Rekao bih da je jedan od nachina da nas ne uhvati opsesija - iskreno i ozbiljno posvecivanje nekom problemu, poslu, obavezi.
Chudo jedno kako zdravo interesovanje lechi nesvrsishodan hod mozga.
Sad kako doci do njega? Kako navesti sebe da se posvetimo realnom delovanju, produkciji ideja, naporu... mesto da stalno budemo nesigurno orijentisani ka proslosti, na strah od samog sebe, nepoverenje koje sebi ukazujemo i sve to sto nas na kraju dovodi do toga da nam iscrpljuje energiju, i oslabljuje nasu orijetaciju na dolazece, buduce zahteve.
Drugim rechima, treba pokushati prestati disciplinovati svoju okolinu, jer to dodje linija manjeg otpora u odnosu na ono shto tom radnjom zaobilazimo, a to je disciplinovanje sebe UNUTRA.
'opsesivno-kompulzivnim' radnjama zapravo zaobilazimo da se pozabavimo pravim problemom. Jedna od varijanti je i promena profesije, i priblizavanje onome shto nas daleko vishe interesuje. Primeticete da kada smo pozamashno uneti u neshto shto nas privlachi, odjednom vishe nije bitno kako stoji olovka u stalku za olovke.
Pored toga, opsesivno-kompulzivni poremecaj je donekle i posledica tog zapadnjachkog materijalistichkog shvatanja da ce postojanje sistema u materijalnoj sredini doprineti utemeljenju sistema u nashoj glavi. DOnkle to i pomaze, uredna soba pospeshuje na rad i aktivnost, ali zabluda pochinje onoga momenta kada toliku moc damo toj materijalnoj sredini - da joj damo prvenstvo i pokushavamo da svoju neuspeshnost sakrijemo argumentom da nas u tome koche uslovi sredine.
Tako i dolazimo do toga da jedna olovka koja krivo stoji na polici, moze da sprechi studenta da polozi ispit, ili da odluchi o narednom svetskom ratu... a on, pojedinac, je u tom svetu autoritativnih fizichkih predmeta samo pion kojeg kontrolishe njegova soba, njegovo kupatilo, ili pregrade njegovog ranca.
Uredno spavanje, sport, bavljenje onime shto volimo, zajebavanje, sex, bogata ishrana, i posao koji ima rokove, sa podsticajnim shefom, i eto leka... kakve crne tablete. A ako toga nema, onda trud oko toga da se ti uslovi postignu.
Kako god okrenesh, iz ocd-a nas izvlachi posvecivanje paznje konkretnim i realnim problemima. Dva tri shamara sebi, pogledash se u ogledalo, kazesh 'koji ti je kurac', bar tako ja radim...
