris srce i pustis bujicu da istece iz njega nije bezazleno, i teze je nego se podvrgnuti operaciji i hormonima (naravno da ni ovo drugo nije bazazleno i lako, aman). Ja ti se zbog toga divim...

Ja sam, opet, sasvim poseban primjer. Od skoro sam prihvatila svoju transrodnost (pricali smo preko u2u o tome) iako sam na pocetku price, i jos uvijek se definisem kao "zbunjen" :)
O tome sam (uzivo) razgovarao samo sa svojim prijateljem/cimerom Saletom, i sa par ljudi preko neta. U razgovoru sa njima i Sasom cesto namjerno mijesam rodove, time iskazujuci svoju trenutnu zbunjenost.

E sad. Moja posebnost se sastoji u tome sto sam ja savrseno zadovoljan svojim tijelom. Cesto hodam gola po stanu (ponekad samo u stiklama - klise, znam:P),ili stojim pred ogledalom. Jedino mi smeta moja maljavost, ali to uspjesno rjesavam depilacijom ili brijanjem. Jednostvno, prihvatila sam sebe, ne kao muskarca, ne kao zenu, vec kao stvorenje, kreaciju koja bi se u nedostatku boljeg pojma mogla definisati kao "i zena i muskarac u tijelu muskarca". Rekoh, ja volim svoje tijelo, i jedino sto bih mozda pozeljela da promijenim na njemu (u smislu "priblizavanja" zenskom modelu) su grudi.. Mozda bih jednog dana voljela da imam grudi, ali se nikada ne bih odrekao svog (funkcionalnog, meni dragog i potrebnog:D) penisa...
Ali, ono sto je najvaznije, ja nisam pristalica ideje da da bi nesto bilo potpuno - mora biti jasno i definisano. To se odnosi i na odnose sa ljudima, kao i na ovu pricu - najbitnije mi je da je meni (i onome pored mene ako je u pitanju odnos) lijepo i prijatno. Jedina stvar koju volim definisanu su osjecanja - ali to je vec neka druga prica.

Raspisah se ja bas:) Eto, za kraj cu, vise reda radi - ponoviti definiciju sebe do koje sam dosao u temi "u kojoj kategoriji se prepoznajete?" koja bi najpreciznije (ali opet ne potpuno) mogla da me definise - transrodna osoba biseksualne orjentacije.

:hvala: :bananica:
Korisnikov avatar
By Momo
#1063482
@ Nanny - Vazi pricacemo.

Ja nisam rekao da osudjujem osobe koje ne zele da udju u vezu sa trans osobama, vec ljude koji su spremni da budu u vezi sa trans osobom ali samo do pre operacije. To meni govori da oni tu tans osobu nisu gledali na nacin na koji ona to ocekuje i zeli.

Evo plasticnog primera: moja zena na moje grudi gleda kao na muske grudi sada, ako uradim operaciju ona nece imati problema, ali da je na njih gledala kao na zenske grudi (ja bih to osetio i ne bih se skidao naravno) onda bi svakako imala problema posle operacije i to bi za nju bilo nesto novo.

Ja hocu da me neko i pre i posle operacije shvata na isti nacin - kao muskaraca. A ako neko zna da sam ja trans i unapred zna da ne zeli da bude sa post-operativnim transom onda uopste ne treba da ulazi u vezu, jer bi ulazak u vezu automatski znacio to da se ta osba potajno nada da ja necu ici na operaciju.
Originally posted by Gaia
Topla odana ljubav, skupan život, vizija o aseksualnoj ljubavi... sve je to tako lijepo, ali moramo prihvatiti činjenicu da je seksualnost našeg partnera takva kakave jeste i da ima određene potrebe, i da možda nakon naše tranzicije mi više naprosto nismo dovoljni u tom smislu i ne možemo dati više ono što smo prije mogli.
Hm, da, upravo iz ovoga se moze videti koliko smo svi mi razliciti.
Ja nekako imam utisak da ja nista vise a ni manje od ovoga sto sada dajem necu moci da dam posle eventualne operacije.

Ako osobi koja je samnom pre operacije prija na meni nesto sto meni smeta onda veza/ljubav nije moguca.

Originally posted by Gaia
Ono što je istina jeste da nitko od nas koji ulazimo u tranzciju ne možemo pojmiti kako se osjećaju osobe iz naše bliže okoline (roditelji, partneri, bliski prijatelji) i koje gledaju kako iz jednoga, postajemo sasvim drugo. Htjeli mi koji ulazimo u tranziciju shvatiti to ili ne, istina je da ljudi iz našeg bliskog života gube određeni dio nas.
Ja sam jako tolerantan sto se tice i str8 ljudi i bilo koga ko ne razume ili se nije sretao sa necim. Ali ako osoba odbija da prihvati i da razmisli o svemu onda menjam odnos.

