- 03 Mar 2008, 15:26
#1062266
Zato je iz termina Queer iznikao i termin
Radikalni Queer ...
a evo jedan prepis J. Savic i njenih observacija na tu temu:
Radical Queer - Teorija i praksa
Definisanje queer-a
Uvodne postavke queer teorije
Iako se opire svakoj vrsti definicije, paradoksalno ću započeti pokušajem da je definišem.
Queer teoretičarka Annemarie Jagose u knjizi Introduction to Queer Theory (Uvod u queer
teoriju) tvrdi: „Nekada je izraz ’queer’ u najboljem slučaju označavao žargon za homoseksualnost,
a u najgorem termin za homofobično ruganje. Poslednjih godina ’queer’ se
koristi na drugačiji način, ponekad kao zajednički izraz za koaliciju kulturom marginalizovanih
seksualnih samo-identifikacija, a ponekad da opiše teorijski model u nastajanju
koji se razvio iz tradicionalnijih gej-lezbejskih studija.“
David Helperin, koji u post-strukturalističkom maniru koncept identiteta interpretira
kao konstelaciju mnogostrukih i nestabilnih pozicija, takođe je pokušao da definiše šta
je ’queer’. „Queer je po definiciji bilo šta što odudara od normalnog, legitimnog, dominantnog.
Ne postoji ništa određeno na šta se odnosi. To je identitet bez suštine (esencije).“
Rečnici: izraz queer
1. Devijacija od očekivanog ili normalnog; čudno: queer situacija
2. Nastrano ili nekonvencijalno, u ponašanju, ekscentrično. Čudno.
3. Neizvesne prirode ili osobina, sumnjivo.
4. Žargon Lažno; dvolično.
5. Osećati se pomalo bolesno; nelagodno.
6. Uvredljiv žargon Homoseksualno.
Etimologija – možda iz prostog nemačkog, indirektno, van-centra, iz srednje prostog
nemačkog – dwer.
Uobičajen prevod reči queer je „homoseksualno“. Međutim, mnogo provokativnije značenje
izraza se odnosi na ne-konformistički pristup teoriji i politici, ili disidentski stav
prema konvencionalnom razumevanju i globalnoj kapitalističkoj politici.
Queer Teorija
Svojim najradikalnijim aspektom i najboljim mogućim načinom queer teorija ukazuje
na činjenicu da živimo u vreme promena i/ili poqueerivanja paradigme razmišljanja. To
znači da queer teorija predstavlja mogućnost da razmišljamo drugačije – da isqueerimo
logiku binarizma, isključivanja, ograničenja i teritorija – što znači da isqueerimo logiku
normalizacije.
Pored toga, queer teorija otvara mogućnost redefinisanja granica i ograničenja između
teorije i politike, akademskog i aktivizma, itd. Nova paradigma razmišljanja, čija je queer
teorija važan deo, misao uvek razume kao političku i poziva na redefinisanje onoga što
je političko kao takvo.
Obzirom da se odnosi na kulturom marginalizovane seksualne samo-identifikacije i, što
je još važnije, na prostor između ovih identifikacija, na vrstu „međuprostora“ bilo kog
identiteta (koji ne mora biti seksualni), queer teorija bi trebalo da predstavlja stalnu subverziju
i podrivanje dominantnih, homofobičnih, ili ako mogu tako da kažem – drugofobičnih
– ideologija i načina raspodele moći.
Uopšteno govoreći, queer opisuje one gestove ili analitičke modele koji dramatizuju nesklad
u dominantnim teorijskim i političkim konceptima i dovodi u pitanje neosporivu
prirodu konvencionalnog znanja i racionalnog načina razmišljanja.
Zalagajući se za rušenje normi, queer teorija, bilo da se shvata kao performans transve
stite ili akademska dekonstrukcija, ponudila je nešto što deluje kao strategija otpora prema
politici identiteta. Predstava identiteta kao nečega što slobodno pluta, nepovezano
sa „suštinom“, već sa odigravanjem, jedna je od ključnih ideja u queer teoriji.