Mislim da nama bliski ljudi nakon nase tranzicije ili autovanja ne gube deo nas iako oni to tako dozivljavaju.
Oni u stvari gube laznu sliko o nama koju su sami stvorili. Time sto ce nas prihvatiti onakvim kakvi jesmo oni nista ne mogu da izgube oni samo mogu da dobiju .

Dacu opet lican primer:

jos kao dete od 3 godine ja sam tvrdio da sam decak (imam i dokaz za to u trudnickom dnevniku koji je vodila moja mama), oduvek sam se ponasao kao decak i zbog toga sam u pubertetu dobijao i grdnje od roditelja;

vrlo rano - sa 9 godina sam se roditeljima autovao po pitanju sexualne orijentacije. Njihova reakcija je bila ignorisanje situacije, ucenjivanje i uticaj na mene da se promenim. Rezultat je bio to da sam se ja zatvorio u sebe.
I dalje sam se ponasao/oblacio kao decak ali samo u dozvoljenim granicama koje je drustvo postavilo.

Oduvek sam bio ovo sto sam i sada, samo sto sam sada resio da se oslobodim stega i sopstvenih i drustvenih i ne smatram da bi bilo ko iz moje blize okoline zbog toga trebao da se oseti ugrozenim.
Ako oni to vide kao neku ogromnu promenu onda je problem u tome sto su ranije zatvarali oci.
Korisnikov avatar
By Momo
#1063489
@ Gazdar'ce samo se opusti , razmisljaj , daj sebi vremena i sve ce doci na svoje mesto :kiss:

Ja sam u pocetku isto bio u kategoriji "zbunjenih" i polako sam se otvarao ... ponekad se i sam sebi cudim i pitam se zasto nisam smeo da kazem ko sam. Znao sam oduvek ali ni samom sebi nisam na glas smeo da kazem odgovor.
Korisnikov avatar
By Dina
#1063516
Momo,
hvala na odgovoru. :)
Originally posted by andjelat
...
Seksualni odnos moze, ali ne mora da utice na vezu,
sve zavisi kako ljudi to razumeju, prihvataju i osecaju..

Da li postoje veze i bez seksa? Sigurno postoje..
a njihovo funkcionisanje je zasnovano na nekim
drugim vrednostima..
Ja verujem u postojanje razlicitih veza... Samo, sto je veza atipicnija teze ju je odrzati zbog onog 'sta veza podrazumeva' oko nas i/ili u nama.
Korisnikov avatar
By femme_fatale
#1063582
Super vam je diskusija! Odlično!

@gaia
Dušo, vrediš 100 dukata! Stvarno uživam čitajući tvoje postove, i verujem da će ideje koje imaš pomoći bar nekome ovde. Hvala ti što imaš vremena da napišeš ovako nešto.

@lillytranny
Javi se na email transgayten grupe, verovatno ti i Andjela može pomoći da stupiš u kontakt, verujem da bi ti razgovor i druženje bilo od koristi.
Korisnikov avatar
By Hys.
#1063887
"Ja hocu da me neko i pre i posle operacije shvata na isti nacin - kao muskaraca. A ako neko zna da sam ja trans i unapred zna da ne zeli da bude sa post-operativnim transom onda uopste ne treba da ulazi u vezu, jer bi ulazak u vezu automatski znacio to da se ta osba potajno nada da ja necu ici na operaciju.

Apsolutno te razumem.

Samo, kao sto ti sada otkrivas sebe, spoznajes se, tako nekad i ljudi misle da nesto (ne) zele , ili da nesto znaju.
Ne znamo sve unapred, niti kako ce se nas senzibilitet razvijati.
long long title how many chars? lets see 123 ok more? yes 60

We have created lots of YouTube videos just so you can achieve [...]

Another post test yes yes yes or no, maybe ni? :-/

The best flat phpBB theme around. Period. Fine craftmanship and [...]

Do you need a super MOD? Well here it is. chew on this

All you need is right here. Content tag, SEO, listing, Pizza and spaghetti [...]

Lasagna on me this time ok? I got plenty of cash

this should be fantastic. but what about links,images, bbcodes etc etc? [...]

Swap-in out addons, use only what you really need!