Definisanje elemenata queer studija nastalo je sa pozicije otpora. To je razlog zašto, ukoliko
koncept queerosti i bivanja queer želi da zadrži svoj kritički ili čak subverzivni potencijal,
mora da ostane identitet u izgradnji, mesto stalnog postajanja, koji nikad nije
u potpunosti dodeljen i/ili pripada, već je uvek iznova raspodeljen, poqueeren u odnosu
na prethodno značenje i predstavlja strastvenu potragu za alternativama i alternativnim
načinima razmišljanja i činjenja.
Ipak, kako možemo „teoretizirati“ „identitet bez suštine“ i koja bi mogla biti politika takvog
„queer“ bića čija zajednica nije posredovana nikakvim uslovima pripadanja – na
primer, biti „muškarac“, biti „žena“, biti komunist/kinja, Evropljanin/ka, čak ni biti queer?
Queer politika i pokr et
Queer politika poziva na obustavljanje politika identiteta i pokazuje da moramo razmišljati
koalicionistički da bi doveli/e stvari do kraja. Znači da nije važno sa kime spavamo,
već sa kime želimo da menjamo svet. Queer ne znači - biti lezbejka. Takođe ne znači - biti
gej. Naprotiv: to je argument koji dovodi u pitanje bilo koju specifičnost identiteta: što
bi rekla Džudit Batler, ako sam lezbejka ne znači da moram žudeti na određeni način, ili,
ako sam gej da moram žudeti na određeni način. Queer je argument protiv normativnosti
oko toga šta je pravi lezbejski ili gej identitet, i/ili šta bi trebalo da bude.
Postoje različiti načini razumevanja šta izraz queer čini korisnom političkom kategorijom
– po mom razumevanju, to je upravo činjenica da ne moramo da pokazivati lične isprave
na ulazu na žurke i politiku. Svako ko se slaže sa stalnom potrebom da se menjaju
dominantne, normativne i normalizujuće paradigme može se pridružiti queer pokretu.
Heteroseksualne osobe se mogu pridružiti queer pokretu. Biseksualne takođe. Svako to
može.
Ipak, to ne mora da znači da je queer pokret uvek radikalan i demokratski. Može upasti
u iste šablone kao i svi drugi pokreti.
Prevođenje
„Queer“ je izraz koji je stvoren u drugačijoj kulturi, koja u Srbiji nema automatski ekvivalent
značenju koje ima na engleskom jeziku.
Prevođenje queer teorije u balkanski kulturni i politički kontekst, iako je po mom mišljenju
neophodan potez, deluje kao veoma kompleksan i zahtevan zadatak. Može se
sastaviti dugačka lista mogućih prepreka takvom prevođenju. Obzirom da je znanje
proizvod odnosa moći, snažno je povezano sa specifičnostima nekog mesta i vremena.
Kao što queer teoretičarka iz Poljske, Joanna Mizielinska, tvrdi:”Premeštanje određenog
znanja/teorije izvan njegovog konteksta nikada nije naivno, primena u drugim kontekstima
stvara tenzije, neizvesnost i sumnje..“ Ona predlaže da se svi pokušaji prevođenja
queer teorije čitaju kao pokušaji protiv globalnijeg konteksta. Može se čitati kao još jedna
forma imperijalizma kao što su to mnogi/e učinili/e, ali isto tako, što je možda produktivnije,
kao korisno sredstvo za stvaranje forme „globalnog queerstva“ i postizanje na
globalnom nivou onoga što se ne može postići samo na lokalnom nivou. Nudi mogućnost
stvaranja zajednica izvan granica, vrstu „zamišljene“ ili možda „poželjne“ zajednice,
a takođe obezbeđuje oruđa za borbu protiv globalne homofobije.
Hajde da uzmemo srpski kulturni i politički kontekst kao osnovu: prevođenje queer teorije
u ovaj kontekst od nas zahteva da gledamo i vidimo iz različitih perspektiva u isto
vreme. Sa jedne strane, pristup ne-identiteta koji queer teorija i praksa može da ponudi
deluje i kao jako važno i moćno sredstvo za borbu protiv svake vrste drugofobije (koja po
mom mišljenju dramatično raste poslednjih 15 godina); sa druge strane, pristup identiteta,
može, u najmanju ruku jednog dana, srpskim seksualnim i drugim manjinama
dozvoliti određena prava, određenu moć i ponos